Zapamti

"Besplatna mjesta u kazalištu prva zvižde."

Autor Tema: Skola - nametnuto dobro  (Posjeta: 181 )

Harp

  • Global Moderator
  • Zaslužni član
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 0
  • -Primio: 282
  • Postova: 234
Skola - nametnuto dobro
« : 15 Listopad, 2019, 21:40:36 »
Skola - nametnuto dobro


Mnogi ljudi skolu percipiraju kao pojam neke institucije u kojoj profesori pruzaju osnovno znanje (po odobrenom programu) koje je nuzno da se lakse zivi unutar drustva. Neke stvari se uce, neke stvari se krivo uce, i neke stvari se ne uce. Sto ce se, kako i u koje vrijeme uciti, dolazi kao odobrenje (naputak) iz nadleznih institucija.
Opcenito, djeca prirodno ne vole ici u skolu (obaveza), te ih je potrebno prilagoditi predskolskim odgojem u vrticu, kao i paralelno u obitelji o toj nuzdi, i to cesto kroz primjere uspjesnog covjeka (uzor u roditelju) i propalice. Oni su potom uvjereni da moraju ici i uciti, postizati uspjeh i uzdignuti se iznad drugih ili ce propasti u zivotu i osramotiti se pred roditeljem, prijateljima i drustvom. S druge strane, djetetu je potpuno prirodno da voli spoznati nesto novo, nauciti, kreativno se izrazavati, ali unutar okvira svoje slobode, interesa i volje.

U skoli se zapravo uce 4 temeljne vrijednosti i to na vrlo suptilni, prikriveni nacin, i zbog toga je obavezna u civiliziranim drustvu radi opstanka istog.

1. Identifikacija
2. Podredjenost autoritetima
3. Sklonost nadmetanju i moci
4. Razvijanje rutina i usvajanje vrijednosnih obrazaca


1. Identifikacija (biti identican necemu drugom) je proces prihvacanja necega vanjskog kao svoje biti, odnosno kroz nesto vanjsko vidjeti, osjetiti sebe. To moze biti stvar, vjera, ideja, naprosto bilo sto sto urasta u svijest covjeka. Taj proces se provodi svaki dan prilikom listanja dnevnika i prozivanja imena i prezimena, kao s svrhom upoznavanja, pa kasnije (podloznog) ispitivanja i popratnog ocjenjivanja.

Prisjetimo se, dijete se od malena naucilo odazivati na zvuk (op. odrasli to zovu ime), medjutim nije se nikada identificiralo s njime. Prirodno, kao sto to rade i neke zivotinje. Ono izvorno zna da se netko odnosi na njega samoga, a ne na ime (ime jos niti ne poznaje kao takvo jer ne zna pisati).
Pa ga se uci: kada te netko pita kako se zoves, ti mu reci ja se zovem... ili, kada te netko pita reci svoje ime, ti mu reci moje ime...
onako kako te mama i tata zovu, na sto se odazivas - Pero - odgovori: ja se zovem Pero, moje ime je Pero. To su temelji identifikacije zaceti od roditelja, koji su djetetu prirodno potpuno strani (fiktivni), a koji se daljnjim programom u skoli i promatranjem utjecaja upotrebljenog imena razvijaju u vrlo cvrstu identifikaciju na kraju - svaki ucenik* ce bez trunke promisljanja i bez ikakvih problema reci - ja sam Pero Peric. Ali, Pero Peric nije onaj Pero kojeg roditelji i prijatelji zovu Pero, vec je to pravni subjekt, birokratski produkt koji postoji i sluzi samo i iskljucivo u pravnom prometu pojedine drzave - fizicka osoba.
Kada skola ucini svoje, dijete ce s lakocom u 15. godini zivota "podignuti" osobnu iskaznicu, s svojim otiskom prsta, slikom i potpisom (potvrda volje za posao), uz prisustvo i svjedocenje majke da je on upravo to!? Otisak prsta, fotografija, i potpis upravo predstavlja pravnu fikciju - fizicku osobu - s kojom se dijete time u potpunosti i uspjesno identificiralo unutar sustava.

Jasno je da niti najveci mudraci ne mogu reci drugom pojedincu tko su oni, jer zvuk niti slovo za to ne postoji, ali mogu reci ili napisati sto sve nisu. Zamislite si, da upravo sada milijarde ljudi upravo govore sto oni jesu - kakvo li ponizavanje, neznanje. Oni ne znaju tko su, pa su se identificirali s necim vanjskim, ovaj puta kreiranim i ponudjenim ili nametnutim od drzave kao svoj temeljni dio, cime su automatski postali podlozni autoritetu. Jedino vam on iz svoje evidencije moze reci tko ste vi, i jedino mu je ta evidencija relevantna.


