Moj prethodni post je potaknuo mnoga pitanja, poput “čime usitnjavam granje”. Pa da odgovorim što preciznije na to, evo moja iskustva. Djelomično, post se tiče drobilice granja, proizvodnje drvene sječke (wood chips). Kako stroj radi, koliko troši, koliko sječke proizvede… Šire, tiče se i razloga za ovakvo korištenje bio mase. Dio je to mog dizajna koji je nastao prije 10 godina kada sam pohađao Tečaj permakulturnog dizajniranja (PDC).

Sada je to važan element cijelog sustava. Stroj za usitnjavanje granja je kupljen kao “zajedničko dobro”. S nekoliko ljudi koje sam tom prilikom upoznao, formirao sam tzv. suvlasničku zajednicu. Svi smo imali potrebu za snažnim, kvalitetnim strojem, ali za svakoga je on bio preskup. Zajednički smo kupili stroj, zajednički ga i koristimo, održavamo. Formiraju se nove veze, pa cijela ova priča ima i društveni karakter. Kako to u permakulturi obično bude, svaki element ima mnogo funkcija.

Problem primorsko – planinskih krajolika

Živim u Rijeci, vrtlarim u Gorskom kotaru. Ovi krajevi nisu baš idealni za uzgoj hrane. Muči nas kamenit, neravan teren, zbog čega nema baš mnogo poljoprivrednih površina. Kada bi bilo više poljoprivrednih površina u našem kraju, kao recimo u Istri, Zagorju, Slavoniji… uzgoj hrane bi bio mnogo jednostavniji. Oslonili bi se na poljoprivrednu tradiciju tog kraja i prilagodili svojim potrebama. Ipak, poljoprivreda na Kvarneru više izgleda kao čeprkanje rukicama po zemlji. Mali vrtovi u dolcima, kameni prezidi, mnogo ručnog rada uglavnom za nešto hrane za osobne potrebe.

Kako jedan stroj mijenja ovu situaciju? Prije svega, ne gledajmo što nemamo, nego što imamo. Resurs koji je u našim krajevima u izobilju je granje. Mnogo je terena zapušteno jer je obrada suviše teška. Granje raste posvuda, slabašna stabalca jasena, divljih šljiva (amula), rašeljke, kupine, u gorju lijeske… Općenito biljke koje podnose plitko tlo, sušu, vjetar. Ovo granje je naizgled beskorisno, nije baš prikladno za ogrijev, građevni materijal, nije jestivo… Imamo mnogo granja, a imamo nedostatak tla. Zato granje pretvorimo u tlo i potpuno mijenjamo tijek ove priče.

Drvena sječka

Usitnjeno granje (sječka, drveni čips, wood chips) može pohraniti u svoju strukturu izuzetno mnogo vode, poput spužve. Ako se tlo prekrije dobrim slojem sječke, ono gotovo nikad ne može presušiti. Sječka ga čuva od sunca, vjetra, značajno usporava isušivanje. Istodobno upija svaku kap koja padne s neba, za razliku od gole zemlje. Sječka se prilično sporo razgrađuje. Znači neće odmah obogatiti tlo hranjivima, kako bi to recimo bilo da se koristi kompost, stajski gnoj i sl. Ipak, Nakon godinu-dvije, pod utjecajem gljiva, sječka se ipak razgradi u najbolji mogući kompost, hranu koju treba naše tlo.

Ako na nekom mjestu mi redovito svake godine dodajemo novi sloj sječke?

• štitimo tlo od isušivanja
• akumuliramo kišnicu upravo na mjestu gdje je potrebna
• gradimo plodnije tlo

Ako ovu metodu kombiniramo sa drugim elementima organskog vrtlarenja, hranu možemo uzgajati praktički na svakom komadiću terena. Vjerujem, čak i na betoniranoj terasi. Naravno, sječku možemo koristiti i na razne druge načine. Možemo je kompostirati, njome posipavati vrtne staze kako ne bi bilo blata, koristiti kao ogrijev u primjerenim pećima i sl. Ipak, mislim da uzgoj hrane najbolje opravdava sav taj trud.

Kako do drvene sječke?

U našim krajevima, teško. U americi, vjerojatno bi negdje u naselju našli komunalno poduzeće koje će vam besplatno istovariti kamion sječke kada ih pozovete. Oni i ne znaju kud bi sa tim resursom. Kod nas, morate drobiti sami svoje granje. Mali strojevi od stotinjak eura mogu samljeti par grančica ruže. Možda ostatke od orezivanja živice, ali uz mnogo rada i buke to je tek koja kanta sječke. Veći strojevi se mogu unajmiti, ali cijena najma nije uopće privlačna. Imate problem sa transportom stroja, da ne spominjem kako u našim krajevima takvih strojeva niti nema. Treba otići u “poljoprivredne oaze”. Kupnja novog stroja znači trošak od cca 2000 €.

Na muci se poznaje prijatelj, vrijeme je da zajednica uskoči! Ja sam godinama o svojim namjerama pisao gdje sam stigao. Razmišljao o samogranji drobilice granja. Pokušavao naći dovoljno dobar polovni stroj. Na kraju, okolnosti su me spojile sa ljudima koji su slično razmišljali. 4 obitelji se udružilo u suvlasničku zajednicu. Sastavili smo ugovor, sakupili novce i kupili novi novcati stroj.

Suvlasnička zajednica

Svaka obitelj ima pravo koristiti (i odgovorno čuvati) stroj jednak dio godine. Kako će vrijeme pokazati, mislim da je ovo odlična kombinacija. Bolja nego individualna kupnja. Mislim da niti jednoj obitelji na svijetu ne treba stroj 365 dana u godini. Nitko nema toliko granja, osim ako se ne bavi komunalnom djelatnošću, šumarstvom i sl. Za održavanje okućnice, amatersko bavljenje uzgojem hrane i sl. ovaj stroj nema što raditi više od mjesec-dva dana u godini. Čak i kada bi radio mjesec dana, nestali bi hektari granja, stvorila bi se planina sječke. Znači, 90% vremena bi ovakav stroj stajao neiskorišten u nekoj garaži, ispod cerade. Pitanje je koliko je stajanje uopće dobro za takve strojeve.

Sječa šume za drobljenje granja

Dok ovo pišem, stroj je baš u mojim rukama. Zajedno uživamo u druženju u planinama Gorskog kotara. Imam potrebu uzgoja hrane na nekih 2000 m², a imam i približno toliko zapuštenog šumarka koji je suviše strm da se po njemu normalno krećem ili nešto uzgajam.

Šumarak ima i većih stabala koje naravno ostavljam, a sječem uglavnom štapove lijeske. Lijeska ne formira stabla, nego raste sa mnogo tankih izdanaka iz korijena. Ovi izdanci mogu doseći 10-15 cm debljine, a ja ih režem kada su idealno oko 5-6 cm debljine. Već tada mogu biti 5-6 ili više metara visine. Nakon sječe, lijeska se vrlo dobro obnavlja iz korijena, biljka nije uništena nego samo pomlađena. Nakon 5-6 godina, lijeska će biti ponovno jednake veličine, ponovno spremna za sječu.

U planu je svake godine posjeći samo dio te mase, pa rotirati sektor po sektor. Kod nas se stručno ovakve kulture nazivaju “kulture kratke ophodnje“, a u engleskom “short rotation coppice“. Panj iz kojeg se biljka obnavlja svakih par godina naziva se “coppice stool”. Najpoznatija biljka koju se tradicionalno ovako koristi je vrba. Negdje se čak sade kulture koje su najprimjerenije za uzgoj drvne mase (vrba, topola, paulovnija, miskantus…). Meni je moja divlja lijeska posve dobra. Na kvarneru bi, vjerujem, posve slična priča bila sa jasenom.

Izvlačenje granja iz šume

Šuma je nagnuta nekih 40°. To je prilično strmo čak i za uspinjanje praznih ruku. Izvlačenje granja ide teško. Sa ravnijih djelova, izvukao sam tako, ručno. Bilo je to dovoljno za jednu “planinu” granja, i ne baš veliku hrpu sječke.

Prvo usitnjavanje

Sječka je prilično dobro usitnjena. Komadići su većinom 1-2 cm dužine i širine, oko 5 mm debljine. Lišće prolazi neusitnjeno, kao i tanke grančice. Mislim da je sve to idealno za potrebe koje imam.

Izvlačenje veće količine granja traktorom

Nisam investirao u ovakav stroj da se igram sa hrpicom grančica. Sljedećih godina planiram prekrivati stotine m². Za to mi trebaju ogromne količine granja i sječke. Želja i plan su da godišnje sameljem 10-15 m³ sječke, a za to mi treba učinkovito izvlačenje granja.

Plan je bio ovakav. Traktorom bez problema povučem tu težinu, ali, granje zapinje za zemlju i drugo neposječeno granje. zato koristim jedno odraslo stablo javora na koje postavim kolotur za sajlu.

Usitnjavanje granja

Neki detalji o samom stroju

Stroj je pogonjen 4-taktnim benzinskim motorom, poput onih u automobilima, navodno snage 15 konja. Deklarirano, stroj može usitnjavati granje debljine do 10 cm. Ja se ne bih baš okladio u to. Mislim da je to veličina otvora u koji ulazi granje, ne debljina grane koju bih bez razmišljanja ubacio u stroj.

Najdeblje grane koje sam drobio bile su blizu tih 10 cm, bile su zelene (tek posječene), od mekane lijeske. Gas je bio skoro do kraja (možda 85-90%, ali nisam nikad drobio na maksimumu), i ubacivao sam uz dosta opreza. Kada stroj krene sječi tako debelu granu, čuje se kako se motor malo uspori. Onda povučem granu k sebi da se stroj opet ubrza na normalnu brzinu. Onda ponovno umetnem granu, sad je već malo tanja, pa nekad to ponovim još jednom ili dvaput. Kada dođe do debljine od 6-7 cm, onda gurnem granu unutra i samo gledam kako se pojavljuje na drugoj strani. Sječka leti van u gustom mlazu. To je znači za najmekše drvo koje ja imam.

Suho granje

Suho granje se mnogo teže drobi, mislim na granje koje stoji od prošle zime. Takvo suho a debelo granje ne bih sigurno gurao u stroj, nije uopće ugodno. Meni je sve iznad 5-6 cm debljine privlačno za ogrijev. Deblje krajeve granja samo odrežem pilom i bacim sa strane. To ide u vatru.

Ni drobljenje tankog, a posve suhog granja nije baš ugodno. Ako “štap” udari u nož koji se vrti velikom brzinom na način da se od njega odbije. To se događa ako se gura prema gore a ne prema dolje, onda kao da u rukama eksplodira petarda. Prilično bolno, a može uzrokovati i povrede ruku. Ako suhu granu ubacimo u ljevak i nož polomi granu u više komada, onda ti komadi krenu skakati po lijevku. Velika je šansa da neki od njih izleti natrag prema nama. Znali su mi veći komadi proletjeti pored glave velikom brzinom, čak i udariti u plastični vizir.

Dobro sam zaštićen pa nije bilo povreda, osim koje ogrebotine po rukama. Sve skupa, mnogo ugodnije je drobiti zeleno granje. Nisam primjetio nikakve nedostatke kod drobljenja zelenog granja, može se sječi granje i odmah gurati u stroj bez ikakve pauze, ili sa jednakom lakoćom drobiti granje koje je “uvenulo” odnosno lišće se osušilo na posječenom granju i izvuklo većinu vlage.

Zamislite da stavite granu horizontalno na panj, pa sjekirom pokušate presjeći granu na dva dijela u jednom udarcu. Tako nekako funkcionira ova drobilica. Svježu granu ćete lako prepoloviti, ali pove suhu veoma teško. Suhu granu ćete udariti na jednom mjestu, zaboliti će vas ruka. Grana će zapravo sama puknuti na nekom drugom mjestu i možda udariti nekoga. Tako nešto se događa i u drobilici. Grana koja je trula, naravno, je opet treća priča. Trulu granu možete usitniti i čekićem. Ona se ne sječe, ona se mrvi u sitnu piljevinu. I to je isto problem.

Problemi sa strojem

Začepljen mehanizam za usitnjavanje

Ovako je izgledao sadržaj drobilice kada sam ju došao preuzeti od prethodnog korisnika. Bubanj je bio pun sitne piljevine, namočene, nabubrene, koja je blokirala rotor sa noževima. Motor se nije mogao pokrenuti jer je remenima vezan za noževe, a noževe nismo mogli pomaknuti ni centimetra. Malo po malo, nekom smo granom zakretali noževe, štapićem čačkali ovu piljevinu i izvlačili usisivačem. Nakon dosta vremena, uspjeli smo odblokirati rotor i pokrenuti stroj. Tada nam nije nikako bilo jasno, otkud piljevina u bubnju. Kontaktirao sam i trgovca, nije ni on znao.

Nakon dosta isprobavanja sa tankim i debelim granjem, raznim načinima “guranja u rupu”, suhim granjem, zelenim granjem, trulim granjem… Rekao bih da je upravo trulo granje začepilo drobilicu. Nisam je “uspio” ponovno začepiti, sada mi radi posve dobro čak i nakon drobljenja nekih trulih grana. Ali, ja nakon trule grane ubacim dugu, tanku, zelenu granu sa lijepom krošnjom i mnogo lišća. Takva zelena grana i njeno lišće pročisti stroj kao klistir. Kada ona prođe kroz stroj ne ostane u njemu ni travke.

