Moj prvi šumski vrt

6 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 23/07/2013 21:39 od Harp

Svoj prvi šumski vrt počeo sam saditi prije nego sam saznao kako se uopće treba dizajnirati ovakav vrt, i puno prije nego sam uopće pohvatao neke konce iz permakulture. Ideja je bila da na malom prostoru isprobavam, griješim i učim, i kasnije to iskustvo primjenim na većem terenu.

Sad sa odmakom od nekih 2-3 godine mogu reći da sam prilično zadovoljan kako se vrt razvija, pa eto da najkraće moguće opišem kako se stvar razvijala i zašto se baš tako razvijala…

U jesen 2010. godine kupio sam zemlju, na brzinu isplanirao što će gdje biti, i čekao proljeće da krene sadnja. Kako sam rekao, te sam zime isplanirao da krenem sa komadićem od kojih 300-400 m2 kao probnim prostorom.

U proljeće 2011. je geodet izmjerio i označio, tako da sam tek tada znao gdje je taj budući vrt uopće, i tad sam shvatio da je prilično nagnut prema sjeveru, dosta zasjenjen jednom velikom lipom sa juga i zapada, ali optimizma nije nedostajalo. Po međi sam zabio visoke kolce u nadi da ću tu s vremenom isplesti jednu visoku ogradu kao vjetrobran, ali to nije nikad realizirano. Tu sam zasadio 3 duda, 3 višnje, puno kupina i malina po rubu parcele, dosta ribiza, ogrozda i aronije po sredini, i budući da prošle godine nisu pokosili taj dio, imao sam instant malč :)

Do ljeta, sav se malč rastopio, niknula lijepa, zelena trava, ali srećom imam još jednu puno veću livadu koju sam pokosio i sav malč istresao na ovaj komadić. To mi je bio potez “karijere” :)

Tu su grmovi ribiza gotovo zatrpani sijenom…

Voćke nisu gotovo ništa te godine narasle, ono malo listića koje su potjerale su srne pojele, izgledalo je kao da su propale. Sa bobičastim voćem je situacija bila vrlo slična, ali te je godine suša bila poprilična, bio sam sretan radi svake biljke koja je uopće preživjela.

U jesen, ili zimu pred snijeg, digao sam dio malča i ispod našao potpuno čistu, rahlu, crnu zemlju i cijele zime smišljao što s time… Te sam jeseni tu posadio i 3 jabuke, jer sam krenuo sa sadnjom većeg šumskog vrta, pa su mi te tri tamo ostale kao višak.

Do proljeća 2012. sam smislio, dok voćke i grmovi ne izrastu malo, tu ću uzgajati povrće, jer drugog vrta nemam, a žao mi da se ova zemlja i prostor ne iskoristi.

U proljeće, brat i ja iskopali staze kroz ovaj vrt, prateći konture tla, najviše iz razloga da ne ugazim vrlo dobru zemlju. Znači, ukopavanjem staza, nastale su nešto kao povišene gredice između njih. Kopanje je bila čista pjesma, ništa lakše od toga, i dijete bi moglo. Kako smo kopali, otkrivali smo gredicu po gredicu, na nju bacali mješavinu sjemena nekih 15-ak vrsta povrća, što mi se kasnije pokazalo dosta loše. Sjeme smo pokrili tim prošlogodišnjim sijenom i čekali.

Te je godine u vrtu bilo svega, i povrća, i korova, ali snalaženje je bilo vrlo teško zato što je sve izmješano, recimo dogodilo mi se da hodam kroz vrt i vidim lijepu glavicu salate, taman za ubrati, i dvije minute kasnije se vraćam tuda i ne mogu je nikako naći. Prebirem po travi, saginjem se 10 minuta, i nisam je nikad našao. Rotkvice su sam sve otišle u sjeme jer ih nismo na vrijeme prepoznali. Itd. S kupusnjačama nije bilo uopće uspjeha, dal zbog sjene, ili nedostatka hranjiva u zemlji, ne znam. Iste je godine vrt gotovo preuzela “medvjeđa šapa”, jestiva divlja biljka.