2. Postovanje autoriteta je sljedeca vrlo bitna disciplina koja se uci u skoli, i to na nacin da se svakodnevno vjezba posluh, uce pravila, usvaja hijerarhija, poredak. Time se postize da se ucenik* ponasa na nacin na koji mu profesor (autoritet) dopusta ili ocekuje.
Da se postigne odnos u kojem ucenik* svoje povjerenje daje profesoru, sluze razne manipulacije s svrhom da se autoritet uvazi, kasnije i ocvrsne sama ta ideja. Recimo ustajanje sa stolice kada profesor ulazi, ili mir za vrijeme predavanja, sitne naredbe kao brisanje ploce, trazenje dozvole za u wc, poslusno stajanje u kutu i slicno. Cak je to prisutno i u vrticu: "dobra" i "zlocesta" teta, pa kasnije u skoli, tvrtki ili u policiji "dobar" i "zlocest" policajac.
Autoritet je uvijek nadlezan unutar svojeg sistema, i jedino je njegova volja, odluka bitna i uzeta u obzir, nevezano za ishod. Autoritet (u ovom primjeru profesor) djeluje u ime institucije, i on ga momentalno gubi s zavrsetkom radnog vremena.
Ovaj program isto ima cvrste temelje u izgradjenoj osobi, tako da na taj nacin odgojen pojedinac zna odmah prepoznati autoritet makar ga nikada prije u zivotu nije vidio, zna da mu ne smije proturijeciti i ne propituje, ne preispituje njegovu volju i odluke, cesto osjecajuci strahopostovanje i poniznost kao da se radi o necemu nadnaravnome i uzvisenome. S ovim programom u temelju, lako je pojedinca izmanipulirati da ucini na sto god ga se navede da ucini, bilo da je to "dobrovoljni" rad izgradnje autoputa ili suhoparno izvrsavanje naloga unutar institucija, jer je bezuvjetno podlozan visem autoritetu. Tako i nastaju svjetski ratovi, strucna misljenja, odrzivi napredak, policijsko vrebanje i pisanje sitnih kazni, a zaobilazenje punih gostionica pica... kroz izvrsavanje idejnog programa nekog autoriteta.


3. Nadmetanje se uci nesto kasnije, tu vec identifikacija i vjera u autoritet moraju biti cvrsto uspostavljene. Tu se neki rad pojedinca usporedjuje s radom od drugog pojedinca ili pak s normom, sto obavezno radi autoritet na nacin ocjenjivanja, cime se ucenik* priprema za zivotnu karijeru (franc. trkaliste), stalnu borbu prema ostalima, konstantno usavrsavanje i dokazivanje, ukalupljivanjem u norme, tokove i trendove. Kod nadmetanja je bitan ugled u drustvu, cime se ucvrscuje svoj polozaj i moc. Svatko zeli ostaviti dobar dojam o sebi i svojim vrijednostima. Nadmetanje u kasnijem poslovnom zivotu prerasta u iskoristavanje jednih nad drugima, u kojem god obliku se pokaze mogucim.


4. I na kraju razvijanje "zdravih navika", rutina i vrijednosti na kojim pociva civilizirano drustvo - izvrsavanje obaveza, posao, obicaji, zabava, neznanje (stalna i sveobuhvatna podloznost), trendovi, moda i sl. Slobodno vijeme u smislu poticanja mira, introspekcije, promisljanja o svojoj biti i postupcima, odnosima i samoj svrsi nigdje se ne spominje. Uci se kroz pozeljne primjere, opet suptilno, sto se smatra dobrim, a sto ne, cemu treba teziti, a cega se kloniti. Kako postupiti u pojedinom slucaju, a kako ne. Sjetite se Pucka... Sve gornje tocke su snazno podrzane i njihovo podudaranje se nastavlja kroz sve javne medije, ponajprije filmsku industriju, stampu i trgovinu.



Jasno je da se svaka od gornjih tocki moze primjeniti i na sve ostale tocke, sve je to umrezeno u cjelinu, i ne govore toliko o skoli kao ucenju (prenasanju znanja), koliko o osmisljenom skolskom modelu "dresure", kojem je u interesu da funkcionira na postojeci nacin, kako bi se zadrzao postojeci poredak i stanje. Djeca idu u skolu samo s svrhom da bi se preoblikovali od svoje prirode, otudjili se i da se olaksa njihovo vodjenje, idu u skolu da bi postali oblikovani pokretacki kotacici postojeceg drustva, nauceni da funkcioniraju postivajuci gornje 4 tocke, odnosno da sve njihove daljnje radnje uzrokuju, podrzavaju i poticu pravni promet (op. Nikola je to u temi o odrzivom napretku prepoznao kao "odnos"), nevezano bilo on odabrao biti obicni radnik, trgovac, lopov, politicar, sluzbenik, terorist, tajkun ili balerina.
Sto je taj "odnos" i zbog cega ljudi ulazu svoju energiju u njega dobro je prikazano u Drazenovom videu Egregor - anorganski parazit.




