U permakulturi kažemo “ostvari prinos“. Zaista, jeste li kada imali osjećaj da se prikazuje sadnja, sjetva, ili neki proces u njegovom začetku? Ja se obično pitam što je dalje bilo, koji su rezultati? Jesmo li se najeli iz svog vrta, ili je sve preuzeo korov, odnijele ptice, vrtlar zaboravio? Isto vrijedi za sve ostale projekte u permakulturi. Zaista je neophodno nakon nekog vremena analizirati uloženu energiju i proučiti rezultate. Ali, ovo je post o čičoki, jednom od simbola permakulture u vrtu.

Za početak, možete pročitati i uvodni post o čičoki, kako i zašto je uzgajati.

Kada se bere čičoka?

Čičoka se može brati, tj. vaditi iz zemlje, u fazi mirovanja. To obično nastupa sredinom jeseni, kada ocvate i lišće počne odumirati. U kontinentalnoj klimi se to poklapa sa prvim mrazevima koji dodatno ubrzavaju odumiranje nadzemnog dijela biljke. Formiranje gomolja je tada završeno i oni miruju u zemlji. U zemlji mogu ostati sve do proljeća, ako ju ne mislite odmah konzumirati. Zemlja najbolje čuva svježinu ovih plodova, tako da nema žurbe. U mojoj (planinskoj) klimi se dakle čičoka bere od 1.11. do 1.4. otprilike.

Kako se bere čičoka?

Ja sam započeo rezanjem stabljika. Radi se o štapovima visine 2-2.5m koji sada samo smetaju. Biti će odličan materijal za malčiranje ili kompostiranje, naravno. Stabljika čičoke je debljine prsta, kako koja. Iznutra je šuplja, tj. ima spužvasto tkivo. Lako se reže običnim vrtnim škarama ili škarama za živice.

Berba ide prilično lako. Preporučam da zemlja bude što više suha u vrijeme branja jer je tako lakše. Gomolji se lakše vade, budu čišći.

Od alata, koristim samo sljedeća dva. Iste alate koristim za vađenje i krumpira. Vile za kopanje koristim kako bih lagano podignuo cijeli korijenov sustav. Zakrivljene vile-grablje koristim kasnije da “pročešljam” zemlju kako ne bi nešto ostalo.

Vađenje čičoke iz zemlje

Ako je zemlja dovoljno rahla, kao što kod mene jest slučaj, dovoljno je vile zabosti oko 30cm od stabljike. Stabljika nije odrezana do tla jer je ovako lakše odrediti gdje treba kopati. Kada se vile zabodu, samo se lagano podigne busen korijena. Čim se vidi da se podiže, to je to. Na nekim mjestima nije išlo otprve. Tada bih vile ubo sa druge strane, pa ponovno malo podignuo. Sve uz minimalni napor, oprezno kako ne bih pokidao busen. Kao da presađujemo voćku.

Kada je zemlja olabavljena, rukom uhvatim stabljiku i podignem iz zemlje. Gomolji većinom ostaju uhvaćeni za korijen.

Nakon toga, prvo rukama prođem po rupi u kojoj je bio ovaj korijen. Obično se nađe još koji gomolj koji se otkinuo sa korijena. Na donjoj slici vidite jedan koji raste sa lijeva na desno (duga bijela žila). Taj pripada biljci koju sam upravo iskopao. Iznad njega je još jedan koji pripada susjednoj biljci. Biljke su međusobno odmaknute 40-50cm. Upravo toliko im je prostora i trebalo da pruže gomolje jedna prema drugoj, a ne smetaju jedna drugoj. Prostor je tako maksimalno iskorišten, uz odličnu veličinu i kvalitetu plodova.

Za kraj, još samo “pograbljam” rahlu zemlju vilama-grabljama. nađe se još koji gomolj koji je zalutao malo dalje od biljke.

Sadnja za sljedeću godinu

Za čičoku kažu da se jako širi i teško ju je iskorijeniti vađenjem gomolja. Kažu da uvijek ostane fragment korijena u zemlji koji ponovno niče. To može biti slučaj sa nekim sortama, ali ova koju berem nema takve sklonosti. Često bi na busenu ostalo baš svo korijenje i svaki najsitniji gomolj. Koliko god tražio, ne bih ništa više u zemlji našao. Da ne riskiram da sljedeće godine ipak ne nikne, ja sam odmah odradio i sadnju.

Među izvađenim gomoljima, našao bih onaj veličine oraha ili manji. Vratio bih ga nazad na mjesto gdje je rastao i zatrpao rupu. Tako mogu biti siguran da će sljedeće godine nova čičoka niknuti baš na tom mjestu, a ne negdje spontano. Tako mogu održavati pravilne redove i razmak unutar reda.

U nastavku opisujem kakav je prinos bio po biljci, te ukupni za ovu površinu. Prinos uspoređujem sa uloženim radom tijekom cijele godine. Opisujem kako su se pokazale dvije sorte čičoke koje sam testirao i u čemu su razlike. Kakve su razlike bile tamo gdje je rasla jedna stabljika u odnosu na 4-5 stabljika iz istog korijena? Opisujem kako sam čičoku uskladištio da ostane svježa i lako dostupna tijekom cijele zime.

Nastavak je za članove našeg kluba koji podržavaju razvoj ove platforme. Lijepo vas molim da se za nastavak ulogirate ili pristupite klubu na razinu “Sudjelujem”.

Gdje nabaviti čičoku?

Jeste li zainteresirani za nabavku plodova iz mog vrta, dar prirode i mojih ruku djelo? Javite se putem kontakt obrasca. Ja sam u Rijeci ili Gorskom kotaru, pa kome bude zgodno možemo se direktno razmijeniti. Veće količine mogu poslati dostavnom službom, valjda

Objavio: Nikola

Udruga Žmergo, Filozofski fakultet u Rijeci, Energetska zajednica Drenova i udruga Bez granica pozivaju organiziraju okrugli stol na temu obnovljivih izvora energije na kojem će pozvani relevantni stručnjaci govoriti o trendovima, aktualnostima te potencijalima obnovljivih izvora energije, ulozi jedinica lokalne samouprave, dostupnosti iste građanima, a s posebnim naglaskom na energetsko siromaštvo i kako ga možemo eliminirati (ili smanjiti).

Nalazimo se na energetskoj raskrsnici. Proaktivni pristup pri osiguravanju energetske neovisnosti važniji je nego ikada. Okrugli stol izuzetna je prilika čuti stručnjake s iskustvom u tom području koji će predstaviti mnoga istraživanja i prilike koje se pružaju i pokretanjem javno-građanskih projekata, kao što je lokalna inicijativa građanske energije koju danas vodi Energetsko-klimatski ured Grada Križevaca, prvi takav u Hrvatskoj. Suradnja gradova i općina s udrugama i građanima izuzetno je bitna i moguća, kako bi čim uspješnije proveli tranziciju na dobrobit lokalne zajednice.

Okrugli stol “Građanska (obnovljiva) energija”
31.siječnja 2024. / 10.00 – 12.00 sati dvorana 138 / Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Gosti govornici:
mr.sc. Anamari Majdandžić, DOOR
Prezentacija Centara za borbu protiv energetskog siromaštva i primjer suradnje s dobrom praksom iz Križevaca, kao i rješenja za energetsku neovisnost u EU i Hrvatskoj.

dr.sc. Hrvoje Keko, Grid One d.o.o., Udruga My Energy Community
Usluge u domeni naprednih mreža i energetske tranzicije te modernizaciji i optimizaciji energetske infrastrukture, povezivanju istraživačkih organizacija, energetskih startupova i lokalnih zajednica.

dr.sc. Damir Juričić, Innerga d.o.o., Udruga Energetska zajednica Sjevernog Jadrana
Energetska neovisnost kroz inicijative građanske energije u PGŽ-u, inovativni modeli organizacije i financiranja energetskih zajednica te utjecaj Zakona o tržištu električne energije na realizaciju građanskih inicijativa.

Moderator:
mr. sc. Damir Medved, direktor projekta EDIH Adria (Sveučilište u Rijeci), Udruga Bez granica

Uvodno predavanje – energetsko siromaštvo u EU i HR
Poziv za sudjelovanje je otvoren za sve zainteresirane građane bez prethodne najave, a za prisutne će biti organizirano i osvježenje.

Aktivnost organiziraju Udruga Žmergo i Filozofski fakultet u Rijeci u okviru projekta Community-based action for a green transition (CO-GREEN) koji se provodi uz financijsku potporu Europske unije u okviru programa Citizens, Equality, Rights and Values (CERV)

Objavio: Mladen

Ovo je dokument iz portfelja kojim sam se 2023. godine kandidirao za permakulturnu diplomu. Imanje razvijam od 2011. godine. Teren je kupljen bez ikakvog objekta. Tek tri godine kasnije došli smo u priliku da počnemo sa gradnjom objekta. Analiza zemljišta kroz 5 elemenata napravljena je 2012. tijekom mojeg PDC-a. Tu analizu, kao i dizajn cjelokupnog imanja, možete pročitati ovdje:

Na ovu analizu, dodao bih samo detalj koji se tiče upravo objekta. Korisnici sustava, tj. obitelj nije u vlasništvu nikakve nekretnine osim ove. Objekt bi trebao poslužiti kao nužni smještaj ako nastane takva potreba. U slučaju da se uvjeti boravka u gradu značajnije naruše, objekt bi trebao osigurati sigurnu alternativu. Npr. dođe do kakve katastrofe, gubitka posla i sl. S time u vidu, planira se osiguravanje el. energije, vode i topline iz više neovisnih izvora. Planira se osiguravanje skladišnog prostora za čuvanje hrane i drugih potrepština na siguran način. Dodatnu sigurnost stvaraju nova poznanstva, tj. osiguravanje dobrih odnosa sa susjedima.

Način gradnje i općenito postupanje na imanju tako ne bi smjeli potkopavati susjedske odnose. Obitelj se ne bi smjela ovom gradnjom financijski ugroziti. Na raspolaganju je jedna mjesečna plaća od koje živi četvero ljudi pa bi trošak gradnje trebalo strogo kontrolirati. Planira se trošak od max. 20,000 € do stanja useljivosti, a naknadni razvoj bi bio u skladu sa mogućnostima i realnim potrebama.

Naziv rada: Gradnja kuće – središta permakulturno dizajniranog imanja
Kandidat: Nikola Bošnjak
Mentorica: Gordana Dragičević
Vrijeme provedbe: 2013. do 2023.

Nastavak teksta je za članove našeg kluba koji sudjeluju u radu. Pridružite se klubu, ili odaberite način za sudjelovanje u radu kluba.

Objavio: Nikola

Zima. Vani je oko nule, voda samo što ne smrzava. U kući je +25°C, taman za kratke rukave, može se ležati bez pokrivača. To je posve uobičajena priča za sve ljubitelje centralnih grijanja, peći na drva, klima uređaja. Naša priča je različita po tome što se radi o vikendici u kojoj nitko ne boravi. Vikendica nije priključena na struju iz gradske mreže. Nema kubike drva pred kućom, nema nikakvih sofisticiranih uređaja za grijanje. A opet, temperatura u kući je cijele zime vrlo ugodna. Nekad nas nema na imanju po mjesec dana zbog lošeg vremena. Kada konačno dođemo, ulazimo u toplu kuću, imamo toplu vodu. Možemo se baviti stvarima radi kojih smo došli. A to je odmor, uređenje imanja, sadnja nečega, ili što nas već u tom trenutku veseli.

Ovdje ću opisati kako smo mi došli do kuće koja je stalno topla. Nadam se da će pomoći da napravite nešto slično, ili značajno smanjite trošak za grijanje kuće.

Početak

U permakulturu sam prije 12 godina “ušao” sa samo jednim motivom; da samostalno osiguram obitelji “krov nad glavom”, energiju, hranu i ostalo što nam je najpotrebnije. Motiviran uspjesima sjajnih domaćih inžinjera poput Veljka Milkovića, genijalnih projekata poput earthship kuća Michaela Reynoldsa, još i prije permakulture sam maštao kako bih napravio kuću o kojoj ne trebam brinuti, nego se ona brine o meni. U hladnoj planinskoj klimi Gorskog kotara u Hrvatskoj, grijanje kuće je posao kojim se bavimo 8 mjeseci u godini. Ostala 4 mjeseca se bavimo sječom stabala i cijepanjem drva za zimu.

Na permakulturnom imanju je previše posla, a život nudi premalo vremena da bi ga trošili na spaljivanje šuma. Iako ima neke romantike u peći u kojoj za dugih zimskih noći lagano pucketa vatra, nama je zapravo samo trebala toplina. Mnogo topline, cijele godine. S obzirom da je veći dio godine temperatura ispod optimalne, a zimi je sunčeve energije zaista malo, to je bio baš velik izazov. Kuću koristimo samo povremeno, kada dođemo na imanje, i htjeli smo da nas svaki put dočeka topla kuća. Trebalo nam je nekoliko godina planiranja, gradnje, testiranja i prilagođavanja kako bi konačno dobili što smo htjeli.

Solarne zemunice

Najbolji modeli iskorištavanja sunčeve energije i pohrane te energije u kući koje smo našli, bili su projekti tzv. earthship kuća. Kuće imaju ogromne ostakljene površine okrenute suncu, te ogromnu toplinsku masu koja može akumulirati energiju sunca. Kuće su tipično opremljene i brojnim drugim sustavima koji ih čine minijaturnim samodostatnim sustavima. Mi smo se prvenstveno fokusirali na način kako kuća ostaje ugodno topla tijekom cijele godine, u svim klimama.

Nažalost, sami projekti solarnih zemunica nam nisu nikako odgovarali. Prema lokalnim propisima, morali smo napraviti baš posve klasičnu kuću. Prizemnica, 4 zida, klasični krov. Sve drugo bi bilo jako teško progurati na odobrenje, a gradnja bez dozvole nije bila privlačna opcija.

Alternativni izvori energije

Kuću, naravno, ne moramo grijati baš suncem (iako su mnoge druge energije indirektna posljedica sunčeve energije). Možemo napraviti solarnu elektranu, vjetroelektranu, pa grijati kuću na vlastitu struju. Možemo toplinskim pumpama koristiti energiju okolnog tla. Postoje metode grijanja biomasom koja se kompostira, tzv. biomeiler. Postoje visokoučinkovite peći na drva ili otpadnu biomasu koje se može i automatizirati. Sve te opcije su nam prošle “kroz glavu”, i nažalost sve su odbačene. Prije svega, radi se obično o vrlo skupim sustavima, zahtjevnim za održavanje. Nekad se radi o vrlo hrabrim konceptima koji još nisu posve testirani u našem podneblju, ili stručna pomoć nije dostupna. Mi raspolažemo samo našim rukama, i skromnim znanjem običnih ljudi. Nekad napravimo dobro, nekad pogriješimo pa ispravljamo greške. Ne možemo si dozvoliti da se veoma skup pothvat pokaže kao greška, jer drugu priliku ne bi imali.

Gradnja prirodnim materijalima

Postoji bezbroj razloga da se prirodni materijali maksimalno koriste u gradnji, od ekoloških, zdravstvenih do estetskih. Ono što se često previdi, jest da postoji isto toliko razloga da se ne koriste. Na primjer, gradnja kuće je u našoj kulturi životni pothvat. Kuća se gradi jednom, a koristi se više generacija. Nismo naviknuti da kuću gradimo i razgrađujemo svakih par godina. Nismo naviknuti da eksperimentiramo u gradnji, pa ako se pokaže da smo pogriješili, onda počinjemo iznova. Takvo što si rijetki mogu ili žele priuštiti.

Da bi napravili kuću sa predvidivim rezultatom, dobro je osloniti se na lokalnu tradiciju. Tradicija nije uvijek dobra niti bezgrešna, ali nudi odgovor na pitanje: Koliko će kuća trajati? Kako će se neki materijal ponašati u poplavi? Gdje kupiti ciglu, koje su joj karakteristike? Mlada obitelj poput naše, bez ikakvog iskustva sa gradnjom kuće, bez značajnog budžeta za gradnju, već ima dovoljno nevolja. Nismo željeli dodatno riskirati sa nečim što još nije dovoljno testirano, i za što nismo dovoljno educirani. Odlučili smo držati se lokalne tradicije, i onda minimalno izmjeniti uobičajene stvari kako bi ostvarili izuzetne rezultate. Riječima permakulture, mali koraci za velike promjene.

Ekološki i ekonomski zahtjevi

Gradnja tipične kuće u našem podneblju zahtjeva izuzetno velike količine materijala, koji je onda samo to – materijal za kuću. U proizvodnji i transportu materijala se koriste velike količine energije, uz veliku štetu po okoliš i naš budžet. Osim u iznimnim slučajevima, cijena je obično vezana uz potrošnju energije, pa su ekološki i ekonomski problemi usko vezani. Skupa kuća je često ne-ekološka, kako god izgledala, od čega god bila sastavljena. Naša strategija je bila da potrošnju svih materijala svedemo na minimum, tj. gradimo samo ono što zaista treba. Postoje elementi kuće koji jednostavno nisu potrebni, ili se mogu naknadno dograditi. Postoje elementi koji ne moraju biti toliko kvalitetno građeni. Postoje radovi na kući koje smo mogli odraditi sami, zapravo, sve osim zidanja i jesmo radili sami.

To je način kako smo došli do kuće koja je izuzetno jeftina, a pruža nam baš ono što trebamo. Kvalitetom ne odstupa od bilo koje profesionalno građene kuće. Što je najvažnije, kuća brine o nama, a ne mi o njoj. Usred zime dolazimo u toplu kuću, imamo toplu vodu. Ne plaćamo račune za struju. Ne bavimo se obaranjem stabala niti pripremom kubika ogrijevnog drveta.

