Centar kulture Ribnjak u suradnji s udrugama Hrvatska permakultura i Vestigium pozivaju na Dane permakulture i tranzicije u Zagrebu, u subotu, 7. veljače od 12 do 22 sata, te nedjelju 8. veljače od 10:00 do 14:30. Subotnji program je uglavnom za odrasle, a nedjeljni uglavnom za djecu i roditelje.

Adresa je Park Ribnjak 1 (lokacija na karti) Ulaz je slobodan.

Želite saditi, graditi i stvarati novu, održivu i regenerativnu kulturu u suradničkom odnosu s prirodom? Ovaj događaj je prilika za produbljivanje znanja, razmjenu iskustava i neformalno druženje. Pripremili smo dvodnevni program na tri kata, a pozvani ste bez obzira da li ste već iskusni praktičari/ke permakulture i aktivisti/kinje u zajednici ili vas jednostavno vuče znatiželja da vidite što se to u Zagrebu i šire perma-kuha!

Ove godine tema događanja je raznolikost. Važno ekološko načelo kaže da je sustav to otporniji što je raznolikiji. Kako koristimo i cijenimo raznolikost u životu, u poslu, u vrtu, u prirodi, u društvu općenito, u ophođenju s ljudima? Kako stvaramo vrijednost uključivanjem umjesto da isključujemo? Kako nalazimo nadahnuće i rješenja u rubnim područjima?

Osim prezentacija i predstavljanja projekata održavamo praktične radionice,  diskusije i tematsku šetnju, a uz već standardnu razmjenu odjeće i biljnog sjemena, ove godine prikazujemo film i kazališnu predstavu.

Zgrada Centra kulture Ribnjak nalazi se usred parka Ribnjak. Do Ribnjaka se može doći tramvajem ZET-a: najbliža tramvajska stanica je Draškovićeva (linije 4, 8, 11, 12 i 14) i Grškovićeva (linije 8 i 14). Najbliže parkiralište je garaža na Langovom trgu uz južni rub parka.

Ulaz je slobodan, osim za označene programe za koje su dostupne ulaznice ili su potrebne predbilježbe.

Događaj se održava uz podršku Grada Zagreba, no dobrodošle su donacije kojima podržavate rad udruga suorganizatora i omogućujete više ovakvih događaja u budućnosti.

• Hrvatska permakultura // Erste banka, IBAN HR5424020061100704616
• Udruga Vestigium // Zagrebačka banka, IBAN HR9823600001102214844

Napomena: velika većina programa je na hrvatskom jeziku, a programi koji se odvijaju se na engleskom jeziku su označeni u tekstu. Ne možemo garantirati prijevod.

Program

SUBOTA, 7.2.2026.

VELIKA DVORANA (1.KAT): od 12:00 do 22:00 sata

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

12:00 – OTVORENJE

Predstavljanje programa i organizatora / domaćina (Cvijeta Biščević, Gordana Dragičević, Irena Borovina, predstavnici Centra kulture Ribnjak)

12:30 – DISKUSIJA: POTIČEMO LI DOISTA DRUŠTVENU RAZNOLIKOST U PERMAKULTURI I TRANZICIJI?

Permakultura i tranzicija nisu samo vrtlarenje, sjemenarstvo i gradnja. Znamo da svaki dizajn mora uključivati pregled i analizu realne društvene situacije i društvenih resursa, kako bismo gradili novu, regenerativnu kulturu. Kako to da ih onda izbjegavamo? Zašto i u našim grupama možemo prepoznati dominantne obrasce iz konvencionalne kulture?

Namjerno otvaramo program ovom pomalo osjetljivom temom, jer na kraju dana nikad ne ostane dovoljno vremena. Zanima nas vaš doprinos!

Facilitatorica: Gordana Dragičević

13:45 – VRTLARSKI STAND-UP

A sad nešto sasvim drugo… Vrtni guru amater, zen vrtlarenje i ne tako meditativni susreti s puževima.   

Dobro nam došla Sanja Mandić

14:00 – PREDAVANJE: SUVREMENI PRISTUPI URBANOJ BIORAZNOLIKOSTI

Suvremena hortikultura i krajobrazni dizajn usmjereni su na održivost, bioraznolikost i zaštitu oprašivača kroz stvaranje urbanih divljina i raznoliku sadnju u javnom prostoru. Dođite iz prve ruke čuti koji savjet o vrtlarstvu, urbanom zelenilu i zaštiti bioraznolikosti. Plus priču o šojkama, drači i masliniku!

Predavač: Vrtlar Kruno

15:30 – STVARANJE ZAJEDNICE

Jeste čuli ono “to kod nas ne može uspjeti”? Može, posvuda može! Ponovo donosimo ovu popularnu i važnu temu o inspirativnim živim primjerima. Zajednica može nastati svugdje: u susjedstvu, oko projekta, oko imanja, oko škole, oko skršenih računala, oko knjižnice, čak i oko napuštene tvornice! Dolaze nam: 

• Ivana Jirsak / Knjižnica sjemenja – kako do sjemenja u narodnim knjižnicama
• Marin Kanajet / Permakultura Dalmacija – kako smo gradili zajednicu
• Matej Marušić / OSPERA – Osječki permakulturni aktivisti – iskustva programa šumske pedagogije ROOTS Rangers, Scouts i ForestCraft
• Matija Čukelj / Upciklići – od elektroničkog otpada do dijelova za funkcionalna računala
• Predstavnice inicijative “Sljeme za sve” – revitalizacija prostora za aktivno susjedstvo
• Sian Day / Udruga Vestigium – dojmovi o volontiranju

17:30 – PROJEKTI, SVAKAKVI PROJEKTI

Ima nas posvuda, ima nas svakakvih i radimo različite stvari. Predstavljamo vam i jedan pregršt projekata za dodatnu inspiraciju i moguće buduće suradnje.

• “Design Locally, Apply it Globally”, ZMAG / Hrvatska, Zeleno doba / Srbija, Društvo za permakulturo / Slovenija
• Projekt (P)Održivo! za uzgoj hrane uz permakulturne principe, Zeleni klik!
• Projekti povezivanja u regiji Društva za permakulturo Slovenije, Katja Štemberger
• Predstavljanje priručnika “Sustainable Future of Organizations”, Čisteći medvjedići

19:00 – EUROPSKA GRAĐANSKA INICIJATIVA “HRANA KAO LJUDSKO PRAVO ZA SVE”

Europsku građansku inicijativu (European Citizens Initiative – ECI) Hrana kao ljudsko pravo za sve vodi organizacija Good Food for All s preko 260 članica iz cijele Europe. Kampanja je pokrenula akciju prikupljanja 1 milijun potpisa građana iz država članica EU s ciljem promjene politika hrane prema većoj održivosti, zaštiti malih proizvođača hrane te kvalitetnoj i nutritivno vrijednoj hrani. Razgovarat ćemo o što većem uključivanju u kampanju.

Facilitator: Dražen Šimleša

20:00 – PROJEKCIJA FILMA I DISKUSIJA: Inhabitants: Indigenous Perspectives On Restoring Our World

Ovaj dokumentarni film slijedi starosjedilačke zajednice u SAD-u u njihovim nastojanjima da regeneriraju svoje tradicionalne prakse upravljanja zemljištem, suočavajući se s promjenama klime i naslijeđem kolonizacije. Od pustinje do šuma, morskih obala, planina i prerije, obnavljajući svoj pradavni odnos s krajolikom.

Film je na engleskom jeziku i neće biti dostupan prijevod. Nakon filma održat će se moderirana diskusija, na engleskom i hrvatskom jeziku.

…

This documentary follows Native American communities in the United States as they strive to regenerate their traditional land management practices in the face of climate change and the legacy of colonization. From desert to forest, coast, mountain and prairie, they restore their ancient relationship with the landscape.

The film is in English.

Projekcija filma je besplatna. Broj mjesta je ograničen. Preuzimanje besplatne ulaznice na blagajni ili unaprijed online: OVDJE

A moderated discussion after the film will be held in English and Croatian.

Facilitatorice / Facilitators: Anna Prodan, Cvijeta Biščević

MALA DVORANA (1. KAT):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

12:30-13:30 – PREDAVANJE: ADAPTIVNO VRTLARENJE

Pričat ćemo o procesu kroz koje je sjemenarstvo prošlo u posljednjih 100 godina da bi se ponovno vratili korijenima i vratili sjemenarstvo i procese oplemenjivanja bilja nazad u ruke vrtlara, ali i ozbiljnihih uzgajivača hrane. Adaptivno sjemenarstvo nas vodi od izolacije do otporne i prilagodljive populacije.

Predavačica: Petra Pavleka, Cosmic Gardeners

13:40-14:40 – PREDAVANJE: VRIJEDNOST I POTENCIJAL KONOPLJE

Pokušat ćemo osvijestiti vrijednost i potencijale konoplje kao “rubne biljke” tranzicije, koja stvara vrijednost kroz uključivanje povezujući tlo, zrak, energiju, prehranu, gradnju, zdravlje i ekonomiju. Pokazati vrijednosti konoplje kao jednog od mogućih katalizatora promjene mentaliteta – od potrošačkog prema regenerativnom i samodostatnom.

Predavačica: Kristina Šafranko

14:50-15:50 – FILM I PRIČA: “BILJNO PISANJE”

U biljnom pisanju tekstualno tkivo obrazovano je biljnim elementima, slova nose kosti biljne anatomije, a rečenice u beskraj nižu jedna drugu, kao vitice, nadiru bez stajanja i samo rastu. Tema jedne biljne priče smješta se unutar fito, mitske, društvene, čovječne, fiktivne i povijesne stvarnosti. Dođite na razgovor i pogledajte poetsko performativni film o rubnoj i moćnoj biljci – maslačku.

Autorica i facilitatorica: Iva Korbar

16:00-17:00 – WORKSHOP: CULTURAL EMERGENCE – CREATING DIVERSE AND RESILIENT CULTURES

What if diversity isn’t something to manage, but something to design with? In this lively workshop we’ll move, notice, and experiment with Cultural Emergence; growing human systems as diverse and resilient as our gardens.

Radinica će se održati na engleskom, bez prijevoda. The workshop will be held in English.

Facilitatorica / Facilitator: Barbara Scheltus

17:15-18:15 – RADIONICA: “ČAŠICA RAZGOVORA”

Radionica koja kroz vođene vježbe razgovora poziva na predah. Sjednimo i s punom pažnjom izrazimo sebe, saslušajmo druge i pri tom pružimo i primimo razumijevanje i empatičnost.
Sudionici se mole da dođu na početak radionice i ostanu do kraja.

Facilitatorica: Ana Armano Linta

18:30 – 20:00 – EDUKATIVNA IGRA “POVEZANI”

Zaigrajte igru za iskustveno učenje “Povezani” koja spaja permakulturne principe, kreativno rješavanje problema i Design Thinking. 

Igru su osmislili partneri Erasmus+ projekta “Design Locally, Apply it Globally”. Metodologija projekta pruža jasan, strukturiran, ali kreativan i interpersonalan proces, kroz koji mladi i oni koji rade s njima mogu razumjeti izazove u svojoj zajednici i stvoriti rješenja koja su održiva, pravedna i istinski njihova.

Za odrasle i mlade 12+

Facilitatorice: Katja Štemberger, Ružica Janjić, Una Milić i Sanja Petković

KLUB 5 (PRIZEMLJE, LIJEVO U HODNIKU):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

12:30-14:30 – RADIONICA: DIJAGNOSTIKA POPRAVKA INFORMATIČKE OPREME

Udruga Upciklići, koja se bavi upcyclingom elektroničkog otpada, na ovoj pokaznoj radionici demonstrirat će svoj način rada kojim se odbačena, neispravna ili zastarjela računala mogu transformirati u nove korisne jedinice.Posjetitelji mogu ponijeti vlastite uređaje na dijagnostiku!
Voditelj: Matija Čukelj, Upciklići

14:45-16:15 – RADIONICA: FERMENTIRANJE HRANE

Sudionici uče kako koristiti lokalne, sezonske i raznolike namirnice za stvarno hranjivu prehranu. Cilj je jačanje osobnog zdravlja i društvene otpornosti kroz praktična, primjenjiva znanja. Fokus je na hrani koja ne puni samo kalorijama, nego gradi zdravlje kroz mikrobiotu, imunitet i stabilan metabolizam.

Prijave i ulaznice na blagajni ili online: OVDJE

Voditeljica: Viktorija Perica, NutriVik

16:30-18:30 – PREDAVANJE I RADIONICA “KAKO DIZAJNIRATI OTPORAN VRTNI ATELIER: PROMATRANJE, RAZUMIJEVANJE, PRIMJENA”

Raznolikost je otpornost. Naučit ćemo kako dizajnirati vrt koji je otporan na razne klimatske uvjete i pojave stavljajući fokus na (bio)raznolikost i međupovezanost vrsta, kultura, sorti i njihovih različitih uloga i naglašavajući važnost poznavanja raznolikih metoda i tehnika uzgoja. Jedan element – raznolike funkcije, jedna funkcija – raznoliki elementi!

Voditeljica: Kristina Lučić Andrijanić

18:40-20:40 – RADIONICA: TEKSTILNI KOLAŽ

Kreativna radionica na kojoj kroz igru tkaninama, bojama i teksturama izrađujemo vlastiti tekstilni kolaž. Recikliranjem otpadne tkanine stvaramo svoja umjetička djela.

Radionica za sve uzraste, djeca i odrasli.

Prijave unaprijed i ulaznice na blagajni ili online: OVDJE

Voditeljica: Snježana Horvatić Popović

KLUB 6 (PRIZEMLJE, LIJEVO U HODNIKU):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

12:30-13:00 – RADIONICA “RHYTHMS FOR EVOLUTION” – ISKUSTVENA PRAKSA RITMA KROZ POKRET I GLAS

Kao što permakultura prepoznaje snagu raznolikosti u ekosustavu, tako ritam prepoznaje jedinstveni doprinos svakog sudionika u zajedničkom pulsu. Bez potrebe za glazbenim predznanjem ili instrumentima, tijelo je dovoljno. Svatko sudjeluje onoliko koliko može i želi, jer nema ispravno ili pogrešno.

Sudionici se mole da dođu na početak radionice.

Voditelj: Marko Boško

OTKAZANO ZBOG OZLJEDE: 13:30-15:30 – RADIONICA: RAD S UNUTARNJIM KRAJOLIKOM – ISKUSTVENA PRAKSA SUOSJEĆANJA

Ova iskustvena radionica istražuje kako priroda može podržati osobnu i društvenu tranziciju kroz iskustvo, prisutnost i odnos. Uključuje vođenu meditaciju, slaganje vlastite vremenske crte od prirodnih materijala, te refleksiju i podjelu dojmova. 

Sudionici se mole da dođu na početak radionice. Ukoliko će vremenski uvjeti dopustiti, radionica će se možda održati na krovnoj terasi Centra na 2. katu.

Voditeljica: Ana Šabanović

15:45-16:30 – RADIONICA: “SLAŽEŠ LI SE SA MNOM?”

Dinamična radionica o izražavanju mišljenja o različitim tezama. Uviđamo da imamo drukčije stavove, ideje, mišljenja i ponašanja. Istražujemo da li na ovaj način možemo potaknuti drukčije statove i potencijalno mijenjati tuđe kad čuju argumente na određenu tezu.

Voditeljica: Elvira Angyal

17:00-19:00 – RADIONICA: “OSLOBAĐAJUĆE STRUKTURE – DOĐI I ISPROBAJ”

Oslobađajuće strukture su “šprance” za strukturirane, facilitirane razgovore u grupama u kojima se aktivno uključuju svi prisutni. Poštivanje i poticanje raznolikosti je temeljni pristup u Oslobađajućim strukturama – jer svaku grupu čine različiti, a ponekad i vrlo različiti ljudi. Također, hibridni format radionice uključuje, umjesto da isključuje, sudionike i u učionici i preko ekrana.

Na radionicu je moguće uključiti se u učionici ili na daljinu, preko Zooma.

Prijave unaprijed i ulaznice na blagajni ili online: OVDJE

Facilitatori: Eva Vitorović, Nenad Maljković, Oliver Linzbauer

“STAKLENIK” (2. KAT):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

13:30-14:30 – CLIMATE CAFÉ: DRINK, CHAT, ACT!

Climate café is a community led informal space bringing people together to share ideas, information, and get involved in climate action. Come and join us! The conversation will be held in English.

Udruga Vestigium planira pokrenuti svoj Climate café – doprinesite, pridružite se diskusiji i uskoro akciji! Razgovor će se održati na engleskom jeziku.

Facilitatorica / Facilitator: Sian Day

15:00-15:30 – PROJEKCIJE VIDEA O DESTILACIJI ETERIČNIH ULJA

… i razgovor s Božicom Papeš Mokoš

16:00-18:00 – RADIONICA CROWD-STORMING, PASIVNO GRIJANA SAMONAVODNJAVAJUĆA GREDICA

Na radionici ćemo uz brainstorming sudionika i crowdsourcing ideja pokušati dizajnirati pasivno solarno grijanje za samonavodnjavajuću gredicu i odabrati materijale s najmanjim ukupnim otiskom. Na radionici također vježbamo metode komunikacije i suodlučivanja uz koje svi zainteresirani mogu doprinijeti (podjednako).

Na radionicu je poželjno doći ili na početak ili na pola, oko 17:00. Uključena je pauza.

Voditelj / facilitator: Marko Himelreich

18:30-19:15 – POP-UP SAVJETOVALIŠTE: PERMAKULTURNI TEČAJEVI, RADIONICE, DIPLOME…

Zanima vas tečaj permakulturnog dizajniranja, ali niste sigurni je li to za vas? Što su permakulturni certifikati, a što su diplome? Kako se online format edukacija razlikuje od formata uživo? Što je solidarno financiranje? Koje teme edukacija vas zanimaju osim vrtlarenja i gradnje? Što se sprema uskoro? I još puno toga…

Odgovara na vaša pitanja: Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica

HODNICI (PRIZEMLJE I 1. KAT):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

INFO-PULTOVI: UDRUGE I INICIJATIVE

Već je tradicija da se na Danima permakulture i tranzicije sklapaju nova poznanstva i partnerstva. Dođite se informirati što se sve radi u regiji, inspirirajte se i povežite!

IZLOŽBA: PSI OD DRVETA – SKULPTURE OD RECIKLIRANIH MATERIJALA

Skulpture su izrađene pretežito od recikliranog drveta i drugih pronađenih materijala. Svaka skulptura jedinstvena je po obliku, karakteru i materijalnoj povijesti, simbolizirajući ljepotu i vrijednost inkluzivnog pristupa u umjetnosti i ekologiji.Njegoslav Blažek ∴ soVa

12:00-20:00 – RAZMJENA ODJEĆE

Kako funkcionira razmjena: 

1. Spojite se s volonterkom
2. Donesite svoju najljepšu neželjenu (sezonsku) odjeću za doniranje (max. 5 komada) ili samo dođite. Samo odjeća! Bez odjeće za djecu, donjeg rublja, čarapa i sl.!
3. Odaberite do 5 komada odjeće gratis.

12:00-19:00 – RAZMJENA SJEMENA

Pravo je vrijeme za nabaviti raznoliko sjeme povrća i cvijeća za vaš vlastiti vrt! Ponesite sjeme koje imate i razmijenite ga za neko novo vrtlarsko iskustvo. Bit će prisutne:

• Dunja Zbiljski iz Društvene banka sjemena, ZMAG
• Petra Pavleka iz udruge Kozmički vrtlari
• Udruga Permakultura Dalmacija
• Božica Papeš Mokoš

15:00-17:00 – CRTAONICA: OSLIKAVANJE KUTIJICA ZA SJEME

U pauzi od priče, sjednite i relaksirajte se u našoj Crtaonici. Usput možete od reciklirane kartonske kutijice izraditi unikatnu posudicu za razmijenjeno sjeme, ili druge sitnice.

Voditeljica: Sanja Mandić, Podsvjesna crtaonica / Inner Bliss

“KAFIĆ” (PRIZEMLJE LIJEVO): 12:00-21:00

Navratite u bilo kojem trenutku u naš samoposlužni perma-kafić na kavu, čaj i razgovore!

15h – KLOPICA

PARK RIBNJAK (PRED ULAZOM):

[moguće su promjene obzirom na vremenske uvjete na dan događaja]

13:30 – ČISTEĆI MEDVJEDIĆI: ČIKOLOV

Pridružite se brzinskoj akciji skupljanja čikova u neposrednoj okolici Centra kulture Ribnjak. Udruga Čisteći medvjedići takve akcije provodi često, a u permakulturi njegujemo praksu da ne čekamo da drugi ljudi riješe probleme umjesto nas!
Po želji, ponesite svoje rukavice

NEDJELJA 8.2.2026.

VELIKA DVORANA (1.KAT):

10:30 – “DJED I NAJVEĆA REPA U SVEMIRU”

Djed i baka su tužni jer repa nije rodila. Što sad? Odluče posaditi Genijalno Mega Ogromno zrno i tako se konačno osladiti repicom. Ali jao! Iz tog neobičnog zrna repa ne prestaje rasti sve dok ne preraste čak i planet Zemlju! Svi se čude. Čudi se djed, čudi se baka, čude se susjedi, čude se kumovi, čude se kokoši, krave, mačka, pas, pilići, purani, ma baš svi!

Koncertno čitanje bajki uz animirane ilustracije i glazbu sviranu uživo. Predstava za djecu (3+), Teatar Poco Loco

Ulaznice na blagajni ili online: OVDJE

11:30 – “DJED I NAJVEĆA REPA U SVEMIRU”

Djed i baka su tužni jer repa nije rodila. Što sad? Odluče posaditi Genijalno Mega Ogromno zrno i tako se konačno osladiti repicom. Ali jao! Iz tog neobičnog zrna repa ne prestaje rasti sve dok ne preraste čak i planet Zemlju! Svi se čude. Čudi se djed, čudi se baka, čude se susjedi, čude se kumovi, čude se kokoši, krave, mačka, pas, pilići, purani, ma baš svi!

Koncertno čitanje bajki uz animirane ilustracije i glazbu sviranu uživo. Predstava za djecu (3+), Teatar Poco Loco

Ulaznice na blagajni ili online: OVDJE

MALA DVORANA (1. KAT):

12:30-13:30 – RADIONICA: SVIJET SJEMENA

Na ovoj radionici djeca kroz igru i istraživanje upoznaju sjemenke raznih biljaka iz vrta. Kroz likovno izražavanje crtaju biljku čije su sjeme prikupili, izrađuju mali paketić sa sjemenkama te na kraju siju biljku po vlastitom izboru – i započinju svoju malu vrtlarsku avanturu!

Radionica za djecu od 7 do 10 godina.

Prijave unaprijed i ulaznice na blagajni ili online: OVDJE

Voditeljica: Andreja Čoh

13:45-14:30 – VJEŽBA “STAJATI KAO STABLO”

Kroz pokret/igru položaja i razgovor upoznajemo drvo, propitkujemo što nas povezuje te kako i čemu nas drvo može poučiti. Nizom položaja iz “Standing like a tree / Qigong / Zhan Zhang” povezujemo se sa stablima i kada nismo u njihovoj blizini. U položajima su sadržani elementi permakulture – zemlja, voda, zrak, energija, zajednica. Cilj radionice je osnaživanje  kako bi bili postojani kao stablo.

Radionica za djecu i odrasle.

Predbilježbe unaprijed na mail: durda.sikic@gmail.com 

Voditeljica: Đurđa Šikić

KLUB 5 (PRIZEMLJE, LIJEVO U HODNIKU):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

10:30-11:30 – RADIONICA: IZRADA VOSKOMOTA

Voskomoti kao omoti za hranu su alternative korištenju prozirnih i aluminijskih folija, ziplock vrećica i plastičnih posudica. Izrađuju se od pčelinjeg voska, kokosovog ulja i pamučnih krpica, te su u potpunosti kompostabilni. Višekratni su i mogu se obnavljati tako da traju duže od nekoliko godina. Na radionici ćete izraditi svoj voskomot za ponijeti kući. Ako imate, donesite na radionicu svoju peglu i stari ribež

Radionica za djecu i odrasle. Djeca isključivo u pratnji odrasle osobe.

Voditeljica: Lina Vuletić

12:00-13:30 – RADIONICA: UKRASNA TEGLICA ZA BILJKE

Ovo je reuse / refurbish radionica na kojoj djeca izrađuju ukrasnu teglicu za biljke od odbačeih i recikliranih materijala. Radionica je u duhu udruge Čisteći medvjedići, koja kroz praktične akcije radi na smanjenju otpada, podizanju ekološke svijesti i promicanju odgovornog odnosa prema prostoru u kojem živimo.

Radionica za djecu.

Voditeljica: Anja Dragičević, Čisteći medvjedići

KLUB 6 (PRIZEMLJE, LIJEVO U HODNIKU):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

10:00-11:00 – WORKSHOP: LEARNING WITH NATURE

Craft workshop for any age incorporating things found outside and in nature.

Radionica za sve uzraste. Radinica će se održati na engleskom, bez prijevoda. 

The workshop will be held in English.

Facilitatorica / Facilitator: Karen Killeen

11:30-12:30 – RADIONICA: ŠUMICA – OD GRANČICE DO IGRAČKE

Otkrijmo raznolikost i skrivenu ljepotu u komadu neobrađenog drveta! Kroz rad s raznolikim oblicima, teksturama i vrstama drveta (grančice, grane i  kore) djeca će iskusiti kako se iz jednostavnog, prividno “običnog” materijala može stvoriti nešto potpuno novo, jedinstveno i vrijedno. Radionica je metafora za vrijednost raznolikosti u prirodi i društvu – svaki komadić drveta ima svoju priču i potencijal.

Radionica za djecu od 4 do 12 godina. Mogu se uključiti i roditelji.

Roditelji na licu mjesta trebaju dati privolu za sudjelovanje djeteta.Voditelj: Njegoslav Blažek ∴ soVa

13:00-14:00 – RADIONICA: STVORI SVOJ STEM-VRT

Radionica povezuje brigu za prirodu i održivi način života s učenjem kroz STEM tehnologije. Uz priču o osnovnim pojmovima ekologije, permakulture i brige za okoliš djeca sade sjemenje i presađuju začinsko bilje u reciklirane posude. Zatim uz pomoć Arduino tehnologije, senzora i programiranja, uče kako pratiti i održavati rast biljaka, razvijajući ekološku svijest i digitalnu pismenost.

Radionica za djecu od 6 do 14 godina.

Voditelji: Alenka Melkić i Tito Kliska

PARK RIBNJAK (PRED ULAZOM):

[moguće su promjene obzirom na vremenske uvjete na dan događaja]

11:30 – ČISTEĆI MEDVJEDIĆI: ČIKOLOV

Pridružite se brzinskoj akciji skupljanja čikova u neposrednoj okolici Centra kulture Ribnjak. Udruga Čisteći medvjedići takve akcije provodi često, a u permakulturi njegujemo praksu da ne čekamo da drugi ljudi riješe probleme umjesto nas!
Po želji, ponesite svoje rukavice

13:00 – ŠETNJA: ZIMSKA RAZNOLIKOST U PARKU

Park Ribnjak ima bogatu povijest i u toplijem dijelu godine poznata je zelena oaza u srcu grada. Možemo li i usred zime prepoznati neke od brojnih vrsta drveća koje tu raste? Čekaju li baš sve biljke toplo proljeće, ili već sad možemo prepoznati nešto što nam raste pod nogama?

Vođena šetnja za djecu 5+ i odrasle. Djeca isključivo u pratnji odrasle osobe.

Voditeljica: Gordana Dragičević

HODNICI (PRIZEMLJE I 1. KAT):

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

10:00-14:30 – IZLOŽBA: PSI OD DRVETA – SKULPTURE OD RECIKLIRANIH MATERIJALA

Skulpture su izrađene pretežito od recikliranog drveta i drugih pronađenih materijala. Svaka skulptura jedinstvena je po obliku, karakteru i materijalnoj povijesti, simbolizirajući ljepotu i vrijednost inkluzivnog pristupa u umjetnosti i ekologiji.

