Gradnja kuće na permakulturnom imanju

Ovo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Teren je kupljen bez ikakvog objekta. Tek tri godine kasnije došli smo u priliku da počnemo sa gradnjom objekta. Objekt bi trebao poslužiti kao nužni smještaj ako nastane takva potreba. U slučaju da se uvjeti boravka u gradu značajnije naruše, objekt bi trebao osigurati sigurnu alternativu. Npr. dođe do kakve katastrofe, gubitka posla i sl. S time u vidu, planira se osiguravanje el. energije, vode i topline iz više neovisnih izvora. Planira se osiguravanje skladišnog prostora za čuvanje hrane i drugih potrepština na siguran način.

Nastavite čitati

Posadi stablo što prije!

U počecima bavljenja permakulturom, često sam imao poriv da sve radim “što prije”. Tako sam možda i došao do permakulture. Htio sam što prije transformirati zemljište koje uređujem. Imao sam običnu, jednoličnu livadu. Livade ne služe ničemu, ako niste govedo. Livade treba redovito kositi, održavati. Ako ne pokosite na vrijeme, početi će rasti divlje grmlje, pa onda imate mnogo posla da sve stavite pod kontrolu. I koliko god radili, održavali livadu, ona je uvijek samo livada. Htio sam jestivu šumu. Da posvuda rastu stabla, voćke, orasi, kesteni… Htio sam graditi tlo, apsorbirati ugljik iz atmosfere. Htio sam da moja briga o terenu prestane, i da se teren brine o mojim potrebama.

Nastavite čitati

Razvoj permakulturnog imanja

Ovo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Tijekom tih godina, nekoliko sam puta odradio proces permakulturnog dizajniranja. Dizajn nikad nije dovršena stvar. Ne postoji dovoljno dobar, da se ne može još malo popraviti. Okolnosti se mijenjaju, a dizajn treba pratiti te promjene. Stječu se nova iskustva i svake smo godine sve pametniji. Uviđamo neke propuste u dizajnu koje onda u hodu ispravljamo. Nekad su propusti tako veliki, da je lakše dizajnirati sve iznova.

Nastavite čitati

Priroda je fraktalna, pa tako i permakultura

Često čujem “nemam još svoju zemlju, pa se ne mogu baviti permakulturom”. Ili “imam 2000 m2 zemljišta, što da sad radim?”. To na neki način implicira da je bavljenje permakulturom isto što i uređivanje vlastitog imanja. Ili možda, uzgoj hrane, gradnja kuće. Ipak, rijetki su doista u prilici da imaju slobodan teren na kojem mogu raditi što god isplaniraju. Možda još nemate nekretninu. Možda imate zemlju, ali od nje i živite. Niste u prilici raditi drastične promjene u načinu korištenja.

Nastavite čitati

10 godina u permakulturi, a rezultata nema?

Tek smo čuli za permakulturu, i odmah vidimo besprijekorno osmišljena i uređena imanja. Biljke rastu same od sebe, hrana posvuda, ljudi nasmiješeni, zadovoljni… Poželimo i mi tako živjeti, educiramo se, prođemo kakav tečaj, krenemo dizajnirati. Na papiru sve funkcionira savršeno, zone, sektori, kuda teče voda, gdje sadimo kakvo bilje… Prođe 10 godina, a livada je i dalje livada. Gdje je zapelo?

Nastavite čitati

Želim se izolirati od svijeta i biti sam sebi dovoljan

Permakultura nam pruža znanja i vještine da si sami osiguramo što nam treba za život. Sami uzgajamo hranu za svoje potrebe. Sakupljamo drva za ogrijev. Gradimo kuću od lokalno dostupnih materijala. Učimo znanja starih majstora, sve manje ovisimo o društvu. Sve manje trošimo novca, jer ne želimo financirati toksičan društveni poredak. Došli smo u posjed velikog komada zemlje i tu nas nitko neće pronaći. Trčimo goli livadom, lovimo divljač, kupamo se u vlastitom potoku. Imamo neregistriranu djecu, ne želimo da država za njih zna. Sami ćemo ih odgajati i učiti ono što zaista trebaju znati. Neka svijet ide svojim putem, ali nas neće vući za sobom.

Nastavite čitati