Naše rješenje

Krenimo od krupne slike prema detaljima. Naša obitelj broji 4 člana, odnosno supruga i ja imamo dvije djevojčice. Živimo u gradu, a na imanje dolazimo vikendima. Na imanju nam treba prostor za spavanje, pripremu i čuvanje hrane, svakodnevne aktivnosti poput učenja i pisanja zadaća itd. Većina prostora je višefunkcionalna, kako bi u konačnici zauzimali što manji prostor. Kada zbrojimo sve potrebe i aktivnosti, prostor za nas i naše stvari, dolazimo do nekih 60 m2 potrebnog prostora. Tu je uključena i ostava za alat, smočnica sa zimnicom, radiona…

Kuća je smještena, kao što je rečeno, u hladnom planinskom podneblju. Strategija tople kuće počiva prije svega na očuvanju energije. Zimi su rijetki posve sunčani dani, obično je maglovito, kišovito i hladno. Toplinske je gubitke teško nadoknaditi, zato je kuća oblikovana tako da gubi što manje energije. Uzmimo primjere iz prirode. Zimi se životinje sklupčaju u oblik lopte kako bi sačuvale energiju, a isto radi i ova kuća. Njena visina, širina i dubina su gotovo sve jednake, kako bi oblik bio što sličniji lopti. Na taj je način ovojnica kuće (površina koja dijeli vanjski od unutarnjeg prostora) minimalna, a time i gubici topline.

Kuća nema balkone, zapravo na njoj nema ništa zanimljivo, sve što je zanimljivo je unutra. I to je sve dio strategije očuvanja energije. Potrebnih 60 m2 smo “razlomili” na 3 etaže po 20 m2 kako bi što veću površinu smjestili u što manju kuću.

Nastavak teksta je za članove našeg kluba koji sudjeluju u radu. Pridružite se klubu, ili odaberite način za sudjelovanje u radu kluba.

Objavio: Nikola

Moj prethodni post je potaknuo mnoga pitanja, poput “čime usitnjavam granje”. Pa da odgovorim što preciznije na to, evo moja iskustva. Djelomično, post se tiče drobilice granja, proizvodnje drvene sječke (wood chips). Kako stroj radi, koliko troši, koliko sječke proizvede… Šire, tiče se i razloga za ovakvo korištenje bio mase. Dio je to mog dizajna koji je nastao prije 10 godina kada sam pohađao Tečaj permakulturnog dizajniranja (PDC).

Sada je to važan element cijelog sustava. Stroj za usitnjavanje granja je kupljen kao “zajedničko dobro”. S nekoliko ljudi koje sam tom prilikom upoznao, formirao sam tzv. suvlasničku zajednicu. Svi smo imali potrebu za snažnim, kvalitetnim strojem, ali za svakoga je on bio preskup. Zajednički smo kupili stroj, zajednički ga i koristimo, održavamo. Formiraju se nove veze, pa cijela ova priča ima i društveni karakter. Kako to u permakulturi obično bude, svaki element ima mnogo funkcija.

Problem primorsko – planinskih krajolika

Živim u Rijeci, vrtlarim u Gorskom kotaru. Ovi krajevi nisu baš idealni za uzgoj hrane. Muči nas kamenit, neravan teren, zbog čega nema baš mnogo poljoprivrednih površina. Kada bi bilo više poljoprivrednih površina u našem kraju, kao recimo u Istri, Zagorju, Slavoniji… uzgoj hrane bi bio mnogo jednostavniji. Oslonili bi se na poljoprivrednu tradiciju tog kraja i prilagodili svojim potrebama. Ipak, poljoprivreda na Kvarneru više izgleda kao čeprkanje rukicama po zemlji. Mali vrtovi u dolcima, kameni prezidi, mnogo ručnog rada uglavnom za nešto hrane za osobne potrebe.

Kako jedan stroj mijenja ovu situaciju? Prije svega, ne gledajmo što nemamo, nego što imamo. Resurs koji je u našim krajevima u izobilju je granje. Mnogo je terena zapušteno jer je obrada suviše teška. Granje raste posvuda, slabašna stabalca jasena, divljih šljiva (amula), rašeljke, kupine, u gorju lijeske… Općenito biljke koje podnose plitko tlo, sušu, vjetar. Ovo granje je naizgled beskorisno, nije baš prikladno za ogrijev, građevni materijal, nije jestivo… Imamo mnogo granja, a imamo nedostatak tla. Zato granje pretvorimo u tlo i potpuno mijenjamo tijek ove priče.

Drvena sječka

Usitnjeno granje (sječka, drveni čips, wood chips) može pohraniti u svoju strukturu izuzetno mnogo vode, poput spužve. Ako se tlo prekrije dobrim slojem sječke, ono gotovo nikad ne može presušiti. Sječka ga čuva od sunca, vjetra, značajno usporava isušivanje. Istodobno upija svaku kap koja padne s neba, za razliku od gole zemlje. Sječka se prilično sporo razgrađuje. Znači neće odmah obogatiti tlo hranjivima, kako bi to recimo bilo da se koristi kompost, stajski gnoj i sl. Ipak, Nakon godinu-dvije, pod utjecajem gljiva, sječka se ipak razgradi u najbolji mogući kompost, hranu koju treba naše tlo.

Ako na nekom mjestu mi redovito svake godine dodajemo novi sloj sječke?

• štitimo tlo od isušivanja
• akumuliramo kišnicu upravo na mjestu gdje je potrebna
• gradimo plodnije tlo

Ako ovu metodu kombiniramo sa drugim elementima organskog vrtlarenja, hranu možemo uzgajati praktički na svakom komadiću terena. Vjerujem, čak i na betoniranoj terasi. Naravno, sječku možemo koristiti i na razne druge načine. Možemo je kompostirati, njome posipavati vrtne staze kako ne bi bilo blata, koristiti kao ogrijev u primjerenim pećima i sl. Ipak, mislim da uzgoj hrane najbolje opravdava sav taj trud.

Kako do drvene sječke?

U našim krajevima, teško. U americi, vjerojatno bi negdje u naselju našli komunalno poduzeće koje će vam besplatno istovariti kamion sječke kada ih pozovete. Oni i ne znaju kud bi sa tim resursom. Kod nas, morate drobiti sami svoje granje. Mali strojevi od stotinjak eura mogu samljeti par grančica ruže. Možda ostatke od orezivanja živice, ali uz mnogo rada i buke to je tek koja kanta sječke. Veći strojevi se mogu unajmiti, ali cijena najma nije uopće privlačna. Imate problem sa transportom stroja, da ne spominjem kako u našim krajevima takvih strojeva niti nema. Treba otići u “poljoprivredne oaze”. Kupnja novog stroja znači trošak od cca 2000 €.

Na muci se poznaje prijatelj, vrijeme je da zajednica uskoči! Ja sam godinama o svojim namjerama pisao gdje sam stigao. Razmišljao o samogranji drobilice granja. Pokušavao naći dovoljno dobar polovni stroj. Na kraju, okolnosti su me spojile sa ljudima koji su slično razmišljali. 4 obitelji se udružilo u suvlasničku zajednicu. Sastavili smo ugovor, sakupili novce i kupili novi novcati stroj.

Suvlasnička zajednica

Svaka obitelj ima pravo koristiti (i odgovorno čuvati) stroj jednak dio godine. Kako će vrijeme pokazati, mislim da je ovo odlična kombinacija. Bolja nego individualna kupnja. Mislim da niti jednoj obitelji na svijetu ne treba stroj 365 dana u godini. Nitko nema toliko granja, osim ako se ne bavi komunalnom djelatnošću, šumarstvom i sl. Za održavanje okućnice, amatersko bavljenje uzgojem hrane i sl. ovaj stroj nema što raditi više od mjesec-dva dana u godini. Čak i kada bi radio mjesec dana, nestali bi hektari granja, stvorila bi se planina sječke. Znači, 90% vremena bi ovakav stroj stajao neiskorišten u nekoj garaži, ispod cerade. Pitanje je koliko je stajanje uopće dobro za takve strojeve.

Sječa šume za drobljenje granja

Dok ovo pišem, stroj je baš u mojim rukama. Zajedno uživamo u druženju u planinama Gorskog kotara. Imam potrebu uzgoja hrane na nekih 2000 m², a imam i približno toliko zapuštenog šumarka koji je suviše strm da se po njemu normalno krećem ili nešto uzgajam.

Šumarak ima i većih stabala koje naravno ostavljam, a sječem uglavnom štapove lijeske. Lijeska ne formira stabla, nego raste sa mnogo tankih izdanaka iz korijena. Ovi izdanci mogu doseći 10-15 cm debljine, a ja ih režem kada su idealno oko 5-6 cm debljine. Već tada mogu biti 5-6 ili više metara visine. Nakon sječe, lijeska se vrlo dobro obnavlja iz korijena, biljka nije uništena nego samo pomlađena. Nakon 5-6 godina, lijeska će biti ponovno jednake veličine, ponovno spremna za sječu.

U planu je svake godine posjeći samo dio te mase, pa rotirati sektor po sektor. Kod nas se stručno ovakve kulture nazivaju “kulture kratke ophodnje“, a u engleskom “short rotation coppice“. Panj iz kojeg se biljka obnavlja svakih par godina naziva se “coppice stool”. Najpoznatija biljka koju se tradicionalno ovako koristi je vrba. Negdje se čak sade kulture koje su najprimjerenije za uzgoj drvne mase (vrba, topola, paulovnija, miskantus…). Meni je moja divlja lijeska posve dobra. Na kvarneru bi, vjerujem, posve slična priča bila sa jasenom.

Izvlačenje granja iz šume

Šuma je nagnuta nekih 40°. To je prilično strmo čak i za uspinjanje praznih ruku. Izvlačenje granja ide teško. Sa ravnijih djelova, izvukao sam tako, ručno. Bilo je to dovoljno za jednu “planinu” granja, i ne baš veliku hrpu sječke.

Prvo usitnjavanje

Sječka je prilično dobro usitnjena. Komadići su većinom 1-2 cm dužine i širine, oko 5 mm debljine. Lišće prolazi neusitnjeno, kao i tanke grančice. Mislim da je sve to idealno za potrebe koje imam.

Izvlačenje veće količine granja traktorom

Nisam investirao u ovakav stroj da se igram sa hrpicom grančica. Sljedećih godina planiram prekrivati stotine m². Za to mi trebaju ogromne količine granja i sječke. Želja i plan su da godišnje sameljem 10-15 m³ sječke, a za to mi treba učinkovito izvlačenje granja.

Plan je bio ovakav. Traktorom bez problema povučem tu težinu, ali, granje zapinje za zemlju i drugo neposječeno granje. zato koristim jedno odraslo stablo javora na koje postavim kolotur za sajlu.

Usitnjavanje granja

Neki detalji o samom stroju

Stroj je pogonjen 4-taktnim benzinskim motorom, poput onih u automobilima, navodno snage 15 konja. Deklarirano, stroj može usitnjavati granje debljine do 10 cm. Ja se ne bih baš okladio u to. Mislim da je to veličina otvora u koji ulazi granje, ne debljina grane koju bih bez razmišljanja ubacio u stroj.

Najdeblje grane koje sam drobio bile su blizu tih 10 cm, bile su zelene (tek posječene), od mekane lijeske. Gas je bio skoro do kraja (možda 85-90%, ali nisam nikad drobio na maksimumu), i ubacivao sam uz dosta opreza. Kada stroj krene sječi tako debelu granu, čuje se kako se motor malo uspori. Onda povučem granu k sebi da se stroj opet ubrza na normalnu brzinu. Onda ponovno umetnem granu, sad je već malo tanja, pa nekad to ponovim još jednom ili dvaput. Kada dođe do debljine od 6-7 cm, onda gurnem granu unutra i samo gledam kako se pojavljuje na drugoj strani. Sječka leti van u gustom mlazu. To je znači za najmekše drvo koje ja imam.

Suho granje

Suho granje se mnogo teže drobi, mislim na granje koje stoji od prošle zime. Takvo suho a debelo granje ne bih sigurno gurao u stroj, nije uopće ugodno. Meni je sve iznad 5-6 cm debljine privlačno za ogrijev. Deblje krajeve granja samo odrežem pilom i bacim sa strane. To ide u vatru.

Ni drobljenje tankog, a posve suhog granja nije baš ugodno. Ako “štap” udari u nož koji se vrti velikom brzinom na način da se od njega odbije. To se događa ako se gura prema gore a ne prema dolje, onda kao da u rukama eksplodira petarda. Prilično bolno, a može uzrokovati i povrede ruku. Ako suhu granu ubacimo u ljevak i nož polomi granu u više komada, onda ti komadi krenu skakati po lijevku. Velika je šansa da neki od njih izleti natrag prema nama. Znali su mi veći komadi proletjeti pored glave velikom brzinom, čak i udariti u plastični vizir.

Dobro sam zaštićen pa nije bilo povreda, osim koje ogrebotine po rukama. Sve skupa, mnogo ugodnije je drobiti zeleno granje. Nisam primjetio nikakve nedostatke kod drobljenja zelenog granja, može se sječi granje i odmah gurati u stroj bez ikakve pauze, ili sa jednakom lakoćom drobiti granje koje je “uvenulo” odnosno lišće se osušilo na posječenom granju i izvuklo većinu vlage.

Zamislite da stavite granu horizontalno na panj, pa sjekirom pokušate presjeći granu na dva dijela u jednom udarcu. Tako nekako funkcionira ova drobilica. Svježu granu ćete lako prepoloviti, ali pove suhu veoma teško. Suhu granu ćete udariti na jednom mjestu, zaboliti će vas ruka. Grana će zapravo sama puknuti na nekom drugom mjestu i možda udariti nekoga. Tako nešto se događa i u drobilici. Grana koja je trula, naravno, je opet treća priča. Trulu granu možete usitniti i čekićem. Ona se ne sječe, ona se mrvi u sitnu piljevinu. I to je isto problem.

Problemi sa strojem

Začepljen mehanizam za usitnjavanje

Ovako je izgledao sadržaj drobilice kada sam ju došao preuzeti od prethodnog korisnika. Bubanj je bio pun sitne piljevine, namočene, nabubrene, koja je blokirala rotor sa noževima. Motor se nije mogao pokrenuti jer je remenima vezan za noževe, a noževe nismo mogli pomaknuti ni centimetra. Malo po malo, nekom smo granom zakretali noževe, štapićem čačkali ovu piljevinu i izvlačili usisivačem. Nakon dosta vremena, uspjeli smo odblokirati rotor i pokrenuti stroj. Tada nam nije nikako bilo jasno, otkud piljevina u bubnju. Kontaktirao sam i trgovca, nije ni on znao.

Nakon dosta isprobavanja sa tankim i debelim granjem, raznim načinima “guranja u rupu”, suhim granjem, zelenim granjem, trulim granjem… Rekao bih da je upravo trulo granje začepilo drobilicu. Nisam je “uspio” ponovno začepiti, sada mi radi posve dobro čak i nakon drobljenja nekih trulih grana. Ali, ja nakon trule grane ubacim dugu, tanku, zelenu granu sa lijepom krošnjom i mnogo lišća. Takva zelena grana i njeno lišće pročisti stroj kao klistir. Kada ona prođe kroz stroj ne ostane u njemu ni travke.

Začepljen mehanizam za izbacivanje sječke

Drugi problem koji mi se uspio dogoditi je začepljena cijev za izbacivanje sječke. Što se zapravo dogodilo, ovako pretpostavljam. Tanja mekana grana je nekako ušla bočno pod nož i nož ju nije usitnio nego cijelu izbacio na drugu stranu. Na drugoj strani, ja sam neiskusno dosta nisko oborio “deflektor”. To je onaj lim koji usmjerava sječku prema dolje (da ne bi izbacivalo par metara u zrak). Ta grančica nije uspjela izletjeti nego je ostala u izlaznoj cijevi i počela blokirati sječku i lišće. Nisam primjetio jer sam bio zaposlen sa ubacivanjem novih grana, dok odjednom nove grane nisu htjele ući pod noževe.

Zaustavio sam stroj i primjetio da je pun sječke. Rotor doduše nije bio blokiran, ali je bila cca kanta sječke u ulaznom lijevku i cijevi za izbacivanje. Nagnuo sam drobilicu na jednu stranu i rukom izbacio sječku, pa na drugu i izbacio ju sa druge strane. Kada je bila na oko prazna, zavrtio sam ju bez problema. Samljeo jednu krošnjicu punu lišća, lišće lagano i lijepo pomete drobilicu, po mom iskustvu.

Trošenje i oštećenje noževa

Kod preuzimanja drobilice primjetio sam i ovakva oštećenja na noževima. Meni ovo izgleda kao da je uletjela grana sa nekim kamenčićem, možda žicom ili čavlom. Pitao sam trgovca što on kaže na to, a kaže da je možda bilo i posve suho, tvrdo i kvrgavo drvo. Je li to moguće, ne znam, razmišljam je li moguće ovako istupiti sjekiru ako bih njom udario po najtvrđem drvetu. Ja to nisam doživio, ali biti će zanimljivo vidjeti kako noževi izgledaju nakon što napravim par m³ sječke. Ja drobim većinom meko drvo, ali nađe se koji tvrđi jasen, koja potpuno suha grana.

Nakon svakog radnog dana pogledam malo i noževe, meni izgledaju prilično nepromijenjeni ali ne mogu detaljnije vidjeti bez rastavljanja stroja. Kada ga rastavim i dobro pogledam noževe, moguće je da će biti spremni za brušenje. Nije to neko zlo, noževi su potrošna stvar, bitno da sve ostalo ne trpi nikakvu štetu. Ali eto, možda još jedan argument da se ne drobi jako suho granje, ako baš nije takva sila.