Njegoslav Blažek ∴ soVa

11:00-14:00 – DEMONSTRACIJA TELESKOPA I PRIČA O ČOVJEKOVOM MJESTU U SVEMIRU

“Mi nismo maleni ispod zvijezda, mi jesmo zvijezde”

Napravljeni smo doslovno od zvjezdane prašine i dio smo svemira koji može razmišljati i utjecati na svijet oko sebe, poboljšati ga i regenerirati. Ovo je priča jednog ljubitelja astronomije koji čak i teleskope i zvjezdano nebo uspijeva povezati s permakulturom.

Pogledajte fotografije snimljene teleskopom i navratite na razgovor bez najave.

Voditelj: Marko Himelreich

“KAFIĆ” (PRIZEMLJE LIJEVO): 10:00-14:30

Navratite u samoposlužni perma-kafić na kavu, čaj i razgovore! Napunite se za ostatak dana s malo finih kalorija, koje spremaju naši volonteri. 

Dobrodošle su donacije za trošak namirnica.

Objavio: Gordana

Spremi datume, pridruži se i doprinesi!

Već tradicionalno u zimske dane, uskoro se ponovo družimo na permakulturnoj proslavi za razmjenu iskustava i znanja!  Najavljujemo Dane permakulture i tranzicije, dvodnevni događaj u subotu i nedjelju 7. i 8.02.2026. u Centru mladih Ribnjak, Park Ribnjak 1, Zagreb.

Ove godine tema vodilja nam je princip raznolikosti. Važna ekološka pouka kaže da je sustav to otporniji što je raznolikiji. Kako koristimo i cijenimo raznolikost u životu, u poslu, u vrtu, u prirodi, u društvu općenito, u ophođenju s ljudima? Kako stvaramo vrijednost uključivanjem umjesto da isključujemo? Kako nalazimo nadahnuće i rješenja u rubnim područjima?

Program stvaramo zajedno i pozivamo te da prijaviš svoj doprinos programu: prezentacije vlastitih aktivnosti, radionice i facilitirane vježbe, predstavljanje proizvoda i usluga, razmjena sjemena, ili bilo što drugo! Nastojat ćemo raspored organizirati tako da u subotu bude program za odrasle, a u nedjelju prvenstveno za djecu, ali ako imaš vremenska ograničenja svejedno se prijavi i to nam napiši u komentaru.

Ako želiš doprinijeti stvaranju programa, ispuni obrazac: https://bit.ly/dani-permakulture_2026_DOPRINOS

Prijave doprinos u programu primamo do petka 16.1.2026. u ponoć. Hvala i vidimo se!

Nije potrebno ispunjavati obrazac ako želiš samo sudjelovati. Sudjelovanje u programu bit će slobodno za sve i nije potrebna najava unaprijed. Program objavljujemo nakon što se skupe svi doprinosi.

Objavio: Gordana

Sedam pitanja i odgovora o svijetu koji ulazi u postfosilno doba

(Preveo i priredio Zoran Skala, uz odobrenje autora Richarda Heinberga)
(Izvor: resilience.org / richardheinberg.com)

Teoretski, mi bi sada trebali graditi budućnost za Generaciju Z i one poslije njih. Njihov put u budućnost trebali bi temeljiti na provjerenim i raspoloživim činjenicama, kako ih ne bismo naveli na staze koje će zbog raznih ograničenja za njihovu generaciju biti zatvorene.  Jer, ako bi sada Generacija Z svoja promišljanja o budućnosti temeljila na onome što je doznala iz svog procesa školovanja, i iz onoga što može zaključiti iz vijesti i reklama kojima ju mediji svakodnevno obasipaju, uskoro bi se mogla teško razočarati u generacije svojih roditelja i praroditelja. Većina od onoga što su oni gradili i još uvijek grade, nazivajući to „razvojem“, zapravo su  „kule od karata“ – jer su ih planirali i gradili „energetski slijepi“.

Za svakog iz Generacije Z bilo bi korisno da pažljivo pročita ovaj esej Richarda Heinberga, izvrsnog poznavatelja okolnosti prema kojima idemo, pa da dobro razmisli o vlastitom putu u budućnost i vrijednostima za koje će se zalagati. Također bi bilo korisno da ga pročitaju, političari, ekonomisti, akademska zajednica i planeri svih vrsta, kako bi mogli pomoći da se raspoloživi društveni resursi i sredstva prestanu rasipati na „kule od karata“, već usmjere u opstanak Generacije Z i onih poslije njih. Kroz koju godinu zbog toga bi se mogli puno bolje osjećati u njihovom društvu.

Zoran Skala

Vrhunac nafte za Generaciju Z — Sedam pitanja i odgovora

Generacija Z je generacija rođena u svijetu punom tjeskoba – od pucnjava u školama i klimatskog Armagedona, do pandemija i političkog nasilja. No ovdje ću vam dati još nešto o čemu jako morate voditi računa!

Rasprave o vrhuncu nafte tinjaju već desetljećima zbog ogromnih promjena koje će se dogoditi kada taj vrhunac bude dosegnut. Iako malo današnjih pripadnika Generacije Z uopće nešto zna o tome, odlazak naftne ere iznimno snažno će djelovati na njihove živote.

Zbog toga je korisno da se vratimo ovoj temi ne samo zbog toga što se pojavila nova publika koja bi mogla htjeti da se o tome raspravlja, već i zato što ima novih i važnih vijesti vezanih uz proizvodnju nafte u SAD-u i svijetu.

Budući da imam puno toga za prenijeti, odabrao sam sažeti format, Q&A. Tako da možete ići izravno na bilo koje pitanje koje vas zanima. Zbog toga će svako pitanje započeti kratkim pregledom.

1. Što je to – vrhunac nafte?

Pregled: Vrhunac nafte odnosi se na situaciju kada se globalno dosegne maksimalno moguća količina iscrpljivanja nafte, prije nego što se količine nafte neizbježno počnu smanjivati zbog iscrpljenosti resursa ili pada potražnje. Ovaj izraz također se koristi u raspravama o tome kada će se taj vrhunac dogoditi.

Živimo na konačnom planetu. Kada danas vadimo neobnovljive prirodne resurse, mi smanjujemo količinu koja će se moći izvući u budućnosti. Ovaj jednostavan intuitivni princip potvrđuju i promatranja: proteklih desetljeća nebrojne pojedinačne bušotine, čitava naftna polja, pa i cijele zemlje proizvođači nafte postali su iscrpljeni jer više ne mogu dati ekonomski značajne količine nafte.

Tipično, na području gdje se vadi nafta, vađenje započinje sporo, zatim se sa sve više bušotina njena proizvodnja povećava dok ne dosegne vrhunac. Potom proizvodnja počne opadati, uz neizbježan porast troškova eksploatacije onoga što je na tom nalazištu preostalo. Bušači prirodno prvo ciljaju na najkvalitetnije i najlakše dostupne resurse, ostavljajući za kasnije resurse niže kvalitete i one teže dostupne. Vrhunac proizvodnje obično se događa kada se iscrpi približno polovica od ukupne količine nafte na nekom nalazištu.

Kako mi trebamo naftu zbog energije koju ona sobom nosi, u to treba uračunati i onu energiju koja se morala potrošiti u procesu njena bušenja, rafiniranja i transporta. Kada se ta utrošena energija količinom približi ili premaši količinu energije koju u konačnici možemo iskoristiti od izvađene nafte, onda cijela stvar postaje ekonomski besmislena. Zato na svim starijim naftnim bušotinama i naftnim poljima u zemlji ostaje još nafte i nakon što se potpuno prestalo sa bušenjem i crpljenjem, naprosto zato što bi za nastavak njena vađenja trebalo uložiti previše novca i energije.

Dakle, kad se govori o vrhuncu nafte tu nije riječ o potpunom „nestajanju“ nafte. To se nikada neće dogoditi. No, čovječanstvo trenutno troši više od 83 milijuna barela sirove nafte dnevno (13  milijuna tona na dan – op.prev.), a to ne može trajati vječno. (Usput, “nafta” se može definirati kao “sirova” ili šire kao “sirova nafta plus kondenzat” [C+C] ili čak “sirova plus kondenzat plus tekućine uz prirodni plin” [C+C+NGLs]; ako koristite najizdašniju definiciju, svjetska proizvodnja nafte sada prelazi 100 Mb/d – 15 milijuna tona na dan – op.prev.). To je ukratko vrhunac nafte. No, izraz “vrhunac nafte” također se odnosi na raspravu koja je dosegla svoj vrhunac prije 20 godina – raspravu o tome kada će globalna proizvodnja nafte dosegnuti svoju maksimalnu razinu i početi padati. Neki znanstvenici, gledajući podatke, zaključili su da svjetska otkrića nafte ne idu u korak s njenim vađenjem, pa da će se vrhunac dogoditi početkom 2000-ih. Drugi geoznanstvenici i većina ekonomista tvrdili su da će nove tehnologije omogućiti da svjetska dinamika vađenja nafte nastavi rasti još desetljećima. (Tko je bio u pravu? Vidjeti pitanje 3.)

2. Zašto je vrhunac nafte toliko važan?

Pregled: Moderni industrijski svijet izgrađen je jeftinom fosilnom energijom, prvenstveno naftom. Vrhunac nafte mogao bi značiti da će rastu ekonomije i konzumerizmu doći kraj. Da će se čovječanstvo morati prilagoditi življenju sa mnogo manje energije – onako kako se živjelo tisućama godina, sve do prije stoljeća ili dva.

Jer energija je sve. Energija je ono što nam omogućava da uradimo bilo što. A fosilna goriva su energetski gusta. U njima je uskladištena energija sunca nakupljana desetinama ili stotinama milijuna godina.  Jedan barel sirove nafte, kojim se trenutno trguje po cijeni od oko 65 dolara, predstavlja energetski ekvivalent vožnje biciklom od 8,6 godina (s pauzama za vikende i praznike).  Zato je dolazak naftne ere – koji je bio omogućen izumima boljih naprava za bušenje i crpljenje, kao i motora koji su mogli pretvoriti pohranjenu energiju nafte u koristan rad – revolucionirao ljudsko društvo.

Od početka ere fosilnih goriva prije dva stoljeća, ljudska populacija je eksplodirala za 800 posto, a isto se dogodilo sa globalnom potrošnjom energije po glavi stanovnika. Život u tipičnom današnjem gradu izgleda neusporedivo drugačije od onoga  kako se živjelo 1820. godine. Skloni smo pripisati ovu razliku uglavnom tehnološkim inovacijama, ali ta modernost se nikada ne bi dogodila bez izvanrednog obilja energije (većina tehnoloških inovacija odnosi se na načine korištenja, a ne na proizvodnju energije).

Nafta igra ključnu ulogu u modernom društvu, ona osigurava više od 90 posto energije za transport. Derivati nafte i srodni ugljikovodici (metan, butan, propan itd.) korisni su i kao sirovine za proizvodnju plastike, boja, tkanina i lijekova. Gotovo sve što možemo vidjeti u modernom gradu našlo se tamo zahvaljujući fosilnim gorivima, uglavnom nafti.

Proteklih desetljeća brzi porast dostupnosti energije iz fosilnih goriva omogućio je jednako brzi rast ljudskih gospodarskih aktivnosti. Društva su postala ovisna o rastu kako bi mogla osigurati radna mjesta za rastuću radnu snagu i kako bi mogla vraćati sredstava koje je ulagala rastuća klasa investitora. Danas svaki političar, bez obzira na stranku ili ideologiju, obećava veći gospodarski rast. Ali veći rast zahtijeva kontinuirano povećanje energije. Zamislite kaos koji bi mogao nastati kada se dostupnost nafte počne smanjivati. Ako ne uspijemo postići gospodarski rast na koji smo se navikli, ako cijena nafte i drugih fosilnih goriva postane nestabilna i manje predvidljiva, mogli bismo ući u dugotrajna vremena recesije. Vrhunac nafte stoga je veliki problem modernim industrijskim društvima. Zapravo, sadašnja modernost mogla bi se pokazati neodrživom osim ako alternativnim izvorima energije ne bi uspjeli zamijeniti naftu (i druga fosilna goriva), i to u razmjerima i dovoljno brzo da se ne dogode periodi sa značajno manjom dostupnošću energije. (Vidi pitanje 6.)

3. Nije li „teorija o vrhuncu nafte“ opovrgnuta?

Pregled: Prognoze da će svjetska eksploatacija nafte dosegnuti vrhunac tijekom ranih godina ovog stoljeća pokazale su se pogrešnim. Eksploatacija nafte je narasla. Pri tom, eksploatacija konvencionalne nafte nije rasla, pa je gotovo sav rast dolazio od nekonvencionalnih izvora nafte iz slabopropusnih stijena, uglavnom od američke nafte dobivene hidrauličkim frakturiranjem. Ovo privremeno obilje nafte navelo je mnoge energetske analitičare da svoj fokus stave na predviđanje vrhunca potražnje za naftom, jer su smatrali da će do toga doći zbog prelaska na električna vozila i obnovljive izvore energije.

Osnovni principi i dinamika iscrpljivanja resursa su neosporivi; međutim, neke prognoze o tome kada će se doseći globalni vrhunac nafte i početi pad njene dostupnosti pokazale su se pogrešnima.

Tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća pojavile su se mnoge knjige, web stranice i dokumentarni filmovi o vrhuncu nafte, pa je ta tema došla na loš glas. Bijes su uglavnom izazivale tvrdnje o vrlo skorom nastupanju vrhunca. Mnogi prognostičari govorili su da će globalna proizvodnja nafte dosegnuti vrhunac prije ili oko 2010. godine. Kako je to vrijeme došlo i prošlo, interes javnosti je razumljivo oslabio. Prognoze su bile previše specifične, budući da su se raspoloživi podaci mogli različito tumačiti. K tome, pesimistične analize temeljile su se samo na konvencionalnoj nafti, pri čemu je potencijalna uloga nekonvencionalne nafte bila uglavnom zanemarena (više o tome u nastavku).

Istodobno, pitanje klimatskih promjena preplavilo je politiku zaštite okoliša. Klimatski aktivisti tvrdili su da je svjetski problem previše nafte, a ne premalo, te da bi obnovljivi izvori energije mogli u potpunosti zamijeniti fosilna goriva, i to vrlo brzo.

No, glavni razlog gubitka interesa javnosti za vrhunac nafte bila je revolucija hidrauličkog frakturiranja. Nove tehnologije bušenja (hidrauličko drobljenje stijena i horizontalno bušenje) omogućile su naftnim kompanijama da ciljaju naftu zarobljenu u stijenama niske propusnosti, često škriljevca (resurs je poznat kao “lagana, čvrsta nafta” [LTO] i jedna je od vrsta nekonvencionalne nafte). Eksploatacija nafte iz slabopropusnih stijena traži mnogo bušenja, jer se svaka pojedinačna bušotina brzo iscrpljuje; što posljedično zahtijeva puno investicijskog kapitala. Revolucija frakturiranja vjerojatno se ne bi ni dogodila bez ekonomskog konteksta niskih kamatnih stopa, koji je nastao kao posljedica financijske krize 2008. g. (koja je i sama bila povezana s visokim cijenama nafte). Bilo kako bilo, rezultati su bili spektakularni: vađenje nafte u SAD-u je poraslo s 5 milijuna barela dnevno u 2010. godini na današnjih 13,4 Mb/d i sada je najveće u svijetu.

Svjetsko vađenje konvencionalne sirove nafte zastalo je još 2005. godine, otprilike kada su mnogi analitičari vrhunca nafte i predviđali da će prestati njen dugi rast. Međutim, energetska tržišta su od tada ipak bila dobro opskrbljena nekonvencionalnom naftom, čime je bila zadovoljena rastuća potražnja. Rasprava o vrhuncu nafte time nije u potpunosti nestala; no, uglavnom se vodila pod nazivom vrhunac potražnje za naftom (za razliku od vrhunca ponude). Ova rasprava temelji se na pretpostavci da će se uvođenjem alternativnih izvora energije i električnih vozila uskoro smanjiti ovisnost društva o sirovoj nafti. No, kao što ćemo uskoro vidjeti, vrhunac ponude ponovo bi mogao okupirati pozornost javnosti.

4. Što je novo u raspravi o vrhuncu nafte?

Pregled: Vladini izvori i oni iz industrije kažu da će vađenje nafte iz slabopropusnih stijena u SAD-u uskoro dosegnuti vrhunac. Ako se to dogodi, malo je opcija koje bi mogle spriječiti pad globalne dostupnosti nafte.

Da će američka nafta iz slabopropusnih stijena biti samo kratkoročni izvor energije za društvo, mi u Post Carbon Institutu smo tvrdili u nizu tehničkih izvješća i kratkoj knjizi. Danas podaci pokazuju da je takva proizvodnja nafte blizu svog vrhunca. U stvari, taj tip nalazišta nafte već je sav izbušen i više se nema kamo ići.

Ovo nije samo naše tumačenje. Uprava za energetske informacije (EIA, ured američkog Ministarstva energetike) očekuje da će američka proizvodnja nafte početi padati nakon sljedeće godine. Najproduktivnija naftna regija, Permian play u Teksasu i Novom Meksiku, posljednja je od glavnih regija koja još nije dosegnula svoj vrhunac, mada već izgleda da je blizu . Naftni geolog Art Berman objašnjava: “Ta nalazišta su prebušena i bušotine si međusobno smetaju. One kanibaliziraju proizvodnju jedne od drugih.” Jednom kada taj obrazac ovlada, ukupne stope ekstrakcije ne mogu se održati.

Rukovoditelji naftnih kompanija, koji su u prošlosti imali naviku da odbacuju rasprave o vrhuncu nafte, sada otvoreno govore o skorom vrhuncu nafte iz škriljevca. Travis Stice, predsjednik i izvršni direktor tvrtke Diamondback Energy sa sjedištem u Teksasu, nedavno je rekao ulagačima da je “vjerojatno da je proizvodnja nafte na američkom kopnu dosegla vrhunac i da će početi opadati u ovom tromjesečju”. Izvršna direktorica Occidental Petroleuma Vicki Hollub rekla je na industrijskoj konferenciji CERA Week u ožujku da njezina tvrtka očekuje vrhunac američke proizvodnje negdje između 2027. i 2030., ali je nedavno rekla da bi rastuća ekonomska neizvjesnost mogla značiti “da bi vrhunac mogao doći i prije”.

U svemu tome politika ne pomaže. Američki predsjednik Donald Trump obećao je da će olakšati formalnosti koje stoje na putu američkoj naftnoj industriji da značajno poveća proizvodnju kako bi time smanjio cijene benzina vozačima. Administracija nastoji otvoriti milijune hektara javnog zemljišta za bušenje nafte i plina, što bi imalo dalekosežne posljedice za okoliš. Trumpovo novo politizirano Ministarstvo energetike sada krivi politiku bivšeg predsjednika Joea Bidena zbog zacrtavanja “katastrofalnog puta” za američku proizvodnju energije. Međutim, proizvodnja nafte u SAD-u postavila je nove rekorde baš za vrijeme Bidenovog predsjedništva, a više novih dozvola za bušenje izdano je tijekom Bidenovog mandata nego u Trumpovom prvom mandatu. Da ironija bude veća Trumpova politika mogla bi ubrzati pad ekstrakcije nafte u SAD-u. Njegove masovne carine  američkim trgovinskim partnerima povećavaju troškove bušača čelika i opreme, tvrdi Međunarodna agencija za energiju (IEA) sa sjedištem u Parizu. Nadalje, niže cijene nafte (cilj Trumpove politike) potaknule bi bušače nafte iz škriljevaca, čiji su troškovi već sada visoki, da smanje svoje aktivnosti.

Ako je američka nafta iz škriljevaca na svom vrhuncu, onda će i prirodni plin iz škriljevaca vjerojatno uskoro doći do vrhunca. Prirodni plin se uglavnom koristi za proizvodnju električne energije, kao gorivo za grijanje i kao kemijska sirovina. Američka proizvodnja plina, kao i konvencionalna proizvodnja nafte, išla je  nizbrdo sve do usvajanja tehnologije frakturiranja, čime je dramatično povećana proizvodnja plina, pa na njega sada ide 80 posto svih ekstrakcija. Ali plin iz škriljevca pati od onih istih ograničenja kao i nafta iz škriljevaca – brzo iscrpljivanje pojedinačnih bušotina za posljedicu ima stalnu potrebu za novim bušotinama. Prema konzultantima za resurse Goehring & Rozencwejg,

Velika plinska polja iz ere škriljevaca već šapuću svoje oproštajne pozdrave. Marcellus u Pennsylvaniji – još uvijek teškaš američkog plina – dosegao je 27.8 bcf/d krajem 2023. Sada proizvodi 1,2 bcf/d manje, ili otprilike 5% ispod te najviše dosegnute proizvodnje. Haynesville, nekoć užurbani stroj za opskrbu plinom Louisiane i istočnog Teksasa, dosegao je 14.7 bcf/d u svibnju prošle godine; Od tada je pao za 2,6 bcf/d – što je gotovo 20%. Samo Permian bazen, koji bilježi 20,2 bcf/d, tek treba pokazati jasne znakove pada. Ali vjerujemo da je i to samo pitanje vremena.

Goehring & Rozencwejg

G&R očekuje da će se vrhunac proizvodnje plina iz škriljevca u SAD-u dogoditi između 2027. i 2030. godine.

Ako se išta može naučiti iz rasprave o vrhuncu nafte početkom 2000-ih, to je da su prognoze problematične. Mi jednostavno ne možemo točno znati kako će sve relevantne varijable međusobno djelovati. Samo jedan primjer: stope vađenja nafte donekle ovise o cijenama nafte. Kada su cijene visoke, bušači šire svoje  poslovanje; kada cijene padnu, bušači prestaju raditi. Trenutno su cijene nafte na donjoj granici profitabilnosti za bušače škriljevca. Cijene bi mogle porasti, što bi potaknulo više bušenja i barem neko vrijeme bile bi veće stope vađenja; međutim, ako američko gospodarstvo ide prema sporijem rastu ili recesiji, što mnogi analitičari vjeruju, cijene nafte mogle bi pasti. Ipak, bez obzira na cijene, jasno je da se industrija nafte i plina približava prekretnici, kada se još više bušenja neće nužno pretvarati u povećanu ponudu nafte i plina, kako je to do sada bilo.

5. Dolazi li uskoro globalni vrhunac nafte?

Pregled: Svjetski vrhunac nafte vjerojatno je tu ispred nas. No postoji određena neizvjesnost oko cijena nafte: ako cijene porastu, bušači će postaviti više platformi, pa bi vrhunac mogao biti odgođen za koju godinu. Ali najlakše dostupna i najprofitabilnija nafta već je potrošena.

Kao što je objašnjeno u (3) gore, svjetska eksploatacija konvencionalne nafte našla se na neravnom platou od 2005. godine (iako s privremenim porastom oko 2016. g.). Većina nove proizvodnje bila je iz američke nafte iz škriljevaca, iz naftnog pijeska iz Kanade i iz dubokomorske nafte iz Brazila. Bez revolucije hidrauličkog frakturiranja u SAD, svjetska opskrba naftom jedva da bi se išta povećala u posljednjih 20 godina. To postavlja pitanje: ako je proizvodnja nafta iz slabopropusnih stijena u SAD-u na vrhuncu i ako onaj dugi neravni plato svjetske proizvodnje konvencionalne nafte  uskoro pređe u pad, kako će svijet održati rast proizvodnje nafte? Konvencionalna proizvodnja nafte sa duge liste zemalja koji ju proizvode (uključujući Angolu, Meksiko, Norvešku i Rusiju) ili već opada ili će opadati u nadolazećim godinama.

Neke zemlje povećavaju stope vađenja. Nekolicina njih, poput Argentine, prihvaćaju tehnologiju frakturiranja (iako nijedna od njih ne može ponoviti američko čudo). U zemlje koje povećavaju vađenje nafte spadaju Brazil, Kanada i Gvajana. Ali njihov ukupni porast proizvodnje jedva može nadomjestiti padove proizvodnje kod drugih zemalja proizvođača nafte.

Još jednom, više cijene nafte potiču više bušenja, ali odlučujuće ograničenje za svjetsku naftu dolazi od smanjivanja povrata energije u odnosu na energiju koja se morala uložiti u njenu ekstrakciju.

(neto energija -EROEI- iz nafte već se dugo smanjuje – op.prev.)

6. Mogu li nas spasiti obnovljivi izvori energije?

Pregled: Doista, solarne elektrane i vjetroelektrane instaliraju se rekordnim brzinama, pa ipak to nije ni približno dovoljno da bi spriječilo sve one ekonomske implikacije koje će se dogoditi s vrhuncem nafte.

Obnovljivi izvori energije sada čine 40 posto proizvodnje električne energije u SAD-u (iako dobar udio toga čini hidroenergija, koja je već bila glavni izvor energije prije nego što su solarna energija i vjetar počeli značajno rasti u posljednjih nekoliko desetljeća). Međutim, električna energija predstavlja samo 20 posto ukupne potrošnje energije. Ostalih 80 posto – što uključuje većinu energije za transport, grijanja i industrijsku proizvodnju – bit će izazovno elektrificirati.

Potpuna zamjena fosilnih goriva električnom energijom iz obnovljivih izvora suočava se s problemom razmjera. Svijet koristi ogromne količine energije, a dosadašnja energetska tranzicija bila je zapravo samo dodavanje energije iz obnovljivih izvora, a ne zamjena jednog izvora energije s drugim (još uvijek koristimo onoliko drva za ogrjev koliko smo koristili i prije pojave fosilnih goriva). Nadalje, gospodarski rast zahtijeva sve veću potrošnju energije. Do sada je godišnji porast ukupne potrošnje energije premašivao količinu nove energije koja je dolazila iz obnovljivih izvora. Posljedica toga je da se upotreba fosilnih goriva i emisije stakleničkih plinova i dalje povećavaju, unatoč kumulativnim globalnim ulaganjima u tisućama milijardi dolara u solarnu energiju i energiju vjetra.

Postoji i problem vezan za sirovine. Solarne elektrane i elektrane na vjetar, te baterije za pohranu energije, zahtijevaju cijelu paletu minerala – pijesak, bakar, nikal, litij i rijetke zemne minerale. Velike količine sirovina potrebne su i za proizvodnju nove industrijske opreme koja će koristiti električnu energiju, umjesto energiju iz fosilnih goriva. U svojim izvješćima Svjetska banka, IEA, MMF i McKinsey and Company  upozoravaju da će zalihe ovih materijala iz postojećih nalazišta biti nedovoljne, ukoliko se rudarenje dramatično ne raširi. Ali novi rudnici često se nalaze u ekološki osjetljivim područjima ili u predjelima kojima upravljaju domorodački narodi.

Svjetska potražnja za naftom mogla bi opadati zbog zamjene vozila na benzin i dizel sa električnim vozilima. U 2024. godini 20 posto svih novih automobila prodanih u svijetu bili su električna vozila (iako trend rasta električnih vozila trenutno slabi u Europi i SAD-u zbog ukidanja državnih poticaja). Kina prednjači u proizvodnji električnih vozila, no njenu autoindustriju sada muči niska profitabilnost. Električna vozila i dalje predstavljaju samo oko 4 posto postojećeg svjetskog voznog parka osobnih automobila.

Uzimajući u obzir sve ove trendove, većina ekonomista zaključuje da je vrhunac potražnje za naftom još uvijek godinama daleko.

7. Koja je poruka vrhunca nafte?

Pregled: Pošto je sadašnji industrijski način življenja ovisan o privremenoj dostupnosti velikih količina energije iz nafte i drugih fosilnih goriva, koje će biti teško (ako ne i nemoguće) zamijeniti nekom drugom energijom, on se ne može održati. Zato odmah počnite tražiti načine kako da smanjite svoju ovisnost o energiji i kako da postanete samodostatniji.

Zapravo postoji nekoliko zaključaka.

