Prenamjena ambalaze
U ovpm postu pisati cu o mojim stavovima i razmisljanjima u vezi daljnjeg koristenja stvari koje se nadju kao nepotrebni, nezeljeni 'produkt' u civiliziranom domacinstvu - ambalazi raznih proizvoda.
Ambalaza je stvar kojoj je prvotna namjena da zastiti odnosno omoguci upotrebu njenog sadrzaja koji je zapravo trazen. Npr, kiseli krastavci dolaze u staklenoj ambalazi, gdje kupac zeli zapravo krastavce a ne staklenku. Staklenka je u tom slucaju ambalaza koja nakon sto se sadrzaj pojede postaje suvisna. Ista takva staklenka koja se prodaje prazna na policama trgovine "za zimnicu" nije stvar koja se nudi kao ambalaza, vec kao zeljeni proizvod.
Od ambalaza koje se danas cesto susrecu u prodaji su sljedece:
- staklene (boce, posude)
- metalna (folije, limenke, Al, Fe)
- 'prirodne' (papir, karton, tkanina, drvo)
- plasticna (PP, PE, PS, PET, ABS)
Da bi smo znali sto sve mozemo odluciti, sto uciniti s pojedinom od gore navedenom stvari, potrebno je biti svjestan da ista predstavlja neku potencijalnu vrijednost ukoliko posjedujete odredjeno znanje i imate odredene potrebe.
Npr boce s uskim grlom sluze za cuvanje tekucina jer se lako zacepe ili spoje cijevima, staklenke s sirokim grlom su zgodne za hermeticko zatvaranje kojecega, pohranu vijaka, matica i sitnih dijelova (vrlo zgodno jer se zbog prozirnosti vidi sadrzaj), mada se mogu upotrijebiti i u zidu, stropu, podu kao prozirni gradjevinski materijal, ili kao resurs u staklarskim radovima.
Metalne kantice su pak lagane i neosjetljive na udarce, lim plasta se moze razrezati i koristiti kao pokrov ili lako oblikovana zastita za manje stvari, mogu se krojiti i rezati skarama i povezati u vece objekte lemljenjem zavarivanjem zakivanjem ili drugim povezivanjem. S zguzvanim folijama se mogu zacepiti rupe, i koristiti kao oblikovana ispuna.
Prirodnim materijalima je uglavnom sudjeno da zavrse za potpalu vatre, odnosno kao gorivo, mada se mogu koristiti i za modeliranje, izolatore ili absorbere sile.
Ali ono zbog cega ovo pisem je osvrt na plasticne materijale posto je danas vecina potrosackih proizvoda u toj ambalazi.
Plastika kao materijal je izuzetnih svojstva, sto znaci da je lagana, otporna na mnoge kemikalije, lako termicki i mehanicki obradiva, te zapravo predstavlja 'zarobljenu' energiju. Dakle od nje mozemo proivesti neki dio, stvar, ili iz nje dobiti energiju. Bitno je naglasiti da je trazena energija ona koja se nalazi na 'prvoj stepenici' procesa razgradnje, dakle gorivi plin, a nikako daljnji procesi njegove sinteze u benzine ili ulja, ili pak pretvorba u drugi oblik energije, npr za proizvodnju pare pa potom preko turbine u generator el. energije. To bi bilo vrlo slabo efikasno i s velikim gubicima.
Poliester i polikarbonat su plastike visoke kvalitete i otpornosti, koje se velikodusno prikupljaju za 'pol kune'.
Polietilen, kojeg ne treba narocito prati, dakle cepovi od boca, se isto besplatno prikuplja, a dio zarade se kao donira negdje... dok ambalaze od istog materijala a koje je potrebno prati, npr kantice od detergenta za ves itd, je ovom drustvu potpuno nezanimljiv.
Polistiren je zanimljiva plastika koja je za razliku od drugih lako topiva u organskim otapalima, pa se moze iskoristiti kao premaz kistom.
Sto jos... polipropilen, slicnih svojstva kao i polietilen, cvrsta je plastika koja se lako obradjuje i oblikuje dok je u plasticnom stanju.
ABS je plastika koju cesto vidjamo na finijim stvarima i moze se (za razliku od gorenavedenih 'masnih' plastika) lako galvanizirati ili farbati, vjerojatno zbog dodanih anorganskih punila, cesto se od nje rade kucista el uredjaja poput kompjutera, ili nekih vecih dijelova auta, npr blatobrana, branika i sl.
Sve plastike se u nacelu dobivaju procesom polimerizacije nekog plina sto znaci da se kratke molekule plina - u odredjenim uvjetima - povezuju medjusobno u vece molekule izgradjene tako da cine duge lance. To znaci da zapravo, svaka plastika je 'rezervoar' gorivog plina, ukoliko se postignu uvjeti za depolimerizaciju odnosno krekiranje vecih molekula natrag na njihove osnovne dijelove. Za razliku od 'prirodnih' materijala iz kojih se suhom destilacijom moze dobiti spektar gorivih plinova, plastike ne sadrze ni teske frakcije poput ulja, katrana i smola, kao ni anorganskog ostatka koji se manifestira kao pepeo, sto u teoriji znaci da se pritom razlazu na cisti plin, cineci tako sam proces efikasnim a odrzavanje jednostavnim.
Kako sam sada stava u vezi sortiranja i prikupljanja plastike, mislim da ih treba prvo sortirati po vrsti (uglavnom PP, PE, PS, PET), a potom o prigodnoj namjeni, npr da li je plastika neadekvatna da bude ciscena (vrecice od cipsa, cokolade itd) treba omeksati i komprimirati u oblike pogodne za skladistenje za buducu proizvodnju plina, dok ono sto se moze lako oprati (cepovi od boca, vece kante itd), treba omeksati i oblikovati u pogodni oblik, npr valjci, ploce, cijevi... kao materijal za daljnju upotrebu.
Gore opisane plastike su mahom ugljikovodici sto znaci da pri potpunom raspadu proizvode CO2 i H2O. Nisam siguran da li se na trivijalni nacin mogu postici uvjeti da se kao produkt dobije stetni spoj poput benzena, dakle da pritom ne izgori, ali treba paziti da se gorenje odvija u posebnoj peci pri visoj temperaturi i uz dovoljno prisustvo zraka da se izbjegne proizvodnja CO. Plastike tipa PVC ovdje nisam spomenuo jer sadrze klor i u procesu proizvodnje i obrade ispustaju spektar raznih otrovnih spojeva, sto je dovelo da se danas takve plastike koriste samo u specijalne svrhe gdje je to jos potrebno, a povucene su iz proizvoda za potrosace.
Eto toliko za sada od mene, nadam se da cu ovu temu u buducnosti upotpuniti i s nekim prakticnim primjerom.
Tema: Prenamjena ambalaze (Pročitano: 1315 puta)
