Razvoj održivih zajednica
Imate livadu i želite šumski vrt? Do njega možete doći na razne načine. Ne postoji jedinstveni recept koji će funkcionirati kod svih. Ja ću opisati kako sam ja došao do svog šumskog vrta, jer razlikuje se od tipičnih primjera.
Nastavite čitati
Sječka je drvenasti otpad nastao usitnjavanjem grana i drugih drvenastih djelova biljaka. Ovo su moja dosadašnja iskustva sa korištenjem drvene sječke u vrtu. Nisam proveo nikakvo opsežno istraživanje (tj. prepisao neki drugi izvor), nego samo opisujem vlastita iskustva.
Nastavite čitati
Kada bi uzgajali samo jednu biljku, koja bi to bila? Mnogi permakulturni edukatori na prvo mjesto stavljaju upravo čičoku. Prisutna je u mnogim permakulturnim vrtovima, ali i kao ukrasna biljka mnogih okućnica. Čičoka se često nađe i na zapuštenim terenima koje su ljudi napustili prije mnogo godina, što govori o njenoj otpornosti.
Nastavite čitati
Kada promatram svoje biljke, neke rastu izuzetno dobro, dok druge stagniraju. Nekad je stvar prilagođenosti jedne biljke na mikrolokaciju koja joj je na raspolaganju. Ako sam nešto posadio na krivo mjesto, jasno da nema mnogo sreće sa uzgojem. Ali, često se ne radi uopće o tome. Pojedine biljke imaju periode kada rastu veoma dobro, pa onda stagniraju ili se suše. Imaju boljih i lošijih godina, a na istom mjestu. Nakon višegodišnjeg promatranja, dolazim do zaključka da najveću razliku čini upravo voda. Gdje god je nekom greškom (ili namjerno) procurila voda, tu je bujao život. Gdje je bilo malo više hlada ili je tlo bilo malčirano, biljke su bile zdravije, zelenije. U kontroliranim uvjetima u plasteniku gdje svakoj biljci dajem određenu dozu vode, najjasnije se vidi razlika. Zbog primitivnog sustava kapaljki neke su biljke dobivale malo više vode od drugih. Te su rasle mnogo brže i davale više plodova.
Nastavite čitati
Vatru palimo onda kada je to zaista neophodno. Vatra nije igra, zabava, nešto što je lijepo vidjeti. Ona je potreba, način da odradimo neke zadatke. Vatra nas grije kada je hladno, osvjetljava prostor kada je mračno. Ako trebamo pomoć u divljini, vatra može poslati poruku veoma daleko. Vatra reciklira stvari, pretvara jedan resurs u drugi. Vatrom topimo stvari, talimo željezo prije kovanja. Na vatri pripremamo obroke, dezinficiramo vodu za piće itd.
Nastavite čitati
Ovo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Teren je kupljen bez ikakvog objekta. Tek tri godine kasnije došli smo u priliku da počnemo sa gradnjom objekta. Objekt bi trebao poslužiti kao nužni smještaj ako nastane takva potreba. U slučaju da se uvjeti boravka u gradu značajnije naruše, objekt bi trebao osigurati sigurnu alternativu. Npr. dođe do kakve katastrofe, gubitka posla i sl. S time u vidu, planira se osiguravanje el. energije, vode i topline iz više neovisnih izvora. Planira se osiguravanje skladišnog prostora za čuvanje hrane i drugih potrepština na siguran način.
Nastavite čitati
Tri načela koja mogu značiti bilo što, pa čak i da ne znače ništa. Briga o kojoj prirodi? Kojim ljudima? Koji oblik brige? Tko treba o kome ili čemu brinuti? Koliko dugo, u kojoj mjeri? Možemo li jednostavnije reći “briga svih o svemu”? I što je onda ta raspodjela? Zar nije dovoljno da se o svemu pobrinemo? Što je briga, a što nije briga?
Nastavite čitati
U počecima bavljenja permakulturom, često sam imao poriv da sve radim “što prije”. Tako sam možda i došao do permakulture. Htio sam što prije transformirati zemljište koje uređujem. Imao sam običnu, jednoličnu livadu. Livade ne služe ničemu, ako niste govedo. Livade treba redovito kositi, održavati. Ako ne pokosite na vrijeme, početi će rasti divlje grmlje, pa onda imate mnogo posla da sve stavite pod kontrolu. I koliko god radili, održavali livadu, ona je uvijek samo livada. Htio sam jestivu šumu. Da posvuda rastu stabla, voćke, orasi, kesteni… Htio sam graditi tlo, apsorbirati ugljik iz atmosfere. Htio sam da moja briga o terenu prestane, i da se teren brine o mojim potrebama.
Nastavite čitati
Ovo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Tijekom tih godina, nekoliko sam puta odradio proces permakulturnog dizajniranja. Dizajn nikad nije dovršena stvar. Ne postoji dovoljno dobar, da se ne može još malo popraviti. Okolnosti se mijenjaju, a dizajn treba pratiti te promjene. Stječu se nova iskustva i svake smo godine sve pametniji. Uviđamo neke propuste u dizajnu koje onda u hodu ispravljamo. Nekad su propusti tako veliki, da je lakše dizajnirati sve iznova.
Nastavite čitati
Često čujem “nemam još svoju zemlju, pa se ne mogu baviti permakulturom”. Ili “imam 2000 m2 zemljišta, što da sad radim?”. To na neki način implicira da je bavljenje permakulturom isto što i uređivanje vlastitog imanja. Ili možda, uzgoj hrane, gradnja kuće. Ipak, rijetki su doista u prilici da imaju slobodan teren na kojem mogu raditi što god isplaniraju. Možda još nemate nekretninu. Možda imate zemlju, ali od nje i živite. Niste u prilici raditi drastične promjene u načinu korištenja.
Nastavite čitati
Veoma je važno da uzgajate vlastitu hranu. To ne mora biti sva hrana koju trošite, što često i nije izvedivo. Ipak, nešto bi trebali sami osigurati. Ne govorim o tegli sa začinskim biljem na kuhinjskom prozoru. Ne govorim ni o poslasticama ili multivitaminima iz malog vrta pred kućom. To je sve u redu ako imate mogućnosti. Govorim o hrani koja se jede kada smo gladni. Ona kojom možemo napuniti trbuhe, pa raditi neki fizički zahtjevan posao. To je hrana koja nas čini manje ovisnima o lancu opskrbe. Ona koja ne dopušta da se plašimo tko će koga napasti. Hoće li biti kakav štrajk, hoćemo li primiti mjesečnu plaću. Tek kada se ti strahovi eliminiraju, onda možemo dalje. Onda je lakše saditi stabla, transformirati okoliš, zagovarati promjene u društvu.
Nastavite čitati
Masanobu Fukuoka (2.2.1913. – 16.8.2008.) je neosporno jedan od najvažnijih pionira i filozofa permakulture. Njegova revolucionarna ideja o uzgoju riže bez oranja, gnojiva i pesticida postavila je temelje za mnoge permakulturne principe.