ne znam kako bi to kod tebe bilo izvedivo i da li bi imalo smisla, ali razmisljao sam o tako necemu slicnome, s naglaskom na iskoristavanje materijala koji je vec odredjen za baciti ili na sto manje investicije.
U servisima bicikla, obicno skupljaju probusene gume (mislim da imaju nekoga tko to kao "oporabljuje", citaj spaljuje), koje u 99% slucajeva imaju samo rupicu od trna (koja nema teznju da se razdrapi). To valja sa ljepilom za gumu, i komadicem gume od druge zracnice pokrpati, ali ni ne mora se zapravo ako ostaje u zemlji.
Ideja je ta da se, ukoliko se ima za navodnjavanje vece povrsine recimo 100m, postavi trajna infrastruktura, besplatna tako reci i lako zamijenjiva u slucaju servisa ili kvara, s mjestima na koja bi se moglo prikljuciti odnosno napuniti voda (slobodni pad).
Gume od bicikla su oko 2m dugacke cijevi, rastezljive i otporne na utjecaj vode, hladnoce smrzavanja i laksa mehanicka naprezanja i dosta debelog presjeka brzine protoka. Ne znam do kojeg nagiba bi bila upotrebljiva a da se ne napuhne, ali bi se u takvom slucaju moglo napraviti popratne rezervare od bacava ili ukopanih kupaonskih kada, tako da se donji ventil nikada ne zatvara, a kontrolira gornjim napunjenost rezervara. Jedino tu otpada komfor pritiska vode da se moze zalijevati druga strana deset metara dalje... Kanta, i to limena je idealna za to.
Plasticna cijev (kao spojnica) bi trebala biti nesto veceg promjera od zracnice tako da kada se navuce da dobro zagrize s obje strane spoja, kako je nacrtano. To se ukopa blago u zemlju i poklopi crijepom ili daskama, samo da se sprijeci gazenje (oznaci mjesto vodova), vece urusavanje zemlje ili direktno izlaganje suncu na duze vrijeme.