Dizajniranje biljnih zajednica

Teško je zamisliti održivu budućnost bez sadnje ogromne količine biljaka. Biljke su element koji čini najveću promjenu u prirodi. Biljke utječu na klimu, vodene tokove, stanje tla, bioraznolikost… Moje “bavljenje permakulturom” je započelo upravo sadnjom biljaka. Na goloj livadi sam sadio voćke na pravilnim razmacima. Između tih voćaka, mnogo grmova, poput ribizla, aronije… Na kraju, većina tih biljaka nije preživjela. Ako ne računamo što sam naučio te prve godine, možemo reći da je trud bio uzalud.

Što se dalje događalo sa tim biljem? Većinu je jaki vjetar polomio. Nešto vjetar, nešto snijeg. One preživjele voćke sam podupro drvenim stupovima. Došle su srne, brstile krošnje tih voćaka. Kako su vukle mlade grančice, tako su mnoge voćke slomile baš na mjestu gdje su bile privezane. Zečevi su ogulili koru pri dnu voćaka, na kraju se više nije imalo što spašavati. Grmovi su prošli malo bolje, ali većinom su zarasli u travu. Ne napreduju baš najbolje. Okopavanje oko stotina grmova ne dolazi u obzir. U čemu sam pogriješio?

Kako to radi priroda?

U prirodi, voćka ne niče sama usred livade. Biljke ne niču u pravilnim razmacima. Odmah pored moje livade, nalazi se mlada šuma. Šuma nije imala problema ni sa vjetrom, snijegom, divljači… U šumi je sve raslo bez ikakvog problema. Možda je i bilo oštećenja, ali nije bilo značajno. Svake godine, bilje na rubu tog šumarka je bilo sve veće. Tamo, biljke rastu u zajednicama. Jedna uz drugu, jedna preko druge. Na jednom mjestu, rastu divlja kruška i jabuka na nekoliko metara. Između njih je nekoliko grmova divlje lijeske. Iznad njih je veliko stablo javora. Ispod lijeske ima grmova gloga i trnjine. I neka kupina je tu. Na tlu rastu divlje jagode, i još mnogo bilja koje ne bih dalje nabrajao.

Ovdje se ne radi o biljkama koje imaju neku veliku vrijednost za čovjeka, ali poruka je bila jasna. Biljke žele rasti jedna uz drugu, otimati se za prostor, oslanjati se jedna o drugu. Moji kasniji pokušaji u voćarstvu uzimali su u obzir cijeli prostor kao jednu zajednicu. Nije više bilo individualne sadnje, svaka biljka je promatrana tek kao element jednog većeg sustava.

Sadnja funkcija umjesto sadnje biljaka

Na određenom mjestu, vama ne treba jabuka sorte Jonathan. Treba vam nešto što će dati hranu, plod. Da bi ta biljka dala plod, treba ju zaštiti od npr. vjetra. Znači, treba vam i biljka koja štiti od vjetra. I tako dalje. U prirodnoj sukcesiji, biljna zajednica dobro napreduje zato što su sve potrebe zadovoljene. Svaka biljka tamo vrši neku funkciju. Stručnjaci spominju sljedeće važne funkcije:

Zaštita tla

Biljka neće rasti iz kamena. Potrebno joj je plodno tlo, a to u pravilu znači živo tlo. Redovito okopavanje voćaka zahtjeva neprestan unos hranjivih tvari izvana, jer se kopanjem uništava život u tlu. Umjesto toga, pametnije je zaštititi plodnost koja već postoji, i dodatno hraniti taj život u tlu. Zato, dio biljne zajednice mora podržavati tu funkciju. Pokrivači tla, biljke koje štite od sunca, vjetra, isušivanja. Također, biljke koje možete posjeći i ostaviti na tlu, kako bi gradili novi sloj tla.

Izvlačenje nutrijenata

Gotovo sve što neka biljka treba za razvoj, dolazi iz površinskog sloja tla. Čak i velika stabla koja imaju dubok korijen, ona taj korijen koriste uglavnom za stabilizaciju. Da se ne prevrnu. Jedino površinsko korijenje, koje je i mnogo razgranatije, hrani biljku. Ako imate mnogo ovakvih biljaka na malom prostoru, dolazi do nestašice hranjivih tvari. Zato postoje biljke specijalizirane za izvlačenje ovih nutrijenata iz dubljih slojeva. Neke imaju korijen dubine nekoliko metara, iako iznad tla ne izgledaju tako impresivno. Kod dizajniranja biljne zajednice treba obratiti pažnju na ovu funkciju. Tipični kandidati su biljke sa dubokim korijenom i velikom koncentracijom nutrijenata u lišću. Također, ove biljke obično imaju veliko lišće koje se lako obnavlja nakon kidanja.