Učinkovitost stroja

Sam stroj radi jako brzo. Nije uopće sporno može li on nadrobiti par kubika u jednom danu. Može, sigurno. Problem je dovesti toliko granje, znači posjeći ga, dovući do drobilice, odvajati debelo od tankog itd. Kada bi planina granja bila spremna pored drobilice, i dvoje ljudi bez prestanka ubacivali granje unutra, mislim da bi išao i kubik na sat. Ipak, ja volim raditi malo jedno, malo drugo, da se motor odmori, ohladi, da provjerim je li sve u redu sa strojem itd. Zato u praksi ide mnogo sporije.

Za ovu količinu sa donje slike (cca 7-8 kubika) potrošio sam oko 10l benzina, čisto da imate i tu informaciju. Potrgao dva para rukavica, u motornoj pili potrošio spremnik mješavine i spremnik ulja za lanac, a koliko sam kalorija izgubio izvlačeći granje, bolje da ne računam.

Čuvanje i kompostiranje sječke

Meni će sječka privremeno stajati na jednom mjestu ograđenom sa daskama sa tri strane, tek toliko da mi se ne rasipa suviše u širinu. Nema veze što kisne, neka se kompostira. Prostor je po mojim proračunima površine oko 12 m³ i mogu ga nasipavati nešto preko 1 m visine, znači tu bih mogao nadrobiti do 15-ak kubika sječke. Nadam se toj količini svake godine, a sve što bude preko toga, još i bolje.

Sječku ću primarno koristiti kao malč, ali i kompostiranje dolazi u obzir. Kako je prošlo 2-3 mjeseca od drobljenja, provjeravao sam stanje sječke. Ako se iskopa pola metra u dubinu, unutra je dosta toplo. Mjerim temperaturu od 42 °. Sječka je dosta vlažna, ne previše vlažna. Ima mnogo micelija gljiva u površinskom sloju, čak ju gljive nekako i slijepe. Grabi se u komadima, grudama, ali kad se komad uzme u ruku, sam se razmrvi.

Transport sječke

Za traktor sam si izradio “metalnu lopatu”, odnosno košaru za transport sječke. Sa ovim nastavkom, prijevoz je dosta jednostavan. Zagrabim, poklopim, vozim i istovarim gdje treba.

Granje koje je preveliko za drobilicu

Kako sam rekao, drobim uglavnom do 7 cm promjera. Ono malo deblje je super za ogrijev. Drobeći granje, usput, osigurao sam si drva za loženje za cijelu zimu. Bez potrebe da se ruše velika stabla.

Objavio: Nikola

Ne kupujem električnu energiju iz mreže. Spajanje na mrežu mi je bilo suviše skupo i komplicirano, čak i kad bi zanemarili mjesečne račune za struju. Jednostavnije mi je bilo instalirati vlastiti sustav za proizvodnju električne energije. Svoj sustav (na naslovnoj slici) sam samostalno projektirao i postavio 2015. godine. Od tada, redovito vršim mjerenja i promatranja i povremeno radim izmjene na sustavu kako bih ga uskladio sa potrebama. Ako vas zanimaju detalji i upute kako da sami napravite nešto slično, čitajte dalje. Potruditi ću se da opišem svoja iskustva i sve objasnim što jednostavnije.

Ovaj tekst je namijenjen za one kojima električni sustavi nisu struka. Meni jesu, profesionalno se bavim elektronikom, automatikom i bliskim područjima preko 20 godina. Također, permakulturom se bavim preko 10 godina i smatram bi svako domaćinstvo trebalo biti barem djelomično energetski neovisno. Da bi to bilo, u njemu mora biti netko s poznavanjem osnova proizvodnje električne energije. Bez toga, ako naručite da vam netko drugi dizajnira i postavi sustav, niste mnogo napravili po pitanju neovisnosti. Samo ste jednu (ovisnost) zamijenili drugom.

Off-grid (otočni) ili on-grid (mrežni) sustav?

Rekao bih da je ovo prva odluka koju netko mora donijeti prije nego nastavi sa planiranjem sustava. Ova dva sustava su toliko različita da ih je gotovo nemoguće zajedno obraditi u jednoj temi. Ovdje će zato biti riječ uglavnom o off-grid tj. otočnom sustavu jer je riječ o energetskoj neovisnosti. On-grid sustave spominjem samo kako bih na početku raščistio neke zablude.

Mrežni solarni sustav proizvodnje električne energije

Da bi mogli uopće razmišljati o mrežnom sustavu, objekt nam mora biti priključen na mrežu (opskrbe električnom energijom). Ovo nije sustav o kojem razmišljate ako imate “ilegalnu” kućicu u šumi ili vikendicu daleko od infrastrukture. Ovo nije sustav koji vam donosi bilo kakvu neovisnost, zapravo povećava vašu ovisnost o dobavljaču, ali uz neki profit.

Ovaj sustav nema mogućnost lokalne pohrane električne energije (baterije). To u prijevodu znači da ako ulica (ili regija) ostane bez struje, ostajete i vi. Nebitno koliko panela imate na krovu, vi ste “u mraku” dok se kvar ne otkloni. Sva energija koju proizvedu vaši paneli isporučuje se u mrežu. Sva energija koju koristi vaše kućanstvo, dolazi iz mreže.

Dugoročno, ovo može biti veoma isplativo, a profit je praktički jedini razlog zašto bi netko trebao razmišljati o ovakvom sustavu. Jednostavno rečeno, umjesto da novac držite “u čarapi”, vi investirate u solarnu elektranu. Kada ona proizvodi energiju, novac vam se pomalo vraća. Nakon nekoliko godina povratite investiciju, i onda sve što proizvedete to vam je zarada. Dok god sustav radi, a očekuje se da radi 30-ak godina. Ovu temu je već sjajno obradio Ivan Zoković u svom predavanju, pa pogledajte snimku.

Otočni ili off-grid solarni sustav proizvodnje električne energije

Osnovna karakteristika ovog sustava jest da nije spojen na elektroenergetsku mrežu. To ne znači da vaš objekt nema priključak električne energije, nije problem ako imate. U tom slučaju, imate dva odvojena izvora i birate koje ćete trošilo spojiti na koji izvor. Ako nemate priključak, onda je sve mnogo jednostavnije. U ovom drugom slučaju, solarni (fotonaponski) sustav je jedini izvor za napajanje domaćinstva. Vi ste jedini koji odgovarate za njega, ali to vas čini posve neovisnim o dobavljaču. Ovisite, naravno, jedino o vremenskim uvjetima. Ako su uvjeti očekivani, onda uživate u “neograničenom” izvoru električne energije koju ne morate nikome platiti.

Kod ovog sustava, sva energija koju proizvedete pohranjuje se u vaše baterije (akumulatore). Koliki kapacitet imate, to ovisi o vašim željama i mogućnostima. Sva energija koju koristite dolazi iz vaših baterija. Dalje će biti govora samo o off-grid solarnom sustavu.

Osnovne komponente off-grid solarnog sustava

• Fotonaponski paneli
• Regulator punjenja baterija
• Baterije (jedna ili više baterija)
• Inverter
• Vodiči (kabeli, žice), osigurači, konektori

Fotonaponski paneli

Ovo je jedina komponenta sustava koja mora biti izložena suncu, obično se postavlja na krov kuće ili u dvorište. Fotonaponski paneli pretvaraju sunčevu energiju u električnu. Postoji više tipova (vrsta) fotonaponskih panela, te mnogo veličina, snaga ili proizvođača. U vašem sustavu, morate imati barem jedan fotonaponski panel, a često ih je i više.

Regulator punjenja baterija

Primarni zadatak fotonaponskih panela je da pune akumulatorske baterije. Energija koju proizvode paneli nije posve spremna da se direktno “ubacuje” u baterije. Osnovna razlika je u naponu, o čemu će biti govora kasnije. Napon fotonaponskih panela je suviše visok da bi se spojio direktno na akumulatorske baterije. Zbog toga se koristi regulator punjenja. On pretvara energiju koju solarni paneli proizvedu u oblik koji odgovara punjenju akumulatora. Također, regulator punjenja brine o tome da se akumulatori pune na odgovarajući način. Postoje određene faze u punjenju akumulatora i ako ih se ne pridržavamo može doći do kvara ili zakuhavanja, eksplozije. Regulator punjenja je, dakle, posrednik između panela i akumulatora.

Solarne baterije

Nalik su akumulatoru u automobilu, a slična im je i funkcija. Ipak, akumulatori iz automobila nisu odgovarajući za solarne sustave. Akumulator u automobilu (ako nije riječ o električnom) služi samo za pokretanje motora. To znači da on radi najviše nekoliko sekundi, i tijekom tih par sekundi on daje izuzetno veliku struju. Automobilski akumulatori su dizajnirani samo za taj posao. U vašem solarnom sustavu vi imate drugačije zahtjeve. Potrebno vam je da akumulator pruža manju struju tijekom duljeg vremenskog perioda. Tipično, tijekom cijele noći, a ponekad i više dana bez potrebe za punjenjem. Zato je akumulator za solarne sustave dizajniran na drugi način. Iznimno, u nuždi, automobilski akumulator može poslužiti, ali pravi sustav imate jedino sa odgovarajućim solarnim akumulatorom.

Inverter

Energija koja je pohranjena u akumulator odgovara samo rijetkim trošilima. Možete ju koristiti, primjerice, za pogon potrošača namjenjenih automobilima. Imate li rasvjetu za mali istosmjerni napon, ili automobilski usisivač, to možete spajati direktno na akumulator. Za sve ostalo, potreban je uređaj koji se zove inverter.

Inverter se spaja direktno na akumulator, odnosno grupu akumulatora. Napon akumulatora koji je tipično nizak (12-24V) pretvara u 220-230V kakav imamo u utičnicama. Ovo je potrebno za sva trošila koja su predviđena za tipičnu kućnu instalaciju. Punjači mobitela, računala, kućanski aparati, električni alati, standardna rasvjeta, sve treba inverter. Iznimno, ako opremate objekt samo za kratak boravak i možete bez ovakvih potrošača, inverter možete izostaviti.

Vodiči i ostala oprema

U solarnom sustavu imate komponente koje rade sa visokim naponom i malom strujom, te sa niskim naponom i velikom strujom. Ove veličine direktno određuju koje ćete kabele i druge elemente gdje koristiti.

Debljine žica

Žice koje povezuju solarne panele sa regulatorom punjenja moraju biti razumno kratke i odgovarajuće debljine. Ovo ovisi o snazi vašeg sustava, ali računajte na žice debljine 6 ili 10 mm2, možda i deblje. Ovo je potrebno radi gubitaka koje ima svaka bakrena žica. Primjerice, ako vaši paneli proizvode 500W energije, do regulatora punjenja možda stigne samo 450W. Ovo ćete izbjeći tako što su žice duge samo koliko je zaista potrebno, i dovoljno debele.

Žice od regulatora punjenja do akumulatora obično i jesu kratke, uz pretpostavku da su ove komponente blizu jedna druge. Debljina ovih žica ne bi trebala biti manja od ranije spomenutih.

Žice od akumulatora do invertera moraju biti daleko najdeblje, i vrlo je važno da su kratke. Ovdje se očekuju najveće struje i sukladno tome najveći gubici. Debljina od nekoliko desetaka mm2 je dobar izbor. Takve se žice obično koriste i kod kabela za pokretanje auta kojem se ispraznio akumulator. Inverteri obično dolaze sa odgovarajućim žicama za spajanje na akumulator. Ne koristite ništa tanje niti dulje žice.

Ako imate više akumulatora, onda vam trebaju i žice koje ih međusobno povezuju. Može ih se povezati na više načina, ali vodiči ne bi smjeli biti tanji od upravo spomenutih. Žice koje koristite za spajanje akumulatora na inverter, dobre su i za međusobno spajanje akumulatora.

Spojevi

Svi spojevi moraju biti izuzetno čvrsti, kvalitetno napravljeni. Spojevi se često zanemaruju kod ovakvih sustava i tu obično dolazi do problema. Loš spoj predstavlja gubitak energije. Također, loš spoj se zagrijava i može dovesti do požara. Spojeve treba redovito i provjeravati, obratiti pažnju na vidljive promjene ili zagrijavanje.

Dio sa visokim naponom

Na izlazu iz invertera tipično dolazi cijela kućna elektroenergetska instalacija. Ako vam elektrika nije struka, ovaj dio ostavite maksimalno jednostavnim. Radi se o visokom naponu koji nestručnu osobu može teško ozlijediti. Na inverteru možete naći klasičnu “šuko” utičnicu, uz pretpostavku da ste kupili tipični inverter. Ova utičnica je sve što vam treba da tu priključite televizor, punjač, bušilicu, sušilo za kosu i sl. Po potrebi, koristite produžni kabel sa više utičnih mjesta.

Ako ste sposobni odraditi jednostavnu kućnu električnu instalaciju, onda vjerojatno znate što treba dalje. Umjesto spajanja razvodne ploče sa osiguračima na priključak gradske mreže, spajate se na inverter. Za te potrebe, inverter niti ne mora imati ugrađenu utičnicu. Ako ima, kabel sa utikačem spajate na razvodnu ploču i utikač priključite u utičnicu.

Kako dizajnirati vlastiti off-grid solarni sustav

Kada ste upoznali komponente od kojih se sustav gradi, vrijeme je da odaberete prave komponente za svoje potrebe. Ovaj dio može biti prilično kompliciran. Vaš sustav može koštati od nekoliko stotina eura do više desetaka tisuća eura. Naravno, sustav mora biti brižljivo dizajniran kako bi zadovoljio vaše potrebe, a da ne bude prevelik / preskup. Također, vaše potrebe su također parametar na koji morate utjecati. Mislim da nije pametno da sve svoje želje smatrate potrebama. Ako se sada opskrbljujete iz gradske mreže, možete početi računati kolika vam snaga sustava treba. Koliko vam treba akumulatora za 7 dana bez sunca. Ako krenete na taj način, računajte na sustav od par desetaka tisuća eura.

Umjesto toga, vi možete prvo vidjeti što se može dobiti uz sustav od recimo 1000€. Sustav koji mene osobno zadovoljava, u grubo se sastoji od ovih komponenti.

Moj primjer

• Fotonaponski paneli ukupne snage 500W
• MPPT regulator punjenja za struje do 50A
• Akumulatorske baterije kapaciteta 500 Ah
• Inverter snage 1500 W

Što dobivam ovakvim sustavom? Veći dio godine, energije ima više nego dovoljno za tipične potrošače. Najveći potrošač je frižider, to je jedino što radi danju i noću. Punimo mobitele, laptop. Kuća je osvjetljena štednom LED rasvjetom na 12V. Povremeno se koristi mikser ili blender za hranu. Radio prijemnik radi dobar dio dana. TV se rijetko pali, ponekad prije spavanja na pola sata do sat. Koriste se električni vrtni alati poput kosilice za travnjak i škara za živicu. Često se koriste električni alati poput bušilice, brusilice, cirkulara (kružne pile) za drva.

Ne koriste se nikakvi električni grijači. Vodu u bojleru grijemo na drugi način. Nemamo električnu grijalicu, grijemo se na drva. Kuhamo na plinsku bocu, ili na drva kada je zima. Nemamo perilicu rublja. Za grijanje kuće ili vode na struju, pročitajte ovaj tekst.

Kolika nam je autonomija?

Kao što sam rekao, veći dio godine sustav sve ovo podnosi. Problemi se javljaju ljeti kada je u kući jako vruće i frižider troši mnogo više energije nego je uobičajeno. To je kratak period jer je kuća u planinama i vrućine nisu baš dugotrajne. Problemi se javljaju i za duljeg oblačnog, kišovitog ili maglovitog razdoblja. Nakon 2-3 dana “bez sunca”, sustav se već približava rezervi.

Što tada radimo? Ne gledamo televiziju, ne palimo radio, ne koristimo računalo nego samo mobitele. Ne kosimo travu kada je ružno vrijeme. Radovi sa električnim alatima se odgađaju ili se koriste ručne zamjene. Na ovaj način, autonomija se značajno produlji. Ako ipak uđemo u rezervu, dakle stanje kada bi možda morali gasiti struju, radije ugasimo frižider. Loše vrijeme se obično javlja kada je vani hladno, pa se neka hrana iznese u auto, ili drži u podrumu. Na taj način bez problema dočekamo sunčano vrijeme, 10 ili više oblačnih dana nije problem. Možete li tako živjeti? Iznenadili bi se, ali neke se navike brzo mijenjaju.

Vaš primjer solarnog sustava

Do gore opisanog sustava, ja sam došao računanjem, i kasnije ga minimalno doradio na temelju iskustva. Kako bi vi pristupali računanju vašeg sustava? Krenimo “unatrag”, od potrošača, invertera pa do panela na kraju.

Inverter

Inverteri se razlikuju prije svega po snazi, pa onda i po obliku tj. kvaliteti napona koji proizvode. Potrebnu snagu dobivate tako što zbrojite snage svih potrošača koje planirate koristiti istodobno. U mom primjeru, ja nemam strojeva jačih od 1000 W, pa je inverter snage 1500 W bio dobar izbor. Ipak, kada radi frižider, a ja pokušavam pokrenuti snažniji stroj, nastaju problemi. Ja na par minuta isključim frižider, odradim posao i onda ponovno uključim frižider. Možete li živjeti na taj način ili bi radije veću snagu? Potražite invertere od 3, 4 ili 5 kW (kilovati, tisuće vati).