Slika: djeca u africkoj skoli kojima "unicef pomaze",odnosno ulaze u buducu radnu snagu, jer ne mogu uspostaviti sigurni odnos bez 4 tocke skolovanja.






Stoga, "nametnuto dobro" je oksimoron, jer u odnosu prema nekome, zlo se lako moze prepoznati kao ono sto je nametnuto, sto se namece nekome iz interesa samo jedne strane.

Da li se izlozeno poklapa i s vasim prethodnim znanjem i iskustvima?


_____________
*ucenik - djak (sluga)


 
« Zadnja izmjena: 15 Listopad, 2019, 21:43:06 Harp »
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.   - S. Beckett

TB

  • Global Moderator
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 316
  • -Primio: 137
  • Postova: 703

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1297
  • -Primio: 714
  • Postova: 1908
Odg: Skola - nametnuto dobro
« Odgovori #2 : 20 Listopad, 2019, 17:22:27 »
Škola služi kako bi se pokidale veze koje dijete ima sa svojom obitelji. Znanje ne uči u školi, to nauči kod kuće, i to govorim kao iskusan roditelj. Djeca kod kuće nauče i čitati i pisati, računati, pjevati, bojati, nauče sva znanja svijeta koja će im možda nekad zatrebati, a većina vjerojatno neće. Znači, kada bi škola poslala upute roditeljima što djeca trebaju naučiti, koju lektiru pročitati, koje zadatke riješiti, djeca ne bi morala nikad ni vidjeti školu, i sve što uče recimo 8 godina, kod kuće bi naučili za dvostruko kraće vrijeme. Samo, tada bi djeca imala povjerenje u svoje roditelje, imali zajedničko vrijeme, zajednička iskustva, oslanjali bi se jedni na druge a ne na državu. Roditelji bi imali autonomiju odlučivati što će dijete učiti, na koji način, kada. Takva djeca bi onda bila u stanju egzistirati i bez države, a to se ne smije dopustiti.
Problem je rješenje

Harp

  • Global Moderator
  • Zaslužni član
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 0
  • -Primio: 282
  • Postova: 234
Odg: Skola - nametnuto dobro
« Odgovori #3 : 31 Listopad, 2019, 17:41:12 »
Pri procesu asimilacije s 4 tocke skolovanja, svakako je potreban neki sadrzaj (ispuna) kako bi se ista dobro prikrila unutar njega. Pa se "uce" razni predmeti kao da je to "znanje" ono bitno u programu skolovanja. Ne moze se na prikriveni nacin nekoga nauciti na npr posluh ako ne postoji gomila nebitnog sadrzaja preko kojg bi se posluh postepeno usvojio. Da li ce to biti piljenje rezbarskom pilicom, trcenje za loptom, matematika ili po zvonu ici iz razreda u razred (po rasporedu), je potpuno nebitno, jer je svrha toga jedino da se ne posumnja da je zapravo cilj nesto sasvim drugo.
Razlika (uz pretpostavku) koju vidim izmedju africke djece u skoli s gornje slike, i ovdje lokalne djece u skoli je ta da u africi ucenici do tada nisu bili registrirani kao osobe, pa time ni obavezni pohadjati skolu. Njima (roditeljima) je skola prezentirana kao svojevrsni spas, znanje, uspjeh u zivotu, a ne kao odnos prema drzavi iz kojeg nece moci izaci. Posto su to noviteti sirenja civilizacije u neciviliziranim zemljama, po mojoj procjeni dajem 20 - 25 godina do kada u tim zemljama skola bude obavezna za svaku osobu kao zakonska norma, pod prijetnjom prisile. Naravno da ce u tom vremenu i industrija tamo "procvjetati" s novom radnom snagom.


