Prirodni biljni zaslađivači

[zemljak]

Morao sam podijeliti ljubak tekst sa Vama, a nisam znao kamo da ga stavim pa otvorih ovu temu. Link na poticajan tekst je na kraju.

Biljke koje se mogu upotrebljavati za izradu zaslađivača:
GROŽčE- Varenik je bezalkoholni nektar, i za njegovu pripremu treba dosta vremena i strpljenja.Željenju količinu procijeđenog mošta,kod mene je bilo  10l, stavimo na laganu vatru,  temperatura kuhanja nesmije biti viša od 60°C, pazite da vam ne provrije,ako vam se stvorila pjena na površini svakako je pokupite  i bacite,mošt se  kuha i do 15 sati, bez ikakvih dodataka.Ovisno kolika je bila gradacija sladora u grožđu tekućina se treba reducirati na polovinu ili čak trećinu,kad je proces kuhanja gorov i kad smo dobili gusti tamno smeđi nektar ostavimo ga da se ohladi i hladnog ga ulijemo u sterilizirane boce.Za razliku od drugih boca i staklenki koje zatvorite dok je sadržaj u njima još vreo, varenik ostavite otvoren barem mjesec dana,samo ga lagano prekrijte gazom da ima zraka.Varenik je bogat šećerima te podiže energetsku vrijednost jelima,sadrži veliku količinu minerala,a kako se sprema na niskoj temperaturi minimalni su gubitci u vitaminima.Možete ga dodati žlicu ili dvije u u gotovo sva mesna jela, a nadasve u kolače kao zamjenu za šećer.Ako šalši od pomidora i brudetu dodate varenik nećete imati neugodan osjećaj kiseline u želucu.Rok trajanja mu je neograničen.
http://www.coolinarika.com/recept/varenik/

STEVIJA- za nju već valjda svi znaju. Kod nas na otvorenom raste od kasnog proljeća do jeseni, pa se premjesti na toplije.. sušeno lišće se smelje u prah, a može se i sirova grickati (utažava glad i tako to)
http://istineilaziohrani.blogspot.com/2010/06/ljekovita-biljka-stevia-prirodni.html

JEČAM- kuha se tj. grije neko vrijeme, mislim, na oko 60 stupnjeva dok se ne dobije gusta tekućina, melasa.
To miješaju u pivo

ŠEč†ERNA REPA i ŠEč†ERNA TRSKA: uobičajeni izvori šećera
http://www.agroklub.com/sortna-lista/repa/secerna-repa-35/
http://borefor.wordpress.com/2011/05/17/secerna-trska-i-repa/

CVIJEč†E=med, al za to treba leteća vojska:)

o vareniku, novom otkriću za mene:
http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/dajte-mi-da-znam-sto-jedem
Očuvanje starih gastro navika i naše gastroraznolikosti, čini se, oslanja se tek na entuzijazam pojedinaca, i to ne bez klipova pod nogama od strane birokracije. Tako Fanito Žuvela pokazuje bocu s varenikom, gotovo zaboravljenim tradicionalnim dalmatinskim zaslađivačem koji se radio od mošta. "Varenik se radi od plavca malog, naše tradicionalne sorte. Grožđe se iskuhava ali alkoholno vrenje treba što prije zaustaviti kako bi varenik imao mali postotak alkohola, a veliki postotak fruktoze. Varenik je star vjerojatno kao i vinova loza, međutim u ministarstvima ne znaju što bi s njim. Zato ova boca koju držim nema etiketu. Ne znaju kud bi ga svrstali, u sokove, alkoholna pića ili nešto treće", opisuje Žuvela.

[zemljak]

JAVOR- Javorov sirup
Neke vrste javorova drveta, kada se zarežu, daju veću količinu gustog slatkog soka specifičnog mirisa - javorova sirupa (maple syrup). To je kanadska tradicija, pa ga mnogi upotrebljavaju kao sladilo, umjesto klasičnog šećera.

Javorov sirup sastoji se od saharoze i invertnog šećera.
Dobivanje sirupa

Premda svi javori sadrže slatki sok, za dobivanje sirupa (sap) upotrebljavaju se posebne vrste javorova drveta (Acer saccharum) koje sadrže najviše šećera. U vrijeme dok u šumi još uvijek ima snijega (veljača - travanj) a temperature osciliraju od niskih noću do relativno visokih danju, drveće na zarezanim mjestima ispušta sok koji žljebovima u kapima curi u posude. Kada se posude napune, sirup se ukuhava do gustoće koja odgovara onoj kod rijetkog meda (najčešće na licu mjesta - dakle, na starinski način).

Dobiveni sap sadrži oko 2 posto šećera, slatkog je okusa i specifičnog mirisa te je vrlo tražen, i u kućanstvu i u industriji, za izradu kolača i raznih slastica.

Dolaskom toplijeg vremena "iscrpljivanje" soka smatra se završenim do sljedeće sezone. Završetak sezone prepoznaje se po tomu što se lišće javora uvrne.

Da bi se dobio 1 galon (3, 75 l) čistog sirupa standardne kvalitete, treba ukuhati 40-ak galona (151, 4 l) javorova soka.

Najveći proizvođač javorova soka u SAD-u je država Vermont, a prema postojećim propisima USDA, sirup se, primjereno postignutoj boji, svrstava u četiri kvalitetna razreda.