• Iscrpljivanje nafte vjerojatno će donijeti budućnost vrlo različitu od onih vizija o beskrajnom gospodarskom rastu i tehnološkom napretku koje obećavaju većina ekonomista i političara. Energija bi uskoro mogla postati teže dostupna, a kao posljedica toga sve će biti teže učiniti. Na nama će biti da se dogovorimo koje ćemo aktivnosti smanjivati, a koje ćemo zadržati, i koji će segmenti stanovništva trebati podnijeti veći teret oko prilagodbi, pa i patnji. Hoće li društvo dati prioritet prehrani, stanovanju i zdravstvenoj skrbi? Ili će to biti žrtvovano zbog profita i bržeg širenja umjetne inteligencije?
• Jednom kada počnete na svijet gledati iz perspektive iscrpljivanja resursa, na kraju će vam postati očigledno da je industrijska civilizacija neodrživa na puno frontova. Načini na koje trenutno trošimo energiju i materijale ne mogu se još dugo održati. Morat ćemo usvojiti i prilagoditi se na jednostavniji i skromniji način življenja na planetu.
• Samim vrhuncem nafte neće biti riješene klimatske promjene. Čak i ako stope vađenja nafte odmah počnu opadati, u zemlji je ostalo još dovoljno iskoristive nafte (+ ugljena i prirodnog plina) da se globalna temperatura podigne za još nekoliko stupnjeva –  mada vjerojatno ne toliko da se opravdaju oni najgori scenariji emisija IPCC-a.
• Općenito, vrhunac nafte je loša vijest za naše sadašnje gospodarstvo ovisno o rastu, ali je dobra vijest za prirodu.
• Kad bi se krize s kojima se suočava čovječanstvo poredalo  po nekakvoj hijerarhiji važnosti, vrhunac nafte ne bi se našao na samom vrhu. Po mom skromnom mišljenju, na vrhu te dvojbene klasifikacije bila bi ili globalna toksifikacija (plastikom i kemikalijama) ili klimatske promjene. Jer ta dva problema imaju potencijal da iznimno teško oštete Zemljine ekosustave, toliko da bi evolucijske prilagodbe na njih trajale tisućama, možda i milijunima godina. Vrhunac nafte je kratkoročni problem koji će najviše utjecati na ljudsku vrstu (mada bi jedna od posljedica toga mogla biti da ljudi, u očajničkoj potrazi za hranom i gorivom, opustoše šume i travnjake). No, vrhunac nafte svakako nagovještava jedno – kraj moderne industrijske civilizacije usmjerene na rast.

Vrhunac nafte potiče nas na osmišljavanje budućnosti s puno manje energije i upozorava da s prilagodbama moramo započeti odmah. Jer bez nafte radikalno se  mijenjaju pravila igre na Zemlji, a to znači da i mi moramo radikalno promijeniti svoj način življenja.

Pogovor (za Generaciju Z)

U proteklih stotinjak godina ljudi su se navikli živjeti u sustavu u kojem je novac vrhunsko božanstvo, a priroda kao neki „dekorativni“ element o kojem ne osjećamo neku suštinsku ovisnost, ali ga možemo iskoristiti na mnogo načina. Ta zabluda vašoj generaciji dolazi na naplatu. Ako ljudska vrsta želi opstati na Zemlji ona više ne smije uništavati okoliš ni zbog rasta, ni zbog potrošačkih navika, ni zbog BDP-a, ni zbog ratova, ni zbog umjetne inteligencije, ni zbog prijepora iz prošlosti, ni zbog toga što joj je to teško ne činiti – naprosto, uništavanja moraju prestati. Zato jer i ljudi moraju respektirati prirodna ograničenja, ili…

Sad kad znate nešto o vrhuncu nafte i njegovim reperkusijama, učinite još jedan napor / mentalnu vježbu – Zainteresirajte se malo o najznačajnijim i najskupljim projektima Države i vaših JLS/JRS, o vrijednostima koje se najčešće naglašavaju putem medija, pa i o onome što su pred izbore političari obećavali ili obećavaju stanovništvu. Razmislite o svemu tome iz perspektive Richardova eseja. Možete si pripomoći s OVIM primjerima. Puno razgovarajte o tome među sobom, kako biste snažnije i artikuliranije mogli istupati sa svojim prijedlozima i traženjima na mjestima gdje se formuliraju planovi i odluke zajednice u kojoj živite.

Znanstveni i moralni argumenti potpuno su na vašoj strani. Inzistirajte na tome!

Generacijo Z, sretno!
Zoran Skala

Objavio: Zoran Skala

Neke ankete pokazale su da se gotovo polovica Hrvata smatra velikim domoljubima. Slijedom osnovnog značenja tog pojma može se zaključiti da su ti ljudi spremni žrtvovati se za dobro svoje nacije/zajednice kada je ona ugrožena.

U zadnje vrijeme, na raznim okupljanjima, moglo se čuti uzvikivanje „Za dom spremni!“, službenog pozdrava NDH, kojim su prisutni iskazivali vlastito razumijevanje domoljublja. Kako su to izvikivali i mladi ljudi, koji nisu mogli imati osobni doticaj s vremenom i okolnostima iz doba NDH, mislim da ima smisla barem pokušati razjasniti koliko je uopće moguće kroz takav „povijesni retrovizor“ danas činiti dobro vlastitoj naciji/zajednici.

Hrvatska je ugrožena

Hrvati jesu ugrožena nacija. Ugroženiji su nego ikada u svojoj povijesti! U Domovinskom ratu izgubili su 15000 života. Od ugroza u nastajanju mogli bi stradati svi, ili gotovo svi!

Na sličan način kako su ugroženi pripadnici i svih drugih nacija u svijetu. Jer klimatske promjene i šesto masovno izumiranje biljnog i životinjskog svijeta uporno se ubrzavaju prema stanju kada bi ljudskoj vrsti mogli dokinuti uvjete za postojanje. Kako sada stvari stoje, najveći dio tog procesa mogao bi se dogoditi u kraćem vremenu od razdoblja koje nas dijeli od NDH. To su procjene i izračuni znanstvenika koji prate ubrzavanje pogoršanja na Zemlji, ali koje političko-poslovna elita svijeta uporno ignorira.

Što to znači za svaku mladu osobu na svijetu i u Hrvatskoj? Pojednostavljeno, ako postoji i minimalna šansa da su znanstvenici u pravu (a i bez znanstvenika svjedoci smo da su klimatski ekstremi sve učestaliji i jači), onda sa stajališta egzistencijalnog interesa mladih ne postoji niti jedan važniji zadatak za njihovu naciju/zajednicu nego da učini sve kako bi se zaustavilo pogoršavanje stanja u okolišu. U „povijesnom retrovizoru“ nema iskustava sa ovakvom situacijom. Ovakva prijetnja opstanku događa se prvi put u povijesti čovječanstva. Svoj opstanak ljudi su si sami ugrozili svojim načinom življenja koji se nije obazirao na planetarna ograničenja.

Zato je danas istinski iskaz domoljublja hrabro se suočiti sa stvarnim uzrocima kriza u koje ulazimo i fokusirati se na njih, a ne se baviti s prijeporima iz prošlosti. Tim prije što spasonosna rješenja ovise o uspostavljanju kulture suradnje, solidarnosti i razmjene znanja i resursa, prvenstveno sa zajednicama koje su nam zemljopisno blizu, a ne o konsenzusu nekih udaljenih globalnih centara moći koji već četiri desetljeća ne uspijevaju dogovoriti ništa djelotvorno i obvezujuće za očuvanje planetarnog okoliša.   

Što bi istinski domoljubi trebali činiti

Sve što treba znati o prijetećim promjenama okoliša već se zna. Kao prvo, svi bi se trebali prestati pretvarati (osobito političari) da ne znaju što je izazvalo planetarne promjene i što bi trebalo prestati raditi da bi se stanje moglo popraviti. Već dugo znamo da je hitno napuštanje fosilnih goriva jedino djelotvorno i provedivo rješenje u raspoloživom vremenu. To bi trebalo automatski diskvalificirati sve projekte poput LNG terminala i pratećih plinovoda, novih istraživačkih i eksploatacijskih polja za ugljikovodike, izgradnju novih autocesta, cesta i druge infrastrukture za osobna vozila, ulaganja u zračni promet i infrastrukturu za prekooceanske brodove, poticaje za industrijsku poljoprivredu… Jer, bez fosilnih goriva prometa će biti manje, pa će se i globalni transport, trgovina i turizam neminovno  smanjivati.

Industrijska poljoprivreda je potpuno ovisna o fosilnim gorivima, pa je prehrambenu sigurnost stanovništva na duži rok iluzorno i neodgovorno temeljiti na njoj. Navedeni projekti samo doprinose još većim emisijama stakleničkih plinova i destruktivni su za okoliš. Jasan plan i dinamiku napuštanja fosilnih goriva još uvijek nemamo, a to bi moralo biti polazište za sve druge planske dokumente – od nacionalne do lokalne razine. 

Stalni rast gospodarstva nije mjerilo uspjeha, već ugrožavanja opstanka mladima

Svaki istinski domoljub (naročito među ekonomistima i političarima) morao bi tražiti da se rast gospodarstva mjeren BDP-om prestane koristiti kao pohvalno i poželjno mjerilo uspješnosti zajednice. Dogma o beskonačnom rastu baš nas je dovela u sadašnju dramatičnu situaciju. Jer, gospodarski rast je nemoguće imati bez porasta potrošnje energije i drugih resursa, a znamo da su oni ograničeni. Ponovo naglašavam, svijet mora napustiti 80% energije koju mu daju fosilna goriva da bi zadržao planetarne klimatsko-biološke uvjete u kojima će ljudi moći opstati.

Zbog opsjednutosti rastom i profitima, ni nakon 29 svjetskih klimatskih konferencija to se nije uspjelo dogovoriti. Sada bi to trebali napraviti do 2030. godine, što je uz opsjednutost rastom, naravno, nemoguće. Lokalizacija življenja i fokus na namirivanju osnovnih životnih potreba unutar bliskog nam okruženja, nudi održivo rješenje za opstanak. No, prethodno bi se morali dogovoriti da ćemo ići tim putem, i da ćemo se zbog toga spremno odreći mnogih potrošačkih navika i luksuza. To sada nije lako, no ako su nam naša djeca i unuci doista važni (a domoljubima i najvažniji), onda ćemo to ipak napraviti.  

Sustav obrazovanja prilagođen je potrebama tržišta a ne potrebama opstanka

Opsjednutost rastom i konkurentnošću ovladala je i akademskom zajednicom. Svi trajnu sreću pokušavaju naći u novim tehnologijama. K tome, kroz suradnju sa poslovnim subjektima fakulteti lakše dolaze do dodatnih financijskih sredstava. Urušavanje okoliša i s tim povezane fatalne prijetnje zajednici tako ostaju u sjeni poslovno atraktivnijih tema.

Čini se da je došlo vrijeme da  akademska zajednica ozbiljno razmisli o upozorenju Aurelio Pecceia (osnivača Rimskog kluba) još iz 1979. godine: „Ono što nam sada treba je da naučimo što to moramo znati da bi mogli spoznati što treba učiti – i onda to naučiti“. Ovako se mlade kroz proces školovanja i dalje oprema znanjima i vještinama prilagođenim za aktualni sustav koji im via facti podriva opstanak. Za življenje usklađeno s planetarnim ograničenjima, s mnogo manje energije i resursa, a u puno ekstremnijim prilikama u okolišu, još ih nitko ne priprema. 

Važne poruke koje su izgleda promakle domoljubima-vjernicima

S vama sam da bih postavio pitanje na koje svi moramo odgovoriti i to sada: Radimo li mi za kulturu života ili za kulturu smrti? Svima vama upućujem ovaj iskreni apel: Izaberimo život! Izaberimo budućnost! Obratimo pozornost na vapaj Zemlje, čujmo molbe siromašnih, budimo osjetljivi na nadanja mladih i na snove djece! Mi imamo veliku odgovornost: osigurati da im se ne uskrati njihova budućnost.
Ostavimo iza sebe naše podjele i ujedinimo svoje snage! I uz Božju pomoć, izađimo iz mračne noći ratova i razaranja okoliša kako bismo našu zajedničku budućnost pretvorili u zoru novog i blistavog dana.

Papa Franjo svjetskim državnicima na COP 28, Dubai 2023.

Danas… živimo u svijetu koji gori zbog globalnog zagrijavanja i oružanih sukoba…Moramo se moliti za obraćenje mnogih ljudi… koji i dalje ne vide hitnost brige za naš zajednički dom.

Papa Leon 14, srpanj 2025.

U svakom novom ratu ni jedan vojnik svoj život ne može žrtvovati drukčije nego uzalud

Mlade se izložbama naoružanja, vojnim paradama i reklamama učestalo poziva da služe u oružanim snagama. Međutim, odluke o naoružavanju i ratnim sukobima donose iza zatvorenih vrata neki opskurni gospodarsko-vojno-politički vrhovi. O miru, razoružanju i suradnji radi pukog opstanka više nitko ni ne govori, mada bi zapravo to bilo istinsko domoljublje. Svakako mnogo više od uvažavanja traženja opskurnih gospodarsko-vojno-političkih vrhova da se novcima svih nas kupuje skupo naoružanje, da bi sve malobrojnije mlade mogli slati u ratove zbog preostalih resursa, mada to nikome ne može donijeti nikakvu trajniju korist. Svaki vojni sukob sada je korak naprijed u uništavanju planeta i prepreka više za opstanak generaciji mladih. To je nesumnjiva šteta za stanovništvo svake od sukobljenih strana, a zbog profita najbogatijih. To je samo nastavak rada za kulturu smrti.

Svijetom su ovladali milijarderi – živimo u diktaturi kapitala

Milijarderi – najbezobzirnija skupina  ljudi – sada odlučuju o ratu i miru, pa i to hoće li naša djeca i unuci živjeti ili nestati. Jasno su rekli „klimatska kriza je podvala“, da se ne bi morali baviti njenim suzbijanjem. Izvršne vlasti ih podržavaju odlukama o investiranju u naoružavanje i neprihvaćanjem obveza o brzom napuštanju fosilnih goriva. Da bi mogli zadržati osvojeno bogatstvo i moć svjetske elite na sve načine brane sadašnji suicidalni (Guterres) globalni gospodarski sustav, koji su skrojili sebi po volji.

Kako bi inače  Elon Musk u svoje 54 godine mogao steći bogatstvo za koje bi prosječna osoba iz siromašnije polovice čovječanstva trebala raditi 120 milijuna godina (4 milijarde ljudi živi s manje od 206 $/mjesečno/stanovniku, a Elon „vrijedi“ 300 milijardi $)? Pa ipak, elite nas uvjeravaju da uživamo u demokratskim državama. No, već desetljećima se ne može zaustaviti ni jednu nesporno štetnu aktivnost koja ugrožava zdravlje i dobrobit prirode i malih ljudi, ako je elitama ona profitabilna. Primjeri: ratovi i naoružavanje; emisije stakleničkih plinova iz fosilnih goriva; ekstrakcije sirovina i drugi načini uništavanja prirodnih staništa; industrijska poljoprivreda; onečišćenja plastikom; proizvodnja štetnih kemikalija (PFAS, pesticidi,…); reklamiranje potrošnje i igara na sreću; neograničavanje (progresivno oporezivanje) bogatstva i neukidanje „poreskih rajeva“…

Očigledno je da elite zanima samo novac i moć. Zato nas male ljude sustavno manipuliraju. Razvili su tehniku osakaćivanja činjenica koja se pokazala toliko uspješnom da su je i znanstvenici počeli proučavati u novoj disciplini – AGNOTOLOGIJI – vještini namjernog stvaranja neznanja. Ne znam kakva je situacija u Hrvatskoj, ali u SAD broj osoba koje se bave odnosima s javnošću nadmašuje broj novinara 6:1! Malim ljudima se svjesno uskraćuje uvid u realnost – što je uvertira za velike tragedije. 

Protuotrov za globalni suicidalni gospodarski sustav je lokalni rad za kulturu života

Istinski domoljubi potrudili bi se da bolje razumiju realnu situaciju – globalnu i lokalnu. Ona je vrlo loša, uništavajuća za planet. Svakodnevna lamentiranja o porastu cijena hrane i svega drugog samo su prvi simptomi sudaranja s planetarnim ograničenjima. Mi se moramo naučiti živjeti bez ugljena, nafte i plina – bez 80% od onoga što današnji svijet drži u pokretu! Pri tom, ne nasjedati na priče da su ljudi na korak do novih tehnologija kojima će se riješiti svi trenutni problemi. Za to je sada prekasno, a kako netko reče: „Čovjek bez energije je leš, a tehnologija bez energije je skulptura“. Dakle, morat ćemo napustiti puno energetski intenzivnih tehnologija koje danas rutinski koristimo. I ne povodite se za utopijom da je moguće sva trošila samo prebaciti sa fosilnih goriva na električnu energiju. Dobar uvid u realnost vjerojatno bi vas naveo na nekoliko zaključaka: 

1. Da od svjetskih elita (pa ni nacionalnih) ne trebate ništa očekivati. Za svoj opstanak i opstanak vaših potomaka sami se morate pobrinuti, ne čekajući nikoga.
2. Da je bez fosilnih goriva lokalizacija življenja neminovna. Zato je sudjelovanje u osmišljavanju i prakticiranju života u lokalnoj zajednici – koji je fokusiran na osnovne potrebe stanovništva, koji je uklopljen u nosivi kapacitet okoliša koji ju okružuje, koji jača njenu otpornost i prilagodbu na klimatske ekstreme i druge krizne pritiske izvana i koji vodi računa o svakom članu zajednice – najkorisniji oblik svačijeg osobnog angažmana. Prakticiranje takvog načina življenja makar i unutar sasvim malih skupina ljudi je dragocjeno. Tako se stvaraju jezgre oporavka šire zajednice nakon neizbježnog kolapsa sadašnjeg gospodarskog sustava koji mora stalno rasti. 
3. Da će klimatski ekstremi svaku zajednicu povremeno pogoditi katastrofalnim intenzitetom, ali gotovo nikada sve istovremeno i jednakim intenzitetom na širem zemljopisnom prostoru. Oporavak od takvih katastrofa lakši je uz pomoć zajednica iz bližeg okruženja koje nisu bile izložene katastrofi. Zato je potrebno graditi i njegovati kulturu uzajamnog pomaganja, solidarnosti, pa i zajedničkog planiranja jačanja otpornosti na katastrofe i vanjske krize, bez obzira na moguće prijepore iz bliže ili dalje prošlosti. Uzvici poput „Za dom spremni“ samo umanjuju izglede za opstanak.    

Sretna je okolnost da u svijetu i kod nas već postoji zavidan broj formalnih i neformalnih udruga i organizacija koje već dugo rade na lokalizaciji. Uz malo truda i vremena uloženog na pretraživanje po Internetu možete doći do obilja iskustava, savjeta i metodoloških priručnika kako krenuti u proces lokalizacije življenja. Što može biti bolji iskaz nečijeg domoljublja, od biti pionir rada za kulturu života u sredini u kojoj živi?!

Objavio: Zoran Skala

Centar za kulturu i informacije Maksimir (CKIM) u suradnji s udrugama Hrvatska permakultura i Vestigium te obrtima Polikultura i Kompost i kontekst pozivaju na Dan permakulture i tranzicije u Zagrebu, u subotu, 15.veljače. od 13 do 22 sata.

Adresa je Lavoslava Švarca 18 (mapa). Ulaz je slobodan. 

Želite saditi, graditi i stvarati novu, održivu i suradničku kulturu? Ovaj događaj je prilika za produbljivanje znanja, razmjenu iskustava i neformalno druženje. Pripremili smo cijelo poslijepodne i večer programa na dva kata, a pozvani ste bez obzira da li ste već iskusni praktičari/ke permakulture i aktivisti/kinje u zajednici ili vas jednostavno vuče znatiželja da vidite što se to u Zagrebu i šire perma-kuha!

Ove godine tema događanja su permakulturni principi i etika. Permakulturna etika se opisuje kao briga za zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjelu. Kako ono što radimo obuhvaća tu etiku? Kako primjenjujemo ostale permakulturne principe – kako pretvaramo probleme u rješenja, kako ta rješenja daju veće prinose od energije koju smo utrošili u njih, kako učimo od povratnih informacija okoline? Kako povezujemo elemente i njihove funkcije, kako dizajniramo projekte koji su održivi i regenerativni?

Osim prezentacija i predstavljanja projekata održavamo praktične radionice i diskusije, a program navečer zatvaramo koncertom!

Do CKIM-a se može tramvajem ZET-a, linije 4, 5, 7, 11 i 12, najbliža tramvajska stanica je Mašićeva u Maksimirskoj. Ispred i u blizini CKIM-a su javna parkirališna mjesta 2. zone (naplata subotom do 15 h).

Ulaz je slobodan.

Događaj se održava uz podršku Grada Zagreba, no dobrodošle su donacije kojima pokrivate troškove radionica i podržavate rad udruga – suorganizatora.

• Hrvatska permakultura // Erste banka, IBAN HR5424020061100704616
• Udruga Vestigium // Zagrebačka banka, IBAN HR9823600001102214844

Program

VELIKA DVORANA (PRIZEMLJE LIJEVO): od 13:00 do 22:00 sata

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

13:00 – OTVORENJE

Predstavljanje programa i organizatora / domaćina (Cvijeta Biščević, Gordana Dragičević, Irena Borovina, predstavnici CKIM-a)

13:20 – UVOD U PERMAKULTURU

Kratko predavanje, Marko Himelreich

13:50 – ZONA 00, INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA

Zonom 00 u permakulturi nazivamo čovjeka, korisnika, osobu od čijih potreba i mogućnosti započinje proces osmišljavanja sustava u kojem živimo i djelujemo

• Briga za ljude – drukčiji pogled, osvrt psihoterapeuta (Aleksandra Ožanić)
• Samoodgovornost i društveni angažman (Gordana Dragičević)
• Čisteći medvjedići (Ankica Penava Pejčinović)
• Što je permakulturno u studentskom buntu u Srbiji? (Ružica Janjić)

15:10 – PERMAKULTURA I DJECA

Kako uključiti djecu u permakulturu od najranije dobi? Kako spojiti permakulturu i obrazovanje? Kako da priroda i društvo ne budu samo predmet u školi, nego nešto što se živi?

• Uloga djece u permakulturi (Tihana Glavica)
• Odgoj za mir, po načelima Montessori pristupa (Kristina Bradvica Šančić)
• Permakulturne radionice za djecu (Lara Vukasović i Kristijan Mamić)
• Iskustvo udruge Permakultura Dalmacija u radu s djecom i sa školama (Marin Kanajet i Vedrana Vujičić)
• Reciklažne radionice za djecu: problem je rješenje (Anamarija Amlica Levak)

16:50 – ZONE 1 – 3: KAKO ZADOVOLJAVAMO SVOJE POTREBE?

Svi moramo jesti, svi moramo negdje stanovati, a ne možemo svi proizvesti sve što nam treba. Od čega možemo početi? I kako se solidarno udružiti s onima koji mogu pomoći?

• Vrlarenje i sjemenarenje u skladu s prirodom
• Od permakulturnog dizajna do života na regenerativnom imanju za biointenzivnu proizvodnju povrća (Hrvoje Bota dia)
• Digitalna rješenja za održivost i relokalizaciju prehrambenih sustava (Ivan Lauc)

18:20 – PRAVEDNA RASPODJELA – DISKUSIJA

Pravedna raspodjela ne znači da neki samo daju, a drugi samo konzumiraju. Kako živjeti ovo načelo permakulturne etike koje nas suprotstavlja svemu čemu konvencionalni sustavi oko nas teže? Kako brisati razlike između proizvođača i potrošača? Možemo li izgraditi sustave bez vođa i sljedbenika?

Moderatorica: Gordana Dragičević

20:30 – KONCERT: NASTUPAJU DARKO RUNDEK I ANA KOVAČIĆ

Za nastavak druženja, opuštanje i punjenje baterija!

VANJSKI PROSTOR

13:20 ČISTEĆI MEDVJEDIĆI: ČIKOLOV

Pridružite se brzinskoj akciji skupljanja čikova u neposrednoj okolici CKIM-a. Udruga Čisteći medvjedići takve akcije provodi česti, a u permakulturi njegujemo praksu da ne čekamo da drugi ljudi riješe probleme umjesto nas!
Po želji, ponesite svoje rukavice

13:40 DRUŽENJE UZ GREDICU 

Razgovor o iskustvu s no-dig i povišenim gredicama te mala radna akcija – pregled stanja i dopune gredica postavljenih prošle jeseni u sklopu tečajeva permakulture održanih u CKIM-u.

Voditeljica: Ivana Jirsak 

MALA DVORANA (1. KAT), RADIONICE: od 14:00 do 19:30 sati 

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

14:00 RADIONICA: DIZAJNIRAJ OD UZORAKA PREMA DETALJIMA

Radionica se na zabavan i kreativan način bavi istoimenim permakulturnim principom. Cilj je potaknuti sudionike da bolje razumiju uzorke iz prirode i veze između njih kako bi to znanje mogli iskoristiti u svakodnevnom životu pri organizaciji životnog prostora (stan, balkon, vrt, imanje, društveni centar).

Voditeljica: Petra Pavleka

Nisu potrebne prijave.

15:30 RADIONICA: OSLOBAĐAJUĆE STRUKTURE – DOĐI I ISPROBAJ

Oslobađajuće strukture su “šprance” za facilitiranje razgovora u grupama koje se na engleskom zovu “Liberating Structures”. Te metode jako dobro funkcioniraju za uravnoteživanje individualne inicijative i kolektivne inteligencije, i to tako da omogućavaju uključivanje svih sudionika. Dođite i isprobajte!

Voditelj: Nenad Maljković

Prijave obavezne unaprijed putem obrasca: https://forms.gle/yoZp1pjku8F1ZYb19

18:00 RADIONICA: DO ODRŽIVIH RJEŠENJA UZ PERMAKULTURU I DESIGN THINKING

Ova interaktivna radionica će pokazati kako etika i principi permakulture mogu doprinijeti dizajnu održivih rješenja. SudionicI će kroz praktične primjere i zajednički rad iskusiti na koji način se mogu spojiti permakultura i metodologija Design Thinking te na koji način oni mogu pomoći u rješavanju izazova u lokalnim zajednicama.

Voditeljica: Ružica Janjić i Katja Štemberger

Nisu potrebne prijave.

UČIONICA R3 (PRIZEMLJE, U HODNIKU LIJEVO)

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

13:30 – POVEĆANJE GENETSKE RAZNOLIKOSTI POVRTLARSKIH KULTURA PO PRINCIPIMA ADAPTIVNOG VRTLARENJA

Upoznajte razvojni proces regeneracije gena različitih kultura u vrtovima običnih vrtlara koji međusobnim povezivanjem i razmjenom sjemena stvaraju vrlo otpornu zajednicu u kojoj nije fokus samo na očuvanju postojećeg, već prepuštanje prirodi i ekosustavu da odradi selekciju za nas. Na taj način dobivamo najotpornije biljke na bolesti, predatore te šarolike vremenske uvjete, kako bismo se iz sezone u sezonu pouzdali u sjeme koje stavljamo u zemlju. 

Predavačica Marcela Velfl

14:30 PROJEKCIJA VIDEA O ČUVANJU SJEMENA

… i razgovor s Božicom Papeš Mokoš

15:00 KAKO EFIKASNO POPRAVITI STRUKTURU TLA?

Zdravo tlo osnovni je preduvjet za uspješan uzgoj. Dođite po odgovore na pitanja o tlu u vrtu, naučite zašto nam je važan život u tlu te kako tlo sačuvati i popraviti.

