Kristina, teren ti je približne veličine kao i moj, sličan oblik, sličan nagib, šuma u blizini, obitelj... Planovi su ti također slični, dobar dio "pošumiti", tj. napraviti "food forest" i iz nje izvlačiti i hranu, i začine, i ogrijev, i sve ostalo što šuma može pružiti.
Planovi što se tiče zoniranja nisu loši, samo imam par komentara ili pitanja.
1. Ceh za pčele. Pčele lete prilično daleko i svoje potrebe relativno lako podmire u zoni5, zato mislim da nije potrebno posebno se brinuti za njih, ali ako ti je želja imati cvijeće oko kuće (i ja to želim), to se naravno uklapa u brigu za pčele. Pčele znaju biti razdražljive, pa ubodu dijete koje bere cvijeće, ili hoda boso po djetelini, treba dobro razmisliti koliko blizu kuće zapravo želiš pčele.
2. Ceh oko jasena. Jasen je dosta nepopularna biljka u hortikulturi, i nisam do sad vidio da ga u permakulturnim krugovima cijene iz nekog posebnog razloga. Uglavnom je omražen. Ne znam zašto si ga uključila u dizajn. Istina je da jasen raste brže i bolje od većine drugog drveća na vrlo lošem zemljištu, što je ponekad prednost, ali on to radi tako da iscrpljuje zemlju oko sebe i malo stvari voli rasti u njegovoj blizini. Možeš li kako opravdati taj jasen? Jer šuma bi ga trebala biti prepuna, ako ti je možda na umu pčelinja ispaša.
3. Cehovi općenito. Prikazani su kao ogromna stabla. I to kesten, orah, jasen. Jasen sam već prokomentirao. Istina je da su orah i kesten velika stabla, ali ne baš tolika kao na slici, rekao bih da su u stvarnosti bar upola manja. Zato mi se čini da se možda ne radi o jednom stablu, nego o grupi stabala? Ok, sad vidim zadnju sliku koja zaista prikazuje grupe stabala. Ako je tako, zašto tako velik teren prekriti sa tako mračnim stablima, kao što su to bor, jasen, kesten, orah. Ispod njih će, bojim se, moći rasti jedino livada. Ispod bora ni to. Mislim da se tu moglo ugurati puno više manjih stabala, kruške, trešnje, šljive, jabuke, itd. I pitanje je bi li bor uspjevao kod tebe. Ima li u blizini neki odrasli bor?
Ovdje bih dodao vlastito iskustvo sa formiranjem šumskog vrta, jestive šume. I ja sam bio dugo pod utjecajem knjige "Gaia's Garden". Knjiga je naravno odlična i često joj se vraćam, ali mislim da pretjerano zagovara ljudsku intervenciju, a premalo uvažava prirodu. Taj pristup bi možda bio opravdan da sadiš šumu npr. na Mjesecu, gdje sve ovisi o čovjeku. Ali ti, kao i ja, imaš šumu u susjedstvu. Šuma će se sama zasaditi na toj livadi, uostalom zato je i kose, da ostane livada. Sljedećih 10 godina, ako ne i više, imat ćeš puno posla sa obuzdavanjem prirode, ako inzistiraš upravo na onakvom rasporedu voćaka. Što baš i nije u skladu s permakulturom, što god knjige govorile o tome. Istu grešku sam ja radio i već par godina se nisam maknuo s početne točke.
Ako si možeš dozvoliti, ne radi ništa godinu-dvije. Posvuda će ti niknuti voćke. Priroda će ih zasaditi na njima idealne pozicije, i to upravo voćke koje generacijama uspjevaju na tom području. Kad niknu, trebaš ih samo prepoznati, ne pokositi nego cijepiti. To je zanemariv trošak u usporedbi sa kupnjom sadnica. Jedino, možda te neće zadovoljiti kako je priroda izdizajnirala tvoje imanje. Ali to je uvijek teška odluka, koliko prirodu savijati u vlastitu korist, a koliko se sam prilagoditi prirodi.
Tema: Dizajn od nule (Pročitano: 12919 puta)