Začepljen mehanizam za izbacivanje sječke

Drugi problem koji mi se uspio dogoditi je začepljena cijev za izbacivanje sječke. Što se zapravo dogodilo, ovako pretpostavljam. Tanja mekana grana je nekako ušla bočno pod nož i nož ju nije usitnio nego cijelu izbacio na drugu stranu. Na drugoj strani, ja sam neiskusno dosta nisko oborio “deflektor”. To je onaj lim koji usmjerava sječku prema dolje (da ne bi izbacivalo par metara u zrak). Ta grančica nije uspjela izletjeti nego je ostala u izlaznoj cijevi i počela blokirati sječku i lišće. Nisam primjetio jer sam bio zaposlen sa ubacivanjem novih grana, dok odjednom nove grane nisu htjele ući pod noževe.

Zaustavio sam stroj i primjetio da je pun sječke. Rotor doduše nije bio blokiran, ali je bila cca kanta sječke u ulaznom lijevku i cijevi za izbacivanje. Nagnuo sam drobilicu na jednu stranu i rukom izbacio sječku, pa na drugu i izbacio ju sa druge strane. Kada je bila na oko prazna, zavrtio sam ju bez problema. Samljeo jednu krošnjicu punu lišća, lišće lagano i lijepo pomete drobilicu, po mom iskustvu.

Trošenje i oštećenje noževa

Kod preuzimanja drobilice primjetio sam i ovakva oštećenja na noževima. Meni ovo izgleda kao da je uletjela grana sa nekim kamenčićem, možda žicom ili čavlom. Pitao sam trgovca što on kaže na to, a kaže da je možda bilo i posve suho, tvrdo i kvrgavo drvo. Je li to moguće, ne znam, razmišljam je li moguće ovako istupiti sjekiru ako bih njom udario po najtvrđem drvetu. Ja to nisam doživio, ali biti će zanimljivo vidjeti kako noževi izgledaju nakon što napravim par m³ sječke. Ja drobim većinom meko drvo, ali nađe se koji tvrđi jasen, koja potpuno suha grana.

Nakon svakog radnog dana pogledam malo i noževe, meni izgledaju prilično nepromijenjeni ali ne mogu detaljnije vidjeti bez rastavljanja stroja. Kada ga rastavim i dobro pogledam noževe, moguće je da će biti spremni za brušenje. Nije to neko zlo, noževi su potrošna stvar, bitno da sve ostalo ne trpi nikakvu štetu. Ali eto, možda još jedan argument da se ne drobi jako suho granje, ako baš nije takva sila.

Učinkovitost stroja

Sam stroj radi jako brzo. Nije uopće sporno može li on nadrobiti par kubika u jednom danu. Može, sigurno. Problem je dovesti toliko granje, znači posjeći ga, dovući do drobilice, odvajati debelo od tankog itd. Kada bi planina granja bila spremna pored drobilice, i dvoje ljudi bez prestanka ubacivali granje unutra, mislim da bi išao i kubik na sat. Ipak, ja volim raditi malo jedno, malo drugo, da se motor odmori, ohladi, da provjerim je li sve u redu sa strojem itd. Zato u praksi ide mnogo sporije.

Za ovu količinu sa donje slike (cca 7-8 kubika) potrošio sam oko 10l benzina, čisto da imate i tu informaciju. Potrgao dva para rukavica, u motornoj pili potrošio spremnik mješavine i spremnik ulja za lanac, a koliko sam kalorija izgubio izvlačeći granje, bolje da ne računam.

Čuvanje i kompostiranje sječke

Meni će sječka privremeno stajati na jednom mjestu ograđenom sa daskama sa tri strane, tek toliko da mi se ne rasipa suviše u širinu. Nema veze što kisne, neka se kompostira. Prostor je po mojim proračunima površine oko 12 m³ i mogu ga nasipavati nešto preko 1 m visine, znači tu bih mogao nadrobiti do 15-ak kubika sječke. Nadam se toj količini svake godine, a sve što bude preko toga, još i bolje.

Sječku ću primarno koristiti kao malč, ali i kompostiranje dolazi u obzir. Kako je prošlo 2-3 mjeseca od drobljenja, provjeravao sam stanje sječke. Ako se iskopa pola metra u dubinu, unutra je dosta toplo. Mjerim temperaturu od 42 °. Sječka je dosta vlažna, ne previše vlažna. Ima mnogo micelija gljiva u površinskom sloju, čak ju gljive nekako i slijepe. Grabi se u komadima, grudama, ali kad se komad uzme u ruku, sam se razmrvi.

Transport sječke

Za traktor sam si izradio “metalnu lopatu”, odnosno košaru za transport sječke. Sa ovim nastavkom, prijevoz je dosta jednostavan. Zagrabim, poklopim, vozim i istovarim gdje treba.

Granje koje je preveliko za drobilicu

Kako sam rekao, drobim uglavnom do 7 cm promjera. Ono malo deblje je super za ogrijev. Drobeći granje, usput, osigurao sam si drva za loženje za cijelu zimu. Bez potrebe da se ruše velika stabla.

Objavio: Nikola

Zimnica, kućne zalihe hrane, zalihe u slučaju nužde, u slučaju katastrofe, rata, nestašice zaliha u dućanima… Koji god razlozi bili za spremanje zaliha, ovo bi svakako trebali uzeti u obzir. Suvremeni način života nas je razmazio, uvjerio da je najpametnije da se naše zalihe nalaze u dućanu. Što god nam zatreba, u bilo koje doba dana, jednostavno ćemo otići u dućan i opskrbiti se.

Međutim, što se događalo za vrijeme nedavnih ograničenja kretanja? Trebale su nam posebne dozvole da uopće napustimo mjesto prebivanja. Ponekad bi bili zatvoreni u kuće bez mogućnosti odlaska u dućan. Neki dućani nisu niti radili. Nekih namirnica nije bilo jer su ljudi u strahu sve pokupovali. I to se događalo samo u protekle dvije godine. Ako ste imali sreće, vaš kraj nije pogodio razorni potres, niste doživjeli društvene nemire, nije bilo rata. Koliko smo sigurni da nam se ništa od navedenog neće dogoditi u godinama koje slijede?

Ovdje ću opisati neke primjere i preporuke koje vam mogu pomoći da osigurate vlastite zalihe hrane i drugih namirnica. Iz iskustva, mirnije se spava kada znate da je uz vas sve što vam treba za sljedećih mjesec dana. Preporuke su temeljene na opsežnom istraživanju i osobnom iskustvu. Neke fotografije su s interneta, za potrebe jasnoće teksta. Druge su iz galerije autora i prijatelja i vode na tekstove koji dodatno objašnjavaju prikazane pojmove. Ako je korisno, preporučite i drugima da čitaju. Ako ima grešaka, ne zamjerite, pisano je u najboljoj namjeri. Kontaktirajte me putem foruma i predložite izmjene i dopune.

Što su kućne zalihe hrane i zašto bi ih trebali imati?

Radi se o brižljivo odabranim namirnicama dugog vijeka trajanja koje će vam pomoći da preživite krizno razdoblje. Osim vijeka trajanja, treba imati na umu i hranjivost odnosno upotrebljivost nekih namirnica. Ako živite u kućanstvu sa djecom ili starijim članovima, kućne zalihe hrane su itekako potrebne. Samci će možda lakše napustiti mjesto boravka, useliti se prijatelju ili rodbini, otputovati u sigurniji kraj i sl. Međutim, obitelji nisu toliko fleksibilne i obično ostaju tamo gdje jesu, s onim što imaju pri ruci.

Kada i zašto trebate kućne zalihe hrane

Zapravo, malo je razloga da nemate barem nekakve zalihe. Ti razlozi možda postoje ako često putujete, ako ste negdje nastanjeni samo privremeno. U protivnom, ako planirate na nekom mjestu ostati još godinama, koji bi mogao biti razlog da nemate zalihe? Može vam se dogoditi ozlijeda zbog koje više nije praktično ići svakodnevno u dućan. Isto može biti zbog kvara na automobilu ili drastičnih cijena goriva. U nekim krajevima, snijeg zna prekinuti promet na više dana ili tjedana. Dođe li do ozbiljnijeg štrajka prijevoznika, dućani bi se posve ispraznili u roku od tri dana. Postoji mogućnost gubitka posla, blokade bankovnog računa ili naglih promjena cijene namirnica. Također, tu su i situacije zbog kojih nije sigurno (ili dozvoljeno) napuštati dom, poput prosvjeda, ratova, pandemija i sl. Na te situacije u pravilu nemate baš nikakav utjecaj, ali imate utjecaj na to koliko ste na njih spremni.

Ovdje se radi o situacijama koje znaju iz korijena promijeniti vaš način života. Vaše zalihe hrane i drugih osnovnih namirnica pomoći će vam da uz minimalne prilagodbe prebrodite takve situacije.

Što ako živite u malenom stanu u kojem nema mjesta za dodatne stvari? Svakako, to predstavlja poseban izazov. Tu vam jedino kreativnost može pomoći, pa i tada ste prisiljeni na kompromise. Možda nećete skladištiti hrane koliko bi htjeli, nego koliko je moguće. Možda ćete koristiti neobične prostore, poput dna ormara s visećom robom, ako već nije zauzet. Ili unutrašnjost kreveta, klupe i sl. Ovaj tekst pretpostavlja da ipak imate mogućnost skladištenja.

Kako započeti kućno skladište hrane

Na internetu postoji pregršt savjeta i primjera kako započeti i organizirati vlastite zalihe hrane. Od svih tih savjeta, nekad je teško razabrati što je upotrebljivo, praktično i primjereno za vašu situaciju. Ipak, zaista se ne radi o toliko zahtjevnom zadatku.

Savjeti kako započeti sa vlastitom zalihom hrane

1. Odaberite odgovarajuće mjesto za skladištenje

Nije svako mjesto u vašem domu jednako primjereno za čuvanje hrane. Vaše zalihe morate osigurati od najezde glodavaca i drugih štetočina, te ostalih štetnih utjecaja.

Garaža ili tavan obično nisu idealna mjesta za čuvanje hrane. Tu je moguća velika vlažnost ili čak poplava. Ljeti bi temperature mogle biti suviše visoke, a zimi možda i smrzavati. Čuvanje hrane na takvim mjestima nije pouzdano. Idealno, trebali bi koristiti suhi, hladni prostor.

Prostor dodatno zaštitite klopkama za miševe i žohare, ili barem postavite indikatore. Ostavite im malo hrane i provjeravajte stanje, to će vas uzbuniti ako se ipak nešto pojavi u skladištu.

Izmjerite dimenzije prostora koji ste namjenili za čuvanje hrane. Ta informacija vam treba kako bi mogli isplanirati popunjavanje. Tu će vam vjerojatno trebati i neke čvrste stalaže, ormarići ili police.

2. Započnite s malim količinama

Ako kupujete zalihe, prilikom svakog odlaska u dućan kupite nekoliko stvari s popisa za pohranu, umjesto da kupite sve odjednom. Također, kupite i nekoliko litara vode za piće, voda je jedna od najosnovnijih potreba. Na taj ćete način lakše kontrolirati koliko imate kojih namirnica te učinkovitije iskorištavati prostor.

3. Držite se osnovnih namirnica za slučaj nužde

Vaše kućno skladište nije još jedna kvartovska prodavaonica. U njemu ne treba biti sve što vidite na policama dućana. Razmislite koji bi vam bili prioriteti da nekoliko dana ne možete iz kuće. Hrana koju skladištite trebala bi imati visoku nutritivnu vrijednost. Trebaju vam kalorije, proteini, vitamini… Hrana kojom ćete se zasititi te održati zdravlje i snagu organizma.

Naravno, skladištite samo ono što zaista planirate konzumirati. Ako nemate posebnih zahtjeva što se tiče prehrane, konzervirana riba je odličan izbor. Suha hrana poput riže, tjestenine ili graha može se čuvati mjesecima, ako ne i godinama. Neko voće i povrće dugo ostaje svježe u dobrim uvjetima. Drugo je bolje u obliku konzervi, ili na drugi način prerađeno.

4. Sačuvajte prostor i za namirnice koje nisu hrana

Osim hrane, trebaju vam i sredstva za čišćenje, kupaonski pribor i pribor za prvu pomoć. Također, bilo bi dobro da negdje čuvate i praznu ambalažu koju ćete više puta koristiti. Vrećice za vakuumiranje, staklenke, kutije i sanduci za sigurno i uredno skladištenje. Ne čuvajte hranu zajedno sa sredstvima za čišćenje. Može doći do oštećenja ambalaže, curenja kemikalije i propasti cijele zalihe hrane.

5. Iskušavajte nove namirnice

Ako je neka hrana dobar kandidat za dugoročno skladištenje, a niste s njom upoznati, kušajte! Ako se zaista dogodi da dulje vrijeme ovisite o vlastitoj zalihi, biti ćete sretni što imate veći izbor na raspolaganju. Ako vam se svidi ono što ste kušali, uključite i tu namirnicu u vlastitu zalihu. U protivnom, ne skladištite ništa što vam se ne sviđa ili vam je nepoznato. Nema potrebe da se u kriznoj situaciji prisiljavate na nešto što ne volite ili vam na neki način može naškoditi.