Predavačica: Kristina Lučić Andrijanić

17:00 ULOGA DJECE U PERMAKULTURI

Nastavak razgovora iz velike dvorane

Predavačica: Tihana Glavica

17:45 ODGOJ ZA MIR, PO MONTESSORI NAČELIMA

Nastavak razgovora iz velike dvorane

Predavačica: Kristina Bradvica Šančić

19:00 PRAVEDNA RASPODJELA

Nastavak diskusije iz velike dvorane

UČIONICA R5 (PRIZEMLJE, U HODNIKU DOLJE LIJEVO)

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

15:30 UZGOJ HRANE NA BALKONU

Naučite uzgajati hranu na balkonu u gradu. Čak i ako imate prenatrpan dnevni raspored, postoje pojednostavljene tehnike uzgajanja, tako da brigu za njih mogu preuzeti i mlađi članovi obitelji. Cilj radionice je kroz praktičan način pokazati vrtlarima početnicima kako da koristeći se lokalnim izvorima i biootpadom iz kuhinje kreiraju vrtnu oazu koja doprinosi okolišu na pozitivan način.

Voditeljica: Andreja Čoh, udruga Stabljika

Prijave obavezne unaprijed putem obrasca: https://forms.gle/kamYHsAAbdwEHZCM9

ULAZNI PROSTOR I PREDVORJE (PRIZEMLJE): 13:00 – 20:30

[razmjene odjeće i sjemena vjerojatno se zatvaraju ranije]

RAZMJENA ODJEĆE 

Kako funkcionira razmjena: 

1. Spojite se s volonterkom
2. Donesite svoju najljepšu neželjenu (sezonsku) odjeću za doniranje (max. 5 komada) ili samo dođite. Samo odjeća! Bez odjeće za djecu, donjeg rublja, čarapa i sl.!
3. Odaberite do 5 komada odjeće gratis.

RAZMJENA SJEMENA

Pravo je vrijeme za nabaviti raznoliko sjeme povrća i cvijeća za vaš vlastiti vrt! Ponesite sjeme koje imate i razmijenite ga za neko novo vrtlarsko iskustvo. Bit će prisutne:

• Dunja Zbiljski iz Društvene banka sjemena, ZMAG
• Marcela Velfl sa sjemenom povrća uzgojenog za lokalnu otpornost
• Božica Papeš Mokoš sa sjemenom samorasijavajućeg cvijeća

IZLOŽBE FOTOGRAFIJA DJEČJIH RADIONICA I RADOVA

Izložba fotografija nastalih na radionicama permakulture za djecu. Autori: Lara Vukasović, Kristijan Mamić, Sanja Grubiša

–

Izložba fotografija dječjih radova od recikliranih materijala na temu “Problem je rješenje” iz Male otočke biblioteke, Mljet. Autorica: Anamarija Amlica Levak

INFO-STOLOVI I PROSTOR ZA NEFORMALNO DRUŽENJE

Upoznajte druge sudionike događaja i više se informirajte o onome što vam je zanimljivo!

Objavio: Perforum

Poziv za nas koji podržavamo razvoj i širenje permakulture, u Hrvatskoj i šire. Uložimo po djelić svojeg novčanog viška prakticirajući etiku permakulture (briga za planet, briga za ljude, pravedna raspodjela viškova) u skladu s principom “jedan element, više funkcija”. 

Ova kampanja solidarnog financiranja uspješno je završena.
Ishod je objavljen ovdje: https://bit.ly/Klijanje_IZVJESTAJ

Inicijativa Klijanje zajedničkog na Fruškoj gori uči i širi permakulturne prakse. Potrebni su im kvalitetni alati za provođenje praktičnih programa i održavanja regenerativnog vrta. Cilj nam je za ovu inicijativu prikupiti 320 eura za nabavku 2 kom. širokih vila, s ručkama. Upute za uplatu su na dnu ove stranice. 

Ostali elementi ove male akcije solidarnog financiranja: da se čuje za Klijanje zajedničkog i Šumski univerzitet na Fruškoj gori, pa da i tako damo doprinos promociji inicijative; da se čuje i za Green Tools Tech Brune Motika, pa da tako damo doprinos promociji alata koji se koriste u regenerativnoj poljoprivredi. 

O inicijativi Klijanje zajedničkog (njihovim riječima): 

Tu je nas 20-oro odraslih i sedmoro dece (od 2 do 5 godina), 6 porodica, i 7-oro pojedinaca. Neki od nas su vrlo lokalni, komšiluk i okolna brda Fruške gore, neki stižu iz Novog Sada i Beočina, a par entuzijasta i iz Beograda. Raznolika smo grupa starosno, od 2 do 65 godina, ali i po obrazovanju – ima nas filozofa, biologa, ekologa, lingvistkinja, ekonomista, kulturologa, psihologa, umetnica i aktivista. Imamo otvorena vrata za goste/prijatelje koji nam dolaze manje više svakog vikenda da pomognu po “one off” principu – uključujući i iz Hrvatske, Rusije, Holandije. Neki od nas se znamo od ranije, mnogi od nas smo se po prvi put upoznali kroz baštu. Viđamo se svakog vikenda na po 4 sata rada i deljenja. Dušan Petrović, koji već dugo na Fruškoj gori vodi permakulturno imanje, uvodi nas u permakulturu.

Ekonomski procesi su nam zasnovani na ideji zajedničkih dobara i zajedničkog, kao i ekonomije darivanja (gift economy) i ideja brižnosti i međusobne pomoći i podrške. Na mesečnom nivou dajemo simboličnu članarinu u zajedničku kasu, i od tih para kupujemo semena, sistem navodnjavanja i druge potrebštine, uključujući i vodu koje verovatno neće biti u dovoljnoj količini iz bunara i od kiše preko ovog sušnog leta. Zavisimo i od poklona mnogih – prijatelja koji čuvaju semena, slame, stajnjak… Mi za uzvrat gledamo da delimo dalje, kroz rasad, semena koja ćemo ovde uzgojiti, sve što ćemo podeliti sa drugim bićima dok rađa, i nakon toga, kao mesto stanovanja – pčelama, ježevima, pticama, koje stalno dolaze do bašte.

Sama bašta niče na mestu koje je nekada bilo međa dva placa, dva brata koja nisu govorila i koja su tu dizala mali zemljani bedem. To smo izravnali zimus, i sada je upravo na toj bivšoj granici nikla kolektivna bašta, mesto koje spaja ljude međusobno i ljude sa zemljom. Nama lično to jeste neki važan alhemijski čin, ili isceljujući čin. Tim baštenskim praksama nastojimo ne samo da se vežbamo u permakulturnim principima baštovanstva i autonomnije ishrane, već i da regenerišemo izrazito glinovito tlo, i unesemo više života, mikroorganizama i vazduha u njega. Baš zato nam trebaju ti alati, da to mesto prodiše i u bukvalnom smislu. 

O Šumskom univerzitetu (njihovim riječima): 

Iznikao iz zemlje Fruške gore, nastanjen mnoštvom bića i načina bivanja koji uspevaju da se po-drže i druže, Šumski univerzitet je tu da nam šapne da je život mnogo vrcaviji, isprepletaniji i magičniji nego što su nas učili. Šumski nas odučava od naučenih, dominantnih načina, i poziva da otvorenih srca tragamo, maštamo i isprobavamo drugačija razumevanja, osećanja i življenja. Šumski nastaje svojim tokom, migolji se očekivanjima, i voli subverzivno-negujuća učenja.

Pozivamo vas da inicijativi doprinesete donacijom. 

Preporučena donacija je 15-20 EUR, ali naravno odredite sami s koliko možete i želite doprinijeti. Svaki iznos je dobrodošao! 

Uplaćene donacije iznad ukupnog iznosa od 320 eura bit će utrošene isključivo za potrebe inicijative Klijanje zajedničkog. Izvještaj o prikupljenom novcu objavit ćemo u ponedjeljak, 10.6.2024. na web stranici Perforum.info te podijeliti u grupi na Facebooku Permakultura bez granica i putem mailing liste “Permakultura u Hrvatskoj”. 

Podaci za uplatu na račun: 

• Primatelj: Hrvatska permakultura 
• Adresa primatelja: Preradovićeva 18, Zagreb 
• Iznos u eurima: (po želji) 
• Svrha uplate: Donacija za Klijanje zajedničkog 
• IBAN: HR54 2402 0061 1007 0461 6 
• Model: HR99 

Za uplatu karticom ili SEPA izravnim terećenjem kliknuti ispod na gumb “Doniraj”:

Objavio: Perforum

Centar za kulturu i informacije Maksimir (CKIM) u suradnji s udrugama Hrvatska permakultura i Vestigium te obrtima Polikultura i Kompost i kontekst pozivaju na Dan permakulture i tranzicije u Zagrebu, u nedjelju, 10. ožujka. od 10 do 18 sati.

Adresa je Lavoslava Švarca 18 (mapa). Ulaz je slobodan.

Želite saditi, graditi i stvarati novu, održivu i suradničku kulturu? Ovaj događaj je prilika za produbljivanje znanja, razmjenu iskustava i neformalno druženje. Pripremili smo cijeli dan programa na dva kata, a pozvani ste bez obzira da li ste već iskusni praktičari/ke permakulture i aktivisti/kinje u zajednici ili vas jednostavno vuče znatiželja da vidite što se to u Zagrebu i šire perma-kuha!

Ove godine osim prezentacija i predstavljanja projekata otvaramo i pop-up savjetovališta na razne teme, te održavamo praktične radionice.

Do CKIM-a se može tramvajem ZET-a, linije 4, 5, 7, 11 i 12, najbliža tramvajska stanica je Mašićeva u Maksimirskoj. Ispred i u blizini CKIM-a su javna parkirališna mjesta II. zone; nedjeljom nema naplate.

Događaj nema projektno financiranje i dobrodošle su donacije kojima pokrivate troškove radionica i podržavate rad udruga – organizatora.

• Udruga Vestigium // Zagrebačka banka, IBAN HR9823600001102214844
• Hrvatska permakultura // Erste banka, IBAN HR5424020061100704616 

Program

VELIKA DVORANA: od 10:00 do 18:00 sati

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

10:00 – OTVORENJE

Predstavljanje programa i organizatora / domaćina (Cvijeta Biščević, Gordana Dragičević, Irena Borovina, predstavnici CKIM-a)

Predstavljanje nove platforme za umrežavanje permakulturista i inicijativa (Morana Trenta)

10:30 – VRTLARENJE I SJEMENARENJE

Umrežavanje vrtlara i ponešto za svakoga: od savjeta za vrtlare početnike do razmjene iskustava o eksperimentalnim tehnikama. Ponesite sjeme za razmjenu!

• Primjena principa regenerativne poljoprivrede u vrtovima za osobne potrebe i najava online edukacije “Organski vrt – kako početi” (Kristina Lučić Andrijanić)
• Adaptivno (landrace) vrtlarenje (Marcela Velfl)
• Uzgoj rajčica na balkonu (Marija Paro)
• Video [6:50 min]: Očuvanje sjemena starih sorti od 1995. (Božica Papeš-Mokos)

12:30 – GRADNJA

Primjeri projekata gradnje i razvoja imanja, te najava edukacija i savjetovanja.

• Razvoj permakulturnog imanja na Visu (Pero Vojković)
• Od ideje do ostvarenja – 33 godine imanja Sovinjak (Njegoslav Blažek ∴ soVa)
• Primjeri izvedenih kuća od prirodnih materijala i različitih tehnika gradnje (Goran Brumnić Mex)
• Predstavljanje Akademije prirodnog graditeljstva (Matko Šišak, ZMAG)
• Predstavljanje građanske inicijative i koncepta “Eko naselja Prozorje”

14:30 – NOVA KULTURA I AKTIVIZAM

Otkud aktivizam u permakulturi? I da li je održiva sutrašnjica uopće moguća bez integracije permakulture i aktivizma? Permakultura i tranzicija su društveni pokreti i mogu ostaviti pozitivan trag puno šire od vlastitog vrta i okućnice.

• Politička uloga permakulture u kontekstu klimatke krize (Lora Rajić)
• Od manifesta i dokumenata do praktičnih smjernica za lokalne zajednice (Zoran Skala i Višnja Kljajić)
• Izgradnja nove, regenerativne kulture (Gordana Dragičević)
• Predstavljanje Okolišnog filmskog festivala, na temu “Rješenja” (Mirjana Grabovac)

16:00 – SIJANJE ZAJEDNICE

Jeste čuli ono “to kod nas ne može uspjeti”? Može, posvuda može! Zaključujemo dan inspirativnim živim primjerima. Zajednica može nastati svugdje: u susjedstvu, oko projekta, oko imanja, oko škole, udruge ili zadruge! 

• Kako pokrenuti zajednicu, priča o udruzi Vestigium i Zadružnom društvenom centru Brezovica (Irena Borovina)
• Permakulturni inkluzivni projekti (Zeleni klik!)
• Aktivnosti udruge Permakultura Dalmacija (Marin Kanajet)
• Postaja: samoorganizacija, recikliranje prostora, DIY-kreativna oaza (Lora Rajić, Kristijan Mamić, Svetomir Nikolić)
• Bogata šuma: razvoj obiteljskog imanja do otporne i samodostatne zajednice prema permakulturnim principima (Barbara Scheltus) –  na engleskom
• Višnja Kljajić: prezentacija inicijative Inovativni centar zajednice HUB-S 1.0 iz Sesveta
• I iznenađenja

IZLOŽBA 

Izložba skulptura od recikliranih i prirodnih materijala kojima je novi život udahnuo Njegoslav Blažek ∴ soVa

Izložba nakita od tisućljetnog hrasta lužnjaka i predmeta od recikliranih materijala kojima je život udahnula Lana Rubinić

MALA DVORANA: od 10:00 do 18:00 sati 

[vremenski raspored je okviran i moguće su promjene]

10:00 – 13:00: RADIONICA: KLIMATSKI KOLAŽ

Klimatski kolaž je znanstvena, kolaborativna i kreativna radionica, osmišljena da na zabavan i pristupačan način osvijesti problem klimatskih promjena. Radionica je prikladna i za početnike i za znalce.
Voditelji: Ivana Kordić, Svetomir Nikolić
Prijave unaprijed, na mail:  klimatskikolaz@gmail.com, broj sudionika ograničen

13:15 – 14:15: RADIONICA: SOCIAL PERMACULTURE // DRUŠTVENA PERMAKULTURA

We need global cultural transformation towards a peaceful, connective society and a positive regenerative future. How do we make those cultural shifts necessary to bring us there? // Potrebna nam je globalna kulturološka transformacija prema miroljubivom i povezanom društvu i regenerativnoj kulturi. Kako da to ostvarimo?
Voditeljica: Barbara Scheltus. 
Radionica će se održati na engleskom. Nisu potrebne prijave

14:30-15:30 PREDSTAVLJANJE KONCEPTA STVARANJA NAMJERNE ZAJEDNICE EKO NASELJE PROZORJE 

Razgovor o urbanističko-arhitektonskim smjernicama i građanskoj inicijativi koja okuplja raznoliku grupu entuzijasta različitih profesija, dobnih skupina i motivacije za sudjelovanje u zajedničkom interesu stvaranja ekoloških i održivih zajednica, priuštivog modela stanovanja u bliskom kontaktu s prirodom.
Voditelji: radna grupa za izradu koncepta (Iva Krkalo Mrvelj d.i.a, Maja Pavičić d.i.a, Vesna Čačić d.i.a.) 

16:00 – 17:15 TRI PUTOKAZA ZA PROLAZAK KROZ ŠUMU KRIZA

Razgovor o dizajniranju rješenja za lokalne zajednice. Kad nastupe multi-krize i bude se tražilo nove puteve za izlaz iz njih, unutar postojećeg sustava teško će se nalaziti rješenja koja će moći trajnije funkcionirati. Svakom permakulturašu bi moglo biti korisno da zajednici u kojoj živi može ponuditi neke praktične smjernice.
Facilitatori: Zoran Skala i Višnja Kljajić

17:15 – 18:00 VJEŽBA “STAJATI KAO STABLO”

Radi se o setu položaja iz “Standing like a tree / Qigong / Zhan Zhang” koji se prakticiraju kako bi se povezali sa stabila i kada nismo u njihovoj blizini. U položajima su sadržani elementi permakulture – zemlja, voda, energija, zrak, zajednica. Svrha vježbe je osnaživanje postojećih i budućih permakulturaša kako bi postali / ostali svjesni, ustrajni, otvoreni za promjene te snažni i postojani kao stablo.
Voditeljica: Đurđa Šikić

LIKOVNA UČIONICA U HODNIKU – R2

10:00 – 13:00 DJEČJA PERMAKULTURNA RADIONICA

Cilj ove radionice je upoznati mlade s permakulturom i njezinim principima te osvijestiti međupovezanost svih elemenata pa tako i ljudi s prirodom.
Voditelji radionice: Lara Vukasović, Sanja Grubiša i Kristijan Mamić
Preporučene donacije: 10 EUR po djetetu na račun 
Prijave obavezne: https://forms.gle/6PFY21Y9u5ZSUL496 

13:30 – 15:30 RADIONICA: SIJANJE PRESADNICA

Kristina Lučić Andrijanić. 
Preporučene donacije: 15 EUR
Prijave: https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfjliiWPBsQP9S2-EveBTIbOkqFvsWExIRAgDWmRwK4yJhiGw/viewform

16:00 – 17:00 UREĐENJE PROSTORA PRENAMJENOM 

Konzultacije na temu uređenja prostora prenamjenom stvari i materijala koristeći prirodne materijale i stari namještaj.
Voditeljice: Maša Novak i Stela Pernarić

VANJSKI PROSTOR

16:00 – 17:00 DRUŽENJE UZ GREDICU 

Razgovor o iskustvu s no-dig i povišenim gredicama te mala radna akcija – pregled stanja i dopune gredica postavljenih prošle jeseni u sklopu PDC-a održanog u CKIM-u.
Voditeljica: Ivana Jirsak 

UČIONICA U PRIZEMLJU – R1

10:00 – 18:00: POP-UP SAVJETOVALIŠTE: PROSTOR ZA KONZULTACIJE I TEMATSKO ĆASKANJE

[otvoreno cijeli dan za tematske i neobavezne razgovore]

Redoslijed konzultacija i razgovora: 

12:30-14:00: VRTLARENJE

Prostor za razgovor o vrtlarskim temama nakon tematskog bloka održanog u Velikoj dvorani

14:00-15:30: GRADNJA I IMANJA

Prostor za razgovor o gradnji i imanjima nakon tematskog bloka održanog u Velikoj dvorani

15:30-16:30 PerMapa – PERMAKULTURNI SPEED “DATING”

Prostor za mapiranje sadržaja, inicijativa, imanja i potreba te regionalnu suradnju putem stranice www.permapa.net 
Mapira: Morana Trenta

16:30 – 18:00 NOVA KULTURA, AKTIVIZAM I POKRETANJE ZAJEDNICE

Prostor za razgovor o temama aktivizmu i zajednici nakon tematskih blokova održanih u Velikoj dvorani 

ULAZNI PROSTOR I PREDVORJE 

[cjelodnevni program]

RAZMJENA ODJEĆE 

Kako funkcionira razmjena: 

1. Spojite se s volonterkom
2. Donesite svoju najljepšu neželjenu (sezonsku) odjeću za doniranje (max. 5 komada) ili samo dođite. Samo odjeća! Bez odjeće za djecu, donjeg rublja, čarapa i sl.!
3. Odaberite do 5 komada odjeće gratis.

RAZMJENA SJEMENA

Pravo je vrijeme za nabaviti raznoliko sjeme povrća i cvijeća za vaš vlastiti vrt! Ponesite sjeme koje imate i razmijenite ga za neko novo vrtlarsko iskustvo.

Ako vam se sviđa što radimo na Perforumu, razmislite da nam se pridružite. Članovi Kluba PERFORUM surađuju na stvaranju sadržaja, popularizaciji permakulture te razvoju novih resursa za domaću permakulturnu zajednicu.

Objavio: Perforum

Prijevod članka autora Nate Hagens 

https://www.researchgate.net/publication/339604726_Economics_for_the_future_-_Beyond_the_superorganism

Nate je poznati govornik o problemima široke slike s kojima se suočava ljudsko društvo i trenutno predaje na seminaru o sintezi sustava na Sveučilištu u Minnesoti ‘Reality 101 – Anketa o ljudskim teškoćama’ . Nate je član odbora Post Carbon instituta, Bottleneck Zaklada, IIER i Institut za proučavanje energije i budućnosti. Prethodno je bio glavni urednik The Oil Drum-a, jednog od najpopularnijih i najcjenjenijih web-mjesta za analizu i raspravu o globalnoj opskrbi energijom i budućim implikacijama nadolazeće energetske tranzicije.

Nateove prezentacije govore o prilikama i ograničenjima s kojima se suočavamo nakon nadolazećeg vrhunca globalnog gospodarskog rasta. Nate se usredotočuje na međuodnos između financijskih tržišta temeljenih na dugu i prirodnih resursa, posebno energije i jedinstvenih (i dosad neplaniranih) rizika od nadolazećeg ‘Velikog pojednostavljenja’. Što se tiče potražnje, Nate se bavi evolucijski izvedenim temeljima statusa, ovisnosti i naše odbojnosti prema ponašanju u vezi s budućnošću te nudi prijedloge o tome kako bi se pojedinci i društvo mogli bolje prilagoditi nadolazećim desetljećima. U konačnici, Nateovi govori pokušavaju pružiti okvir za ljude koji bi željeli sudjelovati u oblikovanju budućnosti.

Nate se pojavljivao na PBS-u, BBC-ju, ABC-u i NPR-u te je držao predavanja diljem svijeta. Magistrirao je financije s počastima na Sveučilištu u Chicagu i doktorirao prirodne resurse na Sveučilištu u Vermontu. Prethodno je Nate bio predsjednik Sanctuary Asset Managementa i potpredsjednik u investicijskim tvrtkama Salomon Brothers i Lehman Brothers.

Ekonomija budućnosti – s onu stranu “superorganizma”

SAŽETAK

Naš okoliš i gospodarstvo su na raskrižju. Ovaj rad pokušava povezati u priču o tome kako se ljudsko ponašanje, novac, energija, ekonomija i okoliš uklapaju zajedno. Ljudi teže istom emocionalnom stanju kao naši uspješni preci. 
U okruženju bogatom resursima, koordiniramo se u grupama, korporacijama i nacijama, kako bismo maksimizirali financijski višak, vezani za energiju, vezani za ugljik. Na globalnoj razini, pojavni rezultat ove kombinacije je bezumni superorganizam gladan energije koji emitira CO2. 
Pod ovom dinamikom sada smo bihevioralno "ograničeni rastom" i upotrijebit ćemo sva moguća sredstva da izbjegnemo suočavanje s ovom stvarnošću. Što više izbjegavamo i odgađamo problem, to je veća nepovezanost između naše financijske i fizičke stvarnosti. 
Trenutak ove rekalibracije bit će prijelomni trenutak za našu kulturu, ali bi mogao biti i rođenje nove 'ekonomije sustava'. i posljedično različite načine življenja. 
Sljedećih 30 godina vrijeme je da primijenimo sve što smo naučili tijekom proteklih 30 godina. Došli smo do razgovora na razini vrste.

“Ekološka ekonomija bavi se odnosima između ekosustava i ekonomskih sustava u najširem smislu.” – Robert Costanza, (prva rečenica u prvom članku u prvom broju časopisa Ecological Economics)

“Pravi problem čovječanstva je sljedeći: imamo paleolitske emocije; srednjovjekovne institucije; i božansku tehnologiju.” – E.O. Wilson

“Živimo u svijetu u kojem ima sve više informacija, a sve manje značenja.” – Jean Baudrillard

“Ne može se promijeniti sve s čime se suočavamo, ali ništa se ne može promijeniti dok se s tim ne suočimo.” – James Baldwin

1. Pregled

Unatoč desetljećima upozorenja, dogovora i aktivizma, ljudska potrošnja energije, emisije i koncentracije CO2 u atmosferi dosegli su nove rekorde u 2018. (Quéré et al., 2018.).

Ako globalno gospodarstvo nastavi rasti po stopi od oko 3,0% godišnje, potrošit ćemo onoliko energije i materijala u sljedećih ~30 godina koliko smo kumulativno potrošili u proteklih 10.000. Je li takav scenarij neizbježan? Je li moguć takav scenarij?

Istodobno, dobivamo svakodnevne podsjetnike da globalna ekonomija ne funkcionira kao prije (Stokes, 2017.), poput rastućeg bogatstva i nejednakosti dohotka, snažnog oslanjanja na dug i državna jamstva, populističkih političkih pokreta, rastuće apatije, napetosti i nasilja, i ekološko propadanje. 

Kako bismo izbjegli suočavanje s posljedicama naše biofizičke stvarnosti, sada postižemo rast na sve neodrživije načine. Razvijeni svijet koristi financije kako bi omogućio vađenje materijala čije si vađenje inače ne bismo mogli priuštiti  za proizvodnju stvari koje si inače ne bismo mogli priuštiti konzumirati.

Uz ovu kulisu, kakvi su budući ekonomski sustavi sada izvedivi? Koja bi koreografija omogućila njihov nastanak?

U punini antropocena, što detaljan pogled na odnose između ekosustava i ekonomskih sustava u najširem smislu sugerira o našoj zajedničkoj budućnosti? Ekološka ekonomija bila je ispred svog vremena u prepoznavanju temeljne važnosti usluga prirode i biofizičkih temelja ljudskih gospodarstava.

Može li ekološka ekonomija sada sastaviti nacrt za ‘rekonstrukciju’ koja će voditi put naprijed? 

Prije artikuliranja recepata, najprije nam je potrebna sveobuhvatna dijagnoza pacijenta. U 2019. prevazišli smo usitnjeno nabrajanje onoga što nije u redu. Koherentan opis globalne ekonomije zahtijeva sistemski pogled: opisivanje svih dijelova, procesa, načina na koji dijelovi i procesi međusobno djeluju i što te interakcije impliciraju na buduće mogućnosti. 

Ovaj rad daje kratak pregled odnosa između ljudskog ponašanja, gospodarstva i Zemljinog okoliša. Artikulira kako se društvena vrsta koja se samoorganizira oko viška, metabolički pretvorila u jedan, bezumni, energije gladan “Superorganizam”. 

Na kraju, daje procjenu naših ograničenja i mogućnosti te predlaže kako bi se mogao razviti razumniji ekonomski sustav.

2. Uvod

Većinu proteklih 300 000 godina ljudi su živjeli u održivim, egalitarnim, lutajućim zajednicama gdje su klimatska nestabilnost i niske razine CO2 činile uspjeh u poljoprivredi malo vjerojatnim (Richerson et al., 2001.). Prije otprilike 11 000 godina klima se počela zagrijavati, naposljetku se ravnajući na toplijim razinama nego u prethodnih 100 000 godina (Sl. 1). 

Ova stabilnost omogućila je razvoj poljoprivrede na najmanje sedam odvojenih lokacija diljem svijeta. Po prvi put, skupine ljudi počele su se organizirati oko fizičkog viška – proizvodnje koja premašuje trenutne kalorijske potrebe grupe. Budući da dio populacije više nije morao posvećivati svoje vrijeme lovu i sakupljanju, taj je višak omogućio razvoj novih poslova, hijerarhija i složenosti (Gowdy i Krall, 2013.). Ova nova dinamika dovela je do široko rasprostranjene poljoprivrede i velikih državnih društava u sljedećih nekoliko tisuća godina (Gowdy i Krall, 2014.).

U 19. stoljeću ovaj je proces ubrzan velikim otkrićem fosilnog ugljika i izumom tehnologija za njegovo korištenje kao gorivo. Fosilni ugljik je ljudima dao izuzetno bogat (ali konačan) izvor energije koji su mogli izvući brzinom po vlastitom izboru, za razliku od visoko difuznog i fiksnog toka sunčeve svjetlosti iz prethodnih razdoblja.

Ovo energetsko obilje omogućilo je da 20. stoljeće bude jedinstveno razdoblje u ljudskoj povijesti:

1) više (i jeftinijih) resursa dovelo je do oštrog povećanja produktivnosti i gospodarskog rasta bez presedana,

2) financijski sustav temeljen na dugu oslobođen fizičkih okova omogućio je ubrzanje ekspanzije kreditiranja i uz to povezane potrošnje,

3) sve to zajedno potaknuto viškovima resursa omogućilo je raznolika i bogatija društva.

