4. Efikasno energetsko planiranje – izvorni princip permakulturnog dizajna

Kako dizajnirati energetski efikasne farme, bašte, sela, pa čak i veća naselja? Medi ukratko rezimira princip efikasnog energetskog planiranja.

Zone su energetski prstenovi koji se obično šire iz glavnog centra ljudske aktivnosti na nekoj lokaciji. Elementi u dizajnu se postavljaju prema tome koliko često se posećuju ( i po njihovoj pristupačnosti na lokaciji). Oblasti koje se najčešće posećuju poput godišnjeg povrtnjaka, staklenika ili kokošinca nalaze se bliže kući. Voćnjaci, pašnjaci ili plantaže drveća kojima je potrebno manje pažnje postavljaju se dalje.

Zone

Opšti principi zoniranja velike bašte ili farme jasno su opisani u ”Permakulturnom dizajnu: Korak po korak” i ”Priručniku za negu zemlje”. Zone se ne određuju urednim krugovima, već lakoćom pristupa, stazama, dnevnim navikama i preferencijama, mikroklimom i drugim individualnim karakteristikama lokacije.

Zoniranje u malom vrtu nije ništa manje važno, ali je očigledno manje obimno. Iako mogu postojati samo dve zone, važno je kako su elementi postavljeni u dizajn radi lakšeg pristupa i pogodnosti. Domaći baštovani često žongliraju sa spoljnim obavezama (poslom, porodicom, zajednicom) koje ih udaljavaju od bašte, pa vreme baštovanstva mora biti uklopljeno između njih. Stoga je važno da se područje za uzgoj presadnica kojem je potrebna svakodnevna pažnja postavi u blizini kuće, godišnji povrtnjak i područje za kompostiranje blizu jedno drugog radi lakšeg svakodnevnog pristupa i izdržljive višegodišnje biljke/šumski vrt, koliko god bili mali, što dalje moguće. Oni su takođe često otporniji na štetočine. Uobičajeni dizajn bašte u glavnom sakriva gomile komposta i kuhinjski vrt iza žive ograde, daleko od kuće. Permakulturna kuhinjska bašta ponosno se nalazi pored kuće, a jestive jednogodišnje biljke, cveće, ribnjaci sa žabama, mekano voće i male voćke pomešani su u zdravoj, raznolikoj ekeologiji.

Zone se mogu sumirati na sledeći način: Zona 0: centar za ljudske aktivnosti – kuća, štala (ili selo u većem dizajnu). Zona 1: blizu kuće – kuhinjski vrt, staklenik, radionica, okviri za uzgoj presadnica, male životinje poput zečeva i zamorčića, kompost, drva za potpalu. Zona 2: šumski vrt, kokošinjac, bare, vetrobrani, žive ograde. Zona 3: van dometa male bašte, sadrži nerezane, neobrađene voćnjake, pašnjake, glavni usev, uzgoj drvne biomase (coppice) i velika stabla za stočnu hranu. Zona 4: polukorišćeno, poludivlje područje koje se koristi za sakupljanje drva, divlje životinje i upravljanje šumom.

Poslednja zona, zona 5, je područje nekorišćenog zemljišta koje nije dizajnirano. Ovde je prirodi dozvoljeno da ide svojim tokom, volontirajući floru i faunu bez intervencije ljudi. Neki dizajneri permakulture zagovaraju da ne treba ni da se ulazi u ovo područje i da se priroda ostavi neometana. U zemljama u kojima je zemljište premija, a vrtovi su mali, bilo bi lako ne pronaći prostor za zonu 5, ali je vrlo važno da čak i mali deo dizajna bude divlji. Svi čeznemo za divljinom, i upravo u ovoj zoni novi dobrovoljci često pronađu otvor (poput divljeg cveća i trava, insekata, malih sisara i ptica).

Sektori

Oni su divlje energije koje dolaze izvan sistema i prolaze kroz njega i uključuju sunce, svetlost, vetar, kišu, protok vode, požar. Način na koji sadimo baštu određuju prevladavajući vetrovi (postavljanje vetrobrana i zaklona), ugao pod kojim sunce prelazi preko lokacije (biljke koje vole sunčanje i mali plodni grmovi i drveće na sunčanoj strani, biljke tolerantne na senku i veća drveća najudaljenija od sunčevih zraka).

Nagib

Nagib uzima u obzir lokaciju u profilu. Najbolje je resurse postaviti uzbrdo, a zatim gravitacijom pomerati ih ka dole. Ako je moguće, sakupljajte vodu na višem mestu nego što će biti korištena i koristite gravitaciju da bi stvorili sistem navodnjavanja kap po kap. Biljke koje su otporne na sušu i hladniju klimu bolje uspevaju na visini, biljke koje vole vodu uspevaju niže niz padinu. Hranljive materije, zemljište i drugi resursi sakupljaju se u podnožju brda.

Izvor: 4. Efficient Energy Planning – An Original Permaculture Design Principle
Nalovna slika: Aranya
Napisala: Medi Harland, preveo: Marko Burić

Maddy Harland je urednica i suosnivačica časopisa Permaculture, međunarodne periodične publikacije na engleskom jeziku koja objavljuje sadržaje iz područja održivog življenja: od permakulturnog vrtlarstva, preko održive arhitekture i zelenog graditeljstva, do prijevoza s niskim ekološkim otiskom i održivih zajednica. Maddy Harland je i suosnivačica izdavačke kuće Permanent Publications koja objavljuje knjige iz područja praktične zaštite okoliša. Autorica je knjige Fertile Edges: Regenerating Land, Culture and Hope (nije objavljena na hrvatskom). 
Ovaj članak izvorno je objavljen na www.permaculture.co.uk. Za dobivanje više informacija o permakulturi širom svijeta možete se pretplatiti na tiskano izdanje časopisa. Pretplatnici dobivaju pristup elektroničkom izdanju svih do sada objavljenih brojeva časopisa, od 1992. godine. Časopis Permaculture nudi i besplatne video sadržaje putem kanala na YouTube-u, na teme od šumskog vrtlarstva, preko zelene gradnje do regenerativne poljoprivrede.