Zapamti

"Ako jedna riječ ne pogodi cilj, tisuću riječi gubi smisao."

Autor Tema: Otpad - drustveni tabu i stvarnost  (Posjeta: 285 )

Harp

  • Global Moderator
  • Zaslužni član
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 0
  • -Primio: 276
  • Postova: 228
Otpad - drustveni tabu i stvarnost
« : 11 Srpanj, 2019, 13:31:39 »
Otpad - drustveni tabu i stvarnost

Svaki predmet koji je covjek proizveo ili ce tek proizvesti, prije ili kasnije ce mu postati otpad.
Stovise, uz danasnji potrosacki mentalitet mnoge firme vec u samom startu proizvode otpad. Naime, neki predmet je neispravan, neupotrebljiv ili opasan vec i prije njegove prve upotrebe, ako je proizveden od loseg ili neadekvatnog materijala, odnosno pogresno dizajniran. Kada se to radi s namjerom, kako bi se omogucila nova kupnja i bacanje, pricamo o danasnjem civiliziranom drustvu.

Sto je otpad?
O tome sto je nekome otpad, svaki pojedini covjek odlucuje sam i samo za sebe. Drugi ljudi mogu samo smatrati sto bi kod nekoga moglo biti otpad, ali ne i znati.
Na primjer, kupite cokoladu, zapravo kupite cokoladu, papirnati omot i aluminijsku foliju. Netko ce pojesti cokoladu kao ciljani proizvod a ostalo zguzvati i baciti od sebe kao smece. Drugi ce iskoristiti papir i aluminij sve dok bude bilo moguce, odnosno od kada ti materijali vise ne predstavljaju otpad vec korisnu stvar. Tako neciji otpad samim postupkom voljnog preuzimanja moze postati vrijedan materijal drugom pojedincu. U kontekstu djelatnosti neke firme, dok god otpad nije postao profitabilan, niti jedno drustvo nije marilo za prirodu i posjedice, vec ga je samo sto brzim postupkom udaljavalo od sebe - pod zemlju.

Recikliranje i drustvo.
Pojam recikliranje zvuci u drustvu tako sladunjavo, da se uz njega obavezno stvara i osjecaj o ocuvanju prirode, pomaganja jadnoj zagadjenoj prirodi, uzvisenoj svijesti o zastiti i naravno plemenitosti postupka pojedinca - sto je nista drugo nego produkt drustvene manipulacije.
Postoji jako mnogo postupaka koji se guraju pod pojam "recikliranje", ali uglavnom se pod time smatra komercijalna djelatnost koja obuhvaca jos barem jednu upotrebu odbacene stvari, koja mora biti profitabilna. Tako da lozenje termoelektrana s papirom, drvom, hranom i plastikom, ili mljevenje stakla, keramike i metala u beton, je jedan od cescih oblika "recikliranja". Takvu "reciklazu" provode firme koje imaju direktni profit od tog postupka - da kojim slucajem postupak nije isplativ, ne bi bilo ni tog "recikliranja", ni te firme, pa ni potrebe za "ocuvanjem prirode", odnosno zakonskih normi. Pritom valja istaknuti da niti jedno "recikliranje" nije niti ne smije uzurpirati postojecu proizvodnju, odrzivi napredak, te da bez stvaranja otpada prestaje i stvaranje odrzivog napretka kapitala.

Na primjer, kupite staklenku krastavca i kada ih pojedete bacite je u kantu za staklo (pri cemu se ona osteti), misleci i ocekujuci da ce iz tog materijala staklarna napraviti drugu istu takvu? Prvo, takvo staklo zavrsi u betonu ili zatrpano u zemlji, a drugo, pa koji bi smisao bio unistiti jednu staklenku pa ponovo uloziti ogromnu energiju za napraviti drugu istu takvu!
Oni koji rade u vecim firmama znadu kako se "recikliraju" viskovi robe iz Caritasa, brisuci fleke po podu s komadima izrezane odjece. Mobiteli koji su nekada skupo placeni (vjerujuci da je proizvodnja skupa), koji predstavljaju cudo tehnike, melju se u kasu da bi se izvuklo par grama zlata iz desetke kila istih, a potom uz otpadne kemikalije "zbrinu" pod zemlju.
Apsurdno je i to sto elektronicki elementi koji su ispravni i koji se mogu ponovno iskoristiti su u trgovinama mnogostruko skuplji od dobivenog zlata (npr elektroliti, kondenzatori, mosfetovi, cipovi...), ali ocito nemaju ikakvu vrijednost za proizvodjaca, odnosno drustvo.


Moglo bi i drugacije

Zasto se sva ambalaza (a po potrebi i proizvod) ne sakuplja i vraca proizvodjacu?
Zasto se svi viskovi ne daju besplatno i bezuvijetno?
Zasto je ruzna siva reciklirana najlonska folija jeftinija on nove i bistre za samo 2%?
Zasto ne postoje gume s standardiziranim kalupom, zbog cega sam proizvodjac ne protektira gume?
Gdje su te krave, ciji su dijelovi i ostaci prisutni svakog dana u svakoj trgovini?
Gdje su ti auti, brodovi, avioni, kompjuteri, perilice, televizori... sve dosad proizvedeno?
Zasto je proizvodnja i recikliranje odvojeno i povezano s dugim lancom posrednika?
Koju kupljenu vrijednost (dobro) treba baciti i zasto?
itd itd itd...

Proizvodnja novog, pa i "recikliranje" starog ce trajati dok god postoji potreba krajnjeg korisnika za time, dok god kupuje, dok god baca, dok god ne postane svjestan da si je on sam taj koji financira, uvjetuje i pokrece svoj buduci rad na podrucju proizvodnje i "recikliranja" unutar interesa tudje firme.