21. stoljeće skreće s te putanje:

1) energija i resursi ponovno postaju ograničavajući čimbenici gospodarskog i društvenog razvoja,

2) fizička ekspanzija utemeljena na kreditu postaje sve rizičnija i na kraju će dosegnuti granicu,

3) društva se polariziraju i gube povjerenje u vlade, medije i znanost i,

4) ekosustavi se degradiraju budući da apsorbiraju velike količine energije i materijalnog otpada iz ljudskih sustava.

Gdje idemo odavde?

3. Ljudsko ponašanje

Ljudi su jedinstveni, ali na isti način jedinstveni su i žabe ili nilski konji. Mi smo još uvijek sisavci, točnije primati. Naše fizičke karakteristike (sklera – bjeloočnica u očima, mala usta, nedostatak očnjaka itd.) proizvodi su naše formativne društvene prošlosti u malim skupinama (Bullet et al., 2011.;Kobayashi i Kohshima, 2008). Međutim, naš mozak i ponašanje također su proizvodi onoga što je funkcioniralo u našoj prošlosti.

Ne idemo svjesno kroz život maksimizirajući biološku sposobnost, već umjesto toga djelujemo kao “izvršitelji prilagodbe” nastojeći replicirati dnevna emocionalna stanja naših uspješnih predaka (Barkow et al., 1992.). Ljudi imaju impresivnu sposobnost obrade informacija, suradnje i otkrivanja stvari, što nas je dovelo do stanja organiziranosti i bogatstva koje doživljavamo danas. Ali naši umovi kamenog doba reagiraju na modernu tehnologiju, obilje resursa i velike, fluidne društvene skupine na nove načine.

Ova ponašanja – sažeta u nastavku – podupiru mnoge naše trenutne planetarne i kulturne teškoće (Whybrow, 2013.).

3.1. Status i relativna usporedba

Ljudi su društvena vrsta. Svatko od nas se natječe za status i resurse. Kao biološki organizmi brinemo o relativnom statusu. Povijesno gledano, status je bio povezan s osiguravanjem resursa za klan, vodstvom, poštovanjem, pripovijedanjem, etikom, dijeljenjem i zajednicom (Gowdy, 1998; von Rueden i Jaeggi, 2016).

Ali u modernoj kulturi natječemo se za status s resursno intenzivnim dobrima (automobili, domovi, odmori, gadgeti), koristeći novac kao posrednika (Erk et al., 2002). Iako većina najsiromašnijih 20% u naprednim gospodarstvima živi materijalno bogatijim životom od srednje klase 1900-ih, nečiji rang prihoda, za razliku od apsolutnog prihoda, je ono što predviđa zadovoljstvo životom (Boyce et al., 2010).

Za one koji ne ‘pobjeđuju’, nedostatak percipiranog statusa dovodi do depresije, pijenja, gomilanja oružja i drugih negativnih ponašanja (Katikireddi et al., 2017; Mencken i Froese, 2019).

Nakon što su osnovne potrebe zadovoljene, spremni smo reagirati na usporedbu “bolje naspram gore” više nego na “malo” naspram “puno”.

3.2. Nadnormalni podražaji i ovisnost

U okruženju naših predaka, mezolimbički dopaminski putevi bili su povezani s motivacijom, djelovanjem i (kaloričnom) nagradom. Moderna tehnologija i obilje mogu oteti taj isti sustav nagrađivanja. Mozak trgovca dionicama koji sklapa pobjedničko trgovanje svijetli u fMRI-u. (op.a. prijevod – Funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) je slikovno skeniranje koje pokazuje aktivnost u određenim područjima mozga.) U medicinskom okruženju, fMRI uglavnom pomaže u planiranju operacija mozga i sličnih zahvata.) Na isti način na koji čimpanzama (a vjerojatno i našim dalekim precima) svijetli kad pronađu orahe ili bobice. Ali kada trgujemo dionicama, igramo videoigre ili gradimo trgovačke centre, u modernim mozgovima nema instinktivnog ‘punog’ signala. Tako da postajemo ovisni o ‘neočekivanoj nagradi’ sljedećeg susreta, epizode ili e-pošte, sve bržim tempom (Hagens, 2011.; Schultz i sur., 1997.). Naši mozgovi zahtijevaju tokove (osjećaje) koje danas uglavnom zadovoljavamo neobnovljivim zalihama. 

U modernoj kulturi bogatoj resursima, ‘željeti’ postaje jača emocija od ‘imati’.

3.3. Kognitivne predrasude

Nismo evoluirali da bismo imali vjerodostojan pogled na naš svijet (Mark et al., 2010.).

Razmišljamo riječima i slikama odvojenim od fizičke stvarnosti. Ova zamišljena stvarnost obično se čini stvarnijom od znanosti, logike i zdravog razuma. Uvjerenja koja proizlaze iz ovog virtualnog sučelja postaju religija, nacionalizam ili donkihotski ciljevi kao što je teraformiranje Marsa (Harari, 2018).

Veći dio povijesti održavali smo grupe dijeljenjem društvenih mitova poput ovih. Nevjerovanje u te mitove dovelo je do ostracizma i smrti. Uvjerenja obično prethode razlozima kojima ih objašnjavamo i stoga su daleko snažnija od činjenica (Gazzaniga, 2012.).

Psiholozi su identificirali stotine kognitivnih predrasuda prema kojima uobičajeno ljudsko ponašanje odstupa od ekonomske racionalnosti. To uključuje: motivirano razmišljanje, grupno razmišljanje, pristranost autoriteta, učinak promatrača, itd.

Racionalnost je iz novijeg dijela našeg mozga kojim još uvijek dominiraju primitivnije, intuitivnije i emocionalnije moždane strukture limbičkog sustava. Moderna ekonomija pretpostavlja da je racionalni mozak glavni, ali nije.

U kombinaciji s našom plemenskom prirodom unutar grupe, razumljivo je da lažne vijesti funkcioniraju i da se ljudi opiru neugodnim predodžbama koje uključuju ograničenja rasta, pada energije i klimatskih promjena. Evolucija bira prikladnost, a ne istinu (Hoffman, 2019).

Istinu obično cijenimo samo ako nas kratkoročno nagrađuje. Racionalnost je iznimka, a ne pravilo.

3.4. Vremenska pristranost (visoke diskontne stope)

Zbog dobrih evolucijskih razloga (kratak životni vijek, rizik od eksproprijacije hrane, nestabilno okruženje itd.) nesrazmjerno više brinemo o sadašnjosti nego o budućnosti, koju ekonomisti mjere ‘diskontnom stopom’ (Hagens i Kunz, 2010.).

Što je viša diskontna stopa, to je osoba više “ovisna o sadašnjosti” (Laibson et al., 2007.).

Konzumenti droga i alkoholičari, oni koji preuzimaju rizik, ljudi s niskim I.Q. rezultatima, ljudi koji imaju velika kognitivna opterećenja i muškarci (nasuprot ženama) imaju tendenciju oštrije odbaciti događaje ili probleme u budućnosti (Chabris et al., 2010.).

Nažalost, većina naših suvremenih izazova je ‘u budućnosti’. Prepoznavanje da budućnost postoji i da smo dio nje izvire iz relativno nove strukture mozga, neokorteksa. Nema izravne veze s motivacijskim centrima u dubini mozga koji komuniciraju hitnost. 

Kad su upitani da planiraju međuobrok za sljedeći tjedan između čokolade ili voća, ljudi su u 75% slučajeva odabrali voće. Kada birate međuobrok za danas, 70% bira čokoladu. Kada birate film za gledanje sljedeći tjedan, 63% bira obrazovni dokumentarac, ali kada bira film za večeras 66% odabire komediju ili znanstvenu fantastiku (Read et al., 1999.). 

Imamo velike namjere za budućnost, dok budućnost ne postane danas. Naš neokorteks ih može zamisliti, ali mi smo emocionalno slijepi za dugoročne probleme poput klimatskih promjena ili iscrpljenosti energije. 

Emocionalno, budućnost nije stvarna.

3.5. Suradnja i grupno ponašanje

Grupno ponašanje nas je oblikovalo jednako kao i individualno (Wilson i Wilson, 2008). 

Ljudi su izrazito ‘grupni’ (Haidt, 2013), a prije poljoprivrede bili su agresivno egalitarni (Pennisi, 2014; Boehm, 1993). Ona povijesna plemena koja su mogla djelovati kao kohezivna jedinica suočena sa zajedničkom prijetnjom nadmašila su plemena bez takve društvene kohezije. Zbog toga danas lako i brzo formiramo zajedničke i ne zajedničke grupe te se prema njima ponašamo blagonaklono, odnosno antagonistički.

Također smo spremni surađivati s našom unutarnjom grupom, bilo da se radi o malom poduzeću, velikoj korporaciji ili čak nacionalnoj državi – kako bismo dobili novčani (ili u ranijim vremenima, fizički) višak. 

Ja ispred Nas, Mi ispred Njih.

3.6. Kulturna evolucija, ultrasocijalnost i superorganizam

“Ono što se dogodilo početkom 1500-ih bilo je zaista izuzetno, nešto što se nikada prije nije dogodilo i nikada više neće. Dva kulturna eksperimenta, koja su se provodila u izolaciji 15 000 godina ili više, napokon su se suočila licem u lice. Nevjerojatno, nakon toliko vremena, svatko je mogao prepoznati institucije onog drugog. Kad se Cortés iskrcao u Meksiku, zatekao je ceste, kanale, gradove, palače, škole, sudove, tržnice, navodnjavanje, kraljeve, svećenike, hramove, seljake, zanatlije, vojske, astronome, trgovce, sport, kazalište, umjetnost, glazbu i knjige. Visoka civilizacija, različita u detaljima, ali slična u bitnim stvarima, razvila se neovisno na obje strane zemlje.” Ronald Wright, Kratka povijest napretka (2004., str. 50-51)

“Ultrasocijalnost se odnosi na najdruštvenije životinjske organizacije, s punom podjelom rada, stručnjacima koji ne skupljaju hranu nego ih drugi hrane, učinkovitom razmjenom informacija o izvorima hrane i opasnosti, samopožrtvovnim naporima u kolektivnoj obrani.” (Campbell, 1974; Gowdy i Krall, 2013).

Ljudi su jedna od šačice vrsta koje su izrazito društvene. Fenotipski smo primati, ali po ponašanju smo sličniji društvenim kukcima (Haidt, 2013). Naša ultrasocijalnost omogućuje nam da funkcioniramo u puno većim razmjerima nego kao pojedinci. Na najvećim razmjerima, kulturna evolucija odvija se mnogo brže od genetske evolucije (Richerson i Boyd, 2005.). Putem kulturne evolucije koja je započela s poljoprivredom, ljudi su evoluirali u globalno povezanu civilizaciju, ‘nadmašivši’ druge ljudske ekonomske modele na putu da postanu de facto ‘superorganizam’ (Hölldobler i Wilson, 2008.).

Superorganizam se može definirati kao "skup predstavnika koji mogu djelovati usklađeno kako bi proizveli fenomene kojima upravlja kolektiv" (Kelly, 1994.). Putem suradnje (i koordinacije), sposobnost se prenosi s nižih na više razine organizacije (Michod i Nedelcu, 2003). Potrebe ovog entiteta više razine (danas za čovjeka; globalna ekonomija) oblikuju ponašanje, organizaciju i funkcije entiteta niže razine (pojedinačno ljudsko ponašanje) (Kesebir, 2011). Ljudsko ponašanje je stoga ograničeno i modificirano 'uzročno-posljedičnom vezom' sa višim razinama organizacija prisutnih u društvu (Campbell, 1974).

Sve prethodno navedene ‘iracionalnosti’ održavale su našu vrstu u procvatu 300.000 godina. Ono što se promijenilo nismo ‘mi’ nego ekonomska organizacija naših društava u tandemu s tehnologijom, opsegom i utjecajem. Od neolitika, ljudsko se društvo organiziralo oko rasta viška, u početku mjerenog fizički, npr. žitarica, koja se sada mjeri digitalnim zahtjevima za fizičkim viškom (ili novcem) (Gowdy i Krall, 2014.).

Pozitivne ljudske osobine poput suradnje preuzete su da postanu koordinacija prema proizvodnji viška. Sve više je “svrha” modernog čovjeka u ultrasocijalnoj globalnoj ekonomiji pridonijeti višku za tržište (npr. ekonomska vrijednost ljudskog života temeljena na diskontiranom životnom dohotku, teorija marginalne produktivnosti vrijednosti rada, itd.) (Gowdy 2019, u tisku).

3.7. Ljudsko ponašanje – sažetak

Naš repertoar ponašanja je širok, ali informiran i ograničen našim neurološkim naslijeđem i višom razinom organizacije koju pokazuje naš ekonomski sustav. Rođeni smo s nasljednim modulima spremnima reagirati na kontekst na predvidljiv način. “Tko smo” kao vrsta vrlo je relevantno za pitanja ekološkog nadmašivanja, održivosti i naših povezanih kulturnih odgovora.

4. Energija

Ekološka ekonomija priznaje da su stvarna gospodarstva potpuno ovisna o energiji. Međutim, ortodoksna ekonomska teorija ostaje slijepa za ovu stvarnost. Posljedica toga su i naše institucije i naše građanstvo. Prekid povezanosti ima ogromne implikacije na našu budućnost. Ovo je toliko kritično da zaslužuje reiteraciju.

4.1. Energija u prirodi

Energija jest i uvijek će biti valuta života. Učinkovitost hvatanja energije ključna je za biološke sustave. Svaki pokret, aktivnost ili događaj u prirodi zahtijeva energiju. Organizmi koriste strategije traženja hrane koje optimiziraju unos energije u odnosu na potrošnju energije prilagođenu vremenu i rizik (Krebs i Davies, 1997). Na taj način i biološki organizmi su investitori. Veći energetski višak daje organizmu konkurentsku prednost za rast, razmnožavanje, obranu, natjecanje, održavanje i popravak (Lotka, 1922.). Kao takva, „neto energija” nakon što se oduzmu troškovi energije omogućuje i pokreće prirodne – i ljudske – sustave (Hall, 2016.).

4.2. Energija i snaga

Biološki sustavi povećavaju snagu. Metabolizam je brzina kojom organizmi stječu, transformiraju i troše energiju i materijale (Brown i sur., 2004.; Schröter, 2009.). 

“Snaga” je energija kojoj se pristupa/iskorištava po jedinici vremena. Organizmi i ekosustavi prirodno se strukturiraju kako bi povećali snagu pristupom energetskim gradijentima. Hrast ne lista jednim listom (maksimalna učinkovitost) ili npr. 100 tisuća listova (maksimalna bruto energija), nego optimalnom količinom lišća postavljenih kako bi se povećala površina stabla u odnosu na sunce za fotosintezu (Schneider i Kay, 1994.).

Sustavi koji maksimiziraju korisnu snagu općenito nadmašuju one koji to ne čine (Odum, 1995.).

4.3. Energetske prednosti

Velike tranzicije u ljudskim društvima u proteklih 10 000 godina bile su povezane s dobrobitima različitih vrsta i dostupnosti energije (Day et al., 2018.). Industrijalizacija je promijenila povijesni ljudski odnos hvatanja energije s korištenja dnevnih tokova prirode na korištenje tehnologije potaknute velikim količinama jeftine fosilne energije.

Jedan barel sirove nafte može izvršiti oko 1700 kWh rada. Ljudski radnik može izvršiti oko 0,6 kWh u jednom radnom danu (IIER, 2011). Jednostavna matematika otkriva da je potrebno više od 11 godina ljudskog rada da se izvrši isti radni potencijal u bačvi nafte. Čak i ako su ljudi 2,5 puta učinkovitiji u pretvaranju energije u rad, energija u jednom barelu nafte zamjenjuje približno 4,5 godine fizičkog ljudskog rada.

Taj odnos energija/rad bio je temelj industrijske revolucije. Većina tehnoloških procesa zahtijeva stotine do tisuće kalorija fosilne energije kako bi se zamijenila svaka ljudska kalorija koja se prethodno koristila za ručno obavljanje istih zadataka. 

Razmotrite mužnju krave koristeći tri metode (vidi sliku 2): ručno (samo energija ljudskog rada), poluautomatizirane električne strojeve za mužnju (1100 kWh po kravi godišnje) i potpuno automatiziranu mužnju (3000 kWh po kravi godišnje). ). Ručna muzarica, koja radi sama, zahtijeva 120 sati ljudskog rada godišnje po kravi; poluautomatski strojevi zahtijevaju 27 sati rada; i puna automatizacija, 12 h. 

Procijenit ćemo da muzač generira ekonomsku vrijednost od 5 dolara na sat radeći sam. Korištenjem električnih muzara od 0,05 USD po kWh, proizvodnja se značajno povećava i—budući da jeftina električna energija zamjenjuje toliko ljudskih sati rada—prihod se povećava na 19 USD po satu s poluautomatiziranim muzarama i na 25 USD po satu s potpuno automatiziranim tehnologijama. (Napomena: ova velika ekonomska korist mogla bi ići vlasniku farme mliječnih krava, zaposlenicima ili potrošačima u obliku jeftinijeg mlijeka – ili bilo koje kombinacije) (Hagens, 2015.). 

Isti se princip primjenjuje na većinu modernih industrijskih procesa: štedimo ljudski rad i vrijeme dodavanjem velikih količina jeftine fosilne radne snage (Cleveland et al., 1984; IIER, 2011).

Iako je moderna industrijska proizvodnja energetski neučinkovita, izuzetno je isplativa jer je fosilna energija mnogo jeftinija od ljudske energije. To je “fosilna subvencija”, koja moderne profite, plaće i životni standard čini znatno višim u usporedbi s prethodnim civilizacijama temeljenim na difuznim obnovljivim tokovima. Prosječan čovjek u 2015. proizveo je 14 puta više BDP-a od osobe u 1800. – a prosječni Amerikanac 49 puta više (Lindgren, 2011.)! Moderni Amerikanci – putem svojih energetskih subvencija – sada imaju fizički metabolizam primata teških 30 i više tona (Brown i Group, 2013.; Patzek, 2011.).

Međutim, ti neočekivani prihodi imaju i lošu stranu. Industrijska profitabilnost je osjetljiva na povećanje cijena energije. Kao što je naznačeno narančastim i sivim trakama na slici 2, udvostručenje ili utrostručenje troškova energije čini industrije koje su prethodno bile visoko profitabilne s velikim zahtjevima za unosom energije, neprofitabilnima (npr. zračni prijevoznici, proizvodnja cementa, taljenje aluminija itd.).

Dodatno, smanjenje dobiti od povećanja cijena energije ne može se u potpunosti nadoknaditi poboljšanjima učinkovitosti jer je sam poslovni model bio zasnovan na velikim količinama jeftine energije. Ove “smanjene koristi” zbog povećanja cijena energije svjetski su fenomen (EIA, 2013.; Kingsley-Jones, 2013.).

4.4. Energetska ljestvica

U 2018. globalno gospodarstvo radilo je na konstantnih 17 trilijuna vata energije. Što je dovoljno za kontinuirano napajanje preko 170 milijardi žarulja od 100 vata. Preko 80% te energije, prikazane na slici 3, bilo je 110 milijardi barela naftnih ekvivalenata fosilnih ugljikovodika koji pokreću (i koji su utjelovljeni u) naše strojeve, transport i infrastrukturu. S 4,5 godine po barelu, to je jednako radnom ekvivalentu više od 500 milijardi ljudskih radnika (u usporedbi s ~4 milijarde stvarnih ljudskih radnika).

Ekonomska priča 20. stoljeća bila je priča o dodavanju drevne solarne produktivnosti iz podzemlja poljoprivrednoj produktivnosti zemlje. Ove fosilne ‘vojske’ temelj su moderne globalne ekonomije i neumorno rade u tisućama industrijskih procesa i transportnih vektora. Mi nismo platili stvaranje tih armija radnika, samo njihovo oslobađanje. Udaljavanje od njih, bilo putem oporezivanja ili iscrpljivanja, nužno će značiti manje ‘koristi’.

4.5. Zamjenjivost energije

Moderna ekonomska teorija sve inpute smatra istovrijednima i zamjenjivima. Ako cijena jednog inputa postane previsoka, tržište će razviti alternativu. Međutim, energija ne surađuje s ovom teorijom jer različiti izvori energije pokazuju kritične razlike u kvaliteti, gustoći, mogućnosti skladištenja, višku, transportabilnosti, utjecaju na okoliš i drugim čimbenicima. Na primjer, postoje stotine industrijskih procesa srednje i visoke topline (za tekstil, kemikalije, cement, čelik itd.) koji koriste fosilna goriva koji nemaju trenutnu (ili čak u razvoju) alternativu koja koristi tehnologiju s niskim udjelom ugljika (Khanna et al., 2017). Energija se može zamijeniti samo energijom sličnog oblika/kvalitete.

4.6. Energetski primat

Energija je toliko fundamentalna da njena dostupnost postavlja fizičke granice našoj društvenoj razini. Sav život, trgovina, rad ili stvaranje reda omogućeni su i ograničeni dostupnom neto energijom (Hall i Klitgaard, 2011). Kako se BDP na globalnoj razini povećava, energija se mora istovremeno povećavati.

Sve do 1970-ih, energija i BDP bili su u gotovo savršenoj korelaciji; povećanje BDP-a od 5% zahtijevalo je povećanje potrošnje energije od 5% (Cleveland et al., 1984). 

Nakon toga uslijedilo je kratkoročno odvajanje energije od BDP-a zbog poboljšanja učinkovitosti koje je proizašlo iz šokova cijena nafte i prirodnog plina u Sjedinjenim Državama. To je dalje dovelo do prelaska s korištenja nafte u elektranama na nuklearni i prirodni plin. 

Do sredine 1980-ih dug i globalizacija korišteni su za povećanje pristupa energiji potrebnoj za održavanje rasta BDP-a. Puno se priča o dugoročnom padu energetskog intenziteta. Na primjer, od 1965. do 2012. broj megadžula korištenih po $ globalnog BDP-a pao je s 11 na 8, što navodno označava razdvajanje. Međutim, u prosjeku godišnje, tijekom ovih godina, korelacija između energije i BDP-a ostala je čvrsto povezana od 99,4% (Energy & Stuff, 2019.).

Ali kao rezultat ovih trendova, energetski intenzitet se poboljšavao brže od povijesne stope tijekom posljednja dva desetljeća 20. stoljeća. Heterodoksne teorije koje povezuju produktivnost s energijom (Gilliland, 1975.) odbačene su u korist drugih manje ograničavajućih opisa ljudskog ekonomskog prosperiteta. Od 2000. do 2012. godišnja stopa relativnog odvajanja ponovno je pala na 0,3% godišnje (Energy & Stuff, 2019.).

Od tada su podaci nedosljedni zbog mnogih promjena u obračunskim metodama BDP-a, ali opće načelo ostaje: za dodatnu gospodarsku aktivnost potrebno nam je više energije.

Danas se energija još uvijek tretira samo kao još jedan input u naš ekonomski sustav – smatra se da 10 dolara benzina ima isti doprinos ljudskoj proizvodnji kao 10 dolara Pokemon karata.

To je unatoč činjenici da: 

a) je energija potrebna za stvaranje i transformaciju svih materijalnih inputa i 

b) energija se može zamijeniti samo drugom energijom.

Glavna ekonomska teorija svu ekonomsku produktivnost pripisuje radu i kapitalu i stoga pretpostavlja da je ekonomska važnost energije jednaka njezinom udjelu u troškovima (Solow, 1994.). Međutim, biofizička analiza svih proizvodnih inputa pokazuje da je ekonomska važnost energije znatno veća od udjela energije u ukupnom trošku čimbenika, dok za rad vrijedi suprotno. To znači da energija ima značajno veću ulogu u našem bogatstvu i produktivnosti od signala nominalnog udjela u troškovima. U slučaju Japana i Njemačke više od 60% ekonomske produktivnosti objašnjava se unosom energije (Kümmel i Lindenberger, 2014.). 

Odnos bi bio znatno jači da se testira na globalnoj razini (Ayres et al., 2013.), jer nam je globalizacija omogućila preusmjeravanje korištenja energije i resursa iz naprednih gospodarstava (Bank of America Merrill Lynch, 2019.). Alternativne metode ističu da je potrošnja primarne energije povezana s akumuliranim globalnim bogatstvom putem energetske konstante od 9,7 ±0,3 mW po US dolaru iz 1990. (Garrett, 2012). 

Umjesto da bude beznačajan čimbenik u produktivnosti, energija je glavni čimbenik. Prije industrijskog doba, svi relevantni ekonomski teoretičari (uključujući Adama Smitha, Davida Ricarda i druge) koristili su zemlju i produktivnost zemlje za opisivanje ljudskog ekosustava (Warr, 2011.). Kako se globalno gospodarstvo širilo s povećanjem subvencija za fosilnu energiju, produktivnost zemljišta i ograničenja fizičkog inputa smatrani su nepotrebnim i na kraju su u potpunosti uklonjeni iz ekonomske teorije.

U vrijeme prve energetske krize 1970-ih, makroekonomski opisi bili su svedeni na rad i kapital putem Cobb-Douglasove funkcije i Solowljevog ostatka, gdje (uglavnom) ostaju i danas (Keen et al., 2019; Santos et al. , 2018).

Stvorili smo model beskonačnog rasta na konačnom planetu.

Ekonomisti kapital, rad i ljudsku kreativnost vide kao primarne, a energiju kao sekundarne ili odsutne. Zapravo je suprotno. Mi smo energetski slijepi.¹

4.7. Energija i tehnologija

Većina suvremenih tehnoloških dostignuća nije samostalna, već ih pokreće ili tekuće gorivo ili električna energija. Biofizički, postoje dvije općenite vrste tehnologije.

Tehnologija tipa 1 pronalazi načine za učinkovitije korištenje energije (poboljšanja elektrana, bolja učinkovitost goriva vozila) ili izmišlja nove izvore energije (solarne ili geotermalne).

Tehnologija tipa 2 sastoji se od uređaja koji zamjenjuju ručni ljudski rad (motorne pile, automobili) ili novih načina da ljudi koriste energiju (Facebook, Candycrush).

Trenutačno tip 2 dominira tehnološkim izumima i povećava ukupnu globalnu potražnju za energijom (De Decker, 2018). Tehnologija poput “oblaka” zapravo nije “virtualna”. Računala i mobilni telefoni (uključujući servere i mreže) troše više od 15% svjetske električne energije, a to će se povećati s dolaskom 5G (Andrae i Edler, 2015.).

Tehnologija je izraz raspoložive energije koju možemo iskoristiti (Brockway, 2013). Ono što u bilo kojem trenutku nazivamo “tehnološkim napretkom” uglavnom je razvoj kapitalne baze za podršku sve većem protoku dostupne energije u kasnijem vremenu. S rastućim BDP-om kao globalnim ciljem, dodatna energija omogućuje više izuma koji zauzvrat čine naše gospodarstvo složenijim. Nadalje, sama veća društvena/tehnološka složenost zahtijeva veću potrošnju energije – što rezultira spiralom energetske složenosti (Tainter i Patzek, 2012.).

4.8. Iscrpljenost energije

Koristeći fotosintezu kao kapajuće punjenje, stotine milijuna godina žive biomase pohranjene su kao ugljikovodici u Zemljinoj bateriji. Mi trošimo ovu karbonsku bateriju 10 milijuna puta brže nego što je bila napunjena (Schramski et al., 2015.). Procjene preostale nafte i prirodnog plina uvelike variraju (Mohr et al., 2015.), ali je jeftina nafta visoke kvalitete, u velikom obimu, uvelike pronađena i eksploatirana (Fustier et al., 2016.; Masnadi i Brandt, 2017.).

Lijeva strana slike 4 donosi pogrešno, ali uobičajeno tumačenje trenutne proizvodnje nafte u SAD-u. Zbog napretka tehnologije, SAD je postao najveći svjetski proizvođač nafte. Čovjek ostaje s lažnim dojmom da je tehnologija trijumfirala u iscrpljivanju nafte i stoga nije rizik za budući rast. Međutim, stvarnost je točnije prikazana na desnoj ploči, gdje se zajedno pokazuje da su izvori nafte iz neškriljca u trajnom padu.