6. Sami pripremajte “zimnicu”

Nema potrebe da sve kupujete gotovo, spremno za skladištenje. Naučite kako da sami konzervirate raznu hranu. To uključuje dimljenje (npr. mesa), sušenje (npr. voća i povrća), konzerviranje pomoću soli, octa, šećera… Ako sami i uzgajate hranu, onda se ovo gotovo podrazumjeva.

7. Držite se vlastitog budžeta

Nemojte se dovesti u nezgodnu situaciju pokušavajući izbjeći nezgodnu situaciju. Ne ulazite u dugove kako bi skladištili namirnice koje si ne možete priuštiti. Radije postupno opremajte svoje skladište, u skladu s mogućnostima. Koristite sniženja u dućanima, ili sami uzgojite / pripremite hranu koju čuvate. Ne prepuštajte se emocijama, ostanite smireni i objektivni tijekom priprema.

8. Odaberite odgovarajuće spremnike

Pazite da je posuda u kojoj držite hranu predviđena baš za hranu, odnosno da ne sadrži štetne sastojke. Ne čuvajte hranu u posudama u kojima se ranije nalazilo nešto opasno, ili vam je porijeklo posude nepoznato. Osigurajte spremnike različitih volumena kako bi učinkovito iskoristili prostor. Neka spremnici imaju zatvarače ili poklopce koji spriječavaju ulazak zraka.

Posude bi trebale biti otporne na mogući napad glodavaca ili kukaca. Kontejneri od metala ili čvrste plastike su mnogo bolje rješenje od kartonskih kutija.

Neke namirnice mnogo dulje traju ako su zaštićene od zraka. Uređaji za vakuumiranje nisu skupi, a na ovaj način možete značajno produžiti vijek trajanja nekim svježim namirnicama.

9. Koristite svoje skladište samo u slučaju nužde

Neka se količina namirnica nikad ne smanjuje ispod planiranog. Stvari koje ste ovdje pohranili trebale bi služiti samo u slučaju nužde. Ako ste već prisiljeni trošiti iz ovog skladišta, nadomjestite što nedostaje. Takva situacija nastaje recimo kada nekoj hrani ističe rok i treba ju potrošiti. U tom slučaju, steknite naviku rotacije namirnica. Kupujte što planirate trošiti sljedećih dana, ali nove namirnice nosite u skladište. Iz skladišta onda koristite one s najkraćim rokom isteka valjanosti.

Razvijte navike ili sustav kojim ćete spriječiti da neke zalihe nestane. To može biti oznaka na zidu koja pokazuje koliko mora biti određene namirnice. Ili možete voditi excel / google tablicu, uz naviku da redovito popisujete stanje.

Obratite pažnju kako namirnice rotiraju u trgovinama. U prvi plan se stavlja hrana kojoj najbrže ističe rok. Za vlastite zalihe, vama treba ona sa što duljim rokom. Potražite prema dubini polica, ili usporedite datume iz više dućana.

10. Kako rotirati namirnice?

Što god pohranili u skladište, s vremenom ćete morati konzumirati ili će propasti. Vodite brigu o isteku roka valjanosti i u prvi plan stavljajte ono što najkraće traje. Kada planirate nešto iskoristiti, nabavite odgovarajuću zamjenu koju onda stavljate na kraj reda. Vodite brigu o vlastitoj potrošnji i prilagodite ju stanju u skladištu. Ako ima hrane kojoj uskoro ističe rok, neka ona bude prioritet kod konzumacije.

Prepoznajte vlastite potrebe i prehrambene navike. Ne gomilajte namirnice koje ne možete konzumirati, kako ne bi nepotrebno stvarali otpad.

Koliko nam treba hrane svakog dana?

Glad je jedna od najvećih briga i opasnosti ako se dogodi krizna situacija. Što zapravo znači da imamo dovoljno hrane? Koliko je dovoljno hrane za pojedinog člana kućanstva?

• Za muškarce, prosječno se preporuča 2500 kalorija dnevno
• Za žene, preporuka je 2000 kalorija dnevno
• Za djecu, ovisi o njihovoj dobi. Djeca u pubertetu trebaju više hrane nego mlađa djeca. Na primjer, dijete u dobi 6-12 godina treba oko 1600 kalorija dnevno. Teenageri trebaju 2500-3000 kalorija dnevno budući da su u fazi ubrzanog rasta.

Prilikom računanja ukupne potrebe za kalorijama, imajte na umu da obroci budu cjeloviti i nutritivno vrijedni! Brza hrana, grickalice, slatkiši i slatka pića nisu primjeren izvor kalorija. Radije neka se obroci baziraju na mahunarke, žitarice, meso, orašaste plodove, povrće i voće.

Hrana (i voda) koju trebamo držati u zalihama

Voda i sredstva za pročišćavanje vode

Osim u uvodu, vodu gotovo uopće nismo spominjali. Ipak, radi se o daleko najvažnijoj stvari koju trebate pripremiti za kriznu situaciju. Nekoliko dana bez hrane još se i može preživjeti, ali bez vode ne može. Koliko nam vode treba? Odrasla osoba treba 2-3 litre vode za piće na dan. Osim pića, vodu koristimo i za pripremu hrane. Kakve koristi od tjestenine, riže, graha ili juha iz vrećice, ako nemate vode? Također, računajte i na potrebu da nešto operete. Pranje neće biti visoko na listi prioriteta za mnoge, ali i to ovisi o situaciji. Obitelji sa malom djecom sigurno će morati brinuti o higijeni najmlađih, te tako trošiti više vode nego su možda planirali.

Bilo bi dobro čuvati zalihe pitke vode barem za 3-4 dana. Ako se opskrba pitkom vodom tijekom tog razdoblja nije ponovno uspostavila, treba pronaći alternativne izvore. Voda s krova (kišnica) ili iz nekog potoka ili rijeke može biti zagađena. Konzumiranje takve vode može biti veoma opasno, pogotovo u kriznoj situaciji. Zato osim čuvanja pitke vode trebate imati i način za sterilizaciju prikupljene vode.

Prokuhavanje vode pouzdano uklanja biološke zagađivače koji se vjerojatno nalaze u vodi iz nepoznatog izvora. Ako prokuhavanje iz nekog razloga nije moguće, treba pripremiti i tablete za sterilizaciju vode, ili posebne filtere.

Tjestenina

Suha tjestenina (pašta) u zatvorenoj ambalaži može trajati veoma dugo. Prema nekim izvorima i godinu ili dvije duže od navedenog isteka roka. Tjestenina spada u hranu koja nije skupa, a odličan je izvor ugljikohidrata. Naravno, za konzumaciju trebate imati dovoljno vode i način da skuhate obrok.

Keksi (krekeri) od cjelovitih žitarica

Ove “grickalice” mogu poslužiti kao zamjena za kruh. Nije potrebno posebno pripremati obrok, što je velika prednost. Idealno bi bilo da nađete krekere od cjelovitih žitarica i sa visokim udjelom fruktoze. Takav brzi obrok će vas prilično dugo držati sitim. Vijek trajanja neotvorenih krekera zna biti 6-9 mjeseci, što možete i produljiti ako ih vakuumirate.

Riža

Radi se o još jednom odličnom izvoru ugljikohidrata koji ne košta mnogo. Riža u vakuumiranim vrećicama može trajati veoma dugo, pogotovo bijela riža. Smeđa riža nije pogodna za višegodišnje skladištenje, ali ako ju preferirate, pazite na istek roka. Smeđa riža sadrži ovojnicu koja je veoma hranjiva i zdrava, ali je sklona kvarenju u dodiru sa zrakom. Procjenjuje se da smeđa riža u otvorenoj posudi može trajati 3-6 mjeseci. 12-18 mjeseci traje ako ju držite u zamrzivaču ili vakuumiranu. Za razliku od toga, bijela (oljuštena) riža traje mnogo dulje. Otvorena, do 5 godina, ili vakuumirana preko 30 godina.

Suhi grah (i druge mahunarke)

Grah je odličan izvor kalorija i proteina. Priprema je jednostavna, ali ponovno zahtjeva vodu i pribor za kuhanje. Grah je moguće čuvati i u konzervama, međutim, suhi grah zauzima mnogo manje prostora. Kada kupite hrah, zamrznite ga na tjedan dana kako bi spriječili razvoj žižaka. Preporuča se čak da se postupak ponovi dva puta. Kada kupite grah, treba pretpostaviti da je on već kontaminiran ličinkama. One nisu štetne za vas, ali je šteta da vam hrana tako propada.

Obroci od suhih žitarica

Kukuruzne ili zobene pahuljice, muesli, još je jedna namirnica koju možete svakodnevno konzumirati. Priprema ne traži kuhanje, ali se obično konzumira uz zagrijano mlijeko.

Brašno, kvasac

Upute za pripremu kruha:

Uz dodatak vode, malo soli i šećera (za razvoj kvašćevih gljivica), svakog jutra možete imati svježe pečeni kruh. Ne treba naglašavati koliku važnost kruh predstavlja u kriznoj situaciji. Nedostatak je, naravno, što ovisite pećnici odnosno nekom obliku energije za pečenje.

Kada kupujete brašno, treba pretpostaviti kako se u njemu već nalaze nametnici, primjerice jajašca moljaca. Brašno od cjelovitog zrna na toplom se zraku kvari (užegne) brže nego bijelo brašno. Kako prostor gdje držite zalihe ne bi dodatno kontaminirali, brašno čuvajte u zatvorenim posudama. Dobar izbor su plastične kutije od sladoleda sa poklopcem. Te posude onda ne otvarajte u prostoru gdje držite zalihe, već tamo gdje pripremate hranu. Alternativno, brašno bi trebalo zamrznuti na -30°C na tjedan dana.

Sjeme za “klicanje”

Svaki preper zna da je najbolja krizna hrana ona koja je sigurna (nepokvarljiva duže vrijeme), kalorična i malog volumena. Zalihe sjemenja, ponajprije raznih žitarica i mahunarki od velikog su značaja. Dvije jušne žlice pšenice su dovoljne za aktivno preživjeti jedan dan. Svakako je dobro imati pohranjenu neku količinu friške (prošlogodišnje) pšenice u vodootpornoj posudi na suhom i hladnom mjestu.

Mesne konzerve

U konzervama možete naći razne vrste ribe, poput tune, lososa i sardine. Također, pileći ili goveđi mesni obroci. Meso je važan izvor proteina i nije ga lako čuvati u svježem stanju. Meso iz konzervi nije potrebno dodatno pripremati, obroci su spremni odmah po otvaranju konzerve.

Pripazite na stanje konzerve. Ako u konzervu uđe zrak, dolazi do kvarenja hrane i postoji opasnost od trovanja botulinom. Konzerve moraju biti udubljene, poklopac ne smije raditi “klik” kada se pritisne prstom.

Konzervirano voće i povrće

Svježe voće i povrće ne može trajati veoma dugo, pa uglavnom nije primjereno za čuvanje u zalihama. U konzervama se može naći mnogo vrsta kuhanog voća (kompoti) i povrća. U kriznoj situaciji, ovo predstavlja neizostavan izvor vitamina i minerala.

Sušeno voće

Suho voće predstavlja zdravu poslasticu koja je uz to bogata vlaknima. Možete pokušati i sami osušiti voće iz vlastitog uzgoja, ili ono koje vam se posebno dopada.

Sir

Tipično, sir se ne može čuvati u kućnim uvjetima veoma dugo. Dulji vijek trajanja ima sir koji je zaštićen voskom, ili vrećice suhog sira (ribanca). Ako se na siru pojavi plijesan, to nije velik problem. Pljesnivi dio se jednostavno odreže, ostatak je još dobar za konzumaciju.

Maslac od kikirikija (ili orašastog voća)

Orašasto voće predstavlja energetsku hranu zbog visokog udjela zdravih masnoća i proteina. Postoje namazi od oraha, badema, lješnjaka ili kikirikija. Radi se o visokovrijednoj namirnici koja ima veoma dug vijek trajanja. Nakon otvaranja, neke je namaze potrebno držati u hladnjaku, dok drugi mogu ostati na sobnoj temperaturi. Kako je u kriznoj situaciji upitna i opskrba el. energijom, uvijek bi trebalo preferirati hranu koja ne ovisi o hladnjaku.

Hrana u prahu

Mlijeko u tekućem stanju, čak i ono “trajno” ne može ostati dobro baš dugo. Tipično, do nekoliko mjeseci. Ako u kuhinji koristite mlijeko, kratkoročno možete osigurati rotaciju i paziti na istek roka. Za dugoročnije skladištenje, mlijeko u prahu (ili konzerve kondenziranog mlijeka) predstavljaju bolji izbor. Osim mlijeka, u prahu možete naći i krumpir, jaja…

Mješavine orašastog i sušenog voća

Popularne poslastice poput “studentskog mixa” odnosno mješavine za izletnike i planinare. Kao i maslaci, ovo je vrijedna energetska hrana. Ne zahtjeva pripremu pa je dobar izbor kada kuhanje nije moguće. Bilo bi dobro da se čuva u vakuumiranom obliku kako orasi ne bi gubili svježinu.

Instant juhe

Priprema je brza i jednostavna, a juha sjajno nadopunjava ostalu čvrstu hranu. Vrećice za pripremu juhe zauzimaju veoma malo mjesta, ali za pripremu ponovno trebate dosta vode.

Kava i čajevi

Ovi topli napici nisu strogo gledajući namirnice za preživljavanje, ali preživljavanje čine ugodnijim! Ovisno o vlastitim navikama, osigurajte si dovoljne količine onoga što volite.

