U prethodnom sam članku postavio par lijepih fotografija, tvrdeći kako za mene to nije permakultura. Umjesto lijepih stvari, permakultura je način kako razmišljamo o tim stvarima. Način kako dolazimo do njih, kako ih koristimo, kako povezujemo.

Pogledajte i taj članak: Permakultura, objašnjenje pojma i iskustva iz naših krajeva

Zato, ovdje nema lijepih slika. Samo smjernice kako do njih doći.

Na pitanje “što je permakultura” mogli bi odgovoriti i sljedećim grafičkim prikazom:

(izvor: https://permacultureprinciples.com/)

Za mene, ove sličice su podsjetnik na etička načela i principe u permakulturi. Sa potpunim prikazom i objašnjenjem sam se prvi put susreo u knjizi Davida Holmgrena: Permaculture, Principles & Pathways Beyond Sustainability. Od tada, često se vraćam tim smjernicama i primjenjujem ih u vrlo različitim okolnostima.

Volio bih opisati kako ih ja doživljavam i primjenjujem, u čemu sam griješio ili kako mislim da drugi griješe. Recite mi ako imate nešto za dodati ili se ne slažete sa nekim zaključkom.

Etička načela u permakulturi

Središte crteža prikazuje tri načela permakulture. To nisu načela koja su vezana isključivo za permakulturu, ali se permakultura gradi upravo na tim načelima.

1. Briga za ljude

Teorija

Permakulturni sustavi se dizajniraju tako da se u njima čovjek dobro osjeća, i da u njima zadovolji svoje potrebe. Što ako dizajner zaboravi ovo načelo? Mogao bi urediti prirodni rezervat u kojem je čovjek ugrožena vrsta, što nije u skladu s permakulturom. Mogao bi formirati vrt pun cvijeća u kojem svoje potrebe zadovoljavaju jedino pčele. Suprotno tome, permakultura u fokusu ima zadovoljavanje ljudskih potreba. Kada se čovjek sam pobrine za sebe, onda to ne moraju raditi drugi. Tako oslobađa i sebe i druge, omogučavajući primjenu sljedećih načela i principa.

Praksa

Kako sam ja u mnogo čemu griješio pri dizajniranju i planiranju, tako sam i ovo načelo malo smetnuo sa uma. Prvo, tko su ljudi? U mom slučaju, ljudi su članovi moje obitelji. Nitko drugi. Ne zato što mi nitko drugi nije bitan, svi su mi dragi i bitni. Ali, oni su dio trećeg načela, ne prvog. Kada dizajniram svoje imanje, dizajniram ga za potrebe ove obitelji. Kada uvodim nova rješenja, moram imati na umu ovu obitelj. Ja ne mogu znati što netko drugi želi, i ne mogu raditi na tome da zadovoljim njegove potrebe. Mogu mu jedino pomoći da ih sam zadovolji. To je značajna razlika, po meni.

U čemu sam pogriješio? Pa recimo, sa gradnjom kompostnog wc-a. Tko ne zna, ukratko, to je posuda punjena piljevinom nad kojom se obavlja nužda. Uslijed velike nužde potrebno je odvajati tekuće od krutog. Kruto ide u piljevinu. Tekuće se miješa sa vodom i može koristiti za zalijevanje, gnojenje. Meni je to i danas super stvar. Ali, ja sam muškarac, odem na wc iza prvog ugla, kod najbližeg grma ili stabla. Ostatak obitelji su djevojke. Imaju drugačije potrebe, navike, žele se na wc-u osjećati kao princeze. Ja sam gradnjom wc-a zadovoljio očekivanja ljudi na internetu i pratio smjernice iz permakulturnog udžbenika. Zapravo i nisam zadovoljio svoje potrebe. Wc je još godinama stajao nasred livade neiskorišten. Još stoji, neuništivo čudo. Nevrijeme na pola sela digne krovove, polomi stoljetna stabla. Moj wc stoji na vrhu brda, kao da je u stijeni isklesan.