Povećanje ukupne proizvodnje posljedica je nafte iz šrkiljevca (crveno), koja se nedavno povećala na 52% ukupne proizvodnje. Nafta iz stijena škriljevca nalazi se u matičnoj stijeni odakle je nastala sva druga nafta. Nafta iz škriljevca je ekonomski i ekološki skupa i brzo se troši (čak 90% u prve 3 godine). Tipična nova bušotina zahtijeva složenu opremu, 1200 kamiona vode, 100 vagona pijeska i 8-10 milijuna dolara u troškovima bušenja i završetka (Robinson, 2014.).

Ovo objašnjava zašto je američki Indeks proizvođačkih cijena bušotina za bušenje nafte i plina porastao 350% od 2005. do 2014. (U.S. Bureau of Labor Statistics, 2018.).

Tijekom tog vremena tržišna cijena nafte nije pratila troškove njezine ekstrakcije. Od trećeg tromjesečja 2014. kapitalni izdaci za nalazišta iz škriljevca premašili su novčani tok 19 kvartala zaredom (Rassenfoss, 2019.). 

Zbog strmih stopa pada postojećih polja (škriljevca i konvencionalnih), Međunarodna agencija za energiju tvrdi da bi bez novih bušenja svjetska proizvodnja nafte bila prepolovljena do 2025. i na samo 15% današnje proizvodnje do 2040. („WEO 2018. ,” 2018). Naravno, ulagat ćemo u nova naftna polja – ali to će zahtijevati višu cijenu nafte, što bi dovelo do nižeg gospodarskog rasta (vidi sliku 2, sivi stupci).

Udio troškova energije u našem gospodarstvu, nakon pet stoljeća pada, dosegao je najnižu razinu 1999. i od tada raste (King, 2015.). Kada dobivanje energije zahtijeva više energije, materijala i novca, ekonomija trpi jer se diskrecijsko bogatstvo preusmjerava ili odvodi (Capellán-Pérez et al., 2019.).

Zemljina geološka baterija energetski gustog ugljika nije neograničena, a već smo pronašli i koristili najjeftiniji i najlakši. U odnosu na 2008., rasprave o nestašici nafte i “vrhuncu nafte” pretvorile su se u “vršnu potražnju” i elektrifikaciju transporta kao rješenja. Međutim, neto energija preostalih rezervi, njihova pristupačnost i sposobnost društva da alocira kapital za njihovu obnovu i dalje su središnja pitanja. (Brockway et al., 2019.)

4.9. Energetska udaljenost

Barijere energije, vremena, materijala i složenosti odvajaju nas od stvari koje želimo i trebamo. Naša prirodna subvencija koncentriranih ruda opada zajedno s prirodnom subvencijom fosilnih ugljikovodika. Ne suočavamo se s ‘krajom’ nafte, bakra i vode, ali suočavamo se sa sve većim naporom i troškovima za vađenje ovih resursa iz ruda nižeg stupnja. To će imati odgovarajući učinak na koristi za društva.

Energija ulazi u globalno gospodarstvo putem istraživanja, vađenja, transformacije prirodnih resursa i transporta. Energija je stoga ugrađena u svaki industrijski proces, mineral i materijal u našim gospodarstvima. Sirovine — poput bakra, fosfora ili aluminija — lakše je ekstrahirati i pročistiti kada su koncentrirane.

Kako energija postaje sve skuplja, a mi iscrpljujemo koncentrirane, jednostavne resurse, mnoge robe postaju “udaljenije” za našu upotrebu jer ih je sve skuplje pronaći i ekstrahirati.

Bakar je ključna industrijska roba za skaliranje tehnologija koje se temelje na obnovljivim izvorima energije kao što su električna vozila (García-Olivares i Ballabrera-Poy, 2015.).

Slika 5 prikazuje godišnju proizvodnju bakra u odnosu na 2001. (plavo) za zemlju Čile. Ukupna energija utrošena za preradu bakrene rude i otkrivke prikazana je crvenom bojom. Niže kvalitete rude zahtijevaju više energije (i vode), što dovodi do manje količine bakra za koju se očekuje da će biti dostupna u nadolazećem desetljeću (Čileanska komisija za bakar, 2018.), dok potražnja za bakrom raste.

Ta ista ‘energetska udaljenost’ odnosi se na mnoge ključne resurse, uključujući vodu, litij i hranu. Koristimo oko dvije kalorije fosilnog goriva za uzgoj jedne kalorije hrane u našem modernom poljoprivrednom sustavu – ali koristimo 8-12 dodatnih fosilnih kalorija za obradu, pakiranje, dostavu, skladištenje i kuhanje moderne hrane (Bradford, 2019.).

U prirodnom svijetu to je neodrživo. Organizmi koji za pronalaženje hrane zahtijevaju više energije nego što hrana sadrži, uginut će. Izvlačimo se s ovim samo zato što naše institucije i politike tretiraju energetske subvencije iz fosilnih ugljikovodika kao kamate, a ne glavnicu. Sve što radimo poskupjet će ako ne možemo smanjiti potrošnju energije industrijskih procesa brže nego što cijene rastu.

4.10. Energija i novac

Društvo se temelji na energiji i materijalima, ali većina ljudi misli da se ono temelji na novcu. Doista, novac je jedini dio našeg gospodarstva koji nije podložan zakonima termodinamike jer je stvoren kao dug koji podliježe matematičkim zakonima složenih kamata (Soddy, 1933).

Komercijalne banke nisu posrednici koji posuđuju postojeći kapital (Jakab i Kumhof, 2015.), već stvaraju novac posuđujući ga u postojanje (McLeay i Radia, 2014.). Suprotno onome što se uči u udžbenicima ekonomije, novac se ne posuđuje iz postojećeg bogatstva – on se stvara (Werner, 2014; Ament, 2019). Taj novi novac na kraju se troši na robu ili uslugu koja će sadržavati utjelovljenu energiju. Novac je zahtjev za energijom, ali njegovo stvaranje nije povezano s dostupnošću ili cijenom energije.

4.11. Energija i dug

Budući da je novac potraživanje energije², onda je dug potraživanje buduće energije. Poslovne škole uče da je dug neutralan prema strukturi kapitala, ‘međuvremenski prijenos preferencija potrošnje’. Stoga se BDP generiran dugom ili gotovinom smatra ekvivalentnim. U gospodarstvu sa stalnim rastom, ovo bi moglo biti prikladno.

Međutim, svake pojedine godine od 1965. i SAD i svijet su povećali dug više od BDP-a. To točnije čini dug ‘međuvremenskim prijenosom potrošnje’. Dug je društvena konstrukcija s fizičkim posljedicama. 

Slika 6 ilustrira kako dug povlači resurse naprijed u vremenu. U ovom hipotetskom naftnom polju, različita osjenčana područja predstavljaju različite troškovne tranše naftnih resursa.³ Dobivanje pristupa jeftinom financiranju omogućuje tvrtki da proširi bušenje na rubno komercijalna područja sve dok novi vjerovnici vjeruju u buduće izglede.

Ovo financiranje dugom omogućuje naftnoj tvrtki da ‘stvori veću slamku’, da vadi novu skuplju naftu (tamnocrna na desnoj ploči) i poveća ukupnu proizvodnju polja. (Hughes, 2019.)

Međutim, to rezultira oštrijim budućim padom jer se privremeno povećanje ne može održati: sljedeća tranša dostupna za razradu donosi lošije izvore i financijske rezultate često popraćene višim stopama pada i lošijom kvalitetom nafte. Nekonvencionalna nafta i plin tipični su za ovaj fenomen (Kelly, 2019.).

Slika 6 ilustrira ne samo kako proizvodnja nafte reagira na infuziju duga, već i potrošnju čitavih gospodarstava. Resursi niske entropije (visoka koncentracija, visoka kvaliteta) podupiru našu produktivnost. Stoga se dug može promatrati kao alat koji ljudi koriste za pristup energetskom gradijentu, te rezultirajućim dobrima i uslugama. Dug se naziva ‘lažna energija’ (Weyler, 2011.). Točnije, dug pomiče stvarnu energiju i potrošnju iz budućnosti u sadašnjost, na neodrživ način. Ali lažna je u smislu da da bismo vratili dug, moramo vratiti i energiju. Moglo bi se reći da je ova količina (i povezana potrošnja) “posuđena” energija.

4.12. Energija i blagostanje

Unatoč raširenom uvjerenju da nas više novca i energije čini sretnijima, dokazi pokazuju da to uglavnom nije točno. Nakon zadovoljenja osnovnih potreba, dodatna potrošnja energije dovodi do sporijeg rasta Indeksa ljudskog razvoja (Smil, 2017). Iako Amerikanci troše 20 puta više energije po glavi stanovnika od Filipinaca, postotak ‘vrlo sretnih’ građana ostaje jednak (Hagens, 2007.) (Sl. 7).

Drugi biofizički (i psihološki) pokazatelji mogu bolje pratiti ljudsko blagostanje od BDP-a i potrošnje energije (Lambert et al., 2014; Roy et al., 2012). Ako imamo strukture socijalne podrške, mnoge se fizičke neugodnosti mogu prevladati (Venniro et al., 2018). Nakon zadovoljenja osnovnih potreba, najbolje stvari u životu su besplatne.

4.13. “Vanjski efekti” i energija

Društvo možda ostaje energetski slijepo, ali brzo postajemo svjesni negativnih posljedica globalnog ljudskog poduzetništva (Weyler, 2018.).

Negativni učinci za ljude uključuju:

• gubitak površinskog sloja tla, kemikalije koje remete rad endokrinog sustava (Fischer, 2019.),
• smanjenje broja spermija (Levine i sur., 2017.),
• rastuću nejednakost, nestašicu vode (Schewe i sur., 2014.),
• pad srednjih prihoda (u razvijenom svijetu) (Hannon, 2019.),
• populizam, depresija (Hidaka, 2012.),
• zabrinutost za budućnost i geopolitički rizici.

Negativni utjecaji na prirodni svijet uključuju:

• rizike CO2 za klimu (C. Oppenheimer i sur., 2017.)
• za ekosustave (Saunders, 2005.),
• zakiseljavanje oceana, gubitak koralja i druge utjecaje na oceane (Caesar i sur., 2018.; Schmidtko i sur. 2017; Ward, 2008; Yeo, 1998),
• krčenje šuma, smanjenje broja insekata (Hallmann et al., 2017; Sánchez-Bayo i Wyckhuys, 2019),
• smanjenje broja ptica (Allinson, 2018),
• izumiranje primata (Estrada et al. , 2017.)
• smanjenje populacije (divljih) sisavaca (Bar-on i sur., 2018.),
• plastika u oceanima (Eriksen i sur., 2014.; Koelmans i sur., 2014.),
• mikroplastika i ftalati u zraku (Jamieson i sur., n.d.; Lenoir et al., 2016.),
• gubitak šuma i opći rizik od šestog masovnog izumiranja (Ceballos et al., 2015.; González et al., 2017.).

Svi čitatelji ovog članka svjesni su društvenih i ekoloških utjecaja ekonomske aktivnosti ‘izvana’ u odnosu na tržišni sustav određivanja cijena. Većina njih je omogućena i pogoršana jeftinom energijom, ali su apsolutno unutar ekonomije koja se temelji na fosilnim gorivima.

4.14. Energija – sažetak

Nagli porast BDP-a u 20. stoljeću bio je usko povezan s naglim izgaranjem fosilnih ugljikovodika. Društvo još ne prepoznaje ove poveznice jer spajamo dolarske troškove ekstrakcije energije (malene) s vrijednošću rada (ogromne). Energija je zamjenjiva samo drugom energijom slične kvalitete. Sve se više napredna tehnologija postiže s energijom, a većina tehnoloških dostignuća povećava buduće potrebe za energijom.

Možemo (za sada) lako tiskati novac, ali ne možemo tiskati energiju da bismo mu dali vrijednost. Možemo samo razvijati nove izvore ili brže izvlačiti ono što postoji ili naučiti to koristiti učinkovitije. Prikrili smo već vidljive padove u stopama rasta energije i kvaliteti resursa korištenjem kredita u količinama koje oduzimaju dah. Moderna ekonomska teorija zanemaruje ili minimizira većinu ovih točaka, kao i naše institucije, politike i planovi. U budućnosti će opseg, kvaliteta i cijena energije diktirati kakvi su ljudski sustavi mogući. 

Ostajemo energetski slijepi.

5. Sinteza

Slika 8 je konceptualizacija posljednjih nekoliko i sljedećih nekoliko stotina godina (bez mjerila). Zelena linija predstavlja održive razine protoka dostupne čovječanstvu koje su dosegle tehnološke i geografske granice u 19. stoljeću. Crvena linija predstavlja jednokratni puls unosa neobnovljivih prirodnih resursa u ljudska gospodarstva (nafta, plin, bakar, itd.). Crna linija predstavlja financijske markere (novac, kredit, itd.) temeljnog primarnog kapitala.

U predindustrijskoj eri do točke A, čovječanstvo je migriralo oko planeta pristupajući solarnim tokovima koristeći relativno jednostavnu tehnologiju kao što je poljoprivreda, jedra, robovi i životinjski rad. 

U osvit industrijske revolucije, točka B, čovječanstvo je dodalo kondenzirane zalihe ugljikovodika ljudskim gospodarstvima koja su se prethodno temeljila na protoku. Valjani opis Solowljevog ostatka (tj. ekonomskog rasta koji nije objašnjen radom ili kapitalom) nije postojao tijekom tog vremena jer su se crna linija i crvena linija pratile zajedno.

Između B i C naišli smo na energetsku krizu 1970-ih, koju smo ‘riješili’ 1) korištenjem duga za povlačenje potrošnje u vremenu i 2) globalizacijom i outsourcingom u najjeftinija područja proizvodnje.

Te su promjene omogućile nastavak gospodarskog rasta sve dok nije naišao na zid s konvencionalnim financijama 2008. (točka C) – u kojoj su točki središnje banke i globalne vlade bile prisiljene u biti redizajnirati cijeli financijski sustav. Ova nova (tekuća) paradigma uključivala je mjere kao što su jamstva “prevelika da bi propala”, umjetno niskim kamatnim stopama (čak i negativnim!) (Salmon, 2019.), kvantitativno popuštanje, proširenje bilance središnje banke i razne promjene pravila koje pogoduju BDP-u ( Alderman, 2014). 

Kontinuirano povećanje globalnih kredita omogućilo je: pristup skupljim tranšama resursa, više socijalnih programa, jeftino financiranje obnovljive energije i održiv – iako mlak – povratak gospodarskom rastu od 2009. Sada idemo prema točki D, gdje se naši globalni monetarni prikazi stvarnosti nastavljaju odvajati od temeljne biofizičke stvarnosti (crvena krivulja).

Od 2007. povećali smo svoj globalni dug 3,5 puta brže nego što su rasla naša gospodarstva, dovodeći omjer globalnog duga/BDP-a na preko 300% (Tiftik et al., 2019.). 

Većina institucionalnih stručnjaka i zagovarača svjesna je točke D, ali zbog kulturnog energetskog sljepila općenito nisu svjesni ove točke u odnosu na crvenu liniju, pa čak ni toga da crvena linija postoji. Na kraju ćemo otkriti da crna linija (novac i kredit) također ima ograničenja, koja su u konačnici vezana za rast omogućen dostupnošću i cijenom energije i resursa.

5.1. Ljudi → superorganizam

Trošimo energiju da bismo proizveli rad jer naši mozgovi traže emocionalna stanja slična onima naših uspješnih predaka – fizičku i emocionalnu homeostazu, ugodu, status, uzbuđenje, opuštenost itd. Sve modulirano hormonima, neurotransmiterima i endokrinim signalima. Za tibetanskog redovnika, ovo ‘stanje ugode’ može biti tiho sjedenje cijeli dan na drvenoj klupi, ali za većinu ljudi u modernoj potrošačkoj kulturi, postizanje ovog emocionalnog stanja znači: jesti u boljem restoranu, kupiti bolji auto, klima uređaj ili grijalicu, brzi internet, brži prijevoz, itd.

Za većinu ljudi ove preferencije imaju jaku korelaciju s uređajima i procesima koji zahtijevaju energiju. Naši preci nisu živjeli s Instagramom, Fortnight-om, Teslom, sushijem ili Netflixom. Ovisnost o modernim podražajima i udobnosti veže se uz potrošnju resursa (Hagens, 2011.; Ladika, 2018.).

Osim toga, ne odlučujemo čekati niti odgađati potrošnju i iskustva. Umjesto toga, imamo jaku sklonost pozitivnim iskustvima u sadašnjem trenutku (Hagens, 2010.).

Čak će i ekološki pismeni izbjegavati ‘održive’ prakse koje postižu iste ciljeve, ali zahtijevaju više vremena (Penn, 2019.).

Budući da potrošnja zahtijeva energiju, a mi (općenito) preferiramo trenutno zadovoljstvo, možemo razumjeti kako su naša ponašanja povezana sa moći (energija/vrijeme) u stvarnom svijetu (Hagens i Kunz, 2010.). Ovo traženje ‘moći’ od strane pojedinaca, agregirano na razini gospodarstva, također objašnjava prisilu duga, koji vuče potrošnju energije i materijala u sadašnjost.

5.2. Superorganizam: slijep, gladan i glavni

Ono što je započelo prije nekih 11 000 godina kao lovci sakupljači koji su surađivali kako bi dobili fizički višak s zemlje, pretvorilo se u globalno povezanu ljudsku kulturu koja maksimizira financijski prikaz fizičkog viška (Gowdy i Krall, 2013.). U potrazi za ekonomskim rastom, moderna ljudska kultura pojavljuje se kao samoorganizirani, bezumni Superorganizam koji traži energiju, funkcionirajući na sličan način kao ameba bez mozga koristeći jednostavne tropizme. Ali zašto? Kako?

U prirodi se pojedini čvorak pridržava tri jednostavna pravila (Reynolds, 1987.):

1) Radi ono što tvoj susjed radi

2) Nemoj se previše približavati

3) Leti prema centru

Kada deseci tisuća čvoraka slijede ova jednostavna pravila, vidimo prekrasan, složen žamor na nebu. Ovo je hitan rezultat koji se ne može predvidjeti biologijom i ponašanjem pojedinačnih ptica. Na sličan način, “zahtjevi” globalnog ekonomskog superorganizma koji stvaraju višak zahtijevaju kompatibilna ponašanja poput sticanja, pohlepe za posjedovanjem i pojednostavljenog individualnog ponašanja.

Danas većina modernih ljudi – kao pojedinci – slijede otprilike sljedeća 3 jednostavna pravila:

1) Vrše optimalne algoritme traženja hrane koordinacijom s drugim ljudima (obitelji, mala poduzeća, korporacije, nacije) prema stjecanju financijskog viška

2) Slijede kulturološki opravdana ponašanja

3) Potroše financijski višak na udobne, zabavne stvari ili iskustva (sve dok je to kulturno prihvatljivo)

U globalnoj kulturi koja maksimizira višak vrijednosti, ljudski su mozgovi stoga povezani s upotrebom energije putem ‘težnje za udobnošću’ i ‘izbjegavanja boli’. U cjelini, ljudska gospodarstva zahtijevaju snagu baš kao što životinje jedu hranu ili na hrastovim stablima raste lišće (Odum, 2007.).

Novo svojstvo 7,7 milijardi ljudi koji prolaze kroz svoje svakodnevne živote slijedeći jednostavna pravila poput ovih je ‘Superorganizam’ s metabolizmom od 17 TW⁴.

6. Implikacije

Postoji nekoliko ključnih implikacija čovječanstva koje učinkovito funkcioniraju kao superorganizam.

6.1. Bruto domaći proizvod (BDP) → bruto sagorjevanje svijeta (GWB)

Biološki zakoni skaliranja slijede prirodno, pojavno izrastanje mreža — u slučaju životinja, cirkulacijsku mrežu koja prenosi hemoglobin kroz cijeli ‘volumen’ organizma. Klieberov zakon primjećuje da je energetski metabolizam životinja proporcionalan njihovoj masi skaliranoj na ¾ potencije (Thommen et al., 2019.). Protok nafte kroz suvremena gospodarstva može se usporediti s protokom krvi kod sisavaca (Marder et al., 2016.), pri čemu su vene i arterije ljudske ‘sfere’ globalni čvorovi zračnog, pomorskog i cestovnog prometa (Kleinschroth et al. ., 2019).

Praktično sva ljudska infrastruktura – benzinske postaje, površine cesta, bolnice itd., mjeri se korištenjem sličnih bioloških alometrijskih odnosa (West, 2017.).

Veze – vene u tijelima, društveni mediji, telefoni ili autoceste, skala na otprilike ½ broja čvorova na kvadrat (.5n²). Svaki od ovih čvorova zahtijeva energiju za održavanje, a novi čvorovi trebaju energiju za povezivanje. Suvremeno se ljudsko društvo stoga može promatrati kao makroorganizam, čiji energetski metabolizam raste s veličinom globalnog BDP-a na ¾ snage (Brown i sur., 2011.; Patzek, 2011.). Veće životinje – i veća gospodarstva – učinkovitije su, zbog čega se ne mjeri 1 za 1.

Gospodarski rast može doživjeti ‘apsolutno odvajanje’ samo ako povećamo BDP uz smanjenje potrošnje primarne energije. Relativno odvajanje događa se kada ukupna primarna energija raste, ali manjom brzinom nego BDP. 

Otkako je započela dualna statistika 1965., nije bilo apsolutnog odvajanja na globalnoj razini, a zanemarivo je relativno odvajanje (0,5%) (Heun i Brockway, 2019.). Čini se da je od 2012. do 2017. došlo do povećanja relativnog odvajanja, ali to je uglavnom bio artefakt većeg dijela BDP-a koji je odlazio na financijsku (virtualnu) imovinu, što implicira još čvršću vezu između energije i gospodarstva nakon što se financijski sustav ponovno kalibrira (Kovacic et al. ., 2018). Ni prelazak na ‘uslužna’ gospodarstva nije smanjio snažnu vezu između BDP-a i energije (Fix, 2019.).

Svaka pojedinačna roba i usluga u globalnoj (ili vašoj vlastitoj) ekonomiji započeli su negdje malim požarom. Ovaj osnovni odnos ne možemo razdvojiti na apsolutnoj osnovi (Ward et al., 2016.), a relativno odvajanje bit će neznatno sve dok je rast BDP-a naš kulturni cilj. BDP je loša metrika našeg blagostanja i kulturnog napretka. Međutim, to je relativno dobra metrika koliko energije ljudi troše: GWB – Gross World Burning – bruto sagorijevanje svijeta.

U principu, superorganizam bi mogao biti super inteligentan, ali naš nije. U 1930-ima ekonomisti su izabrali BDP kao metriku za praćenje ekonomske aktivnosti, a ne kao krajnji cilj. Ipak, gotovo 100 godina kasnije, naša gospodarstva nesvjesno, neumoljivo, jure mrkvu BDP-a, često prema neozbiljnim nastojanjima koja obećavaju najveći financijski povrat u najkraćem vremenu. Trenutno nitko ne vozi ovaj društveni autobus, ni milijarderi, političari ni tajna kabala (White i Hagens, 2019.).

Svi smo uhvaćeni u imperativ globalnog rasta, koji je imun na samokritiku. Na isti način na koji mravi obavljaju pojedinačne zadatke za rast kolonije, ljudi su našu individualnost prepustili ‘oblaku’, koji je sam po sebi lišen stvarnog mozga. Što je više ljudi uključeno u odluku/proces, naše odluke više nalikuju jednostavnim bakterijskim tropizmima koji nesvjesno idu prema stjecanju energije.

Na najvećim razinama, globalna ekonomija kreće se poput jata čvoraka slijedeći jednostavna nova pravila. U 2019. godini n. e. rezultat više od 7,7 milijardi hominida koji žive svoje svakodnevne živote je Superorganizam koji traži energiju, izvan kontrole je, ali je još uvijek gladan.

Ovaj superorganizam nije čovjek. To je stvar po sebi (Ding an sich) s vlastitim instinktima za preživljavanje koji nadjačavaju pojedinačne ljude koji je čine (White i Hagens, 2019).

6.2. Klimatske promjene i rizici oceana – metabolizam superorganizma

Slika 9 prikazuje koncentracije CO₂ tijekom vremena s istaknutim glavnim naporima za smanjenje emisija. Unatoč ovim naporima, 2018. je obilježila godinu s najviše energije ikad spaljene, najviše CO₂ ikad emitirano od strane ljudi i najvišim atmosferskim koncentracijama u više od tri milijuna godina (Willeit i sur., 2019.).

Zbog izravne povezanosti ljudskih ekonomija s ‘vatrom’ i vatre s ugljikom, klimatske promjene i zakiseljavanje oceana su – i vjerojatno će ostati – izravno povezani s metabolizmom ljudskih ekonomija. Središnji nalaz u procjeni klime AR5 bio je da je najveći pojedinačni pokretač emisija na globalnoj razini bio rast prihoda (Victor et al., 2014.).

Gore opisani čvrsti odnos zakona potencije zaključuje da sadašnje razine ekonomske potrošnje ne bi bile izvedive bez potrošnje fosilnog ugljika i ugljikovodika (Marder et al., 2016.). U gospodarskom sustavu koji ovisi o energiji za rast, motiviranje birača da odluče zadržati ugljik u zemlji slično je svađi sa šumskim požarom. Klimatske promjene i njihovo ublažavanje tako su ‘nizvodno’ od superorganizma.⁵

6.3. Populacija

Prenaseljenost je također nizvodno od dinamike rasta ovog superorganizma. Globalna ekonomija i monetarni sustavi temelje se na rastu i zahtijevaju ga. Rast zahtijeva potrošnju. Potrošnja zahtijeva potrošače. Dodatni potrošači zahtijevaju više beba.

U zemljama sa padom rasta stanovništva (npr. Danska), vlade sada plaćaju oglašavanje za parove koji odlaze na ‘seksi odmore’ (McCoy, 2014.). Budući da trenutni ekonomski sustav zahtijeva rast, trebamo nekoga tko će plaćati igračke, pelene, učitelje i mirovine. Dječji štrajk (malo vjerojatan) na kraju bi srušio financijska potraživanja buduće energije.

Klima i prenapučenost su bihevioralno nizvodno od pojavnog svojstva ljudskih kultura koje teže BDP-u. Možemo ‘riješiti’ te probleme, ali ne dok se Superorganizam a) ne smanji b) promijeni smjer ili c) ne svrgne.

6.4. Obnovljivi izvori energije

Osim apsolutnog ili relativnog odvajanja energije, postoji odvajanje ugljika -npr. istu razinu BDP-a koristeći manje ugljika. Mediji za zaštitu okoliša popularizirali su narativ da možemo potpuno dekarbonizirati gospodarstvo.

Zagovornici ukazuju na činjenicu da je od 2003. više od 20 zemalja, uključujući SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, smanjilo stakleničke plinove uz rast svojih gospodarstava (Aden, 2016.). Međutim, ovo računovodstvo zanemaruje činjenicu da su ta gospodarstva izvozila svoju proizvodnju s intenzivnim ugljikom u regije s jeftinom radnom snagom.

Samo kineski industrijski sektor koristi gotovo jednako energije kao i cijelo američko gospodarstvo (National Bureau of Statistics, 2018.), a SAD sada uvozi ono što je prije proizvodio.

Emisije ugljika i gospodarska aktivnost mogu se “odvojiti” ako povećamo proizvodnju nefosilne energije brže od rasta potrošnje energije (u biti: brže od gospodarskog rasta). Ali to se ne događa globalno. 

Slika 10 prikazuje porast potrošnje iz fosilnog ugljika i ugljikovodika te iz obnovljivih izvora u ovom stoljeću. Jedina godina u kojoj je potrošnja fosilnih goriva pala (ili porasla manje od obnovljivih izvora energije) bila je globalna financijska kriza 2009. Zapravo, povećanje globalne potražnje za električnom energijom u samo 2018. bilo je više od cjelokupnog povijesnog instaliranog kapaciteta solarne energije (BP, 2019.) .