Ulje za pripremu hrane

Ulja su važan dodatak prehrani. Osim nutritivne vrijednosti, koriste se za poboljšanje okusa hrane.

Sol, šećer, začini

Ove namirnice ćete u kriznoj situaciji vjerojatno koristiti u manjoj količini, ali vrijedi ih imati na zalihi.

Što nam treba osim hrane?

Mnoge neophodne stvari još nismo spomenuli. U slučaju krizne situacije, osim hrane kao jednog od prioriteta, trebaju nam i neke druge potrepštine. Prije svega, sredstva za održavanje higijene, ljekovi i pribor za prvu pomoć, rasvjeta za slučaj nužde… U nastavku, detaljnije o svakoj od ne-prehrambenih potrepština u kriznim situacijama.

WC papir

Namirnica koja se praktički može čuvati neograničeno dugo i koju koristimo svakodnevno, a u kriznim situacijama prva nestaje iz dućana. Za vrijeme nedavne “korona” krize, kupci su se gotovo otimali za zadnje primjerke WC papira. Nemojte da vam se dogodi nešto slično u budućnosti. WC papir, istina, zauzima mnogo prostora, ali radi se o toliko osnovnoj potrebi da je i to opravdano. Radi se o svestranom materijalu za čišćenje koji nema adekvatne višekratne zamjene. Postoje situacije u kojima bi umjesto papira mogli koristiti i vodu, brisanje zamijeniti pranjem. Ipak, nestašica vode se događa još i češće nego nestašica papira. Moguće je da nekoliko litara pohranjene vode za piće predstavlja jedinu vodu koju imate pri ruci. Pranje ruku, a pogotovo tijela, u kriznoj situaciji postaje luksuz. WC papir štedi dragocjene zalihe pitke vode.

Izvor energije

U slučaju “blackouta“, ili samo lokalnog nestanka električne energije na par sati, treba vam neko rješenje. Solarni sustavi sa akumulatorima ili benzinski agregati nisu tako velika investicija. Svako rješenje ima neke svoje prednosti u odnosu na ostale, ali svako će dobro doći kada “nestane struje”. Što kada nestane struje? Za neka kućanstva, prestaje raditi i centralno grijanje (plin, nafta, pelet…) jer nije moguće pokrenuti pumpu. Za neka kućanstva, prestaje i opskrba vodom ako se ona crpi pumpom iz bunara.

Električna energija nije jedina niti najosnovnija. U zimskim mjesecima, prioritet je toplinska energija. Možete li grijati dom kada nema struje? Ili kada prestane opskrba gradskim plinom? Imate li dovoljno energenta za cijelu zimu? Naravno da u nekim situacijama nije niti izvedivo da imate vlastiti energent. Možda živite u gradskom stanu bez mogućnosti skladištenja drva ili kuća nema dimnjak. Paljenje otvorene vatre usred takvog stana može biti veoma opasno. Razmislite o vlastitim mogućnostima na vrijeme.

Kako skuhati obrok kada nema opskrbe strujom, plinom?

Prijenosna kuhala za kampiranje s pripadajućim spremnikom plina mogu osigurati dovoljno energije za barem nekoliko obroka. Dugoročnije rješenje je plinska boca za domaćinstvo kapaciteta 10 litara. Ovakvom bocom možete kuhati mjesecima, ili grijati stan neko kraće vrijeme.

Rasvjeta

Svjetlost je još jedan oblik energije, međutim zahtjeva posebnu pažnju. Radovi i potrebe u kućanstvu ne prestaju kada se smrači. Primjerice, kako presvući dijete usred noći kada ne vidite prst pred nosom? Kako zaustaviti krvarenje ako se u mraku dogodi neka nezgoda? Možete osvijetliti mobitelom, jedno kratko vrijeme dok i on ne potroši bateriju. Prema Murphyju, prekid struje će se dogoditi baš kada je baterija na rezervi. Noću možda morate na wc; ili morate nekud autom, a u mraku ne možete pronaći ključ.

Osigurajte dovoljnu količinu običnih svijeća te pribor za paljenje vatre. Imajte na umu da svijeća troši kisik dok gori, što možete osjetiti u obliku neobične pospanosti. Dok gori bilo kakav plamen u stanu, osigurajte dovoljno zraka otvaranjem protora.

Od baterijskih svjetiljki, najzgodnije su one koje stoje na čelu. Uz njih, ruke su vam slobodne pa možete normalno obavljati sve što trebate. Imajte na umu da baterije neće trajati vječno. Treba vam ili dobra zaliha zamjenskih baterija ili način da punite postojeće. Također, postoje i svjetiljke kod kojih zavrtite ručicu i tako punite bateriju.

Također, možete razmisliti o postavljanju komadića fluorescentne trake na ključna mjesta. Ako se usred noći dogodi neplanirani prekid el. energije, kako ćete pronaći svjetiljku? Kako se kretati stanom do vaše zalihe sa svijećama i upaljačem? Fluorescentna traka je vidljiva u potpunom mraku. Komadi trake vas mogu voditi do pretinca u kojem čuvate svjetiljku, ili označiti prepreke kojih se morate čuvati. Npr. ako morate proći stepenicama ili uhvatiti za kvaku koju je teško naći u mraku, označite ih trakom. Najvažnije predmete u slučaju potpunog mraka također zamotajte trakom, tako nećete gubiti vrijeme na opipavanje. Uostalom, trenirajte. Testirajte koliko lako možete doći iz bilo kojeg dijela stana do svjetiljke u potpunom mraku.

Kuhinjski pribor

Tko redovito priprema hranu u kuhinji vjerojatno može preskočiti ovo poglavlje. Ako živite u studentskom domu ili iz nekog drugog razloga ne pripremate hranu kod kuće, razmislite i o ovom problemu. Nema mnogo smisla da skladištite hranu koja se kuha, ako nemate u čemu skuhati. Imate li pribor za jelo? Pribor za rezanje, guljenje hrane, otvaranje konzervi? Većina se neće susresti s ovim problemom, međutim, krizna situacija vas može zateći i u planinskoj kolibi. Možda imate neku “jazbinu” dalje od kuće u kojoj skladištite sve potrepštine. Planirate napuštanje grada u kriznoj situaciji, i tamo ste osigurali sve što vam treba. Razmislite još jednom imate li sve. Lako je zaboraviti na nešto ako zaista niste živjeli na tom mjestu.

Medicinski pribor i sredstva

Ako patite od kroničnih bolesti i potrebna vam je redovita terapija, čuvajte zalihu vlastitog lijeka. Zdravstveno stanje je individualna stvar pa bi svatko za sebe trebao procijeniti što mu treba. Osim individualnih potreba, treba osigurati sljedeće za slučaj potrebe:

• Sredstva za dezinfekciju
• Zavoji
• Sterilne komprese
• Pamučne gaze
• Pribor za šivanje
• Antibiotici
• Sredstva za snižavanje temperature (antipiretici)
• Sredstva za ublažavanje bolova
• Vitamini
• Dodaci prehrani
• Čajevi (za tegobe sa želucem, urološki…)

Ako ste u mogućnosti čuvati, bilo bi dobro imati i štake te kolica za slučaj da niste u mogućnosti hodati. Mala nezgoda poput uganuća gležnja može vas spriječiti da iz kreveta odete na wc ili po čašu vode.

Alati

Ovisno o prirodi krizne situacije, vjerojatno ćete morati povremeno nešto popraviti. Oluja može razbiti prozor ili srušiti dimnjak, može doći do oštećenja kabela električne grijalice i sl. U uobičajenoj situaciji, na raspolaganju su vam majstori, gradske službe, dućani i sl. U kriznoj situaciji ovisite jedino o vlastitim mogućnostima. Osigurajte zaštitnu odjeću i sredstva, prije svega. Ne želite nepotrebne ozljede pogotovo u kriznoj situaciji. Osigurajte dobar set osnovnog ručnog alata, vijke, čavle i sl. Ceradu za prekrivanje u slučaju kiše, ljepljive trake, užad, baterijske svjetiljke.

Knjige

Za slučaj duljeg prekida električne energije, osigurajte si neku razonodu koja ne ovisi o struji. Časopisi, križaljke i sl. su dobar izbor, a knjige još i bolji. Među knjigama, neka budu i one praktične naravi, poput kuharica, priručnika za pružanje prve pomoći, kućanskih popravaka…

Potrebe kućnih ljubimaca

Ne zaboravite na ove ponosne članove vašeg kućanstva. Pripremite i za njih dovoljno hrane i ostalih potrepština.

Koliko dugo trebaju zalihe izdržati?

To bi mogli znati tek ako znamo kakva će biti priroda nezgode, te koliko će situacija trajati. Nažalost, to ne znamo. Može se raditi o jednoj noći bez električne energije, ili nekoliko dana nestašice nekog artikla u dućanima. Može dvotjedna zabrana izlaska iz kuće uslijed pandemije ili slične okolnosti. Možda višemjesečna ekonomska situacija u kojoj si ne možete priuštiti ni osnovne potrepštine. Ili višegodišnje ratno stanje. Sigurno je to da ako imate mogućnost dugoročnijeg skladišta, trebali bi ga osigurati. Više je bolje, i ako optimalno upravljate zalihom, teško se može dogoditi da pretjerate s količinom.

Opskrba tijekom krizne situacije

Kada razmišljamo o tome koliko dugo trebaju zalihe izdržati, zanemarujemo činjenicu da se u svakoj situaciji ipak možemo nastaviti opskrbljivati. Što ako kriza potraje zauvjek? Živimo samo dok ne ispraznimo sve police? Osobno, iz vlastitog se vrta opskrbljujem vlastitom hranom tijekom cijele godine, i tu je izuzetak jedino zima. Znači, hrana koju bih u jesen spremio, nastojim da izdrži do proljeća. Više od toga mi ne treba, čak i da kriza potraje zauvjek. To je 4-5 mjeseci bez uroda u vlastitom vrtu. Tko se priprema za krizu, a nije pripremio vrt, bojim se da se slabo priprema.

Razvijajte kreativna rješenja, vaša smočnica nije jedina zamjena za dućan.

Pripremite sjeme

Potraje li kriza, nećete biti jedini kojem je na um palo da zasije vlastiti vrt. Prazna parcela pred kućom ili livada usred šume ne znače mnogo bez sjetvenog materijala. Pripremite koju vrećicu sjemena salate, rotkvice, mrkve, peršina…

Toplina

Iz vlastite šume (iako je pojam vlasništva u kriznoj situaciji, hmm..) mogu koristiti drva za još mnogo zima. Šumom gospodarim na način da se obnavlja jednakom brzinom kako se koristi. U prijevodu to znači da je količina toplinske energije za naš dom ograničena jedino time koliko mogu raditi. Dok god čuvam vlastito zdravlje, mogu mnogo. Znači, zaliha drva za više od jedne zime zaista nema smisla, čak i kad bi kriza potrajala vječno.

Voda

Znam za nekoliko pouzdanih izvora pitke vode u mom okruženju. Ako se dogodi višednevna nestašica vode, ili zagađenje postojeće, dovoljno mi je da imam pitke vode za 7-10 dana. Tijekom tog perioda osigurati ću si pristup izvoru i dopunjavati zalihu. Imam mogućnost hvatanja kišnice, tako bih osigurao barem vodu za ispiranje wc školjke, pranje ruku, podova i sl.

Zalihe za mjesec dana

Uzimajući sve u obzir, rekao bih da je mjesec dana dovoljan period da se čovjek ili obitelj prilagodi novoj situaciji. Kao što je spomenuto, situacija može biti individualna. Ozljeda ili gubitak posla, blokada bankovnog računa, krađa el. identiteta… Može biti lokalizirana, recimo potres, poplava, prosvjedi, teroristički napad… Može biti mnogo širih razmjera, poput raspada elektroenergetskog sustava cijele europe, ratno stanje i sl.

Tijekom mjesec dana, obitelj bi trebala dobro prepoznati koja je priroda nove situacije i koje se mogućnosti pružaju. Svaka situacija pruža neke nove mogućnosti. U nevolji, ljudi mogu konačno postati skloni da pomažu jedan drugom. Možda nećete morati sami na krov ako se susjed ponudi da pomogne. A možda bude i sukoba, otimačine ili jednostavno ljubomore među ljudima. Tijekom mjesec dana ćete dobro shvatiti kako stojite.

Ako čovjek dočeka krizu pasivan, bez volje da se prilagodi, bojim se da mu skladište hrane malo znači. Ako bude aktivan kao što se aktivno spremao za nju, nije bitno ako kriza potraje dulje nego što traju zalihe. Zalihe su tu da mu olakšaju prilagodbu novoj situaciji.

Napuštanje lokacije

U iznimnom slučaju, kriza može biti takve prirode da je preporučljivo napustiti prebivalište. Takva vas situacija može zateći u bilo koje doba dana, i možda nećete imati vremena za razmišljanje i planiranje. Za takav slučaj, pripremite na vidljivom mjestu plan postupanja. Pripremite popis najnužnijih stvari koje morate ponijeti, uz nekoliko mogućih scenarija.

Napuštanje lokacije može biti vlastitim vozilom, provjerite stanje goriva, možda i čuvajte rezervni spremnik. U vozilu imajte spremno barem nekoliko najosnovnijih stvari. Deke za prekrivanje, koju bocu vode, nešto suhe hrane.

Ako imate drugi objekt u koji se možete skloniti, neka vam je pri ruci ključ i ostalo što je potrebno.