Rješenje

Obitelj je išla kod susjeda na wc dok nisam napravio normalni wc u normalnoj kući. Onaj u kojem se pušta voda čim netko prdne. Ta voda se sakuplja u septičkom tanku, pa pušta kroz biološki pročistač. Odlazi u prirodu daleko od očiju, daleko od srca. Da sam radio wc isključivo za sebe, ili za pokazivanje na internetu, to bi možda drugačije ispalo.

Kamo sreće pa bio to jedini ili najveći moj propust, ali nije. Mnogo sam ih napravio, ali srećom imamo principe u permakulturi koji nas tjeraju na ispravljanje grešaka.

2. Briga za prirodu

Teorija

Prirodna ravnoteža prethodnom načelu. To je ono što nedostaje gotovo svim postojećim sustavima kojima je permakultura alternativa. Kako kaže autor i promotor ovih načela, David Holmgren… Kad netko spomene brigu za Zemlju obično to ilustrira sličicom planete na nečijem dlanu. To je daleko od stvarnosti, pojedinac nema takvu moć ni odgovornost da drži Zemlju na dlanu. I ja smatram suludim brigu o Zemlji prepustiti nekoj osobi ili organizaciji. Podjednako kao i prepustiti brigu o našem opstanku jednoj osobi ili organizaciji. Briga za Zemlju se svodi na brigu za onaj kvadratić na kojem stojimo. Naš osobni ekološki otisak, naravno uvijek uzimajući u obzir dobrobit cijelog planeta. Ako se svatko od nas pobrine za komadić prirode, onda nam ne trebaju organizacije koje se bave samo time.

Praksa

Ne mogu reći da sam neki istaknuti ekolog. Zapravo sam bliže nekom društvenom prosjeku po tom pitanju. Naravno, želim živjeti u čistom okolišu. Želim da mi djeca odrastaju u lijepom, prirodnom okolišu, udišu čisti zrak, piju čistu vodu. Što god mogu, gradim drvetom i drugim prirodnim materijalima. Što god mogu sam, radim sam. Koristim stvari dok god su primjerene za upotrebu. Uvijek ću radije kupiti lokalni proizvod nego onaj iz nepoznatog izvora, makar platio više. Nastojim smanjiti potrošnju električne energije i vode na minimum. Nastojim općenito trošiti čim manje novca, a ne trudim se pretjerano ni da zaradim više nego što mi treba. U tom smislu se nekako priroda i ja dobro slažemo.

Mnogo truda sam uložio u formiranje tzv. šumskog vrta. Neprestano nešto sadim. Kada sadim, nastojim postići maksimalnu biološku raznolikost. Prednost dajem starim sortama, ekološkom načinu uzgoja. Nastojim povratiti dio plodnosti koja je uništena oranjem na strmim planinskim obroncima. Ponekad to znači da mi oko kuće raste trava do struka, što malo ljuti susjede. Mene ljuti što su orali brdo dok kiša nije isprala svu zemlju i pojavilo se kamenje, a onda meni prodali.

Ljudska priroda

Kada govorimo o prirodi, često imam osjećaj kako mislimo na prirodu u kojoj je čovjek nekakav stranac. Što je sa ljudskom prirodom, ima li nade da se i ona zaštiti? Proučavajući permakulturu, nekako sam skrenuo u vode primitivizma. Privlače me primitivni ljudi, divljaci. Kada vidimo životinje u kavezima, u zoološkom vrtu, jesu li njihove potrebe zadovoljene? Je li njihova priroda zaštićena? Mislim da ne, a mislim da se ni potrebe ljudi ne mogu u potpunosti zadovoljiti u civiliziranom društvu. Postoji tema na forumu:

https://www.perforum.info/forum/index.php?topic=105.0

Prof. Toby Hemenway, meni veoma drag predavač i autor odlične knjige Gaia’s Garden, razmatra pitanje održivosti. Također se dotakao pitanja civilizacije. Ljudima je urođeno formirati mnogo manje zajednice nego to civilizacija zahtjeva. Po mom shvaćanju, 20 do maksimalno 200 članova (Dunbar-ov broj). U prijevodu, pleme. Gdje god pojedinac nastoji biti uključen u neke globalne trendove, npr. pripadati svojoj državi, zanemaruje vlastitu ljudsku prirodu. To je neko moje shvaćanje. Postoji još mnogo toga što bih volio ovdje dodati, ali drugom prilikom.