Inverteri se deklariraju kao oni sa modificiranim sinusom ili pravim sinusom. Sinus je zapravo oblik napona gradske elektroenergetske mreže. Pravi sinus je ono što dobivate iz elektrane. Inverteri mogu stvarati napon koji više ili manje sliči tom pravom sinusu. Oni sa pravim sinusnim naponom su prilično skupi. Modificirani sinus je mnogo jeftiniji i dovoljno dobar za većinu potrošača. Ima potrošača koji će loše raditi sa modificiranim sinusom, ali analiza tog problema prelazi okvir ovog posta. Preporučam modificirani sinus (jeftinije invertere) ako niste sigurni što trebate. Također, preporučam što kvalitetniji inverter, u smislu kvalitete izrade. Jeftini (kineski) modeli su ipak suviše loši, možda i opasni, za tipičnog korisnika.

Inverter može primati napon iz baterije veličine 12 ili 24 V, rijetko oba. Za sustave veće snage, poželjno je da se ide na sustav od 24 V. U tom slučaju ne možete koristiti npr. rasvjetu za 12 V, ali će sve ostalo raditi mnogo bolje. 12 V je u redu za sustav koji sam gore dao kao moj primjer.

Akumulatorske baterije

Radi se vjerojatno o najskupljoj komponenti sustava i potrebno je dobro procijeniti broj i kapacitet baterija. Što se tiče tipa baterija, preporučam litijeve solarne baterije (LiFePO4). Kada sam ja “gradio” svoj sustav, olovne baterije su bile mnogo povoljnije od litijevih, tako da sam odabrao olovne. Ako želite koristiti olovne, imajte na umu da neke od njih ispuštaju otrovne i eksplozivne plinove prilikom punjenja. To su tzv. VRLA baterije (valve regulated lead acid) kakve se koriste u automobilima. Ovakve baterije nikako ne bi trebale biti u prostoru u kojem se živi. Sigurnije olovne su one AGM baterije ili GEL baterije. One su potpuno zatvorene, ne ispuštaju ništa, a također u njima kiselina nije u tekućem obliku. Jedini nedostatak AGM ili GEL baterije je što ih najjeftiniji punjači “ne znaju” puniti. Njih ne bi smjeli puniti običnim punjačem za auto akumulatore.

Zadnjih godina, ipak, sve je više razloga za litijeve baterije. LiFePO4 su prilično sigurne u odnosu na klasične litijeve kakve ponekad planu na kakvom električnom skuteru ili automobilu. Cijena ovakvih baterija je značajno opala i postale su konkurentne, ili čak jeftinije od olovnih. Olovne su sve skuplje zbog globalne potražnje i nestašice olova, vjerojatno. Također, ako uspoređujete cijene i kapacitete jednih i drugih, obratite pažnju na sljedeće. Litijeve baterije možete potpuno isprazniti i onda potpuno napuniti. Olovne ne bi smjeli. Ako olovnu potpuno ispraznite, možda ju više nećete moći napuniti. Ako i napunite, njen se vijek trajanja značajno skratio. Vijek trajanja litijevih baterija je dvostruko dulji nego olovnih.

Koji kapacitet akumulatorskih baterija vam treba? Koliko baterija?

Vašu buduću potrošnju je teško izračunati. Koliko troši frižider? Obično je potrošnja deklarirana na godišnjoj bazi, ali ovisi i o broju otvaranja vrata te temperaturi u prostoru. Koliko ćete gledati tv svaki dan? Koliko ćete često usisavati kuću? Bojim se da to možete samo nagađati, ali ako imate volje i vremena, računajte. Na vašem usisivaču piše snaga, ali, to je snaga motora. Motor ne radi maksimalnom snagom ako nije preopterećen, npr. kao kada je cijev začepljena. Isto vrijedi za sve strojeve, oni ne rade maksimalnom snagom gotovo nikada. Ipak, procijenjenu snagu pomnožite sa vremenom koliko traje taj rad. Stroj od 100W koji radi 1h, potrošio je 100 Wh. Stroj od 500W koji radi 5h potrošio je 2500 Wh. Koliku autonomiju želite iz svojih akumulatora? 5 dana? Zbrojite svu potrošenu energiju tijekom tih 5 dana.

Kako dobiti potreban kapacitet akumulatora?

Recimo da tijekom tih 5 dana vi izračunate ili izmjerite potrošnju od 10,000 Wh. Vaši akumulatori rade na naponu od prosječno 12,2 V (neovisno koliko ih je i kako su spojeni). Za litijeve, napon je čak nešto viši. Izmjerenu potrošnju podijelite sa naponom akumulatora. 10,000 / 12,2 iznosi 819,67 Ah. Za usporedbu, akumulatori u autu imaju 50-80 Ah. Znači, računajte na 10-12 akumulatora te veličine u vašem sustavu. Ili 4 akumulatora od 200 Ah. Kapaciteti se zbrajaju, pa kombinirajte kako vam treba. To je u slučaju litijevih baterija. Olovne bi bilo dobro ne prazniti više od polovice kapaciteta, pa zapravo trebate dvostruko više. Naravno, ako želite da traju 8-10 godina.

Što se broja akumulatora tiče, bolje je dva manja nego jedan veći. Ako imate inverter veće snage (više od 1000 W) postoji mogućnost da jedan akumulator neće moći isporučiti dovoljno snage. Osim kapaciteta, akumulator ima i snagu, odnosno maksimalnu struju. Možete se ponovno dati u računjanje hoće li vam akumulator moći pružiti dovoljno energije, ili radije idite na dva manja. Ili više.

Spajanje akumulatora u solarnom sustavu

Spajanjem više akumulatora vi dobivate veći kapacitet grupe akumulatora. Kapacitet se zbraja, a zbrajaju se i struja ili napon. Ili jedno, ili drugo.

Serijski spoj akumulatora koristite kada želite dobiti viši napon. Napon jednog akumulatora je obično 12V, iako postoje akumulatori i mnogo nižeg napona. Ako želite da ukupni napon bude 24V, vi ćete dva akumulatora od 12V spojiti serijskom vezom. Ako imate akumulatore od 1,2V, za 24V ćete spojiti 20 takvih akumulatora u seriju. To izgleda kao kad učiteljica vodi djecu u šetnju, svako dijete pruži jednu ruku onom ispred, a drugu onom iza.

Paralelni spoj akumulatora koristite kada želite povećati kapacitet bez povećanja napona. Ako su akumulatori 12V, a vama upravo 12V odgovara, dva ili više akumulatora spajate paralelno. Pomalo nalik grupi ljudi koji prelaze uzak most ili stepenište. Sve lijeve ruke drže lijevi rukohvat. Sve desne drže desni rukohvat. Na ovaj način, umjesto povećanja napona, dobili ste povećanje struje. Ako vam jedan akumulator može dati maksimalno 100 A, dva će zajedno dati 200 A. To je potrebno ako imate nizak napon, a trebate veliku snagu invertera. Također, na ovaj je način lakše proširivati sustav kasnije. Možete krenuti sa jednim akumulatorom, pa kasnije dodavati još.

Mješoviti spoj je moguć uz veći broj akumulatora, međutim, ovo navodim samo radi potpunosti teksta. Ne preporučam pretjerano kompliciranje sa spojevima. U ovakvom spoju, možete 10 akumulatora od 1,2V spojiti u seriju kako bi dobili 12V. Takvih serija možete imati i dvije ili više, koje onda međusobno spajate paralelno. Paralelni spoj dvije serije akumulatora. Nadam se da vam ovo ima smisla. Ako nema, zanemarite mješoviti spoj. Ipak, ako vam se pruži mogućnost da iskoristite veliku količinu akumulatora koje je netko odbacio, ne propuštajte ju. Možda ćete tada morati raditi čudne kombinacije kako bi donirane akumulatore prilagodili svom sustavu.

Regulator punjenja solarnih baterija

Ovisno o sustavu akumulatorskih baterija, morate odabrati odgovarajući regulator punjenja. Prije svega, on mora biti predviđen za vaš tip akumulatora. Također, mora podržavati rad na naponu koji ste odabrali. Ako se vaš sustav sastoji od olovnih AGM baterija spojenih za 24V, regulator punjenja mora podržavati upravo to. Ne smijete koristiti regulator koji puni baterije od 12V. Ne smijete koristiti regulator koji puni automobilske ili kamionske akumulatore, koji su sa tekućom kiselinom i odušnikom (VRLA). Većina regulatora ima nekoliko načina rada, često podržavaju više tipova akumulatora, a ponekad i dva osnovna napona (12 i 24V). Kasnije, prilikom puštanja u rad, pazite da odaberete odgovarajuće postavke.

Brzina punjenja

Osim tipa akumulatora, važan podatak je i brzina punjenja. Akumulatore ne treba puniti suviše brzo. Preporuka je da je punjač u stanju napuniti ih u potpunosti za 10 sati. Ako imate akumulatore kapaciteta 500 Ah, punjač ne treba puniti strujom većom od 50 A. Uz veći kapacitet akumulatora, koristiti ćete veći punjač, ili će punjenje trajati dulje. Ipak, struja punjenja ne ovisi samo o snazi punjača, nego i o snazi fotonaponskih panela. Kada počinjemo govoriti o snazi, ne možemo se više držati ampera (A), treba prijeći na vate (W). Akumulator od 12 V zapravo ima 13 ili više volti prilikom punjenja. Taj napon pomnožimo sa strujom da dobijemo snagu. 50 A uz 13 V znači snagu od 650 W. Sada možemo prijeći na panele.

Ako vaši paneli mogu isporučiti maksimalno 500W, svejedno je ako regulator punjenja radi do 650 ili 1000 W. On će u najboljem slučaju puniti snagom 500 W, koja god struja bila uz tu snagu. I to je u redu, sporije punjenje nema negativnih posljedica. Šteta bi bila da paneli mogu pružiti 500 W, akumulatori mogu primiti toliku snagu, a regulator radi do 200 W. Tada bi više od polovice proizvedene energije ostalo neiskorišteno, u idealnim uvjetima. Ipak, čak ni ti gubici nisu toliko strašni. Paneli gotovo nikad ne rade maksimalnim kapacitetom. Uz blagu naoblaku, intenzitet sunca je manji. Snaga panela je manja. Ujutro i uvečer, kut upada sunčevih zraka nije idealan. Isto vrijedi za nepovoljna doba godine kada je sunce pod različitim kutem. U svim tim slučajevima, paneli od 500 W zapravo pružaju mnogo manje. Manji regulator tada i nije tako velik problem.

PWM ili MPPT regulatori punjenja

PWM je skračenica za Pulse Width Modulation. To je najjednostavniji način pretvorbe višeg napona u niži. Ako treba napon od 50 V pretvoriti u 12 V, jednostavno će se odbaciti veći dio napona. Napon solarnih panela tipično jest mnogo viši od napona akumulatora i ovo odbacivanje viška nije najsretnije rješenje. Pri maksimalnoj snazi panela, gubici uslijed pretvorbe napona su ipak značajni.

MPPT označava Maximum Power Point Tracking. Kod ovih punjača, napon se ne odbacuje nego elektronički pretvara u neki drugi. MPPT punjači imaju ugrađene logičke sklopove koji mogu prilagođavati opterećenje solarnih panela. Ukratko, koliko god paneli bili osvjetljeni, MPPT punjač će uvijek tražiti točku najveće snage. Opteretiti će panel, odnosno iz njega vući onoliku struju koja pruža najveću učinkovitost. Gubici kod MPPT punjača su mnogo manji, čak i kada je napon panela višestruko veći od akumulatora.

Ako vam je sustav veoma dobro balansiran, pa uz njega vrlo povoljno dobijete i PWM regulator punjenja, nije to loše. Većinu vremena sustav će raditi zadovoljavajuće, a ušteđeni novac radije iskoristite za nešto drugo. Ako pak sklapate komponente koje se značajno razlikuju po naponu, MPPT punjač će se isplatiti, iako je mnogo skuplji.

Fotonaponski (solarni) paneli

Sva energija koju pretvarate, pohranjujete i koristite u svom sustavu, na kraju, dolazi iz ovih panela. Ako do sada već imate ideju kolika će biti dnevna potrošnja, paneli moraju svaki dan proizvesti barem toliko energije. Uzimajući u obzir i sve gubitke koje ne možete izbjeći, paneli moraju biti u stanju da osiguraju barem 20-30% više. Ako ste računali sa onih 10,000 Wh za 5 dana, 2,000 Wh svakog dana, neka paneli pružaju barem 2,500 Wh.

Fotonaponski paneli imaju izraženu snagu, a ne energiju. Vi kupujete panel snage 250 W ili 300 W. To je snaga. On će raditi tom snagom kada je optimalno osvjetljen, znači vedro nebo, panel okrenut prema suncu. Kada bi panel neprestano okretali prema suncu, veći dio dana bi i imali tu snagu. Za većinu, okretanje panela nije prihvatljivo. Zadovoljavamo se time da je panel na krovu, prati nagib krova, poželjno u smjeru juga. Ljeti, jedan dio dana vam sunce uopće ne osvjetljava panel, izlazi i zalazi negdje prema sjeveru. Sredinom dana je možda pod nepovoljnim kutem, ili zbog temperature panela postoje dodatni gubici. Zimi, imate problem sa kraćim periodom dnevne svjetlosti, možda i više oblaka u atmosferi.

Zbog toga, postoji neka gruba procjena kako je panel tijekom ljeta osvjetljen 6 sati dnevno. U proljeće i jesen 3 sata dnevno, a zimi 1,5 sat dnevno. Procjena je prilično gruba, iako moja iskustva nisu bitno različita. Pa sad, želite li da paneli pružaju dovoljno energije i u najnepovoljnijem razdoblju? Računajte da će raditi 1,5 sat na dan. Za količinu energije od 2,500 Wh, koju dijelimo sa 1,5, dobivamo snagu panela od 1700 W. Međutim, ne postoji panel upravo snage 1700 W. Ako ste dobili neku manju snagu, možda se i posreći da nađete panel upravo te snage. U protivnom, koristite više panela.

Spajanje više panela

Bilo bi dobro kombinirati panele potpuno jednakih karakteristika. Tada vam je na raspolaganju, kao i kod akumulatora, više načina spajanja. Dva ili više panela možete povezati paralelno kako bi zadržali deklarirani napon. Ovo će vjerojatno biti slučaj kod manjih i jeftinijih sustava. Manji paneli obično pružaju napon od 12 V, dok oni veći pružaju 24 V. Ako želite koristiti jeftini PWM regulator i vaš sustav je na 12 V, ne pomišljajte na panele od 24 V. Također, male panele od 12 V spajajte paralelno kako bi zadržali napon od 12 V.

Za veće sustave, ekonomičnije je koristiti panele što veće snage. Možete odabrati panele snage 300 – 350 W ili više, pa onda većim brojem postići potrebnu snagu. Recimo da se radi o 5 panela snage 350 W. To je 1750 W, otprilike koliko vam treba. Kako ćete spojiti tolike panele na jedan regulator punjenja? Sljedeći važan podatak je napon panela uz otvoreni strujni krug (Voc). Za panel napona 24 V, napon otvorenog kruga je 30 ili više volti. Spajanjem 5 takvih panela u seriju, postižete napon od 150 volti. Provjerite smijete li toliki napon spojiti na regulator punjenja. Naravno, za ovakve sustave se podrazumjeva da ste odabrali kvalitetan MPPT punjač dovoljne snage.

Ako se pokaže da je napon previsok za regulator punjenja, morati ćete panele povezati paralelno. Ukupni napon neće prelaziti 30 V, ali će ukupna struja iznositi oko 60 A. To je prilično velika struja, i ako ne osigurate prilično debele kabele, imate velike gubitke. Ako odlučite vezati panele dva po dva u seriju, za napon od 60 V, onda ih ne može biti 5. Mora ih biti 4 ili 6.

Kabeli, spojevi i ostala oprema

Debljine i duljine kabela

Kako je ranije spomenuto, poželjno je da su sve komponente sustava nedaleko jedna od druge. Nastojte sve kabele održati što je moguće kraćim. Konkretne debljine (presjeci žica) je teško procjeniti bez prethodne procjene struje koja njima teče. U pravilu, što je veća struja, to vam trebaju deblji kabeli. Ako su kabeli suviše tanki, ili suviše dugi, dolazi do nepotrebnih gubitaka. Poslužite se sljedećim kalkulatorom kako bi kontrolirali gubitke:

Za duljinu kabela, unosite ukupnu duljinu za obje žice zajedno. Primjer, ako je solarni panel udaljen 5 metara od regulatora punjenja, duljina kabela je 10 metara.

Spojevi

Svaki solarni panel dolazi sa komadićem kabela na kojem su konektori, različiti za pozitivni i negativni vodič. Kada provučete kabele koje ste kupili za spajanje panela na regulator punjenja, morate na krajeve postaviti iste takve konektore. To znači da će vam trebati barem jedan par ovih konektora, tip MC4.

Ako imate više panela i spajate ih serijski, ne treba vam ništa od dodatne opreme. Uz pretpostavku da paneli stoje jedan uz drugi, njihove kabele priključujete jedan u drugi. Ako panele trebate spojiti paralelno, onda vam trebaju posebne spojnice u obliku slova Y.

Za spajanje na regulator punjenja, obično ne treba nikakva dodatna oprema.

Za spajanje akumulatora sa regulatorom punjenja i inverterom, trebati će vam stopice. Isto vrijedi ako imate više akumulatora, trebaju vam gotove spojnice sa stopicama ili ih morate sami izraditi. Oko (rupa) na stopici mora odgovarati vijku na akumulatoru. Također, stopice moraju biti predviđene za debljinu kabela koji koristite.

