Otpad – društveni tabu i stvarnost

4 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 15/07/2019 19:02 od Harp

Svaki predmet koji je covjek proizveo ili ce tek proizvesti, prije ili kasnije ce mu postati otpad.
Stovise, uz danasnji potrosacki mentalitet mnoge firme vec u samom startu proizvode otpad. Naime, neki predmet je neispravan, neupotrebljiv ili opasan vec i prije njegove prve upotrebe, ako je proizveden od loseg ili neadekvatnog materijala, odnosno pogresno dizajniran. Kada se to radi s namjerom, kako bi se omogucila nova kupnja i bacanje, pricamo o danasnjem civiliziranom drustvu.

Sto je otpad?
O tome sto je nekome otpad, svaki pojedini covjek odlucuje sam i samo za sebe. Drugi ljudi mogu samo smatrati sto bi kod nekoga moglo biti otpad, ali ne i znati.
Na primjer, kupite cokoladu, zapravo kupite cokoladu, papirnati omot i aluminijsku foliju. Netko ce pojesti cokoladu kao ciljani proizvod a ostalo zguzvati i baciti od sebe kao smece. Drugi ce iskoristiti papir i aluminij sve dok bude bilo moguce, odnosno od kada ti materijali vise ne predstavljaju otpad vec korisnu stvar. Tako neciji otpad samim postupkom voljnog preuzimanja moze postati vrijedan materijal drugom pojedincu. U kontekstu djelatnosti neke firme, dok god otpad nije postao profitabilan, niti jedno drustvo nije marilo za prirodu i posjedice, vec ga je samo sto brzim postupkom udaljavalo od sebe – pod zemlju.

Recikliranje i drustvo.
Pojam recikliranje zvuci u drustvu tako sladunjavo, da se uz njega obavezno stvara i osjecaj o ocuvanju prirode, pomaganja jadnoj zagadjenoj prirodi, uzvisenoj svijesti o zastiti i naravno plemenitosti postupka pojedinca – sto je nista drugo nego produkt drustvene manipulacije.
Postoji jako mnogo postupaka koji se guraju pod pojam “recikliranje”, ali uglavnom se pod time smatra komercijalna djelatnost koja obuhvaca jos barem jednu upotrebu odbacene stvari, koja mora biti profitabilna. Tako da lozenje termoelektrana s papirom, drvom, hranom i plastikom, ili mljevenje stakla, keramike i metala u beton, je jedan od cescih oblika “recikliranja”. Takvu “reciklazu” provode firme koje imaju direktni profit od tog postupka – da kojim slucajem postupak nije isplativ, ne bi bilo ni tog “recikliranja”, ni te firme, pa ni potrebe za “ocuvanjem prirode”, odnosno zakonskih normi. Pritom valja istaknuti da niti jedno “recikliranje” nije niti ne smije uzurpirati postojecu proizvodnju, odrzivi napredak, te da bez stvaranja otpada prestaje i stvaranje odrzivog napretka kapitala.

Na primjer, kupite staklenku krastavca i kada ih pojedete bacite je u kantu za staklo (pri cemu se ona osteti), misleci i ocekujuci da ce iz tog materijala staklarna napraviti drugu istu takvu? Prvo, takvo staklo zavrsi u betonu ili zatrpano u zemlji, a drugo, pa koji bi smisao bio unistiti jednu staklenku pa ponovo uloziti ogromnu energiju za napraviti drugu istu takvu!
Oni koji rade u vecim firmama znadu kako se “recikliraju” viskovi robe iz Caritasa, brisuci fleke po podu s komadima izrezane odjece. Mobiteli koji su nekada skupo placeni (vjerujuci da je proizvodnja skupa), koji predstavljaju cudo tehnike, melju se u kasu da bi se izvuklo par grama zlata iz desetke kila istih, a potom uz otpadne kemikalije “zbrinu” pod zemlju.
Apsurdno je i to sto elektronicki elementi koji su ispravni i koji se mogu ponovno iskoristiti su u trgovinama mnogostruko skuplji od dobivenog zlata (npr elektroliti, kondenzatori, mosfetovi, cipovi…), ali ocito nemaju ikakvu vrijednost za proizvodjaca, odnosno drustvo.

Moglo bi i drugacije

Zasto se sva ambalaza (a po potrebi i proizvod) ne sakuplja i vraca proizvodjacu?
Zasto se svi viskovi ne daju besplatno i bezuvijetno?
Zasto je ruzna siva reciklirana najlonska folija jeftinija on nove i bistre za samo 2%?
Zasto ne postoje gume s standardiziranim kalupom, zbog cega sam proizvodjac ne protektira gume?
Gdje su te krave, ciji su dijelovi i ostaci prisutni svakog dana u svakoj trgovini?
Gdje su ti auti, brodovi, avioni, kompjuteri, perilice, televizori… sve dosad proizvedeno?
Zasto je proizvodnja i recikliranje odvojeno i povezano s dugim lancom posrednika?
Koju kupljenu vrijednost (dobro) treba baciti i zasto?
itd itd itd…

Proizvodnja novog, pa i “recikliranje” starog ce trajati dok god postoji potreba krajnjeg korisnika za time, dok god kupuje, dok god baca, dok god ne postane svjestan da si je on sam taj koji financira, uvjetuje i pokrece svoj buduci rad na podrucju proizvodnje i “recikliranja” unutar interesa tudje firme.

Onda, trebate li jos jednu staklenku?

4 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 15/07/2019 19:02 od Harp