Napuštanje lokacije pješice može biti najzahtjevnije. Može vam trebati zamjenska odjeća, kabanice, prekrivači za slučaj opasnosti. Idealno bi bilo imati već spremne ruksake za svakog člana obitelji. Unutra dovoljno vode i suhe hrane. Pripremite topografsku kartu vašeg područja ako niste dobro s njim upoznati. Sredstva za navigaciju poput kompasa, te svakako pribor za paljenje vatre. Neko oruđe, poput radnog noža, ukratko. Detaljnije upute za napuštanje lokacije već prelaze okvire ovog posta. Javite treba li i to obraditi, ili nastavimo o tome na forumu.

Objavio: Nikola

Prednosti:

-Brzo kompostiranje (uz pravilan C/N odnos => dodavanje piljevine, i sl. drvenast material).
-Glodavci nemaju pristup sadržaju => kompostiranje organskih tvari koje inače ne bi
kompostirali (kuhano, meso, riba i sl.)
-Lakše je rotirati komposter nego presložiti kompostnu hrpu => češče rotiranje => brže
kompostiranje.
-Zauzima manji volumen od kompostne hrpe.
-Ne treba čekati „dozrijevanje“ material „teče“ kroz komposter.
-Ravnomjernije miješanje dodataka kompostu kao što je biougljen, kameno brašno i sl.

Mane:

-U rotacionom komposteru nije moguće imati gliste, ali se kompostirani materijal može dati glistama na „doradu“ .
-Prestanak rada mikroorganizama pri niskim temperaturama ako je komposter vani.
-Nije u kontaktu sa tlom => poželjno dodati „starter“: gotov kompost, lišče sa šumskog tla i sl.
-Skuplje od kompostne hrpe.

Potreban materijal i alati

Materijal:
Plastična bačva 80L ili 110L ili 220L, komad plastične bačve istog promjera, cijev za kanalizaciju, nastavak cijevi i dva čepa sve za odabrani promjer cijevi (u ovom primjeru korštena cijev F16 cm), dva šarnira i dva kračuna.
Alat:
Bravarski metar, vodootporni flomaster, šestar, bušilica, svrdla (za drvo), ubodna pila ili
višenamjenski alat…

Izrada vratašca

Obilježiti linije rezanja pazeći da se ostavi dovoljno prostora za alat sa kojim se izrezuje kao i za „brtvu“ vratašca

VAŽNO: Prije rezanja vratašca obavezno prvo označiti rupe za šarnire i kračune.

Odrezati vratašca pazeći na zaobljenja. Ubodna pila pravi „čišće“ rezove od višenamjenskog alata.

Izbušiti rupe na bačvi…

… i vratašcima za šarnire i kračune

Od druge bačve (najbolje istih dimenzija) odrezati dno…

… i segment koji se onda pričvrsti na izrezani otvor i obilježi.

Poslije obilježavanja otvora, segment se skine i zatim pazeći da rupe za šarnire i kračune padnu unutar segmenta, …

obilježi vanjski rub segmenta u koji kasnije bušimo rupe za vijke za pričvršćivanje segmenta „brtve“.

Zatim odrežemo višak segmenta za „brtvu“ po obilježenoj liniji …

… i uklonimo ostatke rezanja.

Vratiti „brtvu“ na poziciju obilježiti rupu, …

… izbušiti, …

… staviti vike. Dodati šarnire i kračune.

U primjeru su korišteni vijci F 4mm

U ovoj etapi mogu se montirati vratašca koja smo prije izrezali.

Obilježiti unutarnji rub otvora na „brtvi“ cca 2,5 cm od izrezanog ruba otvora, pazeći da se uglovi označe segmentom kružnice.

Izrezati po obilježenim crtama i ukloniti ostatke rezanja.

Izrada dijelova prve i druge komore

Zalijepiti ljepljivom trakom vodootporni flomaster na šestar. Označiti šestarom kružnicu dimenzije cijevi koju ćemo kasnije provući kroz dno bačve…

… i poklopac.

U kanalizacijskoj cijevi izbušiti rupe za prozračivanje i vraćanje dijela komposta (mikroorganizama) u prvu komoru.

Skratiti cijev minus 2-3 cm od odgovarajuće dužine kako bi kasnije mogla čvrsto držati poklopac.

Obilježiti pri dnu pregiba spoja cijevi kvaratnu rupu za prijelaz materije koja se kompostira iz prve komore u drugu središnju komoru.

Zatim izrezati tako da crta rezanja vijuga pri dnu na strani koja ide prema dnu bačve.

Svrha ovakvog rezanja je da se crte rezanja na cijevi i bačvi ne poklapaju tako da sadržaj ne ispada vani, zatim ukloniti ostatke rezanja sa rubova.

Označiti vodootpornim flomasterom polovinu spojnice i zatim izrezati spojnicu poprečno na dvije polovice.

Sastavljanje kompostera

Provući cijev, …

… stisnuti pero da može proći kroz otvor…

Otvoriti pero otvora između 1. i 2. komore.

Postaviti poklopac na mjesto.

Postaviti polovicu prije odrezane spojnice sa čepom na mjesto i pritisnuti, …

…a zatim izbušiti rupe na spojnici i cijevi za vijke koji drže spojnicu na mjestu.

Na čepu izbušiti rupu(e) za rukohvat, …

… a zatim sa razvrtačem i ostale rupe koje služe za ventilaciju.

Izrezati mrežicu…
Montirati rukohvat tako da vijak sa podloškom uhvati mrežicu, …

… a zatim zalijepiti mrežicu za čep.

Postaviti čep

Izrezati letvicu na minimum 5 dijelova za rukohvate za lakše rotiranje

Izbušiti letvice i komposter zatim montirati vijke.

Time je tijelo protočnog roto kompostera gotovo

Nosač kompostera

Nosač kompostera se može napraviti kao na gornjoj slici. Komposter se isto može objesiti sa gurtnama ili konopcima za osovinu (cijevi sa spojnicom) na nekom za to zgodnom mjestu.

Start kompostera

Kako sadržaj kompostera nema doticaj sa tlom poželjno dodati „starter“: gotovi kompost, glistnjak, lišče sa šumskog tla i sl. …

…materiju punu ugljika, piljevinu, hoblovinu, drvenast materijal i sl. …

… kao i materijal koji ćemo kompostirati. Mogu se dodati i biougljen, kameno brašno, mljevene ljuske jaja i sl. …

Vađenje komposta iz kompostera obavlja se na strani čepa…

Hermetia illucens (BSF-Black soldier fly)

U slučaku da vam se u komposteru bojave ličinke Hermetia illucens (BSF-Black soldier fly, v. sl. iznad) imajte na umu:
– Ličinke BSF alternativni su izvor proteina za akvakulturu, stočnu hranu, hranu za kućne ljubimce i među najučinkovitijim životinjama su u obradi biomase u hranu.
– BSF su veće u odnosu na kućne muhe i puhalice što im omogućuje da spriječe kućne muhe i puhalice da polažu jaja u kompost konzumiranjem njihovih ličinki.
– Nisu štetne za ljude. Za razliku od kućnih muha, odrasle BSF muhe mogu konzumirati samo tekućine poput cvjetnog nektara ili uopće ne jedu.
One ne povrate hranu zajedno s probavnim enzimima kao kućne muhe, stoga ne šire bolesti.
– Ne privlače ih ljudsko prebivalište ni hrana. Ženke koje nose jaja privlači trula hrana ili gnoj zbog polaganja jajašaca.
– Značajna smanjenja E. coli i Salmonella enterica izmjerena su u kokošjem gnoju nakon što su ličinke obradile gnoj.
– BSF u sustavu komposta obično brzo smanjuju volumen i težinu komposta (i do 50%.)
– Frass ličinke muhe je granulirani ostatak bez mirisa koji se može koristiti kao izvrsno organsko gnojivo izravno ili uz dodatnu obradu (gliste).

Objavio: Mladen

LAB metoda preporuča se za male prostore (može i ispod sudopera… gdje nema mjesta za klasično kompostiranje ili za predkompostiranje kuhane hrane prije klasičnog kompostiranja jer tako smanjujemo vjerojatnost pojave glodavaca u kompostnoj hrpi, stoga se metoda preporuča i kod “kvartovskog” kompostiranja.

Napomene:

– LAB = lactic acid bacteria = bakterije mliječne kiseline
– Ne koristiti bilo kakve metalne posude (osobito ne od bakra)
– Koristiti isključivo ne kloriranu vodu
– Ne izlagati “tekućine” direktnom sunčevom svjetlu
– Postupak opisan ovdje često se naziva Bokashi ali „tradicionalna Bokashi receptura“ ima tri grupe mikroorganizama: lakto bakterije, gljivice/kvasci, fototropne bakterije (Lactobacilli, Fungi/yeast, phototropic bacill)

Potrebni „resursi“:

Staklena teglica ili (čaša) staklena tegla, riža, ne klorirana voda, mlijeko, gumice za kosu, ubrusi, raspršivač, kanta i kanta probušenog dna (kante 5-7 L istih dimenzija), poklopac kante, komad šireg drva/tetrapak od mlijeka za „sabijanje“ organske materije. Ako se koristi tetrapak od mlijeka za „sabijanje“ onda treba odrezati vrh tetrapaka da se može šaka zavući unutar tetrapaka.

Uzgoj Lacto bakterija

– Pola čaše riže (bilo koja)
– Manja teglica ne klorirane vode (kišnica, filtrirana, sa slavine mora odstajati barem koji sat) u koju dodamo rižu.
– „Promućkati“ dok voda ne bude „oblačno“ bijela

– Procijediti rižu kroz gazu u veću staklenku ili posudu popuniti max. 2/3 sa zamućenom vodom
– Pokriti ubrusom (maramicom, gazom) … da može „disati“ (poželjno je napisati datum…) koji se pričvrsti sa gumicom za kosu.
– Staviti na mjesto sobne temperature (ne „na sunce“)

– Nakon 3 dana stajanja dolazi do raslojavanja: „pjenica“ na vrhu, zamućena voda, sitni komadići riže na dnu.

Izdvajanje željenog soja Lacto Bacillus

– Samo zamućenu vodu (procijediti,…) pomiješati sa mlijekom u omjeru 3/7, ostaviti 1/3 zraka u tegli, pokriti ubrusom / krpom koju se pričvrsti sa gumicom za kosu…
– Staviti na mjesto sobne temperature koje nije na direktnom suncu
– Nakon tjedan dana dobili smo željeni soj lakto bakterije, raslojavanje: na vrhu neka vrsta sira (mliječni proteini, jestivo z a životinje, baciti na kompost…), na sredini „čisti“ soj Lacto Bacillus Serum-a (žućkasta tekućina).

– Uklanjanjem „sira“ ostaje Lacto Bacillus Serum
– Procijediti serum kroz gazu u bocu raspršivača (serum se može čuvati u hladnjaku ili se serumom “inokuliraju” mekinje koje se kasnije posipaju po organskim ostacima umjesto prskanja raspršivačem)

Korištenje Lacto Bacillus Serum-a (LBS)

– Plastičnu kantu sa rupicama na dnu (5-6 rupica fi 6-7mm) staviti u kantu bez rupica.
– Postepeno puniti kante organskim ostacima, uz prskanje LBS-a sa raspršivačem i nabijanjem organskih ostataka tako da se istisne što više zraka (napuniti kante do vrha). U slučaju da nemate dovoljno materijala za napuniti kante do vrha, privremeno se može staviti najlon tako da organska materija nema pristup zračnom prostoru iznad.
– Zatvoriti kantu „hermetički“ sa poklopcem i spremiti na sjenovito mjesto sobne temperature, minimalno vrijeme fermentacije: 7-10 dana ljeti, 10-14 dana zimi
Idealna temperatura fermentiranja oko 21 °C
Optimalna temperatura fermentiranja 16-25 °C
Max/Min temperatura fermentiranja 7-43 °C
– Napisati datum zatvaranja kante…

Na dnu kante dolazi do skupljanja tekućine (boje koja ovisi o sadržaju) jakog „octenog“ mirisa, moguća je i pojava bijele pljesni

dok pojava neugodnih mirisa znači da se proces ne odvija u željenom smjeru.

Korištenje „fermentirane“ organske materije

– Iscijeđenu tekućinu uklanja se svakih par dana (duže stajanje ljeti može dovesti do neugodnih mirisa tekućine), najbolje istu odmah iskoristiti kao tekuće gnojivo pri čemu se razrjeđuje sa vodom (1:100), sipanje iste u kanalizaciju nije štetno, a za sisteme sa septičkom jamom i povoljno.

– Iskopati „rov“ od 10-15cm dubine, razasuti fermentiranu organsku materiju (5 cm), nasuti malo zemlje (par cm)

i zamiješati s fermentiranom materijom, zatrpati sa ostatkom iskopane zemlje. Na mjestu ukopane „fermentirane“ materije ne smije se saditi barem slijedeće dvije sedmice.

– Zamiješati fermentiranu organsku materiju sa kompostom u klasičnom komposteru.

Zapažanja…

– Poželjno je prati kante poslije svakog ciklusa

Ova metoda „predkompostiranja“ dobro se “slaže” sa barem dva permakulturna načela:
– ne proizvodi otpad
– koristi mala i spora rješenja

LAB sadržaj kante je povoljnije „zakopati“ u kompost, nego odmah zakopati u tlo.
LAB sadržaj kante NE dodavati u glistnjake u velikim količinama, gliste ne vole „svježi“ LAB, dok u tlo ukopani LAB kad se raspadne privlači kišne gliste.