Akumulacija dušika (azota)

Dušik (azot) je jedan od tri makroelementa, uz fosfor i kalij. Od ova tri, najlakše se gubi i često nedostaje u tlu. Osnovni izvor dušika je kiša. Kišne kapi u atmosferi vežu na sebe dušik i dovode ga u tlo. Drugi izvor su organizmi koji se razgrađuju (kompost) i životinjske izlučevine. Kako ni to obično nije dovoljno, neke su biljke razvile posebne načine akumulacije dušika. One imaju simbiotski odnos sa bakterijama koje žive na korijenju i vežu dušik iz tla. To su prije svega mahunarke, leguminoze, ali ima i drugih biljaka. Ova skupina biljaka specijalizirana je za rast u siromašnom tlu, obično su to biljke pioniri. One uspješno rastu gdje druge biljke još ne mogu, i pripremaju plodno tlo.

U biljnoj zajednici bi bilo dobro imati i ovakve biljke. To bi trebale biti biljke koje povremeno žrtvujete. Potpuno ih posječete, a korijen koji više nije potreban biljci djelomično odumire. Tako akumulirani dušik postaje dostupan susjednim biljkama.

Privlačenje polinatora

Insekti su izuzetno važan element jednog složenog biljnog sustava. Biljke cvjetaju kako bi bile oprašene i u konačnici donijele neke plodove. Bez oprašivanja neće biti plodova. U tipičnom voćnjaku sve cvjeta u isto vrijeme, jedno kratko vrijeme. Nakon toga, nema niti jednog cvijeta do sljedeće godine. To nije stanište u kojem pčele i drugi oprašivači mogu opstati. U vašoj biljnoj zajednici treba biti cvijeća što dulji dio godine. Na taj način, insekti će se rado trajno nastaniti negdje u blizini. Kada voćke procvjetaju, oni su već tu negdje, i velika je vjerojatnost da će doći do oprašivanja.

Odbijanje štetnika, nametnika

Ako u voćnjaku imate veliku koncentraciju samo jedne biljke, neizbježno je da dođe do navale nametnika. Oni su privučeni snažnim mirisom koji znači izobilje hrane. Također, jednolične kulture obično znače da nema mnogo predatora. Takvi uvjeti su idealni za razvoj bolesti, nekontrolirano razmnožavanje štetnih insekata itd. U prirodnom okolišu ovo se ne događa zbog raznolikosti bilja koje tamo raste. Svaka biljka ima neki svoj specifičan miris ili na drugi način prikriva ostale biljke. Isto treba napraviti u našoj biljnoj zajednici. Tipični kandidati su aromatične biljke, koje se često koriste kao začini, čajevi i sl. Usput, te biljke često imaju i druge koristi za čovjeka, poput medicinskih, estetskih itd.

Primjeri koje možemo kopirati?

Čitajući upute za sadnju organskog (bio) vrta, često naiđemo na “dobre i loše susjede”. Npr. luk i mrkva. Većina tih savjeta je iskustvena i zaista funkcionira, međutim važno je i razumijevanje zašto funkcionira. Također, za višegodišnje biljke nema tako mnogo savjeta niti znanstvenih istraživanja. Postoje tipične biljne zajednice do kojih su ljudi došli iskustvom, međutim, upitno je koliko se strogo trebamo pridržavati takvih shema. Ako ne razumijemo zašto nešto funkcionira ili ne funkcionira, kopiranjem možemo stvoriti neke nove probleme.

Određeni problem ne postoji na svakoj lokaciji

Vi možete kopirati nečije rješenje koje uključuje rješenje za problem koji nemate. Živite na 8. katu u centru grada i na balkonu posadite hranu za srne. Umjesto toga, treba se pitati “zašto nešto dobro funkcionira kod nekoga”. Kod vas mogu biti neki drugi problemi za koje morate tražiti rješenja.

Nije svako podneblje primjereno za svaku biljku

Većina biljaka traži određenu pH vrijednost tla. Neke toleriraju široki spektar kiselosti, ali neke jednostavno nisu primjerene vašoj lokaciji. Bolje je oslanjati se na lokalne vrste, ono što raste nedaleko od vas. Isto vrijedi za klimatski pojas. Kod vas, klima može biti suviše hladna ili nedovoljno hladna. Možda ima nedovoljno kiše. Ako kopirate nečije rješenje, jeste li uzeli sve te pojedinosti u obzir?

Invanzivnost biljaka

Neke biljke imaju velik potencijal da postanu invanzivne u određenim uvjetima. Biljka koja jedva podnosi uvjete kod nekog drugog, za njega može biti važan element sustava. Kod vas može ugušiti sve ostale biljke, postati problem a ne rješenje. Pripazite na biljke koje prirodno stvaraju monokulture oko vas. Kod mene, trnjina (divlji srodnik šljive) može preuzeti velike površine. Drugdje, bagrem ili pajasen mogu biti prilično nezgodni.