Oprema za montažu

Veći dio sustava nije problem montirati. Uređaji su ili predviđeni da stoje na podu, polici, ili imaju rupe za pričvršćenje na zid. Izuzetak su solarni paneli. Za njih ćete trebati neki sustav za montažu koji može biti prilično skup. Standardna oprema za montažu panela na kosi krov može biti skupa skoro kao i sami paneli. Ako želite panele montirati na neku drugu površinu, u dvorište ili ravni krov, nosači će biti i skuplji. Ako želite da se paneli sami okreću prema suncu kao suncokret, ne mogu niti zamisliti cijenu takvog sustava. Preporučam ipak najjednostavnija rješenja.

Dragi ljudi, to je praktički to što vam treba za gradnju vlastitog sustava. Izračunajte, isplanirajte, spremite novce i iskeširajte. Slijedi ugradnja i spajanje sustava.

Kako instalirati solarni sustav za proizvodnju električne energije

Montaža solarnih panela na osunčano mjesto

Krovovi su obično dobra mjesta za montažu panela. Visoko su, nisu zasjenjeni samom zgradom, i na njima ionako ništa drugo ne može stajati. Ako krov nije dostupan, mogu poslužiti i južna dvorišta ili balkoni. Ako imate veću okućnicu, paneli mogu stajati i dalje od kuće, na krovu garaže ili drvarnice. Možete i konstruirati novi objekt samo za smještaj panela na idealnu lokaciju, ako je potrebno. Ipak, vodite računa o potrebnim duljinama kabela. Što su oni dulji, morati će biti i deblji, dakle višestruko skuplji.

Panele, osobno, volim montirati kada nije posve sunčano. Prilikom montaže može se dogoditi da priključni kabeli dodirnu neki metal, da se negdje zasjeku i sl. Panel ne možete uključiti ili isključiti. Čim je na suncu, on proizvodi energiju, radi. Ako se dogodi nezgoda, kratki spoj može izazvati iskru, možda i neku veću štetu. Ako je moguće, ja radije biram rad za oblačnog vremena. Ako nije moguće, malo više pazim kuda se “motaju” kabeli, pazim da ih negdje ne oštetim.

Kako pričvrstiti panele na odabrano mjesto, to bi do sad već trebali znati, ako ste kupili odgovarajuće nosače. Za najekonomičnije rješenje, vi možete i običnim vijcima pričvrstiti panele za drvene grede. Tu nije potrebno nikakvo “specijalno” rješenje.

Usmjerenost solarnih panela

Paneli rade maksimalnom snagom kada su okrenuti prema suncu. Tada je površina panela pod pravim kutem u odnosu na zrake sunca. S obzirom na gibanje Sunca odnosno rotaciju Zemlje, jasno je da paneli gotovo nikad nisu savršeno usmjereni. Ako ih okrenemo točno prema jugu, maksimalnom će snagom raditi točno u podne. Ili u 13h tijekom ljetnog računanja vremena. Još 2-3 sata prije i nakon toga, raditi će prilično visokom snagom. Rano ujutro ili kasno popodne, raditi će vrlo malom snagom. To je jasno iz samog shvaćanja odnosa Sunca u odnosu na Zemlju. Međutim, to možda nije slučaj za vašu lokaciju.

Kod vas, možda je tipično da je jutro jako maglovito, kada sunce teško probija prema panelima. U takvom podneblju, može biti bolje okrenuti panele 10° – 20° prema zapadu. Možda na zapadu imate visoke zgrade u susjedstvu i ne možete računati na popodnevno sunce. Tada je možda bolje okrenuti panele više prema istoku. Pokušati iskoristiti što više od jutarnjeg sunca.

Nagib solarnih panela

Nagib panela je posebna priča. Elevacija sunca je najviša za ljetnog solsticija (prvi dan ljeta). Najmanja je za zimskog solsticija (prvi dan zime). Tijekom proljetnog i jesenskog ekvinocija, kada je duljina dana i noći jednaka, elevacija sunca iznosi oko 45°. To, naravno, ovisi o vašoj geografskoj lokaciji, geografskoj širini ili udaljenosti od ekvatora. Što ste više na sjeveru, elevacija sunca je manja, i suprotno.

Meni se pokazalo dobrim izborom panele postaviti pod nagib oko 45°. Zapravo, nagib krova je 42° pa sam panelima pratio taj nagib. Tako na prvi dan proljeća i jeseni imam najveću moguću osunčanost panela. Tijekom ljeta je više sunčanog vremena i dan je dulji, pa unatoč nepovoljnom kutu sunca, struje ima dovoljno. Tijekom zime paneli rade iznenađujuće dobro. To je zbog toga što temperatura negativno utječe na panele. Što je hladnije, oni rade bolje, pa zimi u podne rade bolje nego ljeti u podne. Ipak, to ne znači da je zimi više struje. Zimi ima mnogo više oblaka, magle, a često su i paneli prekriveni snijegom.

Kada gledate komercijalne solarne elektrane, paneli su često mnogo više polegnuti. Oni su optimizirani za zaradu, a ne za autonomiju sustava. Vlasnike ne zanima što elektrane slabo rade tijekom zime, jer one ljeti imaju mogućnost mnogo veće zarade. Neka vas to ne zavara, vaše su potrebe drugačije. Ako želite autonomiju tijekom cijele godine, nagib panela 40° – 50° je optimalan. Ako sustav intenzivnije koristite samo jedno razdoblje, nagib prilagodite tome. Ili jednostavno pratite nagib krova, ako ima smisla.

Spajanje žica (solarnih kabela) na solarne panele

Solarni kabeli su zapravo bakrene žice, malo debljeg presjeka, i sa izolacijom otpornom na sunce. Ne koristite obične žice jer je velika vjerojatnost da nisu otporne na sunce. Možda su vam u trgovini na kabele već postavili konektore i objasnili koja predstavlja pozitivni, a koja negativni vodič. U protivnom, morate sami postaviti MC4 konektore na kabele. Ne radi se o zahtjevnom zadatku, poslužite se logikom ili potražite upute. Nakon što ste provukli žice i na njih postavili konektore, ne spajajte ih odmah sa panelima. Ostavite taj korak za kasnije.

Smještaj solarnih akumulatora

Sljedeći (veći) izazov je postavljanje akumulatora na njihovu lokaciju. Akumulatori su prilično teški. Mislim da su olovni koje sam ja nosio na tavan imali blizu 70 kg. Litijevi su nešto lakši, ali to prije svega ovisi o kapacitetu. U svakom slučaju, nisu lagani, i treba ih postaviti na čvrstu podlogu. Također, provjerite smiju li vaši akumulatori biti u stambenom prostoru. Ako ispuštaju štetne spojeve, sigurno ne smiju. Također, za akumulatore je idealna ista atmosfera kao za čovjeka. Relativno topao prostor, suh, bez velikih oscilacija temperature. Akumulatori imaju nezaštićene izvode, vijke, kojih se morate dobro paziti. Ne radi se o naponu koji “trese”, ali ako netko ispusti metalni predmet na akumulator, može doći do požara. Ne postoji osigurač ili neka druga vrsta zaštite od kratkog spoja. Zato je akumulatore dobro držati na nekom zaštićenom mjestu, možda i pod ključem.

Spajanje akumulatora

Akumulatori imaju dva izvoda, označenih crvenom i crnom bojom, ili znakom + i –. To su pozitivni i negativni izvod, i morate biti 1000% sigurni koji je koji prije početka rada. Ne spajajte niti išta slično radite sa akumulatorima ako samo “pretpostavljate” koji je koji izvod. To može biti veoma opasno. Ako se slabo vidi, označite ih markerom ili nečim sličnim.

Na sljedećem videu pogledajte barem dio kako čovjek radi završetke žica, tzv. stopice. To su prsteni na krajevima žica koji osiguravaju da su svi spojevi čvrsti i sigurni. Nikako ne pokušavajte sa improvizacijom kod spajanja akumulatora, ovo nije prilika da smislite nešto novo. Spojite ih dobro, ili pozovite nekoga da vam pomogne.

Spajanje regulatora punjenja sa akumulatorom i solarnim panelima

Montaža i spajanje regulatora punjenja, nisu toliko zahtjevni. Regulator punjenja ima označena mjesta za spajanje solarnog panela i akumulatora. Često je prikazano samo slikovnim simbolom. Važno je pripaziti na pozitivne i negativne izvode. Proučite priručnik za instalaciju, možda postoje stvari koje morate napraviti a nisu ovdje spomenute.

Kada spajate regulator punjenja sa akumulatorom, preporučam da žicu prvo spojite na odgovarajuće mjesto na regulatoru punjenja. Tek kad je tu spojeno, počnite sa spajanjem na akumulator. Kada spojite sa akumulatorom, regulator bi se trebao upaliti. Na njemu ćete vjerojatno vidjeti napon akumulatora i još neke druge podatke. Koristeći priručnik, odaberite odgovarajući tip akumulatora, ako postoji ta funkcija. Za sad, punjenje još ne bi trebalo raditi, jer nije spojen solarni panel.

Žice koje dolaze od solarnih panela spojite prvo na regulator punjenja. Na krovu, ili gdje su već paneli, još uvijek nisu spojene. Tek kada su spojene na odgovarajuća mjesta na regulator punjenja, možete konačno pojiti panele.

Nakon što ste spojili panele, ako postoji barem malo sunčeve svjetlosti, na regulatoru bi trebali vidjeti i napon panela. Možda će se prikazati nekakvi simboli koji označavaju da je punjenje u tijeku. Ako se upali bilo kakva lampica upozorenja, zastanite. Ne nastavljajte dalje. Proučite priručnik kako bi doznali što bi moglo biti krivo.

Spajanje invertera na akumulator

Preostaje još jedino da na akumulator, koji bi se sad već trebao puniti, spojite inverter. Uz inverter ste možda dobili već pripremljene žice. Ako jeste, koristite njih. Ako niste, napravite ih kao što je prikazano na gornjem videu. Zapravo, cijeli video i prikazuje spajanje invertera na akumulator, pa možete slobodno slijediti video. Nakon spajanja, upalite inverter. I on će vjerojatno nešto signalizirati. Možda samo lampicom da je sve u redu (ili nije). Napredniji će možda pokazivati i stanje akumulatora te trenutnu potrošnju.

Ako je sve u redu, na utičnicu invertera možete priključiti neko trošilo. Sušilo za kosu je dobar uređaj za testiranje invertera većih snaga. Prvo uključite na “program” za hladno puhanje, kada bi opterećenje trebalo biti malo. Ako vam se čini da je sve u redu, možete pojačavati opterećenje odnosno povećavati snagu grijača. Pripazite da ono što spajate na inverter ipak nije prejako. Ako se radi o manjem inverteru, testirajte ga manjim trošilom poput punjača za mobitel.

Nadam se da ste sve korake uspješno odradili, te da zadovoljni koristite energiju iz vlastite elektrane. Ako bude problema, javite se na forumu. Ovdje nas ima mnogo koji smo prošli iste muke i znamo što napraviti kada negdje zapne.

Sustav radi, što dalje?

Briga o sustavu nikad ne prestaje. Redovito ćete morati provjeravati stanje akumulatora, visinu potrošnje, brzinu punjenja i sl. Promatrati, uspoređivati ove podatke sa onim što ste imali u planu. Postoji mogućnost da ste neki detalj krivo procijenili i da morate izvršiti neke korekcije sustava. Provjeravajte spojeve, pripazite na pojavu topline, neobičnog mirisa ili vidljivih promjena. Ako vodite brigu, očekujte da sustav radi besprijekorno još mnogo godina.

Osim brige o sustavu, sada započinje i prilagodba vaših navika onome što vam sustav pruža. Brzo ćete shvatiti kako je “jeftina struja” sada usred dana kada je sunčano. Vaše aktivnosti se sve više počinju vezati uz prirodni ritam vašeg okoliša. Vaše se raspoloženje više ne veže uz račune za struju niti uz prijetnje da neće biti struje. I dalje ste ovisni, naravno, samo je vaša ovisnost vezana uz sjajni objekt na nebu. Znate da je on uvijek negdje gore. Malo stvari na svijetu je toliko pouzdano kao naše Sunce!

Objavio: Nikola

Zimnica, kućne zalihe hrane, zalihe u slučaju nužde, u slučaju katastrofe, rata, nestašice zaliha u dućanima… Koji god razlozi bili za spremanje zaliha, ovo bi svakako trebali uzeti u obzir. Suvremeni način života nas je razmazio, uvjerio da je najpametnije da se naše zalihe nalaze u dućanu. Što god nam zatreba, u bilo koje doba dana, jednostavno ćemo otići u dućan i opskrbiti se.

Međutim, što se događalo za vrijeme nedavnih ograničenja kretanja? Trebale su nam posebne dozvole da uopće napustimo mjesto prebivanja. Ponekad bi bili zatvoreni u kuće bez mogućnosti odlaska u dućan. Neki dućani nisu niti radili. Nekih namirnica nije bilo jer su ljudi u strahu sve pokupovali. I to se događalo samo u protekle dvije godine. Ako ste imali sreće, vaš kraj nije pogodio razorni potres, niste doživjeli društvene nemire, nije bilo rata. Koliko smo sigurni da nam se ništa od navedenog neće dogoditi u godinama koje slijede?

Ovdje ću opisati neke primjere i preporuke koje vam mogu pomoći da osigurate vlastite zalihe hrane i drugih namirnica. Iz iskustva, mirnije se spava kada znate da je uz vas sve što vam treba za sljedećih mjesec dana. Preporuke su temeljene na opsežnom istraživanju i osobnom iskustvu. Neke fotografije su s interneta, za potrebe jasnoće teksta. Druge su iz galerije autora i prijatelja i vode na tekstove koji dodatno objašnjavaju prikazane pojmove. Ako je korisno, preporučite i drugima da čitaju. Ako ima grešaka, ne zamjerite, pisano je u najboljoj namjeri. Kontaktirajte me putem foruma i predložite izmjene i dopune.

Što su kućne zalihe hrane i zašto bi ih trebali imati?

Radi se o brižljivo odabranim namirnicama dugog vijeka trajanja koje će vam pomoći da preživite krizno razdoblje. Osim vijeka trajanja, treba imati na umu i hranjivost odnosno upotrebljivost nekih namirnica. Ako živite u kućanstvu sa djecom ili starijim članovima, kućne zalihe hrane su itekako potrebne. Samci će možda lakše napustiti mjesto boravka, useliti se prijatelju ili rodbini, otputovati u sigurniji kraj i sl. Međutim, obitelji nisu toliko fleksibilne i obično ostaju tamo gdje jesu, s onim što imaju pri ruci.

Kada i zašto trebate kućne zalihe hrane

Zapravo, malo je razloga da nemate barem nekakve zalihe. Ti razlozi možda postoje ako često putujete, ako ste negdje nastanjeni samo privremeno. U protivnom, ako planirate na nekom mjestu ostati još godinama, koji bi mogao biti razlog da nemate zalihe? Može vam se dogoditi ozlijeda zbog koje više nije praktično ići svakodnevno u dućan. Isto može biti zbog kvara na automobilu ili drastičnih cijena goriva. U nekim krajevima, snijeg zna prekinuti promet na više dana ili tjedana. Dođe li do ozbiljnijeg štrajka prijevoznika, dućani bi se posve ispraznili u roku od tri dana. Postoji mogućnost gubitka posla, blokade bankovnog računa ili naglih promjena cijene namirnica. Također, tu su i situacije zbog kojih nije sigurno (ili dozvoljeno) napuštati dom, poput prosvjeda, ratova, pandemija i sl. Na te situacije u pravilu nemate baš nikakav utjecaj, ali imate utjecaj na to koliko ste na njih spremni.

Ovdje se radi o situacijama koje znaju iz korijena promijeniti vaš način života. Vaše zalihe hrane i drugih osnovnih namirnica pomoći će vam da uz minimalne prilagodbe prebrodite takve situacije.

Što ako živite u malenom stanu u kojem nema mjesta za dodatne stvari? Svakako, to predstavlja poseban izazov. Tu vam jedino kreativnost može pomoći, pa i tada ste prisiljeni na kompromise. Možda nećete skladištiti hrane koliko bi htjeli, nego koliko je moguće. Možda ćete koristiti neobične prostore, poput dna ormara s visećom robom, ako već nije zauzet. Ili unutrašnjost kreveta, klupe i sl. Ovaj tekst pretpostavlja da ipak imate mogućnost skladištenja.

Kako započeti kućno skladište hrane

Na internetu postoji pregršt savjeta i primjera kako započeti i organizirati vlastite zalihe hrane. Od svih tih savjeta, nekad je teško razabrati što je upotrebljivo, praktično i primjereno za vašu situaciju. Ipak, zaista se ne radi o toliko zahtjevnom zadatku.

Savjeti kako započeti sa vlastitom zalihom hrane

1. Odaberite odgovarajuće mjesto za skladištenje

Nije svako mjesto u vašem domu jednako primjereno za čuvanje hrane. Vaše zalihe morate osigurati od najezde glodavaca i drugih štetočina, te ostalih štetnih utjecaja.

Garaža ili tavan obično nisu idealna mjesta za čuvanje hrane. Tu je moguća velika vlažnost ili čak poplava. Ljeti bi temperature mogle biti suviše visoke, a zimi možda i smrzavati. Čuvanje hrane na takvim mjestima nije pouzdano. Idealno, trebali bi koristiti suhi, hladni prostor.

Prostor dodatno zaštitite klopkama za miševe i žohare, ili barem postavite indikatore. Ostavite im malo hrane i provjeravajte stanje, to će vas uzbuniti ako se ipak nešto pojavi u skladištu.

Izmjerite dimenzije prostora koji ste namjenili za čuvanje hrane. Ta informacija vam treba kako bi mogli isplanirati popunjavanje. Tu će vam vjerojatno trebati i neke čvrste stalaže, ormarići ili police.

