Napustio stalan posao radi uzgoja povrća?

Već 25 godina radim za poslodavca. Solidan posao, dobro plaćen, dinamičan, ali zahtjevan po pitanju slobodnog vremena. Otkako sam zakoračio u permakulturu, mučim se da uskladim ono što volim raditi sa onim što moram raditi. “Moram” se odnosi na to da sam jedini zaposlen u obitelji sa dvoje djece. Nešto sam gledao da je moguće zasaditi vrt, prodavati povrće i živjeti od toga kao da je “pravi posao”.

Nastavite čitati

Što priroda želi? Dva primjera

Što se to u prirodi događa, da “uništavanje” pomaže? Je li moguće da su biljke u prirodi toliko navikle na brojne nedaće, da se baš za njih spremaju? Već znamo da postoji sjeme koje klija tek nakon požara. Korov raste tek kada se prekopa vrt. Mogu li biljke “osjetiti” da je u blizini palo veliko stablo, pa dobiju “nalog” da krenu sa rastom? Jesu li neke biljke toliko ukusne životinjama, da su u svoj “program” uvrstile i redovitu štetu od divljači? Da ne znaju rasti drugačije, pa im ta šteta dođe kao trening za budući razvoj?

Nastavite čitati

Pokrovni usjevi u permakulturi

Pokrovni usjevi (eng.: cover crops) podrazumijevaju mjere održavanja tla uz prisutnost vegetacije na zemljištu. Mjere su s namjerom održanja ili povećanja organske tvari tla, poboljšanja fizikalnih svojstava tla (struktura tla, vodozračni odnosi u tlu), akumulacije dušika u tlu uzgojem mahunarki (leguminoza), poboljšanja mikrobiološke aktivnosti tla, suzbijanja korova biološkim mjerama, odnosno, općenito – podizanja plodnosti tla.

Nastavite čitati

Čičoka

Kada bi uzgajali samo jednu biljku, koja bi to bila? Mnogi permakulturni edukatori na prvo mjesto stavljaju upravo čičoku. Prisutna je u mnogim permakulturnim vrtovima, ali i kao ukrasna biljka mnogih okućnica. Čičoka se često nađe i na zapuštenim terenima koje su ljudi napustili prije mnogo godina, što govori o njenoj otpornosti.

Nastavite čitati

Par jednostavnih koraka do velike količine hrane

Veoma je važno da uzgajate vlastitu hranu. To ne mora biti sva hrana koju trošite, što često i nije izvedivo. Ipak, nešto bi trebali sami osigurati. Ne govorim o tegli sa začinskim biljem na kuhinjskom prozoru. Ne govorim ni o poslasticama ili multivitaminima iz malog vrta pred kućom. To je sve u redu ako imate mogućnosti. Govorim o hrani koja se jede kada smo gladni. Ona kojom možemo napuniti trbuhe, pa raditi neki fizički zahtjevan posao. To je hrana koja nas čini manje ovisnima o lancu opskrbe. Ona koja ne dopušta da se plašimo tko će koga napasti. Hoće li biti kakav štrajk, hoćemo li primiti mjesečnu plaću. Tek kada se ti strahovi eliminiraju, onda možemo dalje. Onda je lakše saditi stabla, transformirati okoliš, zagovarati promjene u društvu.

Nastavite čitati