Želje i potrebe nam nisu svima jednake

Netko je formirao svoju biljnu zajednicu oko vrste koja mu donosi željeni plod. Taj plod je u njegovom kraju posebno cijenjen ili njemu osobno drag. Vrijedi li isto i za vas? Na primjer, u šumi oko mene ima izobilje lijeske (lješnjaka). Skoro sve plodove pokupe vjeverice, ali nešto ploda i ostane. Ako se zaželim lješnjaka, jednostavno se prošetam šumom i naberem koliko trebam. Zašto da tu istu biljku sadim pred kućom, kada će i tu vjeverice sve pokupiti? Opet ću morati u šumu po preostale plodove. Ja ću radije saditi nešto drugo na tom mjestu, čega nema dovoljno u prirodi oko mene.

Dostupnost biljaka nije baš pouzdana

Kada sam prije više godina dizajnirao svoj šumski vrt, popisao sam što sve želim posaditi. Kasnije se pokazalo da je prilično teško doći do nekih biljaka, ili su bile neočekivano skupe. Kada bi se zaista radilo o nečemu nezaobilaznom, jasno, potrudio bih se da to nabavim. U pravilu, i nije bilo potrebe. Ne sadimo biljke nego funkcije. Tu istu funkciju može odraditi i neka lokalno dostupna biljka. Možda baš nešto što samo nikne u vrtu, ili presadim sa susjedne livade.

Kako dizajnirati vlastitu biljnu zajednicu

Što priroda želi? Popuniti sav prazan prostor biljkama. Sadite li na velikim razmacima, ostavljate li prazan prostor, priroda će ga popuniti. Svugdje će niknuti trava, divlje grmlje, vjerojatno biljke koje ne želite. Umjesto toga, prostor treba potpuno zauzeti biljkama koje želite. Često je to mnogo više biljaka nego što stručna literatura savjetuje. Ali, stručna literatura podrazumjeva i redovito košenje, okopavanje, plijevljenje korova, orezivanje itd. Sve ovo je nepotrebno ako prostor zauzmete sami.

7 slojeva šumskog vrta

U šumi, biljke ne rastu sve jedna pored druge. One rastu u slojevima, jedna iznad druge, i tako koriste dostupan prostor mnogo učinkovitije. Koji su to slojevi?

1. Visoka stabla (10-ak metara i više)
2. Niža stabla ili visoki grmovi (3-9 m)
3. Niži grmovi (1-3 m)
4. Više zeljaste biljke (0.5-3 m)
5. Pokrivači tla (do 0.5 m)
6. Sloj korijenja
7. Penjačice, koje se uspinju po drugom bilju

Ovo je učinkovit način da se zauzmu sve niše nekog prostora. Nije posve neophodno da u svakoj zajednici imate sve slojeve. Ovo je više način odnosno model da sve što želite posaditi zaista stane u dostupan prostor. Npr. ne želite visoke voćke jer ih je teško obrati. Zato možete imati visoki akumulator dušika koji raste iznad voćke. Nema više mjesta za cvijeće, sve je nagurano jedno uz drugo? Možda se može posaditi kakva cvjetna penjačica koja će prekriti dio čvrstog, visokog bilja.

Vrijeme kao posebna dimenzija

Neke biljke žive kraće, neke dulje. Neke su godinama male, da bi izrasle u stoljetna stabla. Ovo pomalo komplicira dizajn zajednice ako se trudite da sve izgleda kao na papiru. Umjesto toga, pružite priliku raznolikosti i po pitanju dostupnog vremena. Neka uz starija stabla rastu i mlađa. Kada dođe vrijeme da se neko stablo sruši, na njegovom mjestu već raste novo stablo. Dopustite da biljke kraćeg životnog vijeka formiraju sjeme i same se razmnože.

Biljke se kreću

Neće svaka biljka ostati trajno na mjestu gdje je posađena. Mnoge imaju sposobnost premještanja, i to im nekad treba dopustiti. Šumski vrt koji sam zasadio prije 10-ak godina sada se samostalno održava, bez moje intervencije (osim branja plodova). Maline koje sam zasadio na jednom mjestu sada nalazim 3-4 metra dalje. Šire se pod zemljom. Jagode se malo sporije kreću, ali šire se i premještaju. Kupina pruži granu nekoliko metara dalje. Ako grana dotakne zemlju, tu se ukorijeni i raste nova biljka. Pasji trn se pod zemljom širi po nekoliko metara od matične biljke. Zato je teško na komadu papira (ili ekrana) nacrtati gdje će neka biljka biti sljedećih 50 godina. Ona će ići gdje se njoj ide, ili kuda je mi vodimo.

Samo opušteno…

Mi želimo jedno, priroda želi drugo, a ponekad nam se interesi poklope. Da se to dogodi, vrtlar ne bi trebao biti suviše strog prema sebi niti prirodi. Mnoge stvari neće uspjeti. Neko bilje neće zadovoljiti očekivanja, a neko će ga nadmašiti. U konačnici, njegujemo jedan novi život. Biljna zajednica nije skulptura ili slika koju ćemo precizno oblikovati pa kasnije pokazivati svoje djelo. To je život koji bi se trebao nastaviti sam razvijati i kada nas ne bude u blizini.