3. Pravedna raspodjela

Teorija

Ne znam kako bih još ovo načelo preveo, “uzmi koliko ti treba”? Ako se prva dva načela mogu prevesti kao stvaranje izobilja, ovo bi bilo ograničenje u stvaranju ili korištenju tog izobilja. Ako imamo stablo jabuke, a dovoljno nam je tek nekoliko plodova, zašto ostatak ne podijeliti? Ili jednostavno ostaviti? Stvaranje viškova i nakupljanje zaliha je točka u ljudskoj povijesti kad je sve krenulo po zlu. Često smo u poziciji kada možemo sa drugima podijeliti ono što nam nije potrebno. Imamo znanje koje drugi nemaju, slobodno vrijeme koje možemo podijeliti sa drugima. Višak nekog proizvoda ili stvar koja nam više ne treba, a drugi je mogu iskoristiti.

Praksa

Meni je nekako intuitivno ovo načelo. U školi sam učio koliko je trebalo za prolaznu ocjenu. Radim koliko je potrebno da zaradim plaću. Ništa bolji ni u krevetu nisam, da se razumijemo. Nekakva izvrsnost u bilo čemu mi nije nikad bila privlačna. Zato mi je teško bilo shvatiti čemu ta težnja izvrsnosti. Zašto moramo ostvariti svoj maksimum, kada je optimum često dovoljan.

Više je previše

Povijesno gledajući, ljudima je bilo posve dobro milion godina bez poljoprivrede. Onda je nekom geniju poljoprivreda omogućila višak hrane, što mu je omogućilo veću koncentraciju stanovništva. To je zahtjevalo složenije uređenje društva, izrabljivanje životinja i ljudi, ratove. Ratovi su stvorili potrebu da sve uključene strane stvaraju dodatne viškove kako bi imale prednost u ratu. I tisućama godina guramo u tom smjeru, pokušavajući ostvariti svoj maksimum. Nadmetanje u naoružanju, arhitekturi, znanosti, kulturi. Sada se tješimo kako smo riješili skoro sve probleme čovječanstva, još ih je samo par ostalo. To ćemo riješiti nuklearnom energijom, fuzijskim reaktorima, kvantnim računalima, umjetnom inteligencijom. Kolonizacijom svemira. Nikad dosta.

Principi u permakulturi

Oko te središnje “etike” nalazi se 12 principa, odnosno alata koje koristimo u permakulturi. Ja mnoge “ideje” provučem kroz te principe kako bih lakše planirao, možda dobio ideju ili odustao od loše ideje.

1. Promatranje prirode i djelovanje u skladu s opažanjima
2. Hvatanje i pohrana energije
3. Ostvarivanje prinosa
4. Samoregulacija
5. Korištenje obnovljivih resursa
6. Neproizvodnja otpada
7. Dizajniranje od uzorka do detalja
8. Povezanost elemenata, a ne podjela
9. Mali koraci za spore promjene
10. Korištenje i očuvanje raznolikosti
11. Korištenje i vrednovanje rubnih područja
12. Kreativnost i reagiranje na promjene

Kada planiram neki pothvat, ideju testiram ovim smjernicama. Neovisno radi li se o strogo permakulturnom projektu ili nečemu što naoko nema veze s njom. Ovi su alati posve primjenjivi u poduzetništvu, roditeljstvu, svakodnevnim stvarima kao i u samoj permakulturi. Zato ih jako volim i često koristim. Pokušati ću to ilustrirati nekim primjerima.

