Pažnju treba posvetiti i toplinskoj izolaciji. Beton je inertan, sporo prima i sporo otpušta toplinu.
Iskustva stečena ovim pokusom će vjerojatno otvoriti neke nove mogućnosti, konkretno akumulaciju topline ljeti da bi se koristila zimi, samo u tom slučaju beton i nije baš optimalan materijal. Imam jednu neiskorištenu prostoriju, koja se može toplinski izolirati sa svih 6 strana i ispuniti kamenjem (na primjer), možda i vodenim tankovima, pa onda tu masu zagrijavati na isti način kako sada grijem betonsku ploču. I to ljeti. Zimi prebaciti na električno grijanje stropa tj. betonske deke, a prostor dogrijavati radijatorima ili zračnim cijevima koji izvlače toplinu iz ove prostorije punjene kamenom.
Beton jest dosta inertan što mi omogućava da grijač radi mjesecima bez prekida. Ali, betonska deka ima i veliku površinu pa duljina akumulacije topline praktički ovisi o debljini deke. Deka je toplinski izolirana sa donje strane, gubici su tu minimalni. Masa joj je 8 t, što izgleda mnogo, ali zapravo i nije. Toplinski kapacitet betona je 0,88 J/gK, dok je za vodu 4,18 J/gK. Znači moja deka od 8 t ima kapacitet kao niti 2 m3 vode, a površina kojom gubi toplinu je cca 20 m2. To je super za maksimalno pasivno zagrijavanje prostora i ugodno tople podove, ali nije baš idealno kao dugotrajna akumulacija topline. Za dulju akumulaciju, treba mnogo veća masa i praktičniji oblik, te bolja toplinska izolacija.