(takođe jedan jako bitan tekst... pol stamets, mikolog iz kanade tvrdi da se područja pogođena nuklearnim katastrofama mogu sanirati pomoću nekih vrsta gljiva za samo nekoliko decenija...)
______________________________________________________________________________________________________________
Miko-sanacija zemljišta u Japanu nakon radioaktivne katastrofe Piše:
Pol StametsMnogo ljudi mi je pisalo i pitalo manje-više isto pitanje: “šta biste učinili da pomognete sanaciji zemljišta u japanu oko oštećenih nuklearnih reaktora?â€
Veličina i priroda ove katastrofe bez presedana izazvane kombinacijom prirodnih i ljudskih faktora će zahtijevati masivan i potpuno nov pristup upravljanju i sanaciji. A uz to dolazi nikad ranije viđena prilika za saradnju, istraživanje i učenje.
Nuklearna katastrofa učiniće život ljudi u blizini reaktora nemogućim. Zemljotres i cunami stvorili su ogromne količine otpada u blizini nuklearnih reaktora. Kako je veći dio ovog otpada drvo, a mnoge gljive korisne u mikosanaciji su razgrađivači drveta i čine temelj šumskih ekosistema, imam sledeće prijedloge:
1) Evakuisati područje oko reaktora.
2) Uspostaviti sanacioni tim na visokom nivou, uključujući šumarske inženjere, mikologe, nuklearne eksperte, vladine dužnosnike i građane.
3) Uspostaviti ograđenu radioaktivnu zonu sanacije.
4) Usitniti drvni otpad od uništenih zgrada i drveća i raširiti ga u područjima visokog nivoa radioaktivnog zagađenja.
5) Malčirati zemljište usitnjenim drvnim otpadom na minimalnu dubinu od 30-60 cm.
6) Saditi autohtono listopadno i crnogorično drveće zajedno sa hiper-akumulacionim mikoriznim gljivama, naročito gomphidius glutinosus, craterellus tubaeformis i laccaria amethystina (sve autohtone za borovu šumu). Za gomphidius glutinosus je utvrđeno da preko micelijuma apsorbuje i koncentriše radioaktivni cezijum 137 više od 10 000 puta od nivoa u okolini. Mnoge druge mikorizne gljive su takođe hiper-akumulirajuće.
7) Sačekati dok gljive ne izrastu i onda ih brati pod hazmat protokolima o radioaktivnim materijalima.
8 ) Kontinuirano uklanjati gljive, koje su sada koncentrisale radioaktivnost, naročitoto cezijum 137, i spaljivati u spalionici. Spaljivanjem gljiva dobija se radioaktivni pepeo. Ovaj pepeo se može biti dalje procesiran i koncentrisani rezultati pohranjeni u staklene posude ili uskladišteni u skladu sa tehnikama skladištenja u slučajevima vanrednog stanja.
Testiranjem drugih gljiva na njihovu sposobnost da selektivno hiper-akumuliraju radioaktivnost, možemo naučiti mnogo a i pomoći sanaciju ekosistema. Ne samo da će neke vrste gljiva hiper-akumulirati radioaktivna jedinjenja, nego je istraživanje pokazalo da su neke mikorizne gljive sposobne vezati i izdvojiti radioaktivne čestice tako da one ostaju imobilisane duži vremenski period. Iznenađuje kako smo naučili iz čornobilske katastrofe da je porast mnogih vrsta gljiva koje proizvode melanin stimulisan zračenjem.
Znanja stečena kroz ovaj proces ne samo da će doprinijeti područjima pogođenim trenutnom krizom, nego će takođe pomoći u pripravnosti budućih sanacionih projekata.
Koliko dugo bi ovaj projekat sanacije trajao? Ja nemam jasnu ideju, ali pretpostavljam da to može zahtijevati nekoliko decenija. Međutim, projekat bi mogao pretvoren u nacionalni park - i eventualno koristiti budućim generacijama, sa brojnim ekološkim i kulturnim prednostima.
Ne znam za bilo koje drugo praktično rješenje. Ali znam da imamo jedinstvenu priliku da zajednički radimo u pravcu rješenja koja imaju smisla.
Za reference pogledajte odabrani popis u nastavku, i konsultujte moju najnoviju knjigu, Mycelium Running: How Mushrooms Can Help Save the World (Ten Speed Press, Berkeley ili
www.fungi.com). Koristeći pretragu naučne literature takođe ćete otkriti još neke značajne reference.
Pol Stamets
Odabrana bibliografija o interakcijama gljiva sa radijacijom
Berreck, M. and K. Haselwandter, 2003. “Radiocesium Contamination of Wild-Growing Medicinal Mushrooms in Ukraine†International Journal of Medicinal Mushrooms 5:61-86.
Biello, D., 2007. “Do Fungi Eat Radiation?†Science News, May 23.
Epik, O., and G. Yaprak. 2003. “The mushrooms as bioindicators of radiocesium in forest ecosystem.†Proceedings of the Fifth General Conference of the Balkan Physical Union, Vrnjačka Banja, Serbia and Montenegro, August 25-29.
Fomina. M., J. M. Charnock, S. Hillier, R. Alvarez, F. Livens, and G. M. Gadd, 2008. “Role of fungi in the biogeochemical fate of depleted uraniumâ€. Current Biology, Volume 18, Issue 9, R375-R377, Elsevier Ltd.
Ekaterina D, R. Bryan, X. Huang, T. Moadel, A. D. Schweitzer, P.Aisen, J. D. Nosanchuk, A. Casadevall, 2007. “Ionizing Radiation Changes the Electronic Properties of Melanin and Enhances the Growth of Melanized Fungiâ€. PLoS One.
(
http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0000457)
Gadd, G.M., ed., 2001. Fungi in Bioremediation. Cambridge University Press, Cambridge.
Gadd, G.M., ed., 2006. Fungi in Biogeochemical Cycles. Cambridge University Press, Cambridge.
Singh, H., 2006. Mycoremediation. John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey.
Stamets, Paul, 2005. Mycelium Running: How Mushrooms Can Help Save the World, Ten Speed Press, Berkeley, California.
Stijve, T. & M. Poretti, 1990. “Radioactivity in Mushrooms†Issue 28, vol 8, no. 3, pp. 5-9. Mushroom, The Journal, Moscow, Idaho.
preuzeto sa:
hopedanceprevod: kad budu gorjeli gradovi