2. Započnite s malim količinama

Ako kupujete zalihe, prilikom svakog odlaska u dućan kupite nekoliko stvari s popisa za pohranu, umjesto da kupite sve odjednom. Također, kupite i nekoliko litara vode za piće, voda je jedna od najosnovnijih potreba. Na taj ćete način lakše kontrolirati koliko imate kojih namirnica te učinkovitije iskorištavati prostor.

3. Držite se osnovnih namirnica za slučaj nužde

Vaše kućno skladište nije još jedna kvartovska prodavaonica. U njemu ne treba biti sve što vidite na policama dućana. Razmislite koji bi vam bili prioriteti da nekoliko dana ne možete iz kuće. Hrana koju skladištite trebala bi imati visoku nutritivnu vrijednost. Trebaju vam kalorije, proteini, vitamini… Hrana kojom ćete se zasititi te održati zdravlje i snagu organizma.

Naravno, skladištite samo ono što zaista planirate konzumirati. Ako nemate posebnih zahtjeva što se tiče prehrane, konzervirana riba je odličan izbor. Suha hrana poput riže, tjestenine ili graha može se čuvati mjesecima, ako ne i godinama. Neko voće i povrće dugo ostaje svježe u dobrim uvjetima. Drugo je bolje u obliku konzervi, ili na drugi način prerađeno.

4. Sačuvajte prostor i za namirnice koje nisu hrana

Osim hrane, trebaju vam i sredstva za čišćenje, kupaonski pribor i pribor za prvu pomoć. Također, bilo bi dobro da negdje čuvate i praznu ambalažu koju ćete više puta koristiti. Vrećice za vakuumiranje, staklenke, kutije i sanduci za sigurno i uredno skladištenje. Ne čuvajte hranu zajedno sa sredstvima za čišćenje. Može doći do oštećenja ambalaže, curenja kemikalije i propasti cijele zalihe hrane.

5. Iskušavajte nove namirnice

Ako je neka hrana dobar kandidat za dugoročno skladištenje, a niste s njom upoznati, kušajte! Ako se zaista dogodi da dulje vrijeme ovisite o vlastitoj zalihi, biti ćete sretni što imate veći izbor na raspolaganju. Ako vam se svidi ono što ste kušali, uključite i tu namirnicu u vlastitu zalihu. U protivnom, ne skladištite ništa što vam se ne sviđa ili vam je nepoznato. Nema potrebe da se u kriznoj situaciji prisiljavate na nešto što ne volite ili vam na neki način može naškoditi.

6. Sami pripremajte “zimnicu”

Nema potrebe da sve kupujete gotovo, spremno za skladištenje. Naučite kako da sami konzervirate raznu hranu. To uključuje dimljenje (npr. mesa), sušenje (npr. voća i povrća), konzerviranje pomoću soli, octa, šećera… Ako sami i uzgajate hranu, onda se ovo gotovo podrazumjeva.

7. Držite se vlastitog budžeta

Nemojte se dovesti u nezgodnu situaciju pokušavajući izbjeći nezgodnu situaciju. Ne ulazite u dugove kako bi skladištili namirnice koje si ne možete priuštiti. Radije postupno opremajte svoje skladište, u skladu s mogućnostima. Koristite sniženja u dućanima, ili sami uzgojite / pripremite hranu koju čuvate. Ne prepuštajte se emocijama, ostanite smireni i objektivni tijekom priprema.

8. Odaberite odgovarajuće spremnike

Pazite da je posuda u kojoj držite hranu predviđena baš za hranu, odnosno da ne sadrži štetne sastojke. Ne čuvajte hranu u posudama u kojima se ranije nalazilo nešto opasno, ili vam je porijeklo posude nepoznato. Osigurajte spremnike različitih volumena kako bi učinkovito iskoristili prostor. Neka spremnici imaju zatvarače ili poklopce koji spriječavaju ulazak zraka.

Posude bi trebale biti otporne na mogući napad glodavaca ili kukaca. Kontejneri od metala ili čvrste plastike su mnogo bolje rješenje od kartonskih kutija.

Neke namirnice mnogo dulje traju ako su zaštićene od zraka. Uređaji za vakuumiranje nisu skupi, a na ovaj način možete značajno produžiti vijek trajanja nekim svježim namirnicama.

9. Koristite svoje skladište samo u slučaju nužde

Neka se količina namirnica nikad ne smanjuje ispod planiranog. Stvari koje ste ovdje pohranili trebale bi služiti samo u slučaju nužde. Ako ste već prisiljeni trošiti iz ovog skladišta, nadomjestite što nedostaje. Takva situacija nastaje recimo kada nekoj hrani ističe rok i treba ju potrošiti. U tom slučaju, steknite naviku rotacije namirnica. Kupujte što planirate trošiti sljedećih dana, ali nove namirnice nosite u skladište. Iz skladišta onda koristite one s najkraćim rokom isteka valjanosti.

Razvijte navike ili sustav kojim ćete spriječiti da neke zalihe nestane. To može biti oznaka na zidu koja pokazuje koliko mora biti određene namirnice. Ili možete voditi excel / google tablicu, uz naviku da redovito popisujete stanje.

Obratite pažnju kako namirnice rotiraju u trgovinama. U prvi plan se stavlja hrana kojoj najbrže ističe rok. Za vlastite zalihe, vama treba ona sa što duljim rokom. Potražite prema dubini polica, ili usporedite datume iz više dućana.

10. Kako rotirati namirnice?

Što god pohranili u skladište, s vremenom ćete morati konzumirati ili će propasti. Vodite brigu o isteku roka valjanosti i u prvi plan stavljajte ono što najkraće traje. Kada planirate nešto iskoristiti, nabavite odgovarajuću zamjenu koju onda stavljate na kraj reda. Vodite brigu o vlastitoj potrošnji i prilagodite ju stanju u skladištu. Ako ima hrane kojoj uskoro ističe rok, neka ona bude prioritet kod konzumacije.

Prepoznajte vlastite potrebe i prehrambene navike. Ne gomilajte namirnice koje ne možete konzumirati, kako ne bi nepotrebno stvarali otpad.

Koliko nam treba hrane svakog dana?

Glad je jedna od najvećih briga i opasnosti ako se dogodi krizna situacija. Što zapravo znači da imamo dovoljno hrane? Koliko je dovoljno hrane za pojedinog člana kućanstva?

• Za muškarce, prosječno se preporuča 2500 kalorija dnevno
• Za žene, preporuka je 2000 kalorija dnevno
• Za djecu, ovisi o njihovoj dobi. Djeca u pubertetu trebaju više hrane nego mlađa djeca. Na primjer, dijete u dobi 6-12 godina treba oko 1600 kalorija dnevno. Teenageri trebaju 2500-3000 kalorija dnevno budući da su u fazi ubrzanog rasta.

Prilikom računanja ukupne potrebe za kalorijama, imajte na umu da obroci budu cjeloviti i nutritivno vrijedni! Brza hrana, grickalice, slatkiši i slatka pića nisu primjeren izvor kalorija. Radije neka se obroci baziraju na mahunarke, žitarice, meso, orašaste plodove, povrće i voće.

Hrana (i voda) koju trebamo držati u zalihama

Voda i sredstva za pročišćavanje vode

Osim u uvodu, vodu gotovo uopće nismo spominjali. Ipak, radi se o daleko najvažnijoj stvari koju trebate pripremiti za kriznu situaciju. Nekoliko dana bez hrane još se i može preživjeti, ali bez vode ne može. Koliko nam vode treba? Odrasla osoba treba 2-3 litre vode za piće na dan. Osim pića, vodu koristimo i za pripremu hrane. Kakve koristi od tjestenine, riže, graha ili juha iz vrećice, ako nemate vode? Također, računajte i na potrebu da nešto operete. Pranje neće biti visoko na listi prioriteta za mnoge, ali i to ovisi o situaciji. Obitelji sa malom djecom sigurno će morati brinuti o higijeni najmlađih, te tako trošiti više vode nego su možda planirali.

Bilo bi dobro čuvati zalihe pitke vode barem za 3-4 dana. Ako se opskrba pitkom vodom tijekom tog razdoblja nije ponovno uspostavila, treba pronaći alternativne izvore. Voda s krova (kišnica) ili iz nekog potoka ili rijeke može biti zagađena. Konzumiranje takve vode može biti veoma opasno, pogotovo u kriznoj situaciji. Zato osim čuvanja pitke vode trebate imati i način za sterilizaciju prikupljene vode.

Prokuhavanje vode pouzdano uklanja biološke zagađivače koji se vjerojatno nalaze u vodi iz nepoznatog izvora. Ako prokuhavanje iz nekog razloga nije moguće, treba pripremiti i tablete za sterilizaciju vode, ili posebne filtere.

Tjestenina

Suha tjestenina (pašta) u zatvorenoj ambalaži može trajati veoma dugo. Prema nekim izvorima i godinu ili dvije duže od navedenog isteka roka. Tjestenina spada u hranu koja nije skupa, a odličan je izvor ugljikohidrata. Naravno, za konzumaciju trebate imati dovoljno vode i način da skuhate obrok.

Keksi (krekeri) od cjelovitih žitarica

Ove “grickalice” mogu poslužiti kao zamjena za kruh. Nije potrebno posebno pripremati obrok, što je velika prednost. Idealno bi bilo da nađete krekere od cjelovitih žitarica i sa visokim udjelom fruktoze. Takav brzi obrok će vas prilično dugo držati sitim. Vijek trajanja neotvorenih krekera zna biti 6-9 mjeseci, što možete i produljiti ako ih vakuumirate.

Riža

Radi se o još jednom odličnom izvoru ugljikohidrata koji ne košta mnogo. Riža u vakuumiranim vrećicama može trajati veoma dugo, pogotovo bijela riža. Smeđa riža nije pogodna za višegodišnje skladištenje, ali ako ju preferirate, pazite na istek roka. Smeđa riža sadrži ovojnicu koja je veoma hranjiva i zdrava, ali je sklona kvarenju u dodiru sa zrakom. Procjenjuje se da smeđa riža u otvorenoj posudi može trajati 3-6 mjeseci. 12-18 mjeseci traje ako ju držite u zamrzivaču ili vakuumiranu. Za razliku od toga, bijela (oljuštena) riža traje mnogo dulje. Otvorena, do 5 godina, ili vakuumirana preko 30 godina.

Suhi grah (i druge mahunarke)

Grah je odličan izvor kalorija i proteina. Priprema je jednostavna, ali ponovno zahtjeva vodu i pribor za kuhanje. Grah je moguće čuvati i u konzervama, međutim, suhi grah zauzima mnogo manje prostora. Kada kupite hrah, zamrznite ga na tjedan dana kako bi spriječili razvoj žižaka. Preporuča se čak da se postupak ponovi dva puta. Kada kupite grah, treba pretpostaviti da je on već kontaminiran ličinkama. One nisu štetne za vas, ali je šteta da vam hrana tako propada.

Obroci od suhih žitarica

Kukuruzne ili zobene pahuljice, muesli, još je jedna namirnica koju možete svakodnevno konzumirati. Priprema ne traži kuhanje, ali se obično konzumira uz zagrijano mlijeko.

Brašno, kvasac

Upute za pripremu kruha:

Uz dodatak vode, malo soli i šećera (za razvoj kvašćevih gljivica), svakog jutra možete imati svježe pečeni kruh. Ne treba naglašavati koliku važnost kruh predstavlja u kriznoj situaciji. Nedostatak je, naravno, što ovisite pećnici odnosno nekom obliku energije za pečenje.

Kada kupujete brašno, treba pretpostaviti kako se u njemu već nalaze nametnici, primjerice jajašca moljaca. Brašno od cjelovitog zrna na toplom se zraku kvari (užegne) brže nego bijelo brašno. Kako prostor gdje držite zalihe ne bi dodatno kontaminirali, brašno čuvajte u zatvorenim posudama. Dobar izbor su plastične kutije od sladoleda sa poklopcem. Te posude onda ne otvarajte u prostoru gdje držite zalihe, već tamo gdje pripremate hranu. Alternativno, brašno bi trebalo zamrznuti na -30°C na tjedan dana.

Sjeme za “klicanje”

Svaki preper zna da je najbolja krizna hrana ona koja je sigurna (nepokvarljiva duže vrijeme), kalorična i malog volumena. Zalihe sjemenja, ponajprije raznih žitarica i mahunarki od velikog su značaja. Dvije jušne žlice pšenice su dovoljne za aktivno preživjeti jedan dan. Svakako je dobro imati pohranjenu neku količinu friške (prošlogodišnje) pšenice u vodootpornoj posudi na suhom i hladnom mjestu.

Mesne konzerve

U konzervama možete naći razne vrste ribe, poput tune, lososa i sardine. Također, pileći ili goveđi mesni obroci. Meso je važan izvor proteina i nije ga lako čuvati u svježem stanju. Meso iz konzervi nije potrebno dodatno pripremati, obroci su spremni odmah po otvaranju konzerve.

Pripazite na stanje konzerve. Ako u konzervu uđe zrak, dolazi do kvarenja hrane i postoji opasnost od trovanja botulinom. Konzerve moraju biti udubljene, poklopac ne smije raditi “klik” kada se pritisne prstom.

Konzervirano voće i povrće

Svježe voće i povrće ne može trajati veoma dugo, pa uglavnom nije primjereno za čuvanje u zalihama. U konzervama se može naći mnogo vrsta kuhanog voća (kompoti) i povrća. U kriznoj situaciji, ovo predstavlja neizostavan izvor vitamina i minerala.

Sušeno voće

Suho voće predstavlja zdravu poslasticu koja je uz to bogata vlaknima. Možete pokušati i sami osušiti voće iz vlastitog uzgoja, ili ono koje vam se posebno dopada.

Sir

Tipično, sir se ne može čuvati u kućnim uvjetima veoma dugo. Dulji vijek trajanja ima sir koji je zaštićen voskom, ili vrećice suhog sira (ribanca). Ako se na siru pojavi plijesan, to nije velik problem. Pljesnivi dio se jednostavno odreže, ostatak je još dobar za konzumaciju.

Maslac od kikirikija (ili orašastog voća)

Orašasto voće predstavlja energetsku hranu zbog visokog udjela zdravih masnoća i proteina. Postoje namazi od oraha, badema, lješnjaka ili kikirikija. Radi se o visokovrijednoj namirnici koja ima veoma dug vijek trajanja. Nakon otvaranja, neke je namaze potrebno držati u hladnjaku, dok drugi mogu ostati na sobnoj temperaturi. Kako je u kriznoj situaciji upitna i opskrba el. energijom, uvijek bi trebalo preferirati hranu koja ne ovisi o hladnjaku.

Hrana u prahu

Mlijeko u tekućem stanju, čak i ono “trajno” ne može ostati dobro baš dugo. Tipično, do nekoliko mjeseci. Ako u kuhinji koristite mlijeko, kratkoročno možete osigurati rotaciju i paziti na istek roka. Za dugoročnije skladištenje, mlijeko u prahu (ili konzerve kondenziranog mlijeka) predstavljaju bolji izbor. Osim mlijeka, u prahu možete naći i krumpir, jaja…

Mješavine orašastog i sušenog voća

Popularne poslastice poput “studentskog mixa” odnosno mješavine za izletnike i planinare. Kao i maslaci, ovo je vrijedna energetska hrana. Ne zahtjeva pripremu pa je dobar izbor kada kuhanje nije moguće. Bilo bi dobro da se čuva u vakuumiranom obliku kako orasi ne bi gubili svježinu.

Instant juhe

Priprema je brza i jednostavna, a juha sjajno nadopunjava ostalu čvrstu hranu. Vrećice za pripremu juhe zauzimaju veoma malo mjesta, ali za pripremu ponovno trebate dosta vode.

Kava i čajevi

Ovi topli napici nisu strogo gledajući namirnice za preživljavanje, ali preživljavanje čine ugodnijim! Ovisno o vlastitim navikama, osigurajte si dovoljne količine onoga što volite.

Ulje za pripremu hrane

Ulja su važan dodatak prehrani. Osim nutritivne vrijednosti, koriste se za poboljšanje okusa hrane.

Sol, šećer, začini

Ove namirnice ćete u kriznoj situaciji vjerojatno koristiti u manjoj količini, ali vrijedi ih imati na zalihi.

Što nam treba osim hrane?

Mnoge neophodne stvari još nismo spomenuli. U slučaju krizne situacije, osim hrane kao jednog od prioriteta, trebaju nam i neke druge potrepštine. Prije svega, sredstva za održavanje higijene, ljekovi i pribor za prvu pomoć, rasvjeta za slučaj nužde… U nastavku, detaljnije o svakoj od ne-prehrambenih potrepština u kriznim situacijama.

WC papir

Namirnica koja se praktički može čuvati neograničeno dugo i koju koristimo svakodnevno, a u kriznim situacijama prva nestaje iz dućana. Za vrijeme nedavne “korona” krize, kupci su se gotovo otimali za zadnje primjerke WC papira. Nemojte da vam se dogodi nešto slično u budućnosti. WC papir, istina, zauzima mnogo prostora, ali radi se o toliko osnovnoj potrebi da je i to opravdano. Radi se o svestranom materijalu za čišćenje koji nema adekvatne višekratne zamjene. Postoje situacije u kojima bi umjesto papira mogli koristiti i vodu, brisanje zamijeniti pranjem. Ipak, nestašica vode se događa još i češće nego nestašica papira. Moguće je da nekoliko litara pohranjene vode za piće predstavlja jedinu vodu koju imate pri ruci. Pranje ruku, a pogotovo tijela, u kriznoj situaciji postaje luksuz. WC papir štedi dragocjene zalihe pitke vode.