Promatranje prirode i djelovanje u skladu s opažanjima

Mogli bi reći, ne srljaj. Pričekaj, promatraj, razmisli pa onda djeluj. Postoje razlozi zašto se nešto događa, zašto nešto funkcionira ili ne funkcionira. Često sam sporim djelovanjem dolazio prije do rješenja nego ishitrenim. Kada sam planirao gradnju kuće, dugo sam sjedio na brežuljku gdje sam ju predvidio. Pratio sunce, sjene, vjetar, razmišljao o tome što želim ili ne želim vidjeti kroz prozor. Kada su mi srne pojele cijeli mladi voćnjak, došao sam usred zime i pratio tragove u snijegu. Ucrtao ih u kartu. Planirao sljedeće korake. Kako mi je taj kraj bio pomalo stran, fotografirao sam sve nepoznate biljke u okolini i tražio njihove nazive. Pokušavao dokučiti što bi tu moglo dobro uspjevati, a što ne. Promatrao sam i ljude, starosjedioce. Slušao njihove savjete, iskustva. Važno je steći dobar dojam o tome što se zapravo događa na nekom mjestu. Tako možemo bolje predvidjeti kakve će rezultate dati naše aktivnosti.

Hvatanje i pohrana energije

Naravno, hvatam i pohranjujem energiju. Imam sreću što sam mogao graditi kuću kako sam htio. Zato sam koristio odličnu toplinsku izolaciju zidova i velike staklene površine prema jugu. Za lijepih proljetnih dana moja kućica je jedina u selu iz koje se ne dimi. Fotonaponski kolektori na krovu pune bateriju, imam struje više nego mogu potrošiti. Vlastiti šumarak sa drvima za ogrijev. Ipak, ovo se ne odnosi samo na energetiku. Mnogo važnija energija je ona u hrani. Uzgoj vlastite hrane, osiguravanje da je ima dovoljno tijekom cijele godine. Meni to nije samo dobar plan, nego predstavlja i užitak.

Ostvarivanje prinosa

Ono što radimo mora imati neki očekivani cilj. Ne sadimo u vrtu zato što svi to rade, već da uberemo plodove i njima se hranimo. Ako nam nije stalo do prinosa, čemu onda rad uopće? Netko bi pomislio kako nije uopće potrebno to naglašavati. Naravno da želimo prinos? Ja sam sebe mnogo puta uhvatio u aktivnostima koje nisu imale za cilj ostvarivanje prinosa, a vidim isto kod drugih. Tvrdoglavo sam se držao nekih vrtlarskih tehnika koje nisu davale rezultate, gradio stvari koje mi nisu bile potrebne. Učio kako se prehraniti samoniklim jestivim biljem, a za to nemam potrebe. Ovo ne bih miješao sa neuspjehom. Neuspjeh je sastavni dio uspjeha, jedan od prvih koraka do uspjeha. Kada gladni mjedvjed pokušava uloviti nešto za jelo, mnogo puta ne uspjeva. Ipak, svaki put mu je na umu ostvarivanje prinosa i neće stati dok ga ne ostvari.

Samoregulacija

Ako preoremo komad zemlje, priroda će ubrzo pokrenuti proces samoregulacije i korov će niknuti. Posječemo li šumu, niknuti će nova. Zasadimo li monokulturnu plantažu, specijalizirati će se bolesti koje će ju ugrožavati. Priroda nastoji svaki ekosustav dovesti u neku ravnotežu, a ako se tome suprotstavljamo, imamo ju za protivnika. To je sukob koji zahtjeva mnogo energije zbog njene sposobnosti samoregulacije. To je ujedno sukob koji ne želimo dobiti, prirodu ne smijemo pobijediti jer smo i mi priroda. Umjesto sukoba, ako ovaj princip prihvatimo i iskoristimo, onda imamo prirodu kao suradnika. Naš organski otpad priroda sama razgrađuje. Poplavljena područja isušuje. Stara stabla ruši i otvara put novima. Važno je prepoznati namjeru prirode i postaviti se tako da nam ide u prilog.