Slika 10 otkriva da će jedina istinska rješenja za prekoračenje i emisije ugljika uključivati smanjenje gospodarstva, a ne rast. Superorganizam raste, a ne smanjuje se (svojevoljno). Prema ovoj logici morat ćemo promijeniti ekonomske sustave prije nego što možemo smisleno dekarbonizirati gospodarstvo. Čak ni prelazak s drva na ugljen zapravo nije bio ‘prijelaz’ samo dodatak. Danas globalno trošimo više šumske biomase nego što smo trošili u zoru industrijske revolucije (BP, 2019.). Isto tako, obnovljivi izvori energije dodaju energiju, a ne zamjenjuju ugljikovodike. Ako se to nastavi, obnovljivi izvori⁶ će nastaviti rasti, ali samo kao dio većeg rasipanja energije, CO2 emitirajuća struktura (Heinberg i Fridley, 2016; Smil, 2013). 

Osim toga, između 1970. i 2010. procijenjena ukupna globalna ekstrakcija prirodnih resursa sa Zemlje (goriva, rude, soli, biomasa itd.) porasla je 3,2 puta s 22 na 70 milijardi tona (UNEP International Resource Panel, 2016.). Tijekom istog vremenskog razdoblja, veličina svjetskog gospodarstva, prilagođena inflaciji, porasla je 3,4 puta sa 18,9 na 65,6 bilijuna dolara.

Za jednu dodatnu jedinicu bruto svjetskog proizvoda (GWP) trebala nam je blizu jedna dodatna jedinica prirodnih resursa. Ako ostanemo na 17 TW, bilo ugljično intenzivan ili ugljično neutralan, i dalje ćemo trebati ~1 kg minerala i materijala za svaka 2 USD globalnog BDP-a. Fizika sugerira da to nije moguće i da ćemo naše odgovore prvenstveno pronaći kroz društvene promjene povezane s kontrakcijom, a ne kroz tehničke inovacije koje rezultiraju dugoročnim rastom.

6.5. Kredit i financijalizacija

Iako trenutno svjedočimo emocionalnim signalima da su nepravda, nejednakost u bogatstvu i klimatske promjene stvarna i hitna pitanja, čini se da postoji malo svijesti o ograničenjima koja se tiču energije i financija.

Suvremeni sustav koristi financije kako bi zamaglio činjenicu da smo trošili iznad svojih mogućnosti barem posljednjih 50 godina. Dinamika energije/kredita/rasta najmanje je shvaćen, ali najvažniji fenomen koji pokreće trenutnu globalnu ekonomsku i ekološku situaciju. Zamislite kredit kao čarobni štapić koji nam omogućuje da potrošimo više od našeg prihoda uz obećanje da ćemo ga vratiti u budućnosti. Ovo dobro funkcionira samo kada naše gospodarstvo raste i ima dovoljno neiskorištenih resursa (npr. 1950.) da se omogući budući rast za otplatu tih dugova.

Slika 11 pokazuje dug (crno) u odnosu na BDP (zeleno) za SAD. Grafikoni za većinu drugih razvijenih zemalja dug/BDP pokazuju slične obrasce. Bez rasta (samo) državnog duga naše bi gospodarstvo prestalo rasti prije više od deset godina. Velik dio našeg nedavnog rasta BDP-a bio je samo trošenje posuđenog novca (Coogan, 2019a). Globalno, ta ‘produktivnost duga’ (ekonomski rast u odnosu na rast duga) sada je pala na oko 30 centi po dolaru. Kad bi ovaj omjer dosegao nulu, dodali bismo dug samo kako bismo održali gospodarstvo iste veličine. Naše obveze su rasle brže nego što su rasle naše ekonomije, jer su morale. 

Globalno gledano, pristupanje našem čarobnom kreditnom štapiću opasno je i neodrživo, ali Superorganizam zahtijeva od nas da to pokušamo.

Na primjer, velike količine kredita koje je Kina stvorila od Velike financijske krize povećale su potražnju (i cijene) za robom i energijom na globalnoj razini. Kinesko gospodarstvo sada je vrlo veliko – otprilike 13 bilijuna dolara – ali su stvorili oko 55 bilijuna dolara kredita kako bi održali svoju trenutnu potrošnju. Kada rast prestane – što je neizbježno – postoje trilijuni dolara nepodrživih zajmova samo u Kini – naspram 800 milijardi dolara u globalnoj financijskoj krizi 2008/9 (Coogan, 2019b).

U 2018. globalni kreditni rast počeo je usporavati. Uz sporiji gospodarski rast postoje znakovi deflacijskog utjecaja — jer si mnogi ljudi više ne mogu priuštiti osnovne stvari (inflacija ostaje — ali uglavnom u zdravstvu, obrazovanju, stvarnoj imovini i financijskoj imovini) (Irwin, 2014.). Globalne obveznice s negativnim kamatama (nešto nezamislivo u prošlosti) iznose ukupno 14 trilijuna dolara i rastu. U Skandinaviji, hipoteka na kuću sada može nositi kamatu ispod nule (Coogan, 2019b). Ova niska cijena kapitala, koja je potaknula zajmove vlasnicima kuća, također paralizira stope povrata za štediše i predstavlja značajan rizik za mirovinske fondove, koji ovise o godišnjim povratima od 7-8% godišnje.

Sve više slušamo o rizicima koje klimatske promjene imaju na osiguranje i financijsku budućnost. Čelnik Commodity Futures Trading Commission (CFTC) nedavno je izjavio: “Potpuno je jasno da klimatske promjene predstavljaju financijski rizik za stabilnost financijskog sustava” (Behnam, 2019.).

Ono što povjerenik CFTC-a nije rekao jest da financije predstavljaju financijski rizik za stabilnost sustava. Unatoč golemim kreditnim injekcijama, naša je produktivnost po jedinici rada od 2011. najniža u 40 godina (U.S. Bureau of Labor Statistics, 2018.). Ako dodate sve nefinancirane obveze uz državni i privatni dug, SAD trenutno ima obveze od 1200% BDP-a (Shin i Brancaccio, 2018.). Kako dug u odnosu na BDP raste, ‘produktivnost duga’ svakog dodatnog dolara opada, na kraju dostižući granicu koja zahtijeva: otpis, ovrhe, deflaciju i smanjenje gospodarstva u najboljem slučaju, s reformom valute i sistemskim rizikom u najgorem slučaju.

U svojoj srži naša kultura ima pogrešan makroekonomski model. Polako shvaćamo odnos između energije, tehnologije i gospodarstva. Tek će se vidjeti može li postojati nešto poput ‘odvajanja kredita’ (rast, ali uz smanjenje globalnog kredita), ali na temelju korelacije u proteklih 50 godina i izravne veze između stvaranja novca i potrošnje od toga, ovo se čini malo vjerojatnim. 

Sljedeća velika pitanja vrte se oko toga ‘što je novac’, na putu do ‘imamo li cilj?’ U međuvremenu, ono što je relevantno je da ne možemo riješiti kreditnu krizu koristeći više kredita (McCulley, 2009.). Podsjetimo da je dug založno pravo na energiju. Ako ikada budemo htjeli podmiriti svoje trenutne dugove, količina potrebne energije bit će ogromna. Ako energija nije dostupna, po niskim cijenama, ti dugovi nikada neće biti vraćeni, nešto što se u povijesti događalo s dugovima iznova i iznova (Graeber, 2011.).

7. Veliko pojednostavljenje

Slika 12 vraća na veliku sliku. Nakon što smo odgađali probleme kako bismo nastavili rast, sada se približavamo točki X, koristeći crnu liniju (kredit) za povećanje stope pristupa fosilnoj energiji i neobnovljivim izvorima, a time i stvaranje globalnog BDP-a. Sve vlade i glavne institucije nominalno planiraju rast (prema točki Y). Koristimo crnu liniju (financije) i priče koje je podržavaju da privremeno produžimo crvenu liniju u tom smjeru.

Prisjetite se kako dug vuče resurse naprijed u primjeru naftnog polja. Cijelo gospodarstvo nije ništa drugačije. Trebali bismo planirati razinu energije oko F koja bi svjesno usmjerila našu preostalu energiju i materijale s niskom entropijom na izgradnju obnovljive infrastrukture i društva koje se uglavnom temelji na tokovima ekosustava.⁷ Međutim, tržišna dinamika Superorganizma može samo ‘vidjeti’ i kretati se prema točki Y. Ne može vidjeti rizik od Z (točka grubog slijetanja ako prestanemo koristiti kredit za poticanje rasta), niti kako napraviti dugoročni plan za protok energije u blizini točke F.

Prema ovoj analizi, smanjenje BDP-a u naprednim gospodarstvima sada je vjerojatno: 

1) kada više ne možemo pristupiti potrošnji putem dodavanja kredita, i 

2) s pomakom prema nižoj kvaliteti i skupljoj energiji i resursima. 

20. stoljeće doživjelo je povećanje kvalitete energije i pad cijena energije. 21. stoljeće bit će priča o sve manjoj kvaliteti energije i sve većoj cijeni energije. U tandemu s nekim djelićem najbolje preostale fosilne energije, svakako bismo mogli koristiti povremenu obnovljivu energiju na načine koji bi mogli pokretati veliku ljudsku civilizaciju – ali izgledala bi sasvim drugačije od one u kojoj trenutno živimo i koju planiramo.

Nažalost, superorganizam ne može planirati, samo juri naprijed tražeći više energije i rasta.

8. Društvene zamke

Mnogi izazovi s kojima se suočavamo pojavljuju se kao klasične društvene zamke, pri čemu kratkoročni društveni pritisci usmjeravaju ponašanje pojedinca u suprotnosti s najboljim dugoročnim interesima pojedinca i društva (Costanza, 1987.). Kognitivno, implikacije predstavljene u ovom radu razumljive su većini ljudi koji tečno razumiju pitanja, ali u ponašanju ostaju gotovo savršena oluja koju ljudski mozak može zanemariti ili poreći.

Pitanja su: složena, apstraktna, buduća, prijeteća političarima i vlasnicima tvrtki, na koja je teško odgovoriti, vođe ih uglavnom ignoriraju, a razmišljanje o njima je depresivno. Tipično, opis naše biofizičke stvarnosti nailazi na poricanje ili nihilizam. I poricanje i nihilizam pomažu umu ukloniti nesklad i tako emocionalno oslobađaju osobu od rada na (neugodnim) promjenama koje bi mogle poboljšati naše šanse. Čini se da ova i druge društvene zamke ublažavaju smisleno djelovanje.

Naša super društvenost rezultira u vrednovanju usklađenosti u odnosu na znanost i u vrednovanju pravednosti procesa u odnosu na kvalitetu rezultata. Pokušavamo koristiti mehanizme društvenog sortiranja (popularnost/status) za rješavanje složenih problema. Možda je najveća društvena zamka od svih to što nam zapravo nije potrebna sva ova energija i materijalne stvari da bismo bili sretni ili zdravi.

Unatoč tome, vođeni nagonom Superorganizma koji se pojavljuje, dopuštamo da nas novčana metrika, društvene usporedbe i nova tehnologija odvuku u nepotrebnu i rasipnu potrošnju.

9. Rasprava

“Glavni problemi u svijetu rezultat su razlike između toga kako priroda funkcionira i kako ljudi razmišljaju.” Gregory Bateson

“Kada je sustav daleko od ravnoteže, mali otoci koherentnosti imaju sposobnost da promijene cijeli sustav” Ilya Prigogine

9.1. Što dalje? Predviđanja za superorganizam

Ne možemo točno predvidjeti budućnost, ali sve više možemo biti uvjereni u ono što se neće dogoditi. S obzirom na gore opisanu biološku i društvenu podlogu rasta i neuspjeha, možemo pretpostaviti koji su scenariji malo vjerojatni:

• Rast globalne ekonomije uz istovremeno rješavanje klimatskih promjena (smanjenje CO2) ili izbjegavanje 6. masovnog izumiranja. 

• Rast gospodarstva uz zamjenu ugljikovodika s niskougljičnom energijom.

• Masovno glasanje za zadržavanje preostalih ugljikovih spojeva u zemlji. 

• Lideri prihvaćaju ili se pripremaju za kraj rasta prije nego što se dogodi.

Kako bismo izbjegli plaćanje računa društvenog duga koji smo nagomilali tijekom proteklih desetljeća, skloni smo i dalje trzati naprijed, s više financijskih jamstava, priča i promjena pravila – na sve manje održive načine.

Uz pozadinu Superorganizma mogli bismo dati neka predviđanja:

• Kako sve više ljudi prepoznaje da energija podupire našu budućnost, bit ćemo svjedoci više shema koje se fokusiraju na bruto energiju, a ne na njezin neto doprinos društvu. Promicat će se mnoge tehnologije koje su održive, ali nisu relevantne, pristupačne ili skalabilne. 

• Nastavit ćemo stvarati novac i kredit očekujući da će njihovo obilje prevladati probleme fizičkog svijeta, sve dok i oni ne dosegnu granice (nema kreditno sposobnih zajmodavaca, kamate previsoke od % rasta, fiskalne litice, itd.). 

• Kako bismo izbjegli društvenu nestabilnost, ispravit ćemo imovinsku nejednakost putem programa poput univerzalnog temeljnog dohotka (ako su takvi ‘transferi bogatstva’ izravni, oni će stabilizirati društvo, ali i omogućiti potrošnju više ugljika budući da su prijenosi bankovnih znamenki vezani uz izravnu potražnju resursa i energije. (Dobro za ljude s niskim primanjima, loše za dupine).

(Ovi prijenosi mogu biti neizravni, npr. ekološka obnova, lokalna javna infrastruktura itd.) 

• Širom svijeta, kako se ekonomski izgledi pogoršavaju, ljudi će poticati grupnu koheziju kriveći za svoje probleme vanjske grupe, i imaju tendenciju glasati za vođe koji obećavaju bolju ekonomsku budućnost ili stvari koje će biti sličnije prošlosti (povezano s većim gospodarskim rastom, povezano s energijom, povezano s ugljikom).

Trump, Bolsonaro, Matteo, LePen, Morrison, itd. samo su noviji primjeri. (Navedena su konzervativna imena, ali većina liberalnih tipova također obećava “bolju ekonomsku budućnost.”).

• Kao što potvrđuju SAD i Brazil, jedna od rijetkih preostalih ekonomskih mogućnosti za rješavanje je deregulacija i uklanjanje zaštite okoliša. Kako gospodarstvo bude postajalo sve gore, ekološke inicijative (npr. ublažavanje klimatskih promjena) postat će manje popularne – ne zato što ljudi ne vjeruju ili im je manje stalo, već zato što će imati manje financijskog i emocionalnog prostora da ih zagovaraju.

• Kao globalno povezani ekonomski sustav, vjerojatno ćemo učiniti sve što možemo da nastavimo dalje. Uhvaćeni smo u spiralu rasta, ograničenja rasta, odgovora na ograničenja, više rasta, više ograničenja, više odgovora.

9.2. Kulturna evolucija i superorganizam

Mi smo članovi društvene vrste koja surađuje na različitim razinama i izvršava optimalne algoritme traženja hrane u novom okruženju bogatom resursima. To rezultira ustrajnom, kolektivnom težnjom za gospodarskim rastom.

Ovaj imperativ rasta sada je naglašen:

a) Stvaranjem valute koja nije vezana za fizičke resurse

b) ne stvaranje dospjele ‘kamate’ onda kada se novac stvara i

c) sve više koriste metode financiranja za rješavanje problema koje stvaraju financije.

Čovječanstvo, kao vrsta, oko 2020. godine n.e., ekološki funkcionira kao bezumna struktura koja rasipa energiju. Mogli bismo to prevladati, ali hoćemo li? Događaji u nadolazećim desetljećima otvorit će zamrznute kulturne prilike, ali će se događati postupno. Malo je vjerojatno da ćemo riješiti naše ekološke probleme putem novih pravila i struktura cijena, dok ćemo rizike kredita, ograničenja rasta, društvene kohezije i populizma držati zazidanim. Vjerojatno je da ćemo prvo morati riješiti društvene i financijske probleme prije nego što možemo integrirati pitanja dugog vremenskog horizonta koja se odnose na ekosustave i benignije kulturne težnje.

Ljudi su nesvjesno uhvaćeni u zamku ugljika – pri čemu, da bismo održali svoj životni stil i egzistenciju, moramo nastaviti spaljivati drevni ugljik koji neumitno uništava prirodni svijet. Nitko nije kriv za ovu zamku, ali svi smo saučesnici. Moramo povući našu jaku fosilnu vojsku od ~500 milijardi, ali ako to doista učinimo, to će promijeniti naš način života na načine kojima ćemo se vjerojatno oduprijeti.

Okvir superorganizma Homo sapiensa ne izgleda nimalo laskavo, ali nudi i jasnoću i nadu. Razumijevanje da se ljudi u velikom broju predvidljivo samoorganiziraju slijedeći jednostavne tropizme skaliranja energije daje nam priliku da vizualiziramo i pripremimo se za ono što će vjerojatno dogoditi (financijska ponovna kalibracija, manji protok energije i materijala, više lokalnih ekonomija, manje ugljika, itd.) Ova svijest osnažuje pojedince i male grupe da slijede kreativne putove budućeg ublažavanja i planiranja izvan – ili paralelno s – agregatnim ljudskim Superorganizmom.

Konačno, baš kao što smo otkrili da živimo u heliocentričnom svijetu i da smo evoluirali, sada počinjemo uviđati da smo dio biološki nastalog Superorganizma koji de-facto jede planet. Ako to shvatimo, koje bi to nove putove moglo otvoriti? Naša biologija se neće promijeniti – ali naša kultura i naš ekonomski sustav bi mogli. Kako ćemo iskoristiti nadolazeću financijsku/energetsku rekalibraciju da krenemo prema sporijem, mudrijem, manje štetnom sustavu? Koje bi vrste odgovora bile korisne? Kakve nam nove priče trebaju?

Postoji nedavni trend u medijima o zaštiti okoliša koji tvrde da su klimatske promjene primarni sistemski rizik s kojim se suočava civilizacija. 

Jedna od poanta ovog rada je sugerirati da su klimatske promjene jedan od simptoma mnogo veće disfunkcije. Višestruki međusobno povezani rizici ukazuju na nadolazeće, nametnuto smanjenje protoka energije/materijala u narednim desetljećima. Postoje 2 primarne implikacije ovoga:

1) Društva se trebaju fizički i psihološki pripremiti za okolnosti s manje kredita, složenosti, protoka energije/materijala i trebat će strukture socijalne podrške za one koji padaju s pokretne trake, i

2) Potreban nam je nacrt povezan sa znanošću koji opisuje kako bi novi ekonomski sustav temeljen na biofizičkoj stvarnosti mogao nastati iz ovog Velikog pojednostavljenja – npr. porezi na neobnovljive izvore energije (ne samo ugljik nego i drugi resursi koji se brzo iscrpljuju), smanjenje uloge kockarskih financija, gornje i donje granice dohotka itd., sve na temelju gledišta na razini vrste.

Ovo je mala pukotina u oklopu Superorganizma. Ovdje bismo trebali usmjeriti strijelu heterodoksnih ekonomskih ideja i istraživačkog programa ekološke (sistemske) ekonomije za sljedećih 30 godina.

Koncept društvenog ‘kolapsa’ sada je ušao u mainstream medije (Kemp, 2019.). Riječ “kolaps” prožima konačnost.

Također zvuči binarno – da ili ne. Naša je situacija puno nijansiranija, zemljopisno raspršena i djelotvornija. Okrečući glave od nastavka rasta, sada se suočavamo sa scenarijem savijanja ili sloma.

Suočavamo se sa složenim izazovom kako izbjeći ‘lom’ savijanjem. Ovo savijanje će uključivati ‘ponovno spajanje’ s prirodom i međusobno, uz korištenje manje neobnovljivih resursa. Fizički je to moguće. Na primjer, pad BDP-a od 30% u SAD-u vratio bi tu naciju na razinu BDP-a po glavi stanovnika iz 1990-ih, a pad BDP-a od 50% vratio bi SAD na razinu iz 1973. godine.

Pravi izazov započet će kada rast završi. Na kraju ćemo se vjerojatno suočiti s globalnom depresijom i drugim izazovnim odstupanjima od naše nedavne putanje. Oni koji razumiju te stvari i brinu o njima, koji imaju društvenu potporu, mrvicu resursa i psihičko zdravlje, moraju iskočiti. Ovo nije vrijeme za minimiziranje našeg pojedinačnog utjecaja, što nas čini samo manjim dijelom od 1/8 milijarditog dijela superorganizma. 

Oni koji razumiju moraju biti učinkoviti u većim razmjerima. Moramo maksimalno povećati naš utjecaj tijekom ovog graničnog prostora za Homo sapiensa. Odgovori su sada barem jednako društveni koliko i tehnički.

10. Zaključak

“Sada postoji znanost koja konstruira priču o putovanju koje smo napravili na ovoj Zemlji, priču koja nas povezuje sa svim bićima. Upravo sada se moramo prisjetiti te priče – ubrati je i okusiti. Jer mi smo u teškom vremenu. A saznanje o većoj priči je ono što će nas provesti.” Joanna Macy

Gomila umjereno pametnih, vrlo društvenih majmuna provalila je u staklenku fosilne energije i priređivala zabavu zadnjih 150 godina.

Uvjeti na zabavi nisu kompatibilni s biofizičkom realnošću planeta. Zabava je pri kraju, a kad jutro dođe, nametnut će se radikalne promjene u našem načinu života. Neki od majmuna moraju se otrijezniti (prije jutra) i napraviti plan s kojim će se složiti ostali partijaneri. No, umjereno pametni, visoko društveni majmuni ni lako ni svojevoljno ne čine radikalne promjene u svom načinu života. I tako će se kava i stimulansi (kredit i sl.) konzumirati tijekom još jednog obilnog doručka, ali u nijansama. Već je jutro.

Vjerojatno je da će, u ne tako dalekoj budućnosti, veličina, složenost i (doslovno) ‘stopa sagorijevanja’ naše civilizacije biti znatno smanjena silama koje nisu ljudska volja. 

Ovaj dokument sugerira da nećemo planirati ovakav ishod – ali bismo na njega mogli reagirati zračnim jastucima, društvenom kohezijom, etosom i pripremljenim nacrtima temeljenim na inteligentnom (i mudrom) predviđanju.

Koje aspekte našeg sadašnjeg svijeta možemo i trebamo sačuvati?

Što možemo učiniti da put koji je pred nama bude manje bolan?

Kako možemo njegovati ekosustave i vrste, kao i veliki korpus ljudske kulture i znanja, tako da mogu, koliko god je to moguće, preživjeti uska grla 21. stoljeća? Što bismo zapravo mogli težiti postati kao vrsta?

Možemo li se koristiti znanošću da nas vodi od blago pametnih do umjereno mudrih?

Možemo li se uključiti u naše veze za grupnu suradnju kako bismo se uskladili sa svrhom izvan pretvaranja trilijuna bačvi fosila u mikrolitre dopamina? 

Koja vrsta ekonomije će nam pomoći da postavimo, istražimo i informiramo ova pitanja?

Prije trideset godina, ekološka ekonomija uvela je sustavni pristup ekonomiji, ali je, nažalost, dominirao uzak, mikrofokus na usluge ekosustava, monetarno vrednovanje i konvencionalnu ekonomiju (Plumecocq, 2014.). 

Kako god to nazvali, očajnički nam je potreban skup smjernica i načela koja uključuju ne samo ekologiju, već i biologiju, psihologiju, fiziku i pojavna ponašanja. Ova će se disciplina barem jednako usredotočiti na ‘ono što ćemo morati učiniti’ kao i na ‘ono što bismo trebali učiniti’. I primijenit će razvoj znanja stručnjaka s pogledom na karte i grafikone koje su izradili generalisti.

Ekološka ekonomija je oblikovana kao sljedeći korak od ranijih klasičnih ideologija tako da razmatra uključivanje izvora i ponora. Tijekom sljedećih 30 godina, ekološka ekonomija mora biti i lučonoša za ekonomiju sustava i babica manjem plamenu.

Izjava o konkurentskom interesu

Nema sukoba interesa s bilo kojim sadržajem/materijalom u ovom radu.

Zahvala

Ovaj je dokument proizvod umova mnogih drugih hominida, živih i iz prošlosti. Na koncepte i prozu snažno su utjecala dva dugogodišnja suradnika: DJ White s Earthtrust.org i Hannes Kunz s energyandstuff.org. 

Uredništvo zahvaljuje Joshu Farleyu, Rexu Weyleru, Stefanu i Jane Shoup, Philipu Jensenu, Hermanu Dalyju, Johnu Gowdyju, Tadu Patzeku, Jeffu Tomasiju, Runeu Likvernu, Charlieju Hallu, Johnu Dayu, Peter Ward, Francois-Xavier Chevallerau, Kirk Smith, Art Berman,

David Fridley, Scott Endler, Sam Carmalt, Carley Rosefelt i vjerojatno mnoge druge sam zaboravio. 

Hvala trima anonimnim recenzentima za mnogo korisnih kritika i povratnih informacije.

1. Napomena: neki biofizički istraživači proširuju ulogu energije u proizvodnoj funkciji predaleko – na potpunu ‘teoriju vrijednosti energije’. Iako su i kapital i rad varijable ovisne o energiji, svaka je bitna sama po sebi. Ako nemate dovoljno kapitala (tj. tvornica), možete spaljivati koliko god želite nafte i ugljena, ali će vam nedostajati proizvodnja. Ako nemate kvalificiranu radnu snagu za obavljanje posla, imat ćete slabu produktivnost resursa. ︎
2. Novac je potraživanje energije, materijala i mnogih drugih stvari. Ali svako pojedino dobro i usluga koja generira BDP zahtijeva određenu pretvorbu energije, stoga pojednostavljenje: “novac je pravo na energiju”. ︎
3. Po definiciji ne možemo usporediti stvarno polje izbušeno financiranjem dugom u odnosu na isto polje bez duga. Ali profil proizvodnje nafte ovisi o stopi inputa kapitala. npr. U 2019. Bakkenu je sada potrebno oko 750 bušotina vrijednih 7,5 milijuna dolara kako bi se nadoknadio pad polja od 40,6% u prvoj godini kako bi se proizvodnja održala na trenutnoj razini = 5,625 milijardi dolara godišnje (samo za bušenje i završetak). Što više proizvodnja raste, potrebno je izbušiti više bušotina samo da bi se nadoknadio pad (Hughes, 2019.). Vrlo je malo vjerojatno da bi se to moglo učiniti bez duga i s njim povezanih rizika. ︎
4. Ostaje za vidjeti kakav će utjecaj pokreti protukulture imati na Superorganizam. Do sada su oni koji odbacuju potrošnju i bezumno konvencionalno ponašanje imali samo zanemariv učinak na globalnu potrošnju energije i emisije ugljika. Međutim, u kontekstu ovog rada, protukulturna aktivnost se također pojavljuje i može se pokazati da pomaže u preusmjeravanju ili odgovoru na Superorganizam. ︎
5. Ovdje postoji ironija: klimatska stabilnost iznjedrila je ljudsku poljoprivredu koja je iznjedrila superorganizam koji industrijalizacijom i ugljičnim pulsom sada zauzvrat destabilizira klimu ︎
6. tehnički ‘ponovljivih’ – stabla hrasta i guske su obnovljivi (putem žira i jaja), solarni nizovi, vjetroturbine itd. su u najboljem slučaju ‘ponovljivi’, koriste složenu materijalnu infrastrukturu, a sami su proizvod vojske od 500 milijardi fosilnih radnika) ︎
7. Isprekidana zelena linija pokazuje da je budući kapacitet nosivosti održivih tokova manji nego što je bio i da se svake godine smanjuje zbog ljudskog onečišćenja i utjecaja na prirodne sustave ︎

Objavio: Danijel Višak

U današnje vrijeme sve više vojnih žargona u razgovoru dobiva upotrebu u društvenom kontekstu. Vjerovatno zato što je primjena takvih riječi dobila svrhu i u kontekstu klimatskih promjena. Jedna od njih je i dimna zavjesa ili engl. smoke screen:

dimna zavjesa
– oblak dima stvoren da prikrije vojne operacije.
“trupe su postavile dimnu zavjesu kako bi prikrile spašavanje žrtava”
– lukavstvo osmišljeno da prikrije nečije stvarne namjere ili aktivnosti.
“pokušao je stvoriti dimnu zavjesu prigovarajući o statistici”

Iščitavajući razne članke, radove, objave na društvenim mrežama susrećem sa “dimnom zavjesom” koja se stvorila oko klimatskih promjena. Svi znamo da su nas posljedice ljudskog djelovanja dovele u situaciju u kojoj je sav život na zemlji stavljen na kocku, ali unatoč tome i dalje se čovjek ponaša kao da to u stvari nije istina, i da osobna intervencija i akcija u cijeloj toj priči “ne pomaže”. U sljedećem članku pročitajte (prijevod sa engleskog) kako nas manipulacija činjenica može dovesti u zabludu o stvarnoj istini i činjeničnom stanju. 