Objavio: Mladen

Cilj je napraviti peć za pravljenje biougljena uz jednostavnost izrade, minimum alata, materijala, vremena…

Čemu služi biougljen: https://www.biochar-journal.org/en/ct/2

Potreban materijal i alati

Alati:
Ubodna pila, bušilica, razvrtač (F20mm), dva čekića, sjekač i/illi svrdla (F5-10mm),
Materijal:
Metalne bačve:

• 200L kom.1,
• 60L kom.2,
• dimovodne cijevi F16cm 1-2 kom. visine cca 85 cm
  (ili limene konzerve 5L kom.6)

Izrada peći za biougljen

Mjere opreza:
Opasnost od eksplozije, isprazniti preostali sadržaj bačve ako ga ima, ostaviti čepove otvorene da se izvjetri ako je potrebno prisilno provjetriti sa npr. fenom za kosu, ne rezati brusilicom (visoke temperature, iskrenje) već ubodnom pilom.

Čišćenje unutrašnjosti bačvi – iscijediti preostali sadržaj bačve ako ga ima, oprašiti masne površine biougljenom da veže masnoću (ili nekim sredstvom za upijanje masnoće) biougljen ukloniti krpom, oprati bačvu deterdžentom za suđe. Iscijeđena otpadna ulja odložiti za na to predviđena mjesta. Bačve se mogu očistiti i pjeskarenjem (kod autolimara npr.), a time skinutu i boju sa vanjske strane.

Vanjski plašt

Zbroj površina donjih rupa > površina presjeka dimovoda
Gornje rupe su manjeg promjera i broja od donjih, služe za dogorijevanje plinova.
Za bačve bez šelne poželjno je rupe na plaštu izbušiti prije izrezivanja poklopca, a gornji red rupa mora biti dovoljno nisko da ih rub poklopca kasnije ne pokrije.

Rupe pri dnu bačve su u dva „cik-cak“ reda na razmaku od cca 5 cm, F 20mm.

Donji rub donjeg reda rupa poravnati sa dnom bačve zbog lakšeg čišćenja pepela

Prilikom bušenja rupa probušiti do kraja da razvrtač može ukloniti „špenu“ od bušenja sa unutarnje strane bačve.

Rupe pri vrhu bačve su u jednom redu na razmaku od cca 10 cm, F 20mm

Poklopac

Bačvama bez poklopca sa šelnom izrezati poklopac ubodnom pilom, bačvu zarezati okomito sa novonastalog ruba do gornje rupe. Novonastala „pera“ lagano saviti par milimetara prema unutra da „poklopac“ može „sjesti“.

Za bačve bez šelne poželjno je rupe na plaštu izbušiti prije izrezivanja poklopca, a gornji red rupa mora biti dovoljno nisko da ih rub poklopca kasnije ne pokrije.

U središtu poklopca izbušiti rupu iz koje krenuti rezati ubodnom pilom „trokute“ do promjera dimnjaka i zatim saviti „trokute“ prema vani da mogu držati dimovod.

ili uz malu pomoć limara…

Retorta

Napraviti rupe sjekačem kako bi se moglo sa ubodnom pilom odstraniti gornji dio jedne bačve od 60L (ili sjekačem odstraniti gornji dio) , ako je potrebno čekićima poravnati „nazubljeni“ lim.

Na drugoj bačvi od 60L napraviti rupe sjekačem kako bi se moglo sa ubodnom pilom prerezati bačvu na visini donjeg ojačanja (ostaje otprilike 1/3 bačve) .

Na dnu 1/3 bačve izbušiti par rupa manjeg promjera (5-10mm)

Isprobati da rezani dijelovi bačava dovoljno dobro sjedaju jedna na drugu, „poravnati“ malo čekićem ako je potrebno.

Gorivo, sadržaj retorte

Koristiti vrlo suhi Materijal za gorivo i/ili punjenje retorte (bez kemikalija, boje, ulja i sl. na sebi):
-ostaci sa polja, vrta (štapovi, daske od visokih gredica, oklasak kukuruza, ostaci orezivanja voćaka i sl.)
-drveni ostaci od krčenja grmlja, šume i sl.,
-drveni ostaci sa gradilišta (npr. štapovi, daske od visokih gredica, palete i sl.),
-ljuske oraha, badema, lješnjaka i sl. (u manjim količinama)
-u retortu se mogu staviti manje količine životinjskih kostiju
Ne koristiti: piljevinu, malč i sl. kao i trulo drvo za gorivo ili za punjenje retorte. Nepotpuno karbonizirano drvo iz prijašnjeg paljenja (ako ima…) ne vračati u retortu ali se može koristiti kao gorivo. Ako nije sigurno porijeklo drva (npr. palete tretirane kemikalijama ili ne) može se koristiti onda kao gorivo.

Korištenje peći

Mjere opreza: opasnost od požara: paliti dalje od krošnji stabala, na tlu očišćenom od gorivih tvari u većem krugu oko peći ili na nasipu od zemlje / šljunka (bez gorivih tvari).

Posljedice unatoč zimskim temperaturama, vlažnoj i ne bujnoj travi i povremenim zalijevanjem vodom oko peći.
Ne ostavljati peć bez nadzora.

Nije preporučljivo paliti u urbanim uvjetima između zgrada, zbog „kuhanja“ sadržaja u retorti u dijelu izgaranja imamo gusti bijeli dim sa vodenom parom.

Punjenje retorte

Prvo napuniti veću bačvu retorte (slagati neuredno), odrezati drvo na odgovarajuću dužinu (ako je potrebno) i staviti 1/3 bačvu kao “poklopac”.

Prilikom stavljanja retorte u „bačvu“ okrenuti rupe na retorti prema dole.

Punjenje gorivom

Gorivo dodati između retorte i plašta 200L bačve , slagati okomito da što manje ometa protok zraka.

Na centar retorte staviti papir, a materijal za potpalu na retortu složiti od centra da što manje ometa protok zraka.

U papir se može dodati malo biougljena za poboljšanje paljenja, zapaliti papir sa više strana.
Čekati da vatra uhvati sa svih strana, a onda staviti poklopac i zatim dimovod.

Korištenje biougljena

Biougljen se NE stavlja direktno u tlo, mora se prvo „aktivirati“.

Biougljen se prije uporabe melje i „aktivira“ (naseljava mikroorganizmima i “puni” hranjivima) najbolje dodavanjem u kompost (C/N omjer podloge sa biougljenom treba biti 25-35/1), umakanjem u kompostni čaj, dodavanjem u kantu prilikom predkompostiranja LAB-om (Bokashi), …

Najčešće greške

-predebeli Materijal (max. promjer oko 7-8 cm, poželjno isti iscijepati ako je sa korom) ,
-mokar materijal (dovoljno je npr. da padne kiša na suhe daske)
-gorivo složeno da ometa protok zraka (onemogućen ravnomjerni „silazak vatrenog prstena”)
-neravnomjerni silazak vatrenog prstena (zapaliti sa više strana…)
-pogrešno okrenuta retorta (rupe na retorti staviti na dno vanjskog plašta)

-previše uredno složena retorta (moguća pojava djelomično karboniziranog materijala)
-paljenje peći odozdo (zapaljene treščice mogu pasti prilikom potpaljivanja na dno…)

Biougljen je dobro „skuhan“ ako ima:

• „staklasti“ zvuk kad ga bacamo na hrpu,
• nije bijele površine (bijelo=ušao zrak u retortu),
• nema smeđih površina (smeđe=nije dovoljno „skuhan“).

Svi dijelovi peći, retorta, dimovodi stanu u vanjski plašt tako da se peć uredno skladišti, lako prenosi…

Biougljen je neka vrsta slijednika od “Terra preta de Indio”, dok je Terra preta primjer značajnog utjecaja na okoliš bez uništavanja istog uz istovremeno značajno povećavanje bio raznolikosti. https://www.youtube.com/watch?v=0Os-ujelkgw

Korištenje biougljena:

U uzgoju životinja kao dodatak:
-silaži
-gnojnici: smanjenje neugodnih mirisa (Biougljen ima visoki kapacitet zadržavanja vode 5/1)
-ishrani životinja: poboljšanje probave i smanjenje neugodnih mirisa.
-obrada vode u uzgoju ribe
-dodatak podlozi za uzgoj gljiva

U građevini:
https://www.biochar-journal.org/en/ct/3-The-use-of-biochar-as -building-material
-dodatak žbukama, klasičnim i glinenim:
reguliranje vlažnosti u prostorijama, pročišćavanje zraka, sprječava razvoj pljesni. Može se dodati do 50% biougljena u glinene / vapnene / cementne
žbuke kao zamjena za pijesak.
-toplinska izolacija, porobetoni
-smanjivanje elektro smoga (GSM, wifi, radio signal…),

Kozmetici:
-dodatak sapunima, kremama, kupkama…

Podloga za urbano zelenilo:
– stabla u urbanom okruženju sade se u mješavinu 15% biougljena i kamenja (32-63mm) sa gornjim slojem od 30 cm sa 25% aktiviranog biougljena i šljunka (2-6 mm). Podloga od biougljena: u prometnim kružnim tokovima nešto malo smanjuje buku, filtrira oborinske vode, otpornija je na sabijanje, olakšava rast korijenja, povećava pristup korijenju stabala vodi i kisiku, olakšava rast korijena.
https://www.biochar-journal.org/en/ct/77-Planting-Urban-Trees-with-Biochar

itd. : https://www.biochar-journal.org/en/ct/2

Pojmovi: drveni ugljen, biougljen, aktivni ugljen, aktivirani biougljen.

Drveni ugljen se proizvodi na temperaturi 300°-350° C (v.sl.) kako bi se dobila što veća količina i veća ogrjevna vrijednost, najčešće se prodaje kao gorivo za roštilj. Biougljen se proizvodi na temperaturama 450-700 kako bi se dobila što veća poroznost.

Aktivni ugljen (E 153) proizvodi se karbonizacijom i aktivacijom/oksidacijom ili impregnacijom različitim kemikalijama, najčešće se koristi u raznim filtrima vode, zraka i sl. Aktivni ugljen i aktivirani biougljen nisu isto, aktivirani biougljen znači da je biougljen „naseljen“ mikroorganizmimai i hranjivima.
Proizvodnja biougljena je jeftinija od proizvodnje aktivnog drvenog ugljena i tehnički je manje zahtjevna.

Objavio: Mladen

Nedavno sam pao s krova. Pod nogom mi je pukla neka gredica, otkotrljao sam se i uhvatio za krovnu gredu. Ostao sam tako visiti s krova par minuta dok nije netko došao, pronašao ljestve i postavio ih ispod mene.

Nikola, 18.03.2022.

Na mjestima koja su opasnija po svojoj prirodi, s kojih se lako može skliznuti, pasti ili odletjeti u ambis, ljudi su se sjetili osigurati pomoću užeta, i to tako da ga učvrste na neku sigurnu točku (sidrište), te povremeno postavljaju međuosiguranja, odnosno drugo sidrište na odredištu.

Kako smatram da svaka kuća mora imati i dovoljno veliko uže da se izvrše razni radovi na krovu, ujedno napominjem da pri tome treba posjedovati i znanja kako ga upotrijebiti.
Imati uže a ne znati ga upotrijebiti može biti jednako opasno, ako ne i opasnije, zbog lažne sigurnosti, mišljenja da je sve ok postavljeno, odnosno da mislite da samo zato što ga imate da ste spremni i koristiti ga.

Tipične greške

• Ovaj posao ću na brzinu, samo 5 minuta, izbušim rupu, zašarafim vijak, odrežem jednu granu… tko će se navezivati za tu sitnicu!?
• Preko trbuha ili prsa si zavežete ambulantni čvor – jer jedino za njega znadete. Ovo je vrlo opasno, jer se pri opterećenju jedne strane (dakle, pri padu) momentalno transformira u omču.
• Ili ste se ispravno osigurali, ali nemate s sobom dovoljno opreme za samospašavanje… dakle, u rukama ste (na milost i nemilost) žene ili susjeda Pere…
• Ili, pa i moj prijatelji su isto neosigurani, oni sigurno znadu da je opasnost zanemariva… neću se sada baš isticati, komplicirati… makar vidim da bih mogao “sletiti”…
• itd, itd i td, ljudskoj kreativnosti nema kraja

Odmah bih podijelio poslove na one kojima uže služi samo kao osiguranje od pada (zidanje dimnjaka, popravak crijepa…), i na one na kojima se uže koristi za rad, odnosno da se visi na njemu (popravak žbuke na zidovima, farbanje…).
Kod ovih drugih, gdje je uže stalno napeto (radno uže), treba imati paralelno uže za duplo osiguranje. Isto tako, ako se radi s oštrim alatom ili onim koji može lako oštetiti uže (sjekira, pila, brusilica, plamenik…), treba imati duplo osiguranje. U profesionalne svrhe, drugo osiguranje je komad užeta koje u svojoj jezgri ima sajlu.

Od znanja, potrebno je znati na koji način napraviti sidrište, kako ga povezati sa sobom, kako pravilno podesiti sustav i što učiniti pri padu (samospašavanje). Sve ovdje navedeno ću opisati za improviziranu i povremenu upotrebu (u kategoriji “dobro je znati”), jer pretpostavljam da neki prosječni pojedinac ne želi investirati u certificiranu i skupu opremu, ili se školovati za rad na visinama, kako bi jednom godišnje nešto kratko radio na krovu, ali ipak želi biti – koliko toliko – osiguran od pada. I možda ne želi visiti satima i čekati tuđu pomoć, vec se sam izvući iz situacije. Ili znati pomoći nekome.