Korištenje obnovljivih resursa

Zašto koristiti obnovljive resurse? Zato što jednom kada utvrdimo sustav temeljen na njima, taj sustav može opstati neograničeno vrijeme. On postaje održiv. Ako ne koristimo obnovljive resurse? Prije ili kasnije iscrpiti ćemo izvor tih resursa i morati ćemo razvijati novi novi sustav. Na primjer, ako koristite sunčevu energiju za zagrijavanje doma, to ćete moći činiti praktički neograničeno dugo. Ako nasuprot tome koristite energent kojeg je sve manje i koji je sve skuplji, to možete jedno ograničeno vrijeme. Korištenje ogrijevnog drveta može biti održivo ili neodrživo. Ovisi o tome koristite li jednakim tempom kojim se šuma obnavlja ili brže.

Neproizvodnja otpada

U prirodi, otpad se stvara na takav način da se odmah koristi, razgrađuje i pretvara u nešto drugo. Otpalo lišće stabala štiti tlo od hladnoće ili isušivanja. Hrani mikroorganizme, razgrađuje se, pretvara u tlo. Kuće građene od prirodnih materijala kakve su bile uobičajene stoljećima doživljavaju istu sudbinu. Nakon prestanka korištenja, vremenski uvjeti će porušiti kuću, razgraditi ju. Ako je građena otpornijim materijalom, vjerojatno će se rastaviti i materijal koristiti u gradnji nove.

U svom sam vrtu znao koristiti drvene štapove (kolce) kao potpornje za recimo rajčicu. Znao sam koristiti i one metalne cijevi, presvučene zelenom plastikom. Kada su se polomili, drvene sam ostavio na tlu. Ponekad slučajno stao na njih, samo su pucali, pa trunuli. Odavno ih nema više. One metalne, morao sam sakupiti zajedno sa starim vodovodnim cijevima i još raznim drugim otpadom. Naručio kontejner za otpad, naradio se da počistim oko kuće i još sve dobro platio. Stvorio sam nepotreban otpad i sada on zauzima mjesto na nekom deponiju.

Ovo su bili primjeri opipljivog otpada sa kojim smo dobro upoznati. Što je sa raznim kemijskim, biološkim ili nuklearnim otpadom koji se stvara u naše ime? Zagađenje zbog nepotrebnog prijevoza stvari, proizvodnje energije i hrane. Sve bi to trebalo tretirati kao da je u našem dvorištu. Odlučiti se za metode koje stvaraju manje otpada, u planiranje uključiti i brigu o tom otpadu.

Dizajniranje od uzorka do detalja

Kada kupujemo nove cipele, vjerojatno imamo ideju o tome za što ih trebamo, kako će se koristiti. Na osnovu toga, znamo i kakve trebaju biti. Ne kupujemo teške radne cipele pa s njima na plažu, ili na ples. Imamo u vidu prvo širu sliku, pa onda planiramo elemente kojima ju ostvarujemo. U permakulturi, dizajn je izuzetno važan. Potrebno je sagledati što širu sliku, odrediti naše mjesto u toj slici. Definirati potrebe, resurse, isplanirati kako ćemo zadovoljiti potrebe onim čime raspolažemo. Kad imamo neki širi plan, onda ga ispunjavamo sve manjim i manjim elementima, do najsitnijih detalja.

Ja sam to recimo koristio kod povezivanja kuhinjskog odvoda sa navodnjavanjem vrta. Odvod iz kuhinje je zato usmjeren na najviše moguće mjesto na terenu, gdje se obavlja filtriranje vode. Gravitacijom se pomalo otpušta prema vrtu. Dok se pere posuđe, ne treba posebno navodnjavati i gnojiti vrt. Mnogo detalja je povezano u cjelinu koju sam morao imati u početku u vidu. Da sam nasumično radio nepovezana rješenja, vrt bi bio krivo pozicioniran. Ili bi se voda iz kuhinje pridružila onoj iz wc-a.

