Bio, vidio, jako lijepo! Što se tiče struje, preporuka da gledaš u smjeru tzv. hibridnih sustava. To je kombinacija off-grid i on-grid sustava. Kada je sve kako treba (elektra isporučuje energiju), sustav radi kao on-grid. Sva energija koju paneli proizvedu šalje se u mrežu, pomažeš (navodno) nekoj nuklearki da troši manje goriva. Svu energiju za objekt dobivaš iz mreže. Plaćaš razliku, i u idealnom slučaju razlika je nula. Ne plaćaš struju jer si proizveo točno toliko koliko si proizveo.
Kada se dogodi neki incident, nevrijeme polomi vodove i selo se zamrači, sustav se automatski prebaci u off-grid mod. Više se ne uzima energija iz mreže nego iz tvojih baterija, koliko god ih ima. Pratiš potrošnju i stanje baterija, ako se očekuje duži prekid onda ugasiš velike potrošače i snalaziš se sa onim najnužnijim. Ako se radi o kraćem prekidu, nećeš ga niti primjetiti. Cijela kuća nastavlja funkcionirati kao da struja stiže iz mreže.
Dizajn tog hibridnog sustava može biti prilično kompliciran, i ljudi koji puno znaju o ovoj temi su skloni da jako iskompliciraju stvar. Jer tako dolaze do specifičnog rješenja koje je savršeno prilagođeno njihovim potrebama. Ali ako ti to nije struka i ne želiš ostatak života gledati u lampice i žice, onda ideš na što jednostavnije, a dobro rješenje.
Prilažem skicu jednog hibridnog rješenja, u praksi nije mnogo kompliciranije od toga. Treba ti uređaj na koji ćeš spojiti sve panele koje imaš. Taj uređaj onda spojiš na kućnu instalaciju. Kupiš proizvoljnu količinu akumulatora i također ih priključiš na uređaj. I u osnovnim crtama je to to. Jasno, da bi bilo što spajao na gradsku mrežu, prvo treba suglasnost, ugovor, promjena brojila onim koje može vrtiti unatrag.
Kad kažem, proizvoljan broj akumulatora, ovakav sustav radi i bez akumulatora, što je bitno. Radi kao klasični on-grid sustav. Svu energiju iz panela šalje u mrežu, a sva energija koju kuća troši dolazi iz mreže. Ne zanima te kada griješ vodu, kada sunce sja. Zanima te samo da na kraju godine plaćaš razliku u energiji, i idealno bi razlika trebala biti blizu nule, tj. plaćaš samo paušal. Taj dio radi bez akumulatora.
Onda si zamisliš situaciju kada se dogodi prekid opskrbe. Recimo par sati ili dana je selo bez struje. Tvoje je da odlučiš kolika ti je autonomija u takvoj situaciji zaista potrebna, i koliku potrošnju možeš imati u toj situaciji. Recimo, usred zime pukne dalekovod i 3 dana ste bez struje. Što mora raditi ta tri dana? Pumpa za centralno, hidrofor, električno kuhalo, kuhinjski bojler... Nabaviš akumulatore koji pokrivaju toliku potrošnju. Skupo ti je? Kupiš upola manje akumulatora, pa ako se desi incident, malo smanjite potrošnju. Krenu se dešavati češći prekidi, najave kolaps energetske mreže ili ne znam kakvu kataklizmu, pa jednostavno kupiš sve akumulatore sa tržišta i prikljuiš ih na ovu kutiju koju ne mijenjaš. Autonomiju si povećavaš prema mogućnosti i potrebi.
Sve skupa, sustav nije kompliciran i trebao bi biti prilično pouzdan, ali kada imaš jasnu ideju što želiš, koje komponente, koju funkcionalnost, onda se javiš nekoj firmi sa dobrom reputacijom da odrade instalaciju kako treba. Jer radi se o bolesno velikoj snazi u malom paketu, u krivim rukama može se usporediti sa eksplozivnom napravom.
O konkretnim detaljima možemo naširoko raspravljati, jer radi se o prilično kompleksnoj temi, mnogo parametara, svatko ima neke svoje preference itd.