Eto nas već par mjeseci u Waldorfskoj, naravno da smo zadovoljni mi kao roditelji, a dijete pogotovo.
Ono što bih istaknuo možda kao najveću razliku ove, i vjerojatno drugih "alternativnih" škola u odnosu na državni program je što nema natjecanja. Nevjerojatno koliko ovo znači za djecu, i koliko je nepotrebno. Cijeli ti život pametuju kako je natjecanje važno da bi čovjek davao sve od sebe, ali zapravo je to najobičnija glupost. Svakom čovjeku je očito urođeno da sam sebi dokazuje kako nešto može, pogotovo ako vidi da to drugi rade, tako da je razvijanje natjecateljskog duha besmisleno. U waldorfskoj, kao što je možda poznato, nema ocjena, nema kazne za nenapisanu zadaću, pa opet djeca daju svoj maksimum.
Sama pedagogija ima prilično uvjerljive osnove, ali ne bih to uopće isticao kao plus ili minus ove škole, jer barem postoji neka pedagogija. Dakle, djeca dan zapoćinju plesom, pjevanjem ili tjelesnom aktivnošću da se razbude, pa onda krene učenje, što nekome može biti prihvatljivo, drugome ne mora, ali poanta je da oni znaju zašto baš tako rade, i bez problema će objasniti zašto je to baš tako. Za razliku od toga, u državnoj školi, kad pitate učitelja nešto, obično kaže "slažem se s vama, ali program je takav...". I što očekivati od takvog pristupa? Učitelji ne znaju zašto moraju ocjenjivati djecu, zašto su kriteriji baš takvi, zašto dijete mora istrčati 5 krugova oko škole da bi dobilo peticu, zašto je onaj koji ima sve petice vrlo popularan i kod djece i kod učitelja, a onaj kojem ne ide škola postaje outsider itd. Opći kaos, raspad sistema, samo se nedostaci vješto skrivaju.
Tema: Pravo obrazovanje je zabranjeno (Pročitano: 16877 puta)