Izvor energije

U slučaju “blackouta“, ili samo lokalnog nestanka električne energije na par sati, treba vam neko rješenje. Solarni sustavi sa akumulatorima ili benzinski agregati nisu tako velika investicija. Svako rješenje ima neke svoje prednosti u odnosu na ostale, ali svako će dobro doći kada “nestane struje”. Što kada nestane struje? Za neka kućanstva, prestaje raditi i centralno grijanje (plin, nafta, pelet…) jer nije moguće pokrenuti pumpu. Za neka kućanstva, prestaje i opskrba vodom ako se ona crpi pumpom iz bunara.

Električna energija nije jedina niti najosnovnija. U zimskim mjesecima, prioritet je toplinska energija. Možete li grijati dom kada nema struje? Ili kada prestane opskrba gradskim plinom? Imate li dovoljno energenta za cijelu zimu? Naravno da u nekim situacijama nije niti izvedivo da imate vlastiti energent. Možda živite u gradskom stanu bez mogućnosti skladištenja drva ili kuća nema dimnjak. Paljenje otvorene vatre usred takvog stana može biti veoma opasno. Razmislite o vlastitim mogućnostima na vrijeme.

Kako skuhati obrok kada nema opskrbe strujom, plinom?

Prijenosna kuhala za kampiranje s pripadajućim spremnikom plina mogu osigurati dovoljno energije za barem nekoliko obroka. Dugoročnije rješenje je plinska boca za domaćinstvo kapaciteta 10 litara. Ovakvom bocom možete kuhati mjesecima, ili grijati stan neko kraće vrijeme.

Rasvjeta

Svjetlost je još jedan oblik energije, međutim zahtjeva posebnu pažnju. Radovi i potrebe u kućanstvu ne prestaju kada se smrači. Primjerice, kako presvući dijete usred noći kada ne vidite prst pred nosom? Kako zaustaviti krvarenje ako se u mraku dogodi neka nezgoda? Možete osvijetliti mobitelom, jedno kratko vrijeme dok i on ne potroši bateriju. Prema Murphyju, prekid struje će se dogoditi baš kada je baterija na rezervi. Noću možda morate na wc; ili morate nekud autom, a u mraku ne možete pronaći ključ.

Osigurajte dovoljnu količinu običnih svijeća te pribor za paljenje vatre. Imajte na umu da svijeća troši kisik dok gori, što možete osjetiti u obliku neobične pospanosti. Dok gori bilo kakav plamen u stanu, osigurajte dovoljno zraka otvaranjem protora.

Od baterijskih svjetiljki, najzgodnije su one koje stoje na čelu. Uz njih, ruke su vam slobodne pa možete normalno obavljati sve što trebate. Imajte na umu da baterije neće trajati vječno. Treba vam ili dobra zaliha zamjenskih baterija ili način da punite postojeće. Također, postoje i svjetiljke kod kojih zavrtite ručicu i tako punite bateriju.

Također, možete razmisliti o postavljanju komadića fluorescentne trake na ključna mjesta. Ako se usred noći dogodi neplanirani prekid el. energije, kako ćete pronaći svjetiljku? Kako se kretati stanom do vaše zalihe sa svijećama i upaljačem? Fluorescentna traka je vidljiva u potpunom mraku. Komadi trake vas mogu voditi do pretinca u kojem čuvate svjetiljku, ili označiti prepreke kojih se morate čuvati. Npr. ako morate proći stepenicama ili uhvatiti za kvaku koju je teško naći u mraku, označite ih trakom. Najvažnije predmete u slučaju potpunog mraka također zamotajte trakom, tako nećete gubiti vrijeme na opipavanje. Uostalom, trenirajte. Testirajte koliko lako možete doći iz bilo kojeg dijela stana do svjetiljke u potpunom mraku.

Kuhinjski pribor

Tko redovito priprema hranu u kuhinji vjerojatno može preskočiti ovo poglavlje. Ako živite u studentskom domu ili iz nekog drugog razloga ne pripremate hranu kod kuće, razmislite i o ovom problemu. Nema mnogo smisla da skladištite hranu koja se kuha, ako nemate u čemu skuhati. Imate li pribor za jelo? Pribor za rezanje, guljenje hrane, otvaranje konzervi? Većina se neće susresti s ovim problemom, međutim, krizna situacija vas može zateći i u planinskoj kolibi. Možda imate neku “jazbinu” dalje od kuće u kojoj skladištite sve potrepštine. Planirate napuštanje grada u kriznoj situaciji, i tamo ste osigurali sve što vam treba. Razmislite još jednom imate li sve. Lako je zaboraviti na nešto ako zaista niste živjeli na tom mjestu.

Medicinski pribor i sredstva

Ako patite od kroničnih bolesti i potrebna vam je redovita terapija, čuvajte zalihu vlastitog lijeka. Zdravstveno stanje je individualna stvar pa bi svatko za sebe trebao procijeniti što mu treba. Osim individualnih potreba, treba osigurati sljedeće za slučaj potrebe:

• Sredstva za dezinfekciju
• Zavoji
• Sterilne komprese
• Pamučne gaze
• Pribor za šivanje
• Antibiotici
• Sredstva za snižavanje temperature (antipiretici)
• Sredstva za ublažavanje bolova
• Vitamini
• Dodaci prehrani
• Čajevi (za tegobe sa želucem, urološki…)

Ako ste u mogućnosti čuvati, bilo bi dobro imati i štake te kolica za slučaj da niste u mogućnosti hodati. Mala nezgoda poput uganuća gležnja može vas spriječiti da iz kreveta odete na wc ili po čašu vode.

Alati

Ovisno o prirodi krizne situacije, vjerojatno ćete morati povremeno nešto popraviti. Oluja može razbiti prozor ili srušiti dimnjak, može doći do oštećenja kabela električne grijalice i sl. U uobičajenoj situaciji, na raspolaganju su vam majstori, gradske službe, dućani i sl. U kriznoj situaciji ovisite jedino o vlastitim mogućnostima. Osigurajte zaštitnu odjeću i sredstva, prije svega. Ne želite nepotrebne ozljede pogotovo u kriznoj situaciji. Osigurajte dobar set osnovnog ručnog alata, vijke, čavle i sl. Ceradu za prekrivanje u slučaju kiše, ljepljive trake, užad, baterijske svjetiljke.

Knjige

Za slučaj duljeg prekida električne energije, osigurajte si neku razonodu koja ne ovisi o struji. Časopisi, križaljke i sl. su dobar izbor, a knjige još i bolji. Među knjigama, neka budu i one praktične naravi, poput kuharica, priručnika za pružanje prve pomoći, kućanskih popravaka…

Potrebe kućnih ljubimaca

Ne zaboravite na ove ponosne članove vašeg kućanstva. Pripremite i za njih dovoljno hrane i ostalih potrepština.

Koliko dugo trebaju zalihe izdržati?

To bi mogli znati tek ako znamo kakva će biti priroda nezgode, te koliko će situacija trajati. Nažalost, to ne znamo. Može se raditi o jednoj noći bez električne energije, ili nekoliko dana nestašice nekog artikla u dućanima. Može dvotjedna zabrana izlaska iz kuće uslijed pandemije ili slične okolnosti. Možda višemjesečna ekonomska situacija u kojoj si ne možete priuštiti ni osnovne potrepštine. Ili višegodišnje ratno stanje. Sigurno je to da ako imate mogućnost dugoročnijeg skladišta, trebali bi ga osigurati. Više je bolje, i ako optimalno upravljate zalihom, teško se može dogoditi da pretjerate s količinom.

Opskrba tijekom krizne situacije

Kada razmišljamo o tome koliko dugo trebaju zalihe izdržati, zanemarujemo činjenicu da se u svakoj situaciji ipak možemo nastaviti opskrbljivati. Što ako kriza potraje zauvjek? Živimo samo dok ne ispraznimo sve police? Osobno, iz vlastitog se vrta opskrbljujem vlastitom hranom tijekom cijele godine, i tu je izuzetak jedino zima. Znači, hrana koju bih u jesen spremio, nastojim da izdrži do proljeća. Više od toga mi ne treba, čak i da kriza potraje zauvjek. To je 4-5 mjeseci bez uroda u vlastitom vrtu. Tko se priprema za krizu, a nije pripremio vrt, bojim se da se slabo priprema.

Razvijajte kreativna rješenja, vaša smočnica nije jedina zamjena za dućan.

Pripremite sjeme

Potraje li kriza, nećete biti jedini kojem je na um palo da zasije vlastiti vrt. Prazna parcela pred kućom ili livada usred šume ne znače mnogo bez sjetvenog materijala. Pripremite koju vrećicu sjemena salate, rotkvice, mrkve, peršina…

Toplina

Iz vlastite šume (iako je pojam vlasništva u kriznoj situaciji, hmm..) mogu koristiti drva za još mnogo zima. Šumom gospodarim na način da se obnavlja jednakom brzinom kako se koristi. U prijevodu to znači da je količina toplinske energije za naš dom ograničena jedino time koliko mogu raditi. Dok god čuvam vlastito zdravlje, mogu mnogo. Znači, zaliha drva za više od jedne zime zaista nema smisla, čak i kad bi kriza potrajala vječno.

Voda

Znam za nekoliko pouzdanih izvora pitke vode u mom okruženju. Ako se dogodi višednevna nestašica vode, ili zagađenje postojeće, dovoljno mi je da imam pitke vode za 7-10 dana. Tijekom tog perioda osigurati ću si pristup izvoru i dopunjavati zalihu. Imam mogućnost hvatanja kišnice, tako bih osigurao barem vodu za ispiranje wc školjke, pranje ruku, podova i sl.

Zalihe za mjesec dana

Uzimajući sve u obzir, rekao bih da je mjesec dana dovoljan period da se čovjek ili obitelj prilagodi novoj situaciji. Kao što je spomenuto, situacija može biti individualna. Ozljeda ili gubitak posla, blokada bankovnog računa, krađa el. identiteta… Može biti lokalizirana, recimo potres, poplava, prosvjedi, teroristički napad… Može biti mnogo širih razmjera, poput raspada elektroenergetskog sustava cijele europe, ratno stanje i sl.

Tijekom mjesec dana, obitelj bi trebala dobro prepoznati koja je priroda nove situacije i koje se mogućnosti pružaju. Svaka situacija pruža neke nove mogućnosti. U nevolji, ljudi mogu konačno postati skloni da pomažu jedan drugom. Možda nećete morati sami na krov ako se susjed ponudi da pomogne. A možda bude i sukoba, otimačine ili jednostavno ljubomore među ljudima. Tijekom mjesec dana ćete dobro shvatiti kako stojite.

Ako čovjek dočeka krizu pasivan, bez volje da se prilagodi, bojim se da mu skladište hrane malo znači. Ako bude aktivan kao što se aktivno spremao za nju, nije bitno ako kriza potraje dulje nego što traju zalihe. Zalihe su tu da mu olakšaju prilagodbu novoj situaciji.

Napuštanje lokacije

U iznimnom slučaju, kriza može biti takve prirode da je preporučljivo napustiti prebivalište. Takva vas situacija može zateći u bilo koje doba dana, i možda nećete imati vremena za razmišljanje i planiranje. Za takav slučaj, pripremite na vidljivom mjestu plan postupanja. Pripremite popis najnužnijih stvari koje morate ponijeti, uz nekoliko mogućih scenarija.

Napuštanje lokacije može biti vlastitim vozilom, provjerite stanje goriva, možda i čuvajte rezervni spremnik. U vozilu imajte spremno barem nekoliko najosnovnijih stvari. Deke za prekrivanje, koju bocu vode, nešto suhe hrane.

Ako imate drugi objekt u koji se možete skloniti, neka vam je pri ruci ključ i ostalo što je potrebno.

Napuštanje lokacije pješice može biti najzahtjevnije. Može vam trebati zamjenska odjeća, kabanice, prekrivači za slučaj opasnosti. Idealno bi bilo imati već spremne ruksake za svakog člana obitelji. Unutra dovoljno vode i suhe hrane. Pripremite topografsku kartu vašeg područja ako niste dobro s njim upoznati. Sredstva za navigaciju poput kompasa, te svakako pribor za paljenje vatre. Neko oruđe, poput radnog noža, ukratko. Detaljnije upute za napuštanje lokacije već prelaze okvire ovog posta. Javite treba li i to obraditi, ili nastavimo o tome na forumu.

Objavio: Nikola

Prednosti:

-Brzo kompostiranje (uz pravilan C/N odnos => dodavanje piljevine, i sl. drvenast material).
-Glodavci nemaju pristup sadržaju => kompostiranje organskih tvari koje inače ne bi
kompostirali (kuhano, meso, riba i sl.)
-Lakše je rotirati komposter nego presložiti kompostnu hrpu => češče rotiranje => brže
kompostiranje.
-Zauzima manji volumen od kompostne hrpe.
-Ne treba čekati „dozrijevanje“ material „teče“ kroz komposter.
-Ravnomjernije miješanje dodataka kompostu kao što je biougljen, kameno brašno i sl.

Mane:

-U rotacionom komposteru nije moguće imati gliste, ali se kompostirani materijal može dati glistama na „doradu“ .
-Prestanak rada mikroorganizama pri niskim temperaturama ako je komposter vani.
-Nije u kontaktu sa tlom => poželjno dodati „starter“: gotov kompost, lišče sa šumskog tla i sl.
-Skuplje od kompostne hrpe.

Potreban materijal i alati

Materijal:
Plastična bačva 80L ili 110L ili 220L, komad plastične bačve istog promjera, cijev za kanalizaciju, nastavak cijevi i dva čepa sve za odabrani promjer cijevi (u ovom primjeru korštena cijev F16 cm), dva šarnira i dva kračuna.
Alat:
Bravarski metar, vodootporni flomaster, šestar, bušilica, svrdla (za drvo), ubodna pila ili
višenamjenski alat…

Izrada vratašca

Obilježiti linije rezanja pazeći da se ostavi dovoljno prostora za alat sa kojim se izrezuje kao i za „brtvu“ vratašca

VAŽNO: Prije rezanja vratašca obavezno prvo označiti rupe za šarnire i kračune.

Odrezati vratašca pazeći na zaobljenja. Ubodna pila pravi „čišće“ rezove od višenamjenskog alata.

Izbušiti rupe na bačvi…

… i vratašcima za šarnire i kračune

Od druge bačve (najbolje istih dimenzija) odrezati dno…

… i segment koji se onda pričvrsti na izrezani otvor i obilježi.

Poslije obilježavanja otvora, segment se skine i zatim pazeći da rupe za šarnire i kračune padnu unutar segmenta, …

obilježi vanjski rub segmenta u koji kasnije bušimo rupe za vijke za pričvršćivanje segmenta „brtve“.

Zatim odrežemo višak segmenta za „brtvu“ po obilježenoj liniji …

… i uklonimo ostatke rezanja.

Vratiti „brtvu“ na poziciju obilježiti rupu, …

… izbušiti, …

… staviti vike. Dodati šarnire i kračune.

U primjeru su korišteni vijci F 4mm

U ovoj etapi mogu se montirati vratašca koja smo prije izrezali.

Obilježiti unutarnji rub otvora na „brtvi“ cca 2,5 cm od izrezanog ruba otvora, pazeći da se uglovi označe segmentom kružnice.

Izrezati po obilježenim crtama i ukloniti ostatke rezanja.

Izrada dijelova prve i druge komore

Zalijepiti ljepljivom trakom vodootporni flomaster na šestar. Označiti šestarom kružnicu dimenzije cijevi koju ćemo kasnije provući kroz dno bačve…

… i poklopac.

U kanalizacijskoj cijevi izbušiti rupe za prozračivanje i vraćanje dijela komposta (mikroorganizama) u prvu komoru.

Skratiti cijev minus 2-3 cm od odgovarajuće dužine kako bi kasnije mogla čvrsto držati poklopac.

Obilježiti pri dnu pregiba spoja cijevi kvaratnu rupu za prijelaz materije koja se kompostira iz prve komore u drugu središnju komoru.

Zatim izrezati tako da crta rezanja vijuga pri dnu na strani koja ide prema dnu bačve.

Svrha ovakvog rezanja je da se crte rezanja na cijevi i bačvi ne poklapaju tako da sadržaj ne ispada vani, zatim ukloniti ostatke rezanja sa rubova.

Označiti vodootpornim flomasterom polovinu spojnice i zatim izrezati spojnicu poprečno na dvije polovice.

Sastavljanje kompostera

Provući cijev, …

… stisnuti pero da može proći kroz otvor…

Otvoriti pero otvora između 1. i 2. komore.

Postaviti poklopac na mjesto.

Postaviti polovicu prije odrezane spojnice sa čepom na mjesto i pritisnuti, …

…a zatim izbušiti rupe na spojnici i cijevi za vijke koji drže spojnicu na mjestu.

Na čepu izbušiti rupu(e) za rukohvat, …

… a zatim sa razvrtačem i ostale rupe koje služe za ventilaciju.

Izrezati mrežicu…
Montirati rukohvat tako da vijak sa podloškom uhvati mrežicu, …

… a zatim zalijepiti mrežicu za čep.

Postaviti čep

Izrezati letvicu na minimum 5 dijelova za rukohvate za lakše rotiranje

Izbušiti letvice i komposter zatim montirati vijke.

Time je tijelo protočnog roto kompostera gotovo

Nosač kompostera

Nosač kompostera se može napraviti kao na gornjoj slici. Komposter se isto može objesiti sa gurtnama ili konopcima za osovinu (cijevi sa spojnicom) na nekom za to zgodnom mjestu.