U novije vrijeme izvornom se sirupu dodaje kukuruzni ili drugi sirup, a od javorovog sirupa zadržava samo aroma. Tako postoje bomboni od stopostotnog javorova sirupa, od 50-postotnog ili bomboni s još manjim postotkom sirupa.

Jasno da je i cijena prilagođena sadržaju temeljne sirovine.Pod pojmom maple cream podrazumijeva se najgušći oblik sirupa koji ima konzistenciju našeg meda, a upotrebljava se za dobivanje raznih vrsta bombona.
Čuvanje i upotreba sirupa

Javorov sirup čisti je prirodni proizvod koji u pravilu ne sadrži nikakve dodatke (konzervanse) i može se dugo čuvati. Računa se da neotvorena posuda s javorovim sirupom može u neohlađenom prostoru stajati godinu dana a da ništa ne izgubi od svoje kvalitete. Bomboni od javorova sirupa mogu se u istom prostoru držati dva tjedna, a ako su presvučeni (dražirani), i do tri mjeseca.
Upravo zbog toga vrlo je cijenjen i kao namirnica (sladilo), kao aroma i kao industrijska sirovina (bomboni, pločice, kolači). Tzv. kvarenje sirupa očituje se u hvatanju tanke pokožice od plijesni koja se lagano skine i sirup je ponovno upotrebljiv (slično kao kod bakinog pekmeza).

Zanimljivo je da se javorov sirup, bez obzira na to bio otvoren ili neotvoren, na niskim temperaturama neće skrutiti. Djeci se može mazati na kruh, njime se mogu sladiti američke palačinke (pancakes) te prelijevati voćne salate ili biskvitni kolač.

Premda se za spremanje javorova soka upotrebljavaju plastični kontejneri, kao najbolje rješenje preporučuju se staklenke koje najmanje utječu na konačnu kvalitetu proizvoda.

Što se tiče kuhinjske upotrebe javorova sirupa, treba reći da jednu šalicu bijelog šećera može zamijeniti ¾ šalice sirupa.

Premda je vrlo popularan, nema nikakvih dokaza da je javorov sirup zdraviji od saharoze ili bilo kojeg drugog šećera. Postoji i organska proizvodnja javorova sirupa, premda nema veće opasnosti od kontaminacije jer se javorove šume nalaze daleko od gradskih središta.
http://www.coolinarika.com/magazin/clanak/javorov-sirup/

[kad budu gorjeli gradovi]

hvala puno za ovo. za ovaj varenik pojma nisam imao da postoji, mislim da ću ga napravit čisto da vidim kakav je ukus pa javim dojmove. evo grožđe je baš zrelo mada ću sačekat malo da se više šećera nakupi, do oktobra recimo.
takođe ću probat i javorov sirup napravit početkom iduće godine.
ječmeni sirup sam vidio negdje da se ima kupit, ne znam pošto je i ko proizvodi. javorov je nenormalno skup, uvozi se iz kanade, u evropi kao da ga niko ne proizvodi (eto prilike ako ste preduzetnik - ljudi ga kupuju najviše zbog toga što ulazi u sastav nekih dijeta za mršavljenje).

[Zelena Vila]

Ove godine sam posadila steviju. Već sam je jednom šišala i sušila jer sam je morala premjestiti, a u međuvremenu je još jednom potjerala.

Može se sačuvati i preko zime, teta mi ju je prošle godine unijela u kuću i uspješno se održala, pa ju je na proljeće opet izvadila na balkon. Možda bi uspjela i vani izdržati uz malčiranje slamom i pokrivanje agrofolijom.

Po okusu je sličnija zaslađivaču nego šećeru, treba se malo naviknuti.

A ima još jedan - BREZA.

"Recept: Sok od breze
sok od breze lijekSok od breze se sakuplja se u rano proljeće, prije otvaranja pupoljka.

Napraviti na stablu, otprilike 50 cm iznad zemlje, rupu promjera 1 cm i dubine također 1 cm. U visini rupe učvrstiti komad drveta koji služi kao žlijeb. Sok prikupljati u posudama od stakla, gline ili emajla.

Sakupljeni sok treba čuvati u frižideru, a ne u zamrzivaču. Uzimati u dozama od 200 do 400 ml na dan, podijeljeno u 2-3 navrata. Starija djeca uzimaju pola doze predviđene za odrasle, a mala djeca četvrtinu od već napomenute doze. Svjež brezin sok predstavlja prirodni regulator kod bubrežnih oboljenja, alergija, kostobolje, reumatizma, u periodu oporavka od bolesti, kao remineralizant."

(www.narodnilijek.com)

Iz toga se ukuhavanjem može dobiti sirup koji služi kao zaslađivač, slično kao javorov sirup. Točan recept nisam našla, samo da se radi isto kao i javorov sirup, ali da je brezov sok puno rjeđi, pa treba i više ukuhavanja.

Naravno, s bušenjem drveta ne treba pretjerivati, jer ako se često buši jedno stablo, ono ugiba, tako da prednost ipak treba dati steviji i medu.





A ima još jedna fora, iako nije zaslađivač u klasičnom smislu.

Synsepalum dulcificum ili "miracle fruit" daje bobice nakon kojih sve što pojedeš ima sladak okus.

Potječe iz zapadne Afrike, tako da bi tek trebalo istražiti mogućnosti uzgoja u našim krajveima.