Ailanthus altissima (pajasen, kiseljak, rusovina)

10 komentara na forumu Autor: kad budu gorjeli gradovi zadnji komentar: 10/06/2013 09:51 od kad budu gorjeli gradovi

ailanthus altissima je drvo iz porodice simaroubaceae a dolazi nam sa sušnih planinskih dijelova centralne kine, i definitivno je najagresivnija invazivna vrsta koja nas je ikad spopala… u posljednjih desetak godina u pojedinim dijelovima balkanskog poluostrva ova vrsta toliko se proširila da često ne samo da ugrožava biodiverzitet nego je u pojedinim slučajevima (neki otoci na jadranu) devastirala nativni ekosistem skoro u potpunosti, i predstavlja jedinu biljnu vrstu… praktično otporan na sušu, ailanthus raste brže od bilo čega u blizini, i na svim mogućim vstala tla od najkiselijih do najalkalnijih, pa čak i na gomilama šuta po gradovima, a ako ga čak i iščupate zajedno sa korijenom ponovo će izrasti čak i iz najmanjih dijelova korijena koji su ostali u zemlji… ailanthus ima šuplje stablo što mu je dobar trik za brz rast, koje se kasnije popunjava, pa mu drvo nije korisno čak ni za loženje, a uz to ima i jako neprijatan miris.
osim sjemenom širi se i korijenom pa će za samo nekoliko godina ako ga ne zaustavite napraviti neprobojnu šikaru… uz to preko svog korijena luči alelopatske materije koje inhibiraju rast drugih vrsta što mu omogućava lakše osvajanje…
inače kod nas se naročito proširilo sedamdesetih godina prošlog vijeka jer je neki idiot primijetio da je ailanthus odličan za saniranje klizišta…
iako će vam rat protiv ove napasti u početku djelovati kao nemoguća misija, ne odustajte tako lako, i ailanthus ima nekoliko jako slabih tačaka…
prvo, otporan je na sušu ali ne i poplave. ukoliko ste u mogućnosti, poplavite napadnuto područje na neko vrijeme i ailanthus je gotov.
takođe, nije otporan na sjenu. ukoliko je zasjenjen drugim drvećem neće uspjeti da raste. znači forest garden bi bio jedan od metoda borbe…
ako nemate ovakve mogućnosti, moguće ga je ukloniti i temeljnim mehaničkim čišćenjem, bar sam ja imao uspjeha u tome. sačekajte najsušniji dio godine, recimo kraj avgusta. zatim ga vadite i pazite da u zemlji ne ostane ni jedan veći dio korjena. manji dijelovi neće imati šanse da rastu u suvoj zemlji… veće primjerke možete odsjeći do zemlje a na panjevima naložiti vatru.
ova metoda funkcioniše samo ako ga u blizini recimo najmanje par stotina metara nema (ili ako ga i tamo istrijebite. ako ga ima kod susjeda biće ga i kod vas i to vrlo brzo).
još jedna slaba tačka ailanthusa je  i njegov dosta kratak životni vijek barem za drvo – 50 godina, samo ne znam kako bi se ovo moglo iskoristit jer uvijek nove biljke izrastaju…
takođe nije otporan ni na dugotrajnije mrazeve, mada nakon izmrzavanja nadzemnih dijelova moguće je da niknu novi izdanci iz korijena…
i na kraju, jedna zanimljiva stvar  koju sam primijetio ljetos u jednoj uvali u blizini ploča (vidi sliku):

na sredini fotografije vidi se napuštena kuća, a pored nje prolazi put. onaj svjetlozeleni pojas je ailanthus, znači širi se samo pored puta i ne ide dalje, kao da mu je potrebno ljudsko prisustvo, kao da ljudi kretanjem ispuštaju nešto bez čega on ne može da raste! i stvarno, nikad ga ne viđam u divljini u koju ljudi slabo zalaze. i tu se krije valjda najveći dio odgovora kako pobjediti ovu napast! 

10 komentara na forumu Autor: kad budu gorjeli gradovi zadnji komentar: 10/06/2013 09:51 od kad budu gorjeli gradovi