Onda, trebate li jos jednu staklenku?
« Zadnja izmjena: 11 Srpanj, 2019, 19:04:55 Harp »
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.   - S. Beckett

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1291
  • -Primio: 706
  • Postova: 1897
Odg: Otpad - drustveni tabu i stvarnost
« Odgovori #1 : 12 Srpanj, 2019, 09:03:19 »
Najmanje problema imam sa otpadom kada koristim stvari koje su nastale lokalno. Štapove/kolce iz obližnjeg šumarka redovito koristim kao kojekakve privremene "građevine", potpornje u vrtu, alate za nešto dohvatiti, udariti itd. Kada više nisu potrebni, vrate se na isto mjesto, ili ostave na zemlji ako tu ne smetaju. Važno je da onaj tko je proizveo to oruđe, ili materijal, preuzima to isto kada ja završim s korištenjem. U mom slučaju to je okoliš, "priroda". U jesen me priroda zasipa lišćem, granjem, kišom, vjetrom, snijegom... sve to ona i preuzima natrag ako ja nisam iskoristio.

Suvremeni otpad bi morao doći do sličnog režima. Tko god nešto proizvede, mora biti spreman preuzeti to natrag. Tako bi proizvođači vodili brigu o tome da je proizvod dizajniran na način da se lako reciklira, ponovno koristi ili pretvara natrag u sirovinu iz koje je nastao. U cijenu svakog proizvoda bio bi uključen i trošak povratka, pa bi naravno i lako reciklirajući materijali i proizvodi postali mnogo jeftiniji od teško reciklirajućih.
Problem je rješenje

TB

  • Global Moderator
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 312
  • -Primio: 133
  • Postova: 697
Odg: Otpad - drustveni tabu i stvarnost
« Odgovori #2 : 12 Srpanj, 2019, 17:32:18 »
prifitabilnost recikliranja i ne mora biti loša npr boca više nema po ulicama imaju povratnu naknadu, a i dućani su znali tražiti prazne staklene boce kod kupovine novih. Potražnja za plastičnim vrećicama je naglo pala zbog obične naknade od 0,5kn. Lako je isto primjeniti i na ostale proizvode.

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1291
  • -Primio: 706
  • Postova: 1897
Odg: Otpad - drustveni tabu i stvarnost
« Odgovori #3 : 12 Srpanj, 2019, 20:28:46 »
Nažalost dominantno društvo trenutno funkcionira tako, ono što je profitabilno to će biti i napravljeno. Slično i priroda funkcionira, npr. razgradnja biološkog otpada se vrši radi profita mikroorganizama, a ne radi opće koristi.
Problem je rješenje

Harp

  • Global Moderator
  • Zaslužni član
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 0
  • -Primio: 276
  • Postova: 228
Odg: Otpad - drustveni tabu i stvarnost
« Odgovori #4 : 15 Srpanj, 2019, 19:02:04 »
Bas malo gledam forum, lijepo si napravio ove slicice ispred glavnih tema, umjesto retro-zireva :)


Pa slucajno naletim na jednu stariju temu, povezanu s ovom:

Citat
"Maaah... što se tiče tog "naše" smeće kao globalnog problema... Ja ne pušim te fore.  ;)

Nisu mi se te kolektivne fore svidjale u socijalizmu - ne sviđaju mi se niti danas. Smeće NE stvara čovjek! Čovjek nije u stranju stvoriti smeće! Smeće stvaraju korporacije! Mi samo te korporacije podržavamo s jedne strane radeći za njih, a s druge strane kupujući njihove proizvode! I zato je rasprava o recikliranju smeća zapravo rasprava u korist korporacija, a ne u korist malog čovjeka! Rasprava koja bi išla u korist malog čovjeka je kako pružati što manju podršku korporacijama, čime bi se i smanjila količina smeća!"
http://www.perforum.info/index.php?PHPSESSID=7tq6q8tng3saj7j2t8ns3oaje7&topic=1293.msg9234#msg9234


Sto se tice profita i "recikliranja", ja ipak vidim da nije tu nikakvo rjesenje, jer se nista manje "smeca" nije zaustavilo proizvoditi niti se ocekuje da ce ga ljudi manje kupovati, dapace, sada imaju i alib. Zapravo se je "recikliranjem" samo omogucilo jos neko vrijeme odgadjanje neke nove profitabilne ideje neke korporacije. Prije par godina, u racunu od 'komunalca', je onako "nevino" dosao jedan letak koji obavjestava o nekom PLASTAXu, kao u europi porez na plastiku. Vidimo da vec neke firme stavljaju na trziste proizvode koji "ne stete prirodi" u skladu s tim novitetima.

I opet, gleda se samo krajnji aspekt toga, ne i zaokruzena cijela slika, da li je proizvodnja (kompletna) toga i takvih proizvoda stetna za prirodu... naravno da je, kao i svaka druga. Mozda cak i vise stetna.
Plasticnih boca ima manje, samo zato jer mnogi ljudi zive sakupljajuci ih, sto nije bila zakonska ideja, vec ispunjavanje eu normi. Kada bi ti ljudi to prestali raditi, boca bi bilo i vise nego do sada zbog turizma i opce nebrige prosjecnog pojedinca za okolis. Sakupljanje stakla je vrlo tuzno, jer ga se provodi selektivno, samo za npr pivo. Ostale staklenke i boce, npr vino ili bilo sto sto "nije nase proizvodnje" se ne sakuplja, i to daje jasnu sliku o opcem stavu prema tom materijalu - nevrijedno (neka korporacija nema interesa).

Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.   - S. Beckett

 

Powered by EzPortal