Od opreme, treba užad raznih debljina i karabineri s maticom. Uže koje se može kupiti u željezari može poslužiti za one prve poslove osiguranja, gdje se baš ne visi na njemu. Kod kupnje obratite pažnju da je debelo 10-12mm i da mu je jezgra bezbojna, a ne od recikliranog otpada svih boja. Jezgra je glavni nosivi dio užeta, nevezano koliko lijepo košuljica (vanjski dio) izgledao. Ukoliko možete birati materijal prednost uvijek ima poliamid, najlon, a poliester ako baš mora. Dužina radnog užeta treba biti npr. od početnog sidrišta na tavanu do dimnjaka na vrhu krova, pa sve dolje do poda. Ako ste u mogućnosti, nabavite duplo duže od toga plus još malo ekstra. Najtanje pomoćno uže ne treba biti tanje od 6mm.
Karabineri s maticom koji su certificirani imaju cijenu od 10 eura na gore, i užitak ih je koristiti. Koristi se kao karika, spoj izmedju užeta, nikada  metal na metal (odnosno to izbjegavati). Dobro dođu i 8mm inox bragice (karike) s maticom, neće popustiti ali imaju vrlo mali volumen i nespretne su za stalnu upotrebu. Ali za jednom fiksirati nešto je ok. Isto se uže može i uplesti na sidrište, pa ne treba dodatni karabiner.
Nemojte ovo shvatiti kao da vam savjetujem da upotrebljavate neatestiranu odnosno atestiranu opremu, već kao da je u većini slučajeva bolje biti nečim osiguran nego ničim.

Možda ste u mogućnosti pitati neko lokalno sportsko društvo ako ima komade užeta ili oštećeno uže, pa iskoristiti što se da.

Dakle, pokušati ću se držati donjeg minimuma što se opreme tiče.

Postupak osiguranja je jednostavan: prvo se napravi polazno sidrište, recimo na gredi kod krovnog prozora, onda povežemo pojas s njime preko kočnice koju otpuštamo kako napredujemo prema mjestu glavnog sidrišta. Kada smo došli do mjesta glavnog sidrišta, npr. dimnjak, postavljamo radno sidrište, određujemo maksimalnu dužinu rada na užetu i eventualno postavimo ostalu opremu. Ukoliko duže vrijeme planiramo ostati samo na jednom mjestu, vežemo se fiksno na uže s osmicom, ne skidajući već postavljenu kočnicu.

Najprije treba biti upoznat s čvorovima koje mislite koristiti, i znati ih i napraviti. Kada ste ih naučili i sigurni ste u to, onda svoje iskustvo nadogradite tako da ih vježbate u mrklom mraku.
Kada to sa lakoćom završite, vi znadete da ćete pojedini čvor moći i stvarno napraviti.

Glavne grupe

Razne omče (sidrišta, navez)

• kaubojski
• vrzni
• bulin
• osmica
• upletena osmica
• leptir

Čvorovi koji služe za povezivanje (spajanje)

• ambulantni
• kravatni
• dvostruki križni

Kočnice (koje blokiraju u jednom ili oba smjera)

• prusik
• francuski prusik

Čvorovi koji koče odnosno rade trenje (absail, spuštanje po užetu)

• poluvrzni

Čvorovi moraju biti uredni i prirodno se zatezati pri upotrebi. Čvor koji se širi i raspetljava u upotrebi nije adekvatan za tu priliku, npr. korištenje osmice na sredini opterečenog užeta umjesto leptira nije dobra praksa.
Postoje i čvorovi koji pogrešnom upotrebom mogu postati vrlo opasni, npr. ako se koristi kriva strana bulina, pretvara se u omču, isto kao što se i ambulanti pri nejednolikom opterećenju pretvara u kaubojski.

Ove sve čvorove trebate znati, možda sam izostavio još koji bitan, ali otom potom kada dođe vrijeme ću se sjetiti.

Sidrište

Sidrište je neka sigurna točka (živo drvo, dimnjak, greda…) koje se nalazi na pogodnom mjestu, na koje je pričvršćeno uže na taj način da se uže ne ošteti, da ne dodiruje oštre rubove, procjepe, da je sila po mogućnosti raspoređena na više točaka i sl. (ili promjeniti mjesto opterećenja, podmetnuti debele tkanine, ili zaštitne cijevi, kevlar, cordura). Uobičajeno se radi upletenom osmicom na jednom kraju užeta. Ukoliko mislite visiti na užetu, dobro izvedeno ‘tensionless’ sidrište teoretski nudi punu nosivost radnog užeta.

Tensionless Anchor

Op. obratite pažnju da će se on spuštati prema dolje, ako je potrebno opteretiti sidrište prema gore onda i uže treba izlaziti gore, zato da ne presjeca samo sebe na prvom namotaju

Vezanje za tijelo

Nekada su se ljudi povezivali tzv. prsnim navezom, upotrebom mrtvog čvora (koji se ne steže pri opterećenju, škotski, bulin), međutim, prilikom pada su često znali imati veće ozljede od udarca, čak i puknuta rebra. Zato u zadnje vrijeme se navezuje na sigurnosni pojas, koji pak valja imati kupljenog ili ga znati improvizirano napraviti, koji raspoređuje silu na noge i zdjelicu.
Postoje razne izvedbe, ja ću pokazati neke.
Može ga se koristiti uz prsni navez, pogotovo ako vam je trbuh veci od struka.

Military Rappel Seat

Op. tzv. “swiss seat” – sigurosni čvorovi (šestice) moraju nalijegati tik uz ambulantni, ukoliko su udaljene, ambulantni može pri upotrebi prosklizati za tu dužinu, što može dovesti do nezgodne situacije, jer vam se pojas značajno razlabavio.

Hasty Webbing Harness

Op. na kravatnom su nepotrebni sigurosni čvorovi

Kada je radno uže postavljeno na sidrište, treba ograničiti radnu duljinu čvorom, dakle krajnju točku do koje se fizički može doći, recimo čvorom ‘leptir’ ili usmjerena osmica, te predvidjeti na njemu razna olakšanja u slučaju potrebe, što može biti ušica za umetanje karabinera svakih pol metra, postavljene ljestvice,  zavezan kraj užeta i sl. Ukoliko uže visi i ne dolazi do poda svakako se na zadnji metar treba postaviti jednostruka osmica (perec) kako bi se spriječilo da se ‘slučajno’ pri spuštanju “iscuri” s užeta.

U slučaju pada koji niste planirali, dakle da ostanete visiti na užetu, trebate znati tehniku i imati mogućnost da se spustite po njemu ili da se podignete natrag. To se zove samospašavanje, i uključuje mogućnost da ga obavite (svijest, neozlijeđenost, znanje, materijal…) Prevjesi, dakle oluk od kuće je izrazito zahtjevan za prijeći prema gore, zbog samog oblika, i lakog uništavanja gurle zbog težine i udara, ukoliko ga prethodno niste zaštitili kakvim trupcem i sl. Za podizanje se koriste kočnice koje blokiraju pod opterećenjem i koriste se naizmjenično obično spojeno s pojasom i nogom (ruke se koriste za pridržavanje), dok za spuštanje se koristi trenje užeta preko karabinera (poluvrzni, vatrogasni, karabinerska kočnica itd.) ili specijalnih sprava (reverso, grigri, “osmica”…), nekada (ako su dovoljne) i ljestvice.
Bitno je napomenuti da kočnice ne služe da vas osiguraju od pada (dinamičko opterećenje) već isključivo pri upotrebi unutar zone statičkog opterećenja.

Kočnica (npr. prusik) se koristi i pri kretanju po užetu, a kada se stigne na ciljano mjesto se uže fiksno veže za pojas s vrznim ili osmicom. Kod korištenja prusika, vrlo važno je znati da on ne smije biti “ograničen” pri kočenju, dakle da ga ne smijemo hvatati rukama ili da mu smeta neki čvor ili spravica – u tom slučaju on ne može zakočiti.

Uspinjanje po užetu – Prusiciranje

Op. možete ići i prema dolje, prusicirajući

Spašavanje

O tehnikama spašavanja, dakle kada netko nekoga spašava, je potpuno druga tema koja uključuje razne sisteme podizanja (ja volim 6:1 z-pulley), blokiranja, rasterećenja i zaobilaženja spravica (čvorova ili oštećenog užeta) ili spuštanja s unesrećenim i možete je prakticirati tek kada se osjećate dovoljno sigurni u principe rada takvih sustava.

Dakle, kada se shvati gdje se koji čvor treba upotrijebiti, sve ostalo je logično, uz pridržavanje pravila da u svakom trenutku neke radnje trebate biti osigurani (imati backup, biti povezani) na dva mjesta.

P.S. Pošto se radi o ‘osjetljivoj temi’, ukoliko imate nejasnoća – pitajte – možda znam odgovor.

Autor teksta: Harp

Link na forumsku temu

Objavio: Sa foruma

Ova je knjiga rezultat dugogodišnjeg terenskog rada sa različitim tehnikama i majstorima graditeljskog zanata. Autori su arhitekta i graditelj Nikolaj Marinov, specijalista za gradnju baliranom slamom i prirodnim materijalima, Milica Šljukić, etnološkinja i antropološkinja koja je pomogla da se sastavi istorijski deo knjige, urednica je Smilja Ignjatović, permakulturna dizajnerka i graditeljka. Svi mi zajedno smo nekoliko godina delovali kao neformalna grupa Zidarke, koja je obučavala pre svega žene koje su se želele vratiti u svoje napuštene objekte ili uopšte useliti u objekte stare gradnje. Stoga je sam naziv svojevrstan omaž tim akcijama, kao i svim majstorima i majstoricama sa kojima smo radili i čiji su saveti uveliko doprineli našem procesu učenja. No, i izvan te grupe se više od 10 godina bavimo gradnjom i projektovanjem novih objekata, reparacijom starih objekata građenih prirodnim materijalima kao i edukacijom na te teme. 

Sadržaj ove knjige upoznaje čitaoce sa tipologijom tradicionalnih kuća koje zatičemo u većini regija bivše Jugoslavije. No, kako ova knjiga po obimu odgovara džepnom vodiču, tako su se uređivači odlučili na obrađivanje onih oblasti u kojima su radili na terenu i regija sa tehničkim specifičnostima koje se ne pojavljuju na sličan način na drugim lokacijama. U priručniku smo se vodili grubom podelom na osnovu materijala korišćenih pri izgradnji objekata, deleći ih na kuće koje primenjuju kamen, drvo, zemlju, kao i kombinaciju svih navedenih sirovina. Prevashodno, ova knjiga za cilj ima upoznavanje čitalaca sa starim graditeljskim tehnikama, njihovim prednostima i manama, kao i pružanje rečnika osnovnih pojmova graditeljstva. Ovom knjigom smo želeli i ukazati na značaj održavanja i prenošenja starih znanja i veština, jer se renoviranje tradicionalnih objekata isključivo starim graditeljskim tehnikama može nazvati pravom rekonstrukcijom. 

Priručnik ima 128 stranica.

Sadržaj

1. Uvod
2. Narodno neimarstvo po regionima i karakteristike
3. Najčešće uočavani problemi u tradicionalnim graditeljskim tehnikama: Opšti principi
4. Najčešće uočavani problemi na konstrukcijama različitih tipova zgrada: Analiza
5. Načini praćenja i definisanja promena
6. Klasifikacija problema. Monitoring i analiza
7. Samostalno ili stručno rešavanje problema
8. Završno razmatranje: preporuke za održavanje
9. Rečnik pojmova

Prelistajte knjigu

Narudžbe iz Hrvatske i Slovenije ovdje:
https://forms.gle/5VgEwRgoDTfzFxcbA

Narudžbe iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije ovdje:
https://forms.gle/X1engywpSQ22gmLFA

Autor teksta za Perforum.info: Smilja Ignjatović

Objavio: Perforum

Stižu ljetne vrućine i sušno razdoblje. Mlade biljke trebaju mnogo vode za rast i razvoj plodova. Ja sam upravo postavio novi plastenik kako bih mogao uzgajati povrće za hladnog vremena, pa na kišu ne mogu računati. Odlučio sam postaviti navodnjavanje kap na kap koje za sad odlično funkcionira, pa da vam prenesem kako sam ga izradio. Cijeli sustav navodnjavanja je postavljen za nekoliko sati.

Zaštita od isušivanja prije navodnjavanja

Prije nego krenemo trošiti nenormalne količine vode na zalijevanje, trebalo bi za početak smanjiti isušivanje tla. Ja sam kamenito tlo gotovo u potpunosti prekrio slojem komposta debljine oko 15 cm. Vide se i štapići koji označavaju mjesta za sadnju. Kompost odlično zadržava optimalnu vlažnost, a dovoljno je propusan da se ne stvaraju lokvice.

Za zaštitu od isušivanja, prostor sam potpuno prekrio lišćem koji služi kao prirodni malč. Lišća imam u izobilju i zato ga koristim i za kompostiranje, a i za malčiranje. Za ovaj kompost na slici gore bilo je potrebno oko 1 m3 lišća. Isto toliko i za prekrivač na donjoj slici. Prvo sam ispunio staze, pa onda prekrio i same gredice (što se ovdje još ne vidi).

