Mislim, da ne bude zabune, naravno da imam i ja smeća, ali svake godine napredujem da imamo potrebe sve manje i manje kupovati, a time i sve manje i manje stvarati smeće. Dakle, radim na tome da stvaram što manje smeća (a u nekoj utopiji da ga uopće nemam), a ne da radim na tome kako još tuđe smeće uzimati da bih ga iskoristio!!
Evo ti primjer zadnje odluke, koju smo uveli početkom ove godine. Djeci više NE KUPUJEMO poklone za rođendan! Nema! Dodsta je bilo gluparija. Doduše, nismo nikada ni kupovali baš teške gluparije, nego uvijek kvalitetne i dugotrajne igračke, uvijek po mogućnosti drvene, ali smo sada i tu podvukli crtu. Naš poklon djeci od ove godine za rođendan smo - mi! Poklonimo im sebe na cijeli dan! Malog smo vodili početkom godine u Westgate (najveća igraonica u ovom dijelu Evrope), jednu malu smo vodili na Sljeme, drugu malu na bazene u Bizovac, a treću malu - nigdje, ona više nije mala.

Dobila je nešto para za izlazak van. Igračke dođu i prođu, a sjećanja na lijepo djetinjstvo im želim trajno urezati u pamćenje.
Uglavnom, igračaka imamo punu jednu škrinjicu i sve su pametne, inteligentne, većinom drvene i manje-više - trajne. Naravno, ne branimo drugima da kupuju djeci igračke, ali su to obično plastične gluparije, koje su djeci super prva dva dana i onda zauvijek padnu u zaborav, jer ništa ne može zamijeniti vječne igre u pijesku i "kuhanja" pod orahom. Onda pustimo psa da izgrize te igračke, pa nam je to izgovor da ih se riješimo. (Uz jedan diclaimer, da ne bude uvrijeđenih: Nikola, tvoje igračke su uvijek, srećom, pametne, recimo, još uvijek igramo onaj pikado.

)
Malo smo skrenuli s teme, vidim da Dzionik pizdi, sorry Dzionik, ali eto, dajemo si oduška...