Start kompostera

Kako sadržaj kompostera nema doticaj sa tlom poželjno dodati „starter“: gotovi kompost, glistnjak, lišče sa šumskog tla i sl. …

…materiju punu ugljika, piljevinu, hoblovinu, drvenast materijal i sl. …

… kao i materijal koji ćemo kompostirati. Mogu se dodati i biougljen, kameno brašno, mljevene ljuske jaja i sl. …

Vađenje komposta iz kompostera obavlja se na strani čepa…

Hermetia illucens (BSF-Black soldier fly)

U slučaku da vam se u komposteru bojave ličinke Hermetia illucens (BSF-Black soldier fly, v. sl. iznad) imajte na umu:
– Ličinke BSF alternativni su izvor proteina za akvakulturu, stočnu hranu, hranu za kućne ljubimce i među najučinkovitijim životinjama su u obradi biomase u hranu.
– BSF su veće u odnosu na kućne muhe i puhalice što im omogućuje da spriječe kućne muhe i puhalice da polažu jaja u kompost konzumiranjem njihovih ličinki.
– Nisu štetne za ljude. Za razliku od kućnih muha, odrasle BSF muhe mogu konzumirati samo tekućine poput cvjetnog nektara ili uopće ne jedu.
One ne povrate hranu zajedno s probavnim enzimima kao kućne muhe, stoga ne šire bolesti.
– Ne privlače ih ljudsko prebivalište ni hrana. Ženke koje nose jaja privlači trula hrana ili gnoj zbog polaganja jajašaca.
– Značajna smanjenja E. coli i Salmonella enterica izmjerena su u kokošjem gnoju nakon što su ličinke obradile gnoj.
– BSF u sustavu komposta obično brzo smanjuju volumen i težinu komposta (i do 50%.)
– Frass ličinke muhe je granulirani ostatak bez mirisa koji se može koristiti kao izvrsno organsko gnojivo izravno ili uz dodatnu obradu (gliste).

Objavio: Mladen

LAB metoda preporuča se za male prostore (može i ispod sudopera… gdje nema mjesta za klasično kompostiranje ili za predkompostiranje kuhane hrane prije klasičnog kompostiranja jer tako smanjujemo vjerojatnost pojave glodavaca u kompostnoj hrpi, stoga se metoda preporuča i kod “kvartovskog” kompostiranja.

Napomene:

– LAB = lactic acid bacteria = bakterije mliječne kiseline
– Ne koristiti bilo kakve metalne posude (osobito ne od bakra)
– Koristiti isključivo ne kloriranu vodu
– Ne izlagati “tekućine” direktnom sunčevom svjetlu
– Postupak opisan ovdje često se naziva Bokashi ali „tradicionalna Bokashi receptura“ ima tri grupe mikroorganizama: lakto bakterije, gljivice/kvasci, fototropne bakterije (Lactobacilli, Fungi/yeast, phototropic bacill)

Potrebni „resursi“:

Staklena teglica ili (čaša) staklena tegla, riža, ne klorirana voda, mlijeko, gumice za kosu, ubrusi, raspršivač, kanta i kanta probušenog dna (kante 5-7 L istih dimenzija), poklopac kante, komad šireg drva/tetrapak od mlijeka za „sabijanje“ organske materije. Ako se koristi tetrapak od mlijeka za „sabijanje“ onda treba odrezati vrh tetrapaka da se može šaka zavući unutar tetrapaka.

Uzgoj Lacto bakterija

– Pola čaše riže (bilo koja)
– Manja teglica ne klorirane vode (kišnica, filtrirana, sa slavine mora odstajati barem koji sat) u koju dodamo rižu.
– „Promućkati“ dok voda ne bude „oblačno“ bijela

– Procijediti rižu kroz gazu u veću staklenku ili posudu popuniti max. 2/3 sa zamućenom vodom
– Pokriti ubrusom (maramicom, gazom) … da može „disati“ (poželjno je napisati datum…) koji se pričvrsti sa gumicom za kosu.
– Staviti na mjesto sobne temperature (ne „na sunce“)

– Nakon 3 dana stajanja dolazi do raslojavanja: „pjenica“ na vrhu, zamućena voda, sitni komadići riže na dnu.

Izdvajanje željenog soja Lacto Bacillus

– Samo zamućenu vodu (procijediti,…) pomiješati sa mlijekom u omjeru 3/7, ostaviti 1/3 zraka u tegli, pokriti ubrusom / krpom koju se pričvrsti sa gumicom za kosu…
– Staviti na mjesto sobne temperature koje nije na direktnom suncu
– Nakon tjedan dana dobili smo željeni soj lakto bakterije, raslojavanje: na vrhu neka vrsta sira (mliječni proteini, jestivo z a životinje, baciti na kompost…), na sredini „čisti“ soj Lacto Bacillus Serum-a (žućkasta tekućina).

– Uklanjanjem „sira“ ostaje Lacto Bacillus Serum
– Procijediti serum kroz gazu u bocu raspršivača (serum se može čuvati u hladnjaku ili se serumom “inokuliraju” mekinje koje se kasnije posipaju po organskim ostacima umjesto prskanja raspršivačem)

Korištenje Lacto Bacillus Serum-a (LBS)

– Plastičnu kantu sa rupicama na dnu (5-6 rupica fi 6-7mm) staviti u kantu bez rupica.
– Postepeno puniti kante organskim ostacima, uz prskanje LBS-a sa raspršivačem i nabijanjem organskih ostataka tako da se istisne što više zraka (napuniti kante do vrha). U slučaju da nemate dovoljno materijala za napuniti kante do vrha, privremeno se može staviti najlon tako da organska materija nema pristup zračnom prostoru iznad.
– Zatvoriti kantu „hermetički“ sa poklopcem i spremiti na sjenovito mjesto sobne temperature, minimalno vrijeme fermentacije: 7-10 dana ljeti, 10-14 dana zimi
Idealna temperatura fermentiranja oko 21 °C
Optimalna temperatura fermentiranja 16-25 °C
Max/Min temperatura fermentiranja 7-43 °C
– Napisati datum zatvaranja kante…

Na dnu kante dolazi do skupljanja tekućine (boje koja ovisi o sadržaju) jakog „octenog“ mirisa, moguća je i pojava bijele pljesni

dok pojava neugodnih mirisa znači da se proces ne odvija u željenom smjeru.

Korištenje „fermentirane“ organske materije

– Iscijeđenu tekućinu uklanja se svakih par dana (duže stajanje ljeti može dovesti do neugodnih mirisa tekućine), najbolje istu odmah iskoristiti kao tekuće gnojivo pri čemu se razrjeđuje sa vodom (1:100), sipanje iste u kanalizaciju nije štetno, a za sisteme sa septičkom jamom i povoljno.

– Iskopati „rov“ od 10-15cm dubine, razasuti fermentiranu organsku materiju (5 cm), nasuti malo zemlje (par cm)

i zamiješati s fermentiranom materijom, zatrpati sa ostatkom iskopane zemlje. Na mjestu ukopane „fermentirane“ materije ne smije se saditi barem slijedeće dvije sedmice.

– Zamiješati fermentiranu organsku materiju sa kompostom u klasičnom komposteru.

Zapažanja…

– Poželjno je prati kante poslije svakog ciklusa

Ova metoda „predkompostiranja“ dobro se “slaže” sa barem dva permakulturna načela:
– ne proizvodi otpad
– koristi mala i spora rješenja

LAB sadržaj kante je povoljnije „zakopati“ u kompost, nego odmah zakopati u tlo.
LAB sadržaj kante NE dodavati u glistnjake u velikim količinama, gliste ne vole „svježi“ LAB, dok u tlo ukopani LAB kad se raspadne privlači kišne gliste.

Objavio: Mladen

Cilj je napraviti peć za pravljenje biougljena uz jednostavnost izrade, minimum alata, materijala, vremena…

Čemu služi biougljen: https://www.biochar-journal.org/en/ct/2

Potreban materijal i alati

Alati:
Ubodna pila, bušilica, razvrtač (F20mm), dva čekića, sjekač i/illi svrdla (F5-10mm),
Materijal:
Metalne bačve:

• 200L kom.1,
• 60L kom.2,
• dimovodne cijevi F16cm 1-2 kom. visine cca 85 cm
  (ili limene konzerve 5L kom.6)

Izrada peći za biougljen

Mjere opreza:
Opasnost od eksplozije, isprazniti preostali sadržaj bačve ako ga ima, ostaviti čepove otvorene da se izvjetri ako je potrebno prisilno provjetriti sa npr. fenom za kosu, ne rezati brusilicom (visoke temperature, iskrenje) već ubodnom pilom.

Čišćenje unutrašnjosti bačvi – iscijediti preostali sadržaj bačve ako ga ima, oprašiti masne površine biougljenom da veže masnoću (ili nekim sredstvom za upijanje masnoće) biougljen ukloniti krpom, oprati bačvu deterdžentom za suđe. Iscijeđena otpadna ulja odložiti za na to predviđena mjesta. Bačve se mogu očistiti i pjeskarenjem (kod autolimara npr.), a time skinutu i boju sa vanjske strane.

Vanjski plašt

Zbroj površina donjih rupa > površina presjeka dimovoda
Gornje rupe su manjeg promjera i broja od donjih, služe za dogorijevanje plinova.
Za bačve bez šelne poželjno je rupe na plaštu izbušiti prije izrezivanja poklopca, a gornji red rupa mora biti dovoljno nisko da ih rub poklopca kasnije ne pokrije.

Rupe pri dnu bačve su u dva „cik-cak“ reda na razmaku od cca 5 cm, F 20mm.

Donji rub donjeg reda rupa poravnati sa dnom bačve zbog lakšeg čišćenja pepela

Prilikom bušenja rupa probušiti do kraja da razvrtač može ukloniti „špenu“ od bušenja sa unutarnje strane bačve.

Rupe pri vrhu bačve su u jednom redu na razmaku od cca 10 cm, F 20mm

Poklopac

Bačvama bez poklopca sa šelnom izrezati poklopac ubodnom pilom, bačvu zarezati okomito sa novonastalog ruba do gornje rupe. Novonastala „pera“ lagano saviti par milimetara prema unutra da „poklopac“ može „sjesti“.

Za bačve bez šelne poželjno je rupe na plaštu izbušiti prije izrezivanja poklopca, a gornji red rupa mora biti dovoljno nisko da ih rub poklopca kasnije ne pokrije.

U središtu poklopca izbušiti rupu iz koje krenuti rezati ubodnom pilom „trokute“ do promjera dimnjaka i zatim saviti „trokute“ prema vani da mogu držati dimovod.

ili uz malu pomoć limara…

Retorta

Napraviti rupe sjekačem kako bi se moglo sa ubodnom pilom odstraniti gornji dio jedne bačve od 60L (ili sjekačem odstraniti gornji dio) , ako je potrebno čekićima poravnati „nazubljeni“ lim.

Na drugoj bačvi od 60L napraviti rupe sjekačem kako bi se moglo sa ubodnom pilom prerezati bačvu na visini donjeg ojačanja (ostaje otprilike 1/3 bačve) .

Na dnu 1/3 bačve izbušiti par rupa manjeg promjera (5-10mm)

Isprobati da rezani dijelovi bačava dovoljno dobro sjedaju jedna na drugu, „poravnati“ malo čekićem ako je potrebno.

Gorivo, sadržaj retorte

Koristiti vrlo suhi Materijal za gorivo i/ili punjenje retorte (bez kemikalija, boje, ulja i sl. na sebi):
-ostaci sa polja, vrta (štapovi, daske od visokih gredica, oklasak kukuruza, ostaci orezivanja voćaka i sl.)
-drveni ostaci od krčenja grmlja, šume i sl.,
-drveni ostaci sa gradilišta (npr. štapovi, daske od visokih gredica, palete i sl.),
-ljuske oraha, badema, lješnjaka i sl. (u manjim količinama)
-u retortu se mogu staviti manje količine životinjskih kostiju
Ne koristiti: piljevinu, malč i sl. kao i trulo drvo za gorivo ili za punjenje retorte. Nepotpuno karbonizirano drvo iz prijašnjeg paljenja (ako ima…) ne vračati u retortu ali se može koristiti kao gorivo. Ako nije sigurno porijeklo drva (npr. palete tretirane kemikalijama ili ne) može se koristiti onda kao gorivo.

Korištenje peći

Mjere opreza: opasnost od požara: paliti dalje od krošnji stabala, na tlu očišćenom od gorivih tvari u većem krugu oko peći ili na nasipu od zemlje / šljunka (bez gorivih tvari).

Posljedice unatoč zimskim temperaturama, vlažnoj i ne bujnoj travi i povremenim zalijevanjem vodom oko peći.
Ne ostavljati peć bez nadzora.

Nije preporučljivo paliti u urbanim uvjetima između zgrada, zbog „kuhanja“ sadržaja u retorti u dijelu izgaranja imamo gusti bijeli dim sa vodenom parom.

Punjenje retorte

Prvo napuniti veću bačvu retorte (slagati neuredno), odrezati drvo na odgovarajuću dužinu (ako je potrebno) i staviti 1/3 bačvu kao “poklopac”.

Prilikom stavljanja retorte u „bačvu“ okrenuti rupe na retorti prema dole.

Punjenje gorivom

Gorivo dodati između retorte i plašta 200L bačve , slagati okomito da što manje ometa protok zraka.

Na centar retorte staviti papir, a materijal za potpalu na retortu složiti od centra da što manje ometa protok zraka.

U papir se može dodati malo biougljena za poboljšanje paljenja, zapaliti papir sa više strana.
Čekati da vatra uhvati sa svih strana, a onda staviti poklopac i zatim dimovod.

Korištenje biougljena

Biougljen se NE stavlja direktno u tlo, mora se prvo „aktivirati“.

Biougljen se prije uporabe melje i „aktivira“ (naseljava mikroorganizmima i “puni” hranjivima) najbolje dodavanjem u kompost (C/N omjer podloge sa biougljenom treba biti 25-35/1), umakanjem u kompostni čaj, dodavanjem u kantu prilikom predkompostiranja LAB-om (Bokashi), …

Najčešće greške

-predebeli Materijal (max. promjer oko 7-8 cm, poželjno isti iscijepati ako je sa korom) ,
-mokar materijal (dovoljno je npr. da padne kiša na suhe daske)
-gorivo složeno da ometa protok zraka (onemogućen ravnomjerni „silazak vatrenog prstena”)
-neravnomjerni silazak vatrenog prstena (zapaliti sa više strana…)
-pogrešno okrenuta retorta (rupe na retorti staviti na dno vanjskog plašta)

-previše uredno složena retorta (moguća pojava djelomično karboniziranog materijala)
-paljenje peći odozdo (zapaljene treščice mogu pasti prilikom potpaljivanja na dno…)

Biougljen je dobro „skuhan“ ako ima:

• „staklasti“ zvuk kad ga bacamo na hrpu,
• nije bijele površine (bijelo=ušao zrak u retortu),
• nema smeđih površina (smeđe=nije dovoljno „skuhan“).

Svi dijelovi peći, retorta, dimovodi stanu u vanjski plašt tako da se peć uredno skladišti, lako prenosi…

Biougljen je neka vrsta slijednika od “Terra preta de Indio”, dok je Terra preta primjer značajnog utjecaja na okoliš bez uništavanja istog uz istovremeno značajno povećavanje bio raznolikosti. https://www.youtube.com/watch?v=0Os-ujelkgw

Korištenje biougljena:

U uzgoju životinja kao dodatak:
-silaži
-gnojnici: smanjenje neugodnih mirisa (Biougljen ima visoki kapacitet zadržavanja vode 5/1)
-ishrani životinja: poboljšanje probave i smanjenje neugodnih mirisa.
-obrada vode u uzgoju ribe
-dodatak podlozi za uzgoj gljiva

U građevini:
https://www.biochar-journal.org/en/ct/3-The-use-of-biochar-as -building-material
-dodatak žbukama, klasičnim i glinenim:
reguliranje vlažnosti u prostorijama, pročišćavanje zraka, sprječava razvoj pljesni. Može se dodati do 50% biougljena u glinene / vapnene / cementne
žbuke kao zamjena za pijesak.
-toplinska izolacija, porobetoni
-smanjivanje elektro smoga (GSM, wifi, radio signal…),

Kozmetici:
-dodatak sapunima, kremama, kupkama…

Podloga za urbano zelenilo:
– stabla u urbanom okruženju sade se u mješavinu 15% biougljena i kamenja (32-63mm) sa gornjim slojem od 30 cm sa 25% aktiviranog biougljena i šljunka (2-6 mm). Podloga od biougljena: u prometnim kružnim tokovima nešto malo smanjuje buku, filtrira oborinske vode, otpornija je na sabijanje, olakšava rast korijenja, povećava pristup korijenju stabala vodi i kisiku, olakšava rast korijena.
https://www.biochar-journal.org/en/ct/77-Planting-Urban-Trees-with-Biochar

itd. : https://www.biochar-journal.org/en/ct/2

Pojmovi: drveni ugljen, biougljen, aktivni ugljen, aktivirani biougljen.

Drveni ugljen se proizvodi na temperaturi 300°-350° C (v.sl.) kako bi se dobila što veća količina i veća ogrjevna vrijednost, najčešće se prodaje kao gorivo za roštilj. Biougljen se proizvodi na temperaturama 450-700 kako bi se dobila što veća poroznost.

Aktivni ugljen (E 153) proizvodi se karbonizacijom i aktivacijom/oksidacijom ili impregnacijom različitim kemikalijama, najčešće se koristi u raznim filtrima vode, zraka i sl. Aktivni ugljen i aktivirani biougljen nisu isto, aktivirani biougljen znači da je biougljen „naseljen“ mikroorganizmimai i hranjivima.
Proizvodnja biougljena je jeftinija od proizvodnje aktivnog drvenog ugljena i tehnički je manje zahtjevna.

Objavio: Mladen