Navodnjavanje iz vodovoda ili spremnika s kišnicom?

Moj plastenik je naslonjen na spremnik s kišnicom od nekoliko m3. Vjerujem da neće biti potrebe za vodom iz vodovoda. Ipak, za vrijeme postavljanja sustava, poslužio sam se vodovodom. Jedna od osnovnih razlika je u tlaku vode. Tlak vode iz vodovoda je 3-4 bara. Da bi imali takav tlak iz spremnika sa kišnicom, on bi morao biti na visini od 30-40 m. Umjesto toga, tlak vode iz spremnika je mnogo manji. Zato sustav koji radi dobro na jednom tlaku neće raditi dobro na drugom. Ili će voda teći prebrzo, ili neće uopće.

Da riješim ovaj problem, tlak iz vodovoda sam prilagodio tlaku iz spremnika s kišnicom. Na zid spremnika sam postavio stari vodokotlić. Na ulaz u vodokotlić spojio sam gumeno crijevo za zalijevanje vrta. Kada je vodokotlić prazan, mlaz vode iz vodovoda ga brzo napuni. Kada je pun, ventil se automatski zatvara, a iz vodokotlića teče voda. Naravno, ne pod visokim tlakom, nego onim kojeg mogu očekivati iz spremnika sa kišnicom.

Sustav cijevi

Po cijelom plasteniku sam razvukao malo deblje cijevi. Koristio sam “alkaten” promjera 32 mm jer sam takve ostatke imao od ranijih projekata. Vjerujem da bi mogla i tanja cijev jer se ne radi o velikom protoku vode.

U tu debelu cijev sam spojio ove tanke, kapilarne cjevčice. Koristio sam gumene cjevčice koje se inače koriste za privezivanje biljaka. Vanjski promjer te cjevčice je 3,5 mm. Ja sam debelu cijev bušio svrdlom od 3mm. Tanku cjevčicu sam uz malo strpljenja ugurao u tu rupu. Pomagao sam se komadom čvrste žice jer je cijev suviše mekana da sama uđe u rupu. Kada sam pustio vodu, gotovo svi spojevi su bili posve suhi, što znači da dobro brtvi bez ikakvih ljepila. Na par spojeva je malo curilo, ali sam prstima još malo gurnuo cijev u rupu i curenje je stalo. Do svake biljke vodi jedna cjevčica.

Regulacija protoka

Regulacija je neophodna iz razloga što nisu sve gredice na istoj visini. U ranijim pokušajima da postavim sustav navodnjavanja, uvijek je bio problem u tome. Znao sam cijev izbušiti iglom ili tanjim čavlićem. Na nižem dijelu terena voda je tekla mnogo brže nego na višim djelovima, jer je razlika u tlaku bila velika. Ta razlika ne bi bila značajna da se radi o vodi iz vodovoda, tlak bi svugdje bio približno jednak. Tada bih mogao koristiti i gotove cijevi sa rupicama za navodnjavanje. Kod niskotlačnog sustava, regulacija je ipak bila potrebna za svaku biljku.

Veoma jednostavan i jeftin “ventil” napravio sam tako što sam cjevčicu stisnuo vijkom i maticom između dvije podložne ploćice. Na slici je veći vijak kojim sam testirao ideju, ali kasnije sam koristio vijke debljine M4. Mogli bi i tanji, regulacija bi bila još preciznija.

Brzina protoka i količina vode za svaku biljku

Litra vode ima 20,000 kapi. Ne bi čovjek vjerovao, ali teorija kaže upravo tako. Iz mog iskustva, pola litre vode na dan za svaku biljku bi moglo biti dovoljno. To bi u kapima bilo 10,000 kapi na dan, ili 7 kapi na minutu. Nisam doslovno brojao kapi, ali namjestio sam protok takav da mi svakih 5-10 sekundi padne jedna kap. Potrebno je redovito pratiti i po potrebi regulirati protok. Ako se dogodi da se neka cijev začepi? Otpustiti ću vijak, protrljati cijev, pustiti da se ispere i ponovno postaviti vijak. Po potrebi, i zamijeniti cijelu cijev. To nije nikakav trošak jer je materijal veoma jeftin, a začepljena cijev se iskoristi za nešto drugo.

Nakon mjesec dana

Rajčice su posađene početkom 5. mjeseca. Oko mjesec dana kasnije, visoke su oko 80-100 cm, formiraju 3. cvat. Prvi plodovi pomalo dozrijevaju. Protok vode se blago usporio, sam od sebe. Za sad je još uvijek dovoljan, jer kada prstom opipam zemlju pored svake biljke, vlažna je. Na nekoliko biljaka sam regulirao protok tako što sam otpustio vijak, pustio da mlaz vode krene i onda pritegnuo vijak. Ne znam je li bilo kakvih mrvica ili je cjevčici trebalo “da se malo razgiba”. Uglavnom, sustav mi štedi izuzetno mnogo vremena, i mirnije spavam kad znam da biljke nisu žedne.

Ideja je razvijena uz pomoć kolega s foruma, gdje možete ostaviti svoj komentar ako želite.

25 komentara na forumu Autor: zemljak zadnji komentar: 27/07/2021 14:11 od Nikola

Objavio: Nikola

4 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 20/08/2019 08:44 od bambi

Ovdje cu predstaviti par stvari koje spadaju pod kategoriju “korisna elektronika DIY”, jer smatram da mnogo ljudi niti ne zna da se s lakocom moze stvarati razni uredjaji koji uvelike mogu poboljsati neki posao, projekt ili kvalitetu zivota. Fokusirati cu se uglavnom na podrucje mjerenja i kontrole, sto prosjecnom covjeku moze otvoriti nove vidike u prakticnom smislu rjesavanja nekih problema putem elektronicke dojave ili automatizacije.

Kako ja nisam strucnjak iz tog podrucja, vjerojatno ce i moja zapazanja i objasnjenja biti na istoj razini, lakse shvacena od drugog covjeka koji je nov u tome podrucju, a i garantira laksi stupanj projektiranja i gradnje uredjaja.

Za pocetak sam odabrao da vas upoznam s jednom zgodnom i jeftinom igrackom, koja se zove Arduino NANO. Preferiram bas NANO jer je manjih dimenzija, posjeduje USB port i ima obilje analognih ulaza. To je u svojoj prirodi mikrokontroler, koji izvrsava odredjeni program nakon sto se isprogramira. Program ostaje zapisan u cipu i ne brise se prilikom nestanka napajanja, a moze ga se mnogo puta zamjenjivati drugim. Dakle, on radi ono sto vam je potreba ili koliko ste kreativni, npr od banalnog zmiganja LED diode, pistanja SOS morze kodom kada se osvijetli, pa sve do vodjenja slozenih procesa kombiniranjem vise takvih uredjaja ili komunikacijom s drugim (CNC masine, 3D skeniranje, kriptiranje i obrada podataka za slanje linkom itd). Meni se pokazao kao vrlo praktican kod logiranja analognih podataka na racunalo, u fajl – prikupljenih stanja sa raznih senzora: potenciometra, prekidaca, LDR, NTC i drugih.
Isto tako, moze biti potpuno neovisan o racunalu kao neki posebni uredjaj (npr detektor metala, alarm, SD logger, inkubator, roboti i slicno), ali mu je pritom potrebno vlastito napajanje. Velika prednost mu je sto je jako popularan na globalnoj razini (uz vrlo dobru dokumentaciju s primjerima), pa se na internetu mogu pronaci vec gotovi raznorazni programi, projekti i ideje. Opcenito je potrebno svega par eksternih elemenata za interface, jer se samim programom obicno moze puno pojednostaviti veca poteba za istim.

Output se prati preko serijskog monitora (npr Putty) koji moze zapis spremiti u fajl za daljnju obradu. NANO v3 ima vlastitu EEPROM memoriju od 1024 bajta, dakle moze pohraniti, neovisno o napajanju do 1024 znakova. Npr ukoliko koristimo dekadski sustav od 00-99, na raspolaganju je 512 takvih unosa (mjerenja), a dodatno se rezolucija moze povecati i koristenjem heksadecimalnog sustava od 00-FF. U tih 100 mjesta dekadskih, recimo da mjerimo temperaturu u opsegu od 20 st.C, imati cemo korisnu rezoluciju od svaka 0,2 st.C, pa ce mjerenje u intervalima od 10 min potrajati oko 3.5 dana. Vise nego dovoljno za utvrditi kretanje ambijentalne temperature, kako kotao ili frizider radi, a bez potrebe spajanja na kompjuter ili petljanja s sd karticama.

Sam uredjaj se moze kupiti nov za manje od 35Kn ($5) preko ebaya ili slicne kineske trgovine, ali obicno dodje s krivo zalemljenim nozicama. Kinezima se ocito od obima posla neda zezati s “sitnicarenjima” poput ovog – makar je potrebno ispravno zalemiti samo jednu jedinu nozicu da drzi cijeli red u dobrom polozaju prilikom lemljenja. Postoji vise rjesenja, no izgleda da je najjednostavnije kupiti onaj NANO koji nema zalemljene nozice – jos je i malo jeftiniji – pa ih sami zalemiti. Drugu soluciju sam opisao preko prilozenih slika, kako opcenito popraviti takvu vrstu problema.

https://www.ebay.com/sch/i.html?_from=R40&_trksid=m570.l1313&_nkw=arduino+nano&_sacat=0

Evo i primjer programa:

/*
 Analog input, analog output, serial output
 dva ntc senzora, u sobi ntc10K (spojen na +5V i preko 10K na GND), i vani
 ntc22K (spojen na +5V i preko 22K na GND).
 U sobi vrijednost 460 je oko 18 stupnjeva
 Vani vrijednost 240 je oko -2.5 stupnja
 Ispisuje stanje oba senzora i njihovu medjusobnu razliku
 Kalibracija izostavljena jer se prikuplja samo oblik odnosa izmedju njih za graficku
 vizualizaciju
*/

// These constants won't change.  They're used to give names
// to the pins used:
const int analogInPinA6 = A6;  // Analog input pin that the potentiometer is attached to
const int analogInPinA7 = A7;  // Analog input pin that the potentiometer is attached to

int sensorSoba = 0;        // value read from the pot
int sensorVan = 0;        
int n = 0;
int delta = 0;
//float sobaPrint = 0;
//float vanPrint = 0;

void setup() {
  // initialize serial communications at 9600 bps:
  Serial.begin(9600); 

  Serial.println("##t##");                       
  Serial.println("@ header separator for LiveGraph.jar");                       
  Serial.println();                       

  Serial.print("No");                       
  Serial.print("tSoba");                       
  Serial.print("tVan");                       
  Serial.println("tDelta");                       

}
void loop() {
  // read the analog in value:
  sensorSoba = analogRead(analogInPinA7);
  sensorVan = analogRead(analogInPinA6);

  //sobaPrint = map(sensorSoba, 0, 1023, 15, 64);  
  //vanPrint = map(sensorVan, 0, 1023, -32, 64);  


  // print the results to the serial monitor:
  Serial.print(n);
  Serial.print("t" );                       
  Serial.print(sensorSoba); 
  Serial.print("t" );                       
  Serial.print(sensorVan);   
  Serial.print("t" );  
  delta = sensorSoba - sensorVan;    
  Serial.println(delta);                       

  //  outputValue = map(sensorValue, 0, 1023, 0, 255);  

  delay(60000);      // loop svake 1 min u milisekundama.
  n = n + 1;

}

4 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 20/08/2019 08:44 od bambi

Objavio: Sa foruma

20 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 20/10/2025 13:15 od Harp

U danasnjoj ponudi postoji mnostvo raznovrsnog alata, koji manje ili vise slijedi ideju da nakon nekog vremena mora postati neucinkovit, kako bi se na obostrano zadovoljstvo kupio novi.

Ne znam da li ste primjetili u zadnje vrijeme uglavnom svi alati imaju “neklizuce povrsine” obavezno navedene kao nesto sto je dobro. I je dobro – neko vrijeme – dok se sve ne pretvori u ljepljiv i ljigav predmet. Materijal je nerijetko neadekvatan, strateski oslabljen na kljucnim mjestima, itd…

Vrtni alat, kojeg cu ovdje spomenuti, vrijedi zastititi od mehanickih ostecenja ili utjecaja zemlje, mikroorganizama. U popravljaonicama bicikla moze se naci besplatne probusene gume raznih debljina, koje mogu izvrsno posluziti za zastitu drske. Uz to, stare konzerve mogu sjekiri produziti vijek trajanja u nedogled. Ja sam siguran da vec i na sjekirama postoji ‘neklizuci sloj’, ali nisam vidio u trgovini s zastitom s kojom bi “morala” dolaziti, kako se svake druge sezone ne bi morala mjenjati drska.

Pletenje celicne cetke s jakim najlonskim koncem (od stare potrosene metle), cini taj alat daleko cvrsci i efikasniji npr za upotrebu u radioni pri procesu zavarivanja. Kada se cetka istrosi, konac se rasplete i opet je u funkciji. Slicno se moze primjeniti i kod rotirajucih cetki za brusilicu samo ne pletenjem vec oblaganjem s unutrasnje i vanjske strane, jer kada se cetka jednom “rascvijeta” vise nije za nista.

20 komentara na forumu Autor: Harp zadnji komentar: 20/10/2025 13:15 od Harp

Objavio: Sa foruma