Povezanost elemenata, a ne podjela

Svaki element nekog sustava ima utjecaj na sve ostale elemente sustava. To je neizbježno. Stablo koje posadimo, jednog će dana možda zasjeniti kuću ili vrt, što ne želimo. Porušimo li stablo koje smeta, vjetar koji je ono usporavalo sada možda napravi štetu na kući. Lakše bi bilo predvidjeti ishod neke aktivnosti kada bi ona bila posve izolirana, kao komadić keramike u nekom mozaiku. Ali ne može tako, ne provodimo pokuse u epruveti. Htjeli – ne htjeli, svakom aktivnošću pokrećemo lavinu očekivanih ili neočekivanih posljedica. Umjesto da se tome suprotstavljamo, u permakulturi ovaj princip ima važnu ulogu. Nastojimo predvidjeti moguće veze različitih elemenata, potaknuti ih, učvrstiti te tim vezama graditi stabilniji sustav.

Neprestano se trudim povezivati stvari. Šuma koja me okružuje je lijep prizor, ali i izvor materijala za gradnju. Volim graditi drvom, pa spajam ugodno s korisnim. Napravio sam mnogo korisnih stvari, recimo brajdu za vinovu lozu. Osim što daje grožđe, ona cijelog ljeta štiti kuću od prejakog sunca. Ona predstavlja i put kojim se penjem kada moram na krov. Krov je namjerno okrenut jugu kako bi solarni paneli na njemu radili bolje. Svemu što radim, nastojim osigurati što više primjena.

Mali koraci za spore promjene

Prirodni su procesi obično spori. Trebaju mjeseci da nikne livada, deseci godina da izraste šuma, a tisuće godina da se stvori značajan sloj plodnog tla. Pokušavati sve postići “preko noći” često nas stavlja u sukob sa prirodom. Ne zaboravimo kako je i čovjek dio te prirode. I našem organizmu odgovaraju spore promjene koje nam daju vremena da se naviknemo na nove okolnosti.

Prije mnogo godina započeo sam sa sadnjom šumskog vrta na dvije lokacije. Šumski vrt je za mene bio posve nova stvar, istodobno sam učio i sadio. Na jednoj lokaciji sam zasadio mali vrt, nekoliko desetaka kvadrata. Na drugoj, veliki vrt na 3 tisuće kvadrata. Mnogo više pažnje sam posvetio velikom vrtu, više novca, vremena. Veliki vrt mi je blizu kuće, redovito ga nadzirem, stalno nešto u njemu radim. Mali vrt je takoreći bio kao pokus, malo sam u njega uložio. Ipak, mali je ostvario mnogo bolje rezultate. U njemu i danas sve buja, dok mi se veliki pokazao kao preveliki zalogaj. Htio sam impresivne rezultate, a dobio veliko ništa. Sa kućicom sam bio oprezniji. Napravio sam kuću na 20 m2 površine. Završena je u nekoliko mjeseci, uređena vrlo lako i jeftino. Pruža dovoljne uvjete. Sada te uvjete proširujem elementima koji su mi potrebni, malim koracima.

Korištenje i očuvanje raznolikosti

Raznolikost je nevjerojatna stvar. Ona omogućava prirodi da razvija sve složenije organizme i sustave, te da osigura opstanak za tako mnogo vrsta. U našem vrtu, raznolikost osigurava da u nepredvidivim prilikama neko povrće ili voće uspjeva kada drugo neće. U našoj obitelji? Osigurava da bude veselo, da se netko brine o kućanstvu, da netko popravi što je slomljeno i sl. Kada bi zanemarili raznolikost, o čemu bi ljudi razgovarali? Svi bi jednako znali, i jednako razmišljali. Mnoge stvari ne bi nitko znao, ili nitko htio raditi. Vrt bi jedne godine bujao, druge potpuno presušio, ili bi ga pokosila opaka bolest. Da postoji najbolje rješenje za neki problem, priroda bi se već odlučila za jedan organizam i potisnula ostale.