Cijepanje obitelji - ono sto je prirodno da ojacava u zajednicu punu vrijednosti - vrsi se ne samo skolom kod djece, vec nastavlja i poslom (zaposlenjem) kod odraslih, drustvenom okolinom (trendovi, moda, obicaji, politika, religija, mediji...) i "ponudenim popunjavanjem" podrucja slobodnog vremena (zabava, interes, dokolica...), tako da onaj prirodni kontakt dijete - roditelj, je vecim djelom vremena rastrgan i popratno zagadjen drugim nebitnim stvarima. Koliko se u vrijeme odvojenosti prikupi stresa i frustracija u obje strane, toliko razvijanje bliskog odnosa ima proporcionalno manje prostora za napredak, a vise vremena je usmjereno za popravak, uspostavu odnosa. Rezultat toga je odnos koji je vrlo los, koji je toliko puta uspostavljan i krpan da nije cist i kvalitetan. Dakle ako je djete ogorceno skolom, ili mu oduzima previse energije, a roditelj pod stresom cijeli dan na poslu, moze li, kada se na par sati kao "neznanci" nadju u kuci rezultirati odmah potpunim skladom i nastavku izgradnje odnosa? Ne moze, jer to nije prirodno. Mi bismo htjeli, mi tvrdimo, vjerujemo, ucimo, dokazujemo, ocekujemo da moze, da treba tako biti, ali vidimo da nije - pa je uvijek kriv onaj drugi zbog "svoje samovolje da sabotira odnos".


A zasto osjecamo ponos kada svira hrvatska himna...? To i nije bas tako suptilni primjer ucenja na koje sam ovdje skrenuo pozornost, vec vise metoda "prst u oko". Odgovor je nebitan*, vec je bitna poruka koja kroz pitanje konstatira "...da kada svira himna, mi osjecamo ponos". Konacna svrha tog pitanja je "ugraditi odgovor, tj osjecaj" na sasvim drugo postavljeno pitanje: "sto osjecate kada svira himna?" - ocekuje se pravilni odgovor "ponos". A zbog cega? Pa zbog tog ucenja. Ne treba smesti s uma niti da je odgovor moguce dati samo ukoliko ste se identificirali kao "hrvat".

*) Temelj ovog pitanja je pretpostavka postavljena zbog sumnje ili neznanja (npr: jesi li prestao tuci svoju zenu?). Ne moze se odgovoriti na to pitanje na ocekivani nacin ukoliko pretpostavka nije tocna. Tu metodu cesto policajci koriste pri ispitivanju da izvuku informacije, jer je bit pitanja prikrivena, da ne kazem podvaljena. Ako odgovoris na ocekivani nacin, pristao si na pretpostavku kao tocnu.



Idemo natrag u Afriku, ispricati cu vam jednu istinitu pricu iz cca 1970.-ih godina.

---------------------
Prica je izmedju Moreplovca i Prijatelja.

Moreplovac prica o svojim iskustvima koja je stekao obilazeci svijet u brodu koji je prevozio stvari (trgovacki)... i na spomen Afrike zastane i kaze: uf, nevolim Afriku.
P: A zasto?
M: Bilogdje drugdje u svijetu, kada dodjes u luku, doceka te organizirano zaposleni ljudi koji prenose teret iz broda na kopno od jutra do mraka. To obicno traje oko 3-4 dana, i lijepo je na to vrijeme vidjeti neku zemlju. U Aftici nije tako. Kada brod pristane, docekaju te organizirano skupina ljudi, koji imaju zadatak da iskrcaju brod. Medjutim, oni nisu zaposlenici, vec prilikom svakog donasanja paketa u skladiste dobiju novcic u ruku od organizatora, za koliko su se dogovorili da ce to raditi. Kada taj radnik sakupi dovoljni broj novcica, vec koliko mu je potreba, on prestaje raditi. I tako svaki od njih funkcionira, rade koliko im je potreba za taj dan. Nakon par sati, vise nitko ne iskrcava brod, do sljedeceg dana. Ne pomazu niti nagovaranja organizatora niti mita da ce dobiti za doneseni paket duplo vecu svotu novaca, tri puta vecu, pa da onda tri dana nece trebati raditi. Oni jednostavno to ignoriraju, ne zele se prodati, vec se zavale u hlad i uzivaju s hranom i odmaraju ostatak dana. Tako kada brod pristaje u Africkoj luci, uobicajeno je da ostane oko mjesec dana tamo. Zato ne volim Afriku.
----------------------

Gotovo sam siguran da se to odavno promjenilo, i da se i dalje mjenja kako vidimo prema poznatom nam cilju. Ali to je u sustini razlika izmedju covjeka i zaposlenika (osobe), onog "prirodnog" i onog "prodanog" nacina funkcioniranja kroz zivot.


Atach: drzavizam - ideje tako dobre da moraju biti uvjetovane pod prijetnjom prisile
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.   - S. Beckett

 

Powered by EzPortal