Prijevod sa stranice https://consilienceproject.org/how-to-mislead-the-facts/

Kako dovesti u Zabludu koristeći Činjenice

Provjerene činjenice mogu se koristiti za podršku pogrešnih zaključaka | 30. siječnja 2022. | 8 min čitanja

Provjerene činjenice mogu se koristiti za podršku pogrešnih zaključaka. Evo kako to možemo zaustaviti.

Provjera činjenica “Fact-checking” postala je popularizirana kao konačni postupak za provjeravanje istine u medijima. To se dogodilo kao odgovor na širenje širokog spektra internetskih subkultura, koje se često temelje na dezinformacijama. Propaganda i loša komunikacija previše su česte, što provjeru činjenica čine važnim dijelom razmišljanja.

Iako je provjera činjenica potrebna, često nije dovoljna za pružanje cijele slike. U trenutnim uvjetima eskalacije kulture i informacijskog rata, same činjenice postale su oružje. [1] Ni propaganda ni loša komunikacija ne zahtijevaju govorenje o neistinama. [2] Često je učinkovitije zavesti i dezinformirati strateški upotrebljavajući provjerene činjenice. Sposobnost kritike i ispravljanja zlouporabe činjenica u javnoj kulturi bitna je komponenta demokratskog načina života.

Nažalost, danas je to uobičajena praksa da institucije i pojedinci iz svih sektora društva nude strateški odabrane i dekontekstualizirane činjenice, [3] postavljene u unaprijed određeni emocionalni ili etički okvir. [4] Ovakav način korištenja činjenica učinkovit je alat za usmjeravanje nekih ljudi prema prethodno neprivlačnim zaključcima. Također pruža retoričku municiju onima koji su već predisponirani za izvlačenje ovih zaključaka. Iako se iskren nadzor nad provjeravačima činjenica “fact-checkers” propušta, takav je pristup ipak daleko od potpuno istinitog.

Provjerene činjenice prikupljaju se kao municija za kulturni rat, a ne radi stjecanja sveobuhvatnog razumijevanja.

U današnjim takozvanim „post-istinitim“ digitalnim medijskim prostranstvima, praksa pretvaranja činjenica u vrstu oružja u postala je široko rasprostranjena, usko ciljana i optimizirana za psihološki utjecaj. Normalizacija pogrešnih postupanja sa činjenicama prijeti potkopavanju osjećaja ljudi da žive u zajedničkoj stvarnosti. Za neke ide toliko daleko da potkopava ideju da se stvarnost uopće može znati.

Demokratski oblici vlasti sada su potkopani pogrešnim korištenjem i pogrešnim predstavljanjem “činjenica”. Zaustavljanje našeg pada u „kulturu slijepe za činjenice“ zahtijeva novi pristup načinu na koji obraćamo pažnju i razgovaramo o „činjenicama“. Za one koji žele poboljšati stanje epistemičke zajednice i rješavaju izazove 21. stoljeća ka zdravo razumnom, ne postoji način koji ne uključuje temeljne nadogradnje na način na koji se “činjenicama” postupa u javnom diskursu. [5]

Sve je više literature o provjeri činjenica kao medijskoj praksi. [6] [7] [8] [9] Polja epistemologije i filozofije znanosti sada imaju pod sustave koji žele riješiti krizu u vezi s “činjenicama” u javnoj kulturi. Uspješan međunarodni pokret provjere činjenica dovodi do uspostavljanja mnogih novih organizacija usmjerenih na certificiranje istine. Pojedinosti ovih napora možete pronaći drugdje. [10]

Unatoč često ozbiljnim naporima, nedavni rast provjere činjenica ne čini situaciju očito boljom. Neki tvrde da više provjera činjenica u stvari pogoršava stvari. Kako je to moguće?

Odgovor je da se provjera činjenica – provjera specifičnih tvrdnji – ne može pozabaviti sa tri osnovna načina kojima se činjenice mogu koristiti za zabludu (vidi okvir u nastavku). Budući da provjera činjenica nudi službenu provjeru, na taj način omogućava lakše korištenje činjenica za zabludu i dezinformaciju. Ovo zvuči kontra zdravo razumnim očekivanjima. Ali što je više prihvaćena činjenica, to je veći utjecaj kada je postala dio pogrešne kampanje zablude.

Tri osnovna načina zavaravanja činjenicama

1. Dekontekstualiziranje i rekontekstualiziranje. 

Kada se činjenica predstavi bez potrebnog konteksta ili vodi u zabludu, što rezultira namjeravanim nerazumijevanjem njegovog značaja.

Rečeno vam je da je nešto činjenica (npr. the findings from a study) bez da vam se kažu metodame koje su korištene, pogreške kod mjerenja, ograničenja prilikom opažanja itd. Obično, bez razumijevanja ovih pitanja, činjenica se čini važnom i impresivnom. Jednom kada se činjenica razumije u kontekstu mogućih pogrešaka mjerenja i svojstvenih ograničenja metodologije, čini se da je ne uvjerljiva i potencijalno upitna.

2. “Cherry-picking” – selektivni odabir i ograničavajuće  polje pozornosti – fokusa.

Kad je samo nekoliko povezanih činjenica (ili čak cijeli skup podataka) predstavljeno samostalno, kao da pružaju sveobuhvatan prikaz relevantne teme – dok u stvarnosti postoje i druge relevantne činjenice koje se ne spominju.

Kada vam je rečeno da veliki broj studija pokazuje istu stvar, a da nikada ne čujete o studijama koje su provedene o relevantnim alternativnim hipotezama. Obično, bez znanja više, čini se da postoji neodoljiv konsenzus, dok se nakon saznanja više, čini da postoji razumno neslaganje i velika nedorečenost.

3. Reinterpretiranje i formuliranje značenja prije interpretacije činjenica (pre-framing). 

Kad se skup provjerenih činjenica iznese kao već utvrđeni dio emocionalnog okvira. Činjenica nije predstavljena kao moguća u razmatranju prema mnogim drugim mogućim valjanim okvirima.

Rečeno vam je, ili se snažno podrazumijeva, da bi rezultate određenih studija trebalo shvatiti  kao “nada”, “revolucionarno”, “zastrašujuće” ili “pogrešno” itd., Bez da im se predstavi alternativni okvir ili perspektiva. Obično, pretpostavljeni i emocionalno manipulativni jezik stvara dojam da je neizbježno izvući samo određene zaključke, dok prezentacija višestrukih perspektiva i okvira rezultira raznovrsnijim vrstama značenja.

Upotreba činjenica koja dovodi u zabludu vodi se prema nekoj kombinaciji tri primarna načina navedena u gornjem okviru. Informativne kampanje koje su činjenično istinite, ali ipak pogrešne, stvar su klasične propagande, kao što smo dokumentirali u našoj nedavnoj seriji o problemu moderne propagande.[11] Desetljećima postoje kumulativne inovacije u industriji odnosa s javnošću.[12] Tehnike zavaravanja činjenicama neprestano su znanstveno napredovale.

Činjenice postaju oružje za korištenje u politički nabijenim diskursima u kojima je pobjeda važnija od točnog predstavljanja većih i složenijih istina.

Danas strateška zlouporaba činjenica postaje uobičajena praksa svakodnevnih građana na društvenim mrežama. Mnogi ljudi objavljuju na svojim feedovima društvenih medija samo one činjenice koje ujedno i podržavaju, a koje podržavaju njihova postojeća uvjerenja i ideologije. Provjerene činjenice skupljaju se kao streljivo za kulturni rat, a ne radi cjelovitog razumijevanja. Mikrociljanje “microtargeting” zatim zadovoljava te preferencije, osiguravajući stalnu ponudu odabranih činjenica. Rezultirajući filterski mjehurići i algoritamska radikalizacija raspravljeni su u našem srodnom dokumentu o informacijskom ratovanju u 21. stoljeću.[13]

Algoritamska radikalizacija koja prevladava na društvenim medijima ne zahtijeva “lažne vijesti”. Budući da se činjenice mogu koristiti za zabludu, može doći do ekstremne polarizacije i ideološkog zarobljavanja identiteta kada se pojedinci bave informacijama koje su činjenične. To je moguće kada su činjenice izvučene iz konteksta, probrane i emocionalno opterećene. Činjenice postaju oružje za korištenje u politički nabijenim diskursima u kojima je pobjeda važnija od točnog predstavljanja većih i složenijih istina. Time se umanjuje korisnost “činjenica” i diskursa koji iznose činjenice, što znači uniziti nužnu komponentu odgovarajućeg javnog osmišljavanja.[14]

Ali što bi se dogodilo kada bismo odlučili usporiti i zajedno razmisliti o činjenicama? Što ako stvarno želimo razumjeti što se događa na način koji objašnjava sve činjenice i njihove različite okvire i interpretacije?

Suparnička “provjera” činjenica mora ustupiti mjesto zajedničkom razumijevanju činjenica koje se temelji na većoj suradnji. S fokusom na obrazovanje, ovaj pristup zahtijeva da pojedinci ozbiljno nastoje procijeniti složenost činjeničnih tvrdnji. Radeći zajedno, pojedinci se uključuju u proces suradnje kako bi razumjeli implicirani značaj i značenje dotičnih činjenica, uključujući svu povezanu složenost i nijanse. Postoje četiri osnovna načina razumijevanja činjenica (vidi okvir 2). Razumijevanje činjenica zahtijeva proces koji nadilazi poznati proces provjere činjenica, ali uključuje i razmatranje konteksta, reprezentativnosti i okvira.

Tumačenje činjenica uključuje vrijednosti i prosudbe koje sama činjenica ne određuje.

Četiri načina razumijevanja činjenica

1. Provjera i verifikacija.

Ako postoji činjenična tvrdnja, odredite metode korištene za njezino opravdanje. Nakon razumijevanja podrijetla činjenice, pronađite najjasnije načine izražavanja onoga što je utvrđeno kao istina. Kada čitate o novim znanstvenim otkrićima objavljenim u medijima, trebali biste postaviti pitanja poput:

Je li naveden pouzdan izvor koji potkrepljuje tu činjenicu?
Je li činjenica potvrđena iz više neovisnih izvora?
Je li to navedeno na način koji je što jasniji i što je moguće bliži empirijskom?

2. Upozorenja i kontekst.

Nakon provjere činjenice, razmotrite ograničenja uključenih opažanja i metoda, uspoređujući ih s drugim mogućim opažanjima i metodama. Kvalificiranje činjenice kao “kontekstualno istinite” daje dublje razumijevanje njezine valjanosti, jasnije pokazujući što je poznato, a što nije. Kada se bavimo stvarnim studijama i dokazima koji se spominju u medijskim pričama, treba postaviti pitanja poput:

Što je važno znati o kontekstima u kojima je činjenica potvrđena?
Koja ograničenja imaju relevantne metode, opažanja i tvrdnje?
Koliko će činjenica biti istinita izvan konteksta u kojem je potvrđena?

3. Zastupljenost i sveobuhvatnost.

Nakon što se činjenica stavi u kontekst, proširite taj kontekst kako biste uključili šire područje pitanja. Nastojte prikupiti što cjelovitiju mrežu informacija, uključujući sva relevantna znanja s izravnim utjecajem na važnost činjenice. Razumijevanje činjenice zahtijeva reprezentativan pogled na potpuno stanje znanja o relevantnim pitanjima. Nakon što ste pregledali istraživanja koja su mediji citirali i time potvrdili i kontekstualizirali dotičnu činjenicu, možete dodatno pitati:

Koje dodatne činjenice treba uzeti u obzir da bi se u potpunosti predstavilo značenje dotične činjenice?
Koji je potpuni okvir susjednog i povezanog znanja u vezi s problemom?

4. Perspektive i okvir. 

Konačno, nakon što dobijete reprezentativnu sliku činjenice u kontekstu, razmislite o njezinu značenju nastojeći je sagledati iz nekoliko relevantnih okvira i svjetonazora. Zauzimanje višestrukih perspektiva i uključivanje u emocionalnu dinamiku razumijevanja činjenica omogućuje promišljen pristup komunikaciji i obrazovanju. Izvan svake činjenice su vrijednosti koje je uokviruju; stoga se treba zapitati:

Na koji način različite vrste ljudi mogu tu činjenicu emocionalno uokviriti i shvatiti osobno?
Koje su implikacije te činjenice, prema različitim relevantnim političkim ideologijama?
Koje su različite razumne perspektive o značenju činjenice?

Osim jednostavne provjere činjenice, ona mora biti stavljena u kontekst i pozicionirana u odnosu na sve druge blisko relevantne činjenice. To uključuje prikupljanje činjenica o metodama korištenim za generiranje dotične činjenice. Provjera jedne činjenice zahtijeva provjeru mnogih drugih, dok se radi na predstavljanju što sveobuhvatnije mreže povezanih istina. Emocionalni učinak bilo koje činjenice uvijek je složen. Tumačenje činjenice uključuje vrijednosti i prosudbe koje sama činjenica ne određuje. Provjera činjeničnosti samo je početak većeg procesa stvaranja značenja, koji uključuje razmatranja koja se ne mogu svesti na konkretne rasprave o “činjenicama”.

Naš je zadatak stvoriti nove procese za određivanje onoga što se smatra zajedničkom, društveno značajnom, međusobno razumljivom “istinom”.

Zavaravanje činjenicama moguće je samo ako se ne obrati pozornost na sva četiri načina uključena u sveobuhvatno razumijevanje činjenica. Provjera činjenica kakva se trenutačno provodi obično se usredotočuje samo na jedno od četiri. Obrazovni napori usmjereni na poboljšanje javnog diskursa moraju uzeti u obzir više od toga kako otkriti prijevare i laži. Postoji mnogo više od razumijevanja činjenice nego znati je li ona istinita. A za razumijevanje složenih stvarnosti postoji mnogo više od slaganja oko skupa činjenica.

Poanta ovog članka nije da je provjera činjenica loša, već da je neophodna, ali djelomična. Kako sada stoji, neadekvatna je kao odgovor na informacijski rat — ali to ne znači da bi ju se trebalo napustiti. Budućnost našeg civilnog društva i javne sfere ovisi o drastičnom unapređenju dosadašnjih pristupa suočavanju s “činjenicama”. Naš je zadatak stvoriti nove procese za određivanje onoga što se smatra zajedničkom, društveno značajnom, međusobno razumljivom “istinom”. Očito, to zahtijeva više od provjere da li je svaka činjenica provjerena.

Moguće je proširiti naše pristupe suočavanju s činjenicama u javnom diskursu na načine koji uključuju više složenosti, nijansi i zauzimanja perspektive. Početak bi bio imati stranice za provjeru činjenica i rasprave utemeljene na gore ponuđenim modelima, umjesto da budemo ograničeni samo na “provjeru”. Sve dok se ne poduzmu takvi koraci za poboljšanje javne kulture, bit će jednako lako zavesti činjenicama kao što je lako manipulirati obmanom – možda čak i lakše.

Ulozi su visoki kada se radi o budućnosti “činjenica”. Kao što je jasno stavljeno do znanja: pogrešno postupanje s činjenicama na kraju razbija javno osmišljavanje, a razbijanje javnog razuma na kraju razbija društvo. Sat otkucava. Kako se gomila sve više i više “činjenica”, naša se kultura ipak sve više udaljava od stvarnosti. Informacijski rat sada sustavno i brzo potkopava mogućnost koherentnih javnih diskursa o iznošenju činjenica. To dovodi do situacije u kojoj političke kampanje i kampanje za odnose s javnošću počinju djelovati eksplicitnije i samosvjesnije izvan istine. Naravno, “činjenice” ostaju važne – pogotovo ako su službeno provjerene – jer se mogu koristiti kao oružje. Ali veća, složenija istina je izgubljena, prihvaćena kao žrtva kulturnog rata.

Ova vrsta cinične kulture post-istine suprotna je demokratskom načinu života. Ali rješenje nije stvoriti centralizirane “odbore za istinu”. Oni bi služili kao službeni legitimatori cenzure, postajući krajnji autoriteti zajedničke društvene stvarnosti. Otvorena društva djelomično su definirana slobodnim protokom pouzdanih činjenica kroz javnu kulturu. Time se razlikuju od društava koja informacije usmjeravaju uskim kanalima i prepuštaju individualnu prosudbu diktatu vlasti. Odgovornost za integritet javnih diskursa o iznošenju činjenica treba raspodijeliti na cijelo civilno društvo. Pokret oko sve naprednijeg polja provjere činjenica ne bi trebao težiti konsolidaciji moći, već njezinoj raspodjeli.

Ne postoji tehnički “popravak” ili jednostavno rješenje za poboljšanje cjelokupnog sadržaja i složenosti javne komunikacije o činjenicama. Međutim, postoje mogućnosti da digitalne tehnologije omoguće obrazovne inicijative duboke dubine u masovnim razmjerima. Iste tehnologije koje se sada koriste da nas zavedu činjenicama mogu se koristiti da nam pomognu sastaviti sve činjenice zajedno i smjestiti ih u pravi kontekst. Sada se ključna veza digitalnih tehnologija, obrazovanja i politike može rekonfigurirati kako bi se omogućilo široko učenje i međusobno razumijevanje. Iako su te činjenice jasne, kao i uvijek, postavlja se pitanje što s njima odlučimo učiniti.

1. See Consilience Papers, “It’s a MAD Information War,” The Consilience Project, July 25, 2021. 
2. See Consilience Papers, “The End of Propaganda”, October 17, 2021. 
3. Joel Best, Damned Lies and Statistics: Untangling Numbers from the Media, Politicians, and Activists (2012, University of California Press). 
4. George Lakoff, Don’t Think of an Elephant!: Know Your Values and Frame the Debate (2014, Chelsea Green Publishing). 
5. See Consilience Papers, “Democracy and the Epistemic Commons”, February 27, 2021 and “Challenges to Making Sense of the 21st Century”, March 30, 2021. 
6. Stephen J. Ceci and Wendy M. Williams, “The Psychology of Fact-Checking” Scientific American, October 25, 2020, https://www.scientificamerican.com/article/the-psychology-of-fact-checking1/. 
7. Dan M. Kahan, David A. Hoffman, Donald Braman, Danieli Evans and Jeffrey J. Rachlinski, ““They Saw a Protest”: Cognitive Illiberalism and the Speech-Conduct Distinction,” Stanford Law Review 64, no. 4 (May 2021), https://www.stanfordlawreview.org/print/article/they-saw-a-protest/. 
8. “Checking the Fact-Checkers in 2008: Predicting Political Ad Scrutiny and Assessing Consistency,” Journal of Political Marketing 15, no. 4 (2016) https://doi.org/10.1080/15377857.2014.959691. 
9. Morgan Marietta, David C. Barker and Todd Bowser, “Fact-Checking Polarized Politics: Does The Fact-Check Industry Provide Consistent Guidance on Disputed Realities?” The Forum 13, no. 4 (January 2015) https://www.americanpressinstitute.org/wp-content/uploads/2016/02/Marietta-Barker-Bowser-2015-Forum.pdf. 
10. See this resource for a sampling of organizations engaged in fact-checking. The Consilience Project has not vetted these organizations, and inclusion on this list does not imply endorsement. 
11. See Consilience Papers, ”The End of Propaganda,” October 17, 2021 and ”WE DON’T MAKE PROPAGANDA! THEY DO!” August 23, 2021. 
12. See Consilience Papers, “Where Arguments Come From,” June 25, 2021. 
13. See Consilience Papers,“Social Media Enables Undue Influence,” December 5, 2021. 
14. See Consilience Papers, “Democracy and the Epistemic Commons,” February 27, 2021. 

Objavio: Danijel Višak

Prije nešto malo više od desetak godina shvatio sam da upozorenja znanstvenika i klimatskih aktivista nisu nešto što trebam zanemarivati. Kroz godine koje su slijedile postupno shvaćanje situacije koja obuhvaća klimatske promjene kao bitan dio mojeg života, natjeralo me na razmišljanje: Što mi je činiti? Sve informacije koje sam primao i znanja koja su dolazila uz njih ukazivala su da nešto moramo napraviti. Ali kako? I zašto nitko to ne radi? U to vrijeme još uvijek nisam shvaćao ozbiljnost stanja i nisam čuo vapaje i uzvike onih koji su već bili svjesni da smo gadno zabrljali i koji su već predano radili kako bi ukazali na održivi razvoj i povratak prirodi.

Kada sam se odlučio započeti sa pocastom “Što se zapravo događa sa životom na Zemlji?”, vizija ovog projekta bila je da razgovori koji će se desiti, dotaknu svijest lokalne zajednice u kojoj živim i potaknem ljude na povezivanje i akciju. Što se na samom početku i događa. Kroz razgovore pokušavam čuti priču ljudi koji ne okreću glavu od činjenica da se Zemlja zagrijava brže od svih dosadašnjih predviđanja, a za što odgovornost pada isključivo na djelovanje čovjeka u posljednjih 200 godina, i da nitko ne zna kada i koliko jako će posljedice klimatskih promjena u potpunosti utjecati na dosadašnji način života ljudi. Pokušavam čuti priču ljudi koji su svjesni neodrživosti ekonomskog sustava, kao i sustava upravljanja lokalnih i državnih vlasti i krhkost svih ostalih sustava u kojima živimo, i njihov odnos sa sobom, zajednicom i općenito životom u ovim povijesnim trenutcima opstanka čovjeka na planeti.

Puno je tu sustava i podsustava koji su međusobno povezani, i koji jedne druge, još uvijek raznim “polugama” kapitala i politike, (p)održavaju i čine naizgled “nedodirljivima” i “otpornima” na krizu koja se dešava, i time skreću pozornost sa višestrukih kolapsa koji prijete ne samo egzistenciji čovjeka, već nas dovode pred šesto masovno izumiranje sveg života na ovoj planeti.

Shvativši situaciju u kojoj se nalazimo prolazio sam kroz teške trenutke koje nisam mogao sam sebi opisati. To su bili vrlo novi i teški osjećaji. Prvo sam osjetio veliki sram, i osobnu odgovornost prema svemu što smo kao čovječanstvo stavili “na kocku” iz sebičnih razloga. Taj osjećaj je u meni otvorio jedan novi ponor. Nepoznat do sada. Ponor koji je počeo gutati sve ostale osjećaje, a poneke i pojačao. U tom bezdanu stvorila se i tuga. Neizmjerna tuga za prirodom i Životom koji mi nestaje pred očima. Tuga što to većina zanemaruje i ne shvaća ozbiljnost. Uz tugu pojavljivali su se ispadi bijesa, ljutnje. Lomio sam se, ponekad niti svjestan od kuda ti osjećaji dolaze. Bespomoćnost. Pa i povlačenje. Gubljenje smisla za nastavak. Što sada? Kako ja tu mogu nešto pomoći? Izgledalo je besmisleno o tome uopće i razmišljati.

Počeo sam istraživati. Čitati. Gledati. Slušati. Povezivati se.

Otkrio sam da postoji puno ljudi koji “vide” i koji nešto rade. Žive tu borbu za Čovjeka, borbu za Život. Otkrio sam da su tu ljudi za koje sam mislio da više ne postoje. Stariji, mudriji, spremni slušati i spremni prenositi. Da su tu i mladi koji se bore za svoju budućnost. Otkrio sam da nas je sve više koji razumiju potrebu za promjenom, za novim rješenjima, za drugačijom budućnošću od one koju smo si trenutno ucrtali.

Otkrio sam da već postoje ili se stvaraju i iskušavaju novi sustavi i podsustavi koji osnažuju zajednice i podržavaju ih i osnažuju ih kako bi bile otporne na kolapse sustava koji trenutno naizgled održavaju život čovjeka na planeti, i prilagođavaju se novom i  održivom načinu života.

Vrijeme koje dolazi je vrijeme velikih odricanja. Odricanja kojima sadašnjim načinom razmišljanja i življenja, ne možemo pripisati logiku, iako je ona očita, neizbježna i nužna. Promjena koju ta odricanja donose, dešava se prvo u nama. Kako živjeti dalje, a ne nastaviti živjeti život koji podupire uništavanje prirode i prirodnih resursa, koji uništava šume, mora, rijeke i jezera, time i živote svih ostalih bića koja djele sa nama ovu planetu. Uništavajući i degradirajući prirodne sustave Života uz koje smo evoluirali do danas, iskorištavajući njegove osovine, ne vraćajući mu ništa. Do točke iz koje nema povratka. A to je trenutak u kojem se nalazimo. Game over. 

Život kakvog znamo, postoji još samo u iluzijama civilizacije koja u svojoj dekadentnosti ne vidi propast društva i prirodnih sustava bitnih za život na Zemlji, ne vidi manipulacije politike i kapitala, ne vidi krhkost tog sustava, ne vidi kolaps energetskog sustava vezanog uz isključivo izvlačenje nafte. Zastrašujuća je opća “zaslijepljenost”  na štetne načine upravljanja sustava vlasti koja (ne)namjerno klimatske promjene i dalje ne uvrštava u programe, planove, projekte pa ni i obećanja u svojim (pred)izbornim aktivnostima. Civilizacije koja “klimatske i druge aktiviste” predstavlja i označava  kao “teroriste” i grupe koje onemogućavaju normalan život, a “beskonačan” ekonomski rast i (ne održivi) razvoj tehnologija i dalje kao “zlatno tele” predstavlja da su izlaz i rješenje svih problema (i vidljivih i ne vidljivih).

Promjena dolazi iz nas, od nas, i kroz nas. Ona nije jednostavna. Ona nije lagana. Ona i sama prolazi kroz svoje stadije i tu se pojavljuju “emocionalna stanja kao što su eko-anksioznost, ekološka tuga, eko-bijes ili solastalgija.[1]” – izvor wikipedia. Te osjećaje vrlo je lako pomješati i pripisati ih drugim izvorima, ili njihove negativne posljedice mogu pojačati stanja koja su se u nama skrivala a da ih nismo ni bili svjesni. Moj savjet je razgovarajte sa ljudima koji su svjesni situacije u kojoj se nalazimo, oni su također otvorili svoje ponore, osjetili i tugu, i bespomoćnost, i ljutnju i strah, ali i izgradili nove mostove preko njih. U njih zasadili novo sjeme nade i hrabrosti za borbu za budućnost svega što nas okružuje.

“Za neke pojedince povećani angažman uzrokovan zajedničkom borbom protiv klimatskih promjena smanjuje društvenu izolaciju i usamljenost . [73] Na razini zajednice, učenje o znanosti o klimatskim promjenama i poduzimanje kolektivne akcije kao odgovor na prijetnju može povećati altruizam i društvenu koheziju, ojačati društvene veze i poboljšati otpornost. Takav pozitivan društveni učinak općenito je povezan samo sa zajednicama koje su imale donekle visoku društvenu koheziju na prvom mjestu, što je potaknulo vođe zajednice da djeluju kako bi poboljšali društvenu otpornost prije nego što poremećaji povezani s klimom postanu preozbiljni. [8] [12] [10] [74] [43]” Wikipedia

Objavio: Danijel Višak