I ja sam se ja već mnogo puta opekao misleći kako je jedno rješenje bolje od drugih. Sada zaista nastojim potaknuti raznolikost gdje god mogu. Kada sadim, uvijek nastojim posaditi nešto što nemam. Mnogo biljaka je uzgojeno iz sjemena, genetski su jedinstvene čak i kad se radi o istoj vrsti. Ne odnosi se to samo na različite biljke u vrtu. Moja kućica ima nekoliko različitih izvora energije, jer nikad ne znam kada će jedan od njih zatajiti. Imam mnogo rješenja za npr. košenje trave, nisu sva uvijek jednako primjerena. I moj teren je sastavljen od različitih komponenti. Imam betonirani parking gdje se djeca igraju kada je drugdje blatno. Imam šumarak gdje je ugodno boraviti za ljetnih vrućina. Produktivni vrt. Spomenimo i krov nad glavom.

Korištenje i vrednovanje rubnih područja

U prirodi, rubno područje je npr. obala rijeke, ili pojas gdje livada prelazi u šumu. Ta područja su najbogatija, najproduktivnija. Što smo dublje “u šumi”, to je manja raznolikost, manja vrijednost ekosustava. Permakulturu bi mogli doživjeti kao područje gdje se dodiruju poljoprivreda, ekologija, gradnja, energetika, filozofija itd. Ona koristi elemente ovih sustava i povezuje ih u cjeline koje su mnogo vrijednije od zasebnih elemenata.

Kod mene, najbolje uspjevaju voćke zasađene na livadi, blizu žive ograde. Tu su dovoljno zaštićene od jakog vjetra i divljači, a opet ne potpuno nadjačane starim grmovima u ogradi. Najbolji vrt sam imao na mjestu koje je dio dana malo zasjenjeno, jer je sjena čuvala vlagu u tlu. Objekt je na rubu sela, što znači da nisam u svađi ni sa kim, a poznajem susjede. Svi drugi se nešto spore oko međa, meni svejedno kad su oko mene kilometri divljine. Rubna područja često profitiraju od benefita sa obje strane.

Kreativnost i reagiranje na promjene

Ako iznenada zahladi, bolje ćemo se odjenuti. Ako pada kiša, kišobran. Te sitnice radimo gotovo intuitivno. Zašto onda kupujemo šetetan proizvod i nakon što smo saznali da nam šteti? Zašto ustrajemo u nekoj aktivnosti za koju je jasno da više nije potrebna, ili ne daje željene rezultate? Vjerojatno je odgovor u tome što ipak teško podnosimo vlastite promjene, a vanjske ne opažamo.

Promjene se uvijek događaju, a često ih i ne primjećujemo. Spomenuo sam svoje greške na početku. Neke greške nisu samo na početku, neke i dalje ponavljam. Radi se o tome da kada započinjem sa nekim projektom, imam određenu potrebu i određeni plan kako da ju zadovoljim. Imam i neka očekivanja. Čim krenem sa realizacijom, nešto se već promijenilo. Imam neko iskustvo, novu spoznaju. To su već različite okolnosti. Nastavljajući sa rješenjem koje možda više ne odgovara izvornoj potrebi, značilo bi da ne reagiram na promjenu. I da, često radim nešto samo da završim. Često radim zato jer sam tako navikao, ili uopće nisam svjestan da nešto radim.

Kreativnost nam omogućuje da unosimo sitne izmjene u ono što radimo ili što koristimo kako bi ostvarili bolji rezultat.

1 komentara na forumu Autor: Nikola zadnji komentar: 07/12/2012 07:53 od Nikola