Vrt sam prepustio zaboravu do proljeća pve godine, 2013. Zima je bila katastrofa, jako puno snijega koji je jako dugo ostao, kod mene sve negdje do 5. mjeseca. U proljeće je sve u vrtu bilo polomljeno. Grmovi ribiza sravnjeni sa zemljom, voćke slomljene blizu tla, ograda potpuno polomljena…

U igru se uključio odlučujući faktor, moja ženica, koja kaže, idemo sve ponovno ograditi, sve prekopati, zasaditi krumpir. Tako smo i napravili, kupili dvije vreće krumpira, posadili njime 4 gredice, i ostale nam još 4 prazne. Sjetio sam se sjemena nekog domaćeg kukuruza, pa sam na 3 bacio taj kukuruz, a na zadnju smo posadili jagode. Do sad se onaj debeli malč potpuno razgradio, gotovo da nije ostalo ni travke, ali to se jako osjetilo na kvaliteti tla. Sve biljke su počele rasti kao lude, ribizi su se u par tjedana preporodili, polomljene voćke potjerale nove grane, svo povrće vrlo dobro raste, što mi je jako drago jer mi ženica nije bila prisutna dok sam doživljavao neuspjeh za neuspjehom, a prisutna je sad kad je sve krenulo pa joj se stav prema selu drastično promijenio.

Kad smo pokosili veliku livadu, ja sam ponovno sve brižljivo izmalčirao, makar su biljke startale takoreći bez malča, iz gole zemlje.

Tu se vidi šarenilo biljaka, snimljeno neki dan, ribizi, jabuka, kukuruz, krumpir, rajčica, slak, i još koješta.

Rajčica na koju se penje dosadni slak…

Gredica s kukuruzom po rubovima, lavandom, rajčicom i ribizom u sredini…

Gredica s jagodama. Inače, jagode su posađene u najgore zakorovljen dio terena, gdje rastu one robustne pavitine (Clematis vitalba) koja je plazila po vrtu, s granama tako debelim da sam ih sjekirom sjekao… E da se ne polomim od posla da iskorijenim tu pavitinu, ja sam je jednostavno prekrio kartonom, gore stavio par kamena, i u rupe sadio jagode. Pokazalo se kao dosta dobro.

Evo i malina i kupina, nije ih puno ostalo, ali i one su krenule izbijati iz korijena.

I sad, konačno ove godine mogu reći da sam se stvarno najeo u vrtu. Ribizi su jako dobro rodili na onim polomljenim granama, nismo mogli toliko pojesti pa smo radili pekmez, jagoda već dosta dugo ima, svaki put kad dođemo kao desert za djecu, maline pomalo prolaze, ali dolaze kupine, itd. Kako sam rekao, drago mi je da je vrt baš sada dao neke rezultate, kad su žena i djeca samnom, pa da vide onu svjetliju stranu uzgoja hrane.

Evo ona jabuka koja je bila polomljena do zemlje, vidjeti ćete kasnije jedne druge…

Za kraj, rekao bih da sam dizajnerski to mogao i bolje riješiti, da sam onda znao što znam sada, ali i ovo je bolji rezultat nego što bih imao da sam 2-3 godine samo smišljao gdje i što posaditi. Sada znam da mi nedostaje fiksatora dušika, pa ću prazna mjesta popunjavati njima, dok potpuno ne ispunim prostor. Onda vrt prepuštam više-manje prirodnoj sukcesiji, a koncentriram se na neke druge djelove imanja.

Plan za ovu jesen je mrvicu nejasan, ali mislim da će ići ovako. Krumpir moram uskoro povaditi. To će ostaviti golu, rahlu, prekopanu zemlju. Na nju ću posijati lucerku, da čim prije zauzme prostor. Uz nju, posijati ću na rijetko i pšenicu, zapravo kamut, imam sjeme pa da se ne baci. Ako bude što od njega, super, ako ne bude, meni isto dobro, jer zapravo samo zauzimam prostor da mi se vrt opet ne zakorovi previše.

U vrtu same niču i mlade lipe, neke ću ostaviti kao salatu. Niču i lijeske, isto neke ostavljam. Ostalo za sad uklanjam. Već sada imam priličnu biološku raznolikost samog vrta, i dosta niske zahtjeve za održavanjem, ali vrt mi i dalje ostaje kao pokusni, u njemu sam dosta naučio, a još puno moram tek naučiti.

6 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 23/07/2013 21:39 od Harp