Svaka cjevčica tj. svaka biljka bi imala svoju regulaciju. Koristim one gumenaste cjevčice za privezivanje biljaka, izgledaju mi dovoljno tanko, mekano i jeftino. Štapići za uši su super ideja, ali s njima nema mogućnosti regulacije. Ako cijeli štapić daje približno dobar protok, onda je to to. Ako ne, nema mogućnosti korekcije. Termo bužira se nisam ranije sjetio, moglo bi funkcionirati i tu je mnogo veći izbor presjeka.
Jasno, brzina protoka ovisi o visini vodenog stupca. Ako vodokotlić stavim na visinu od 1m iznad tla (donji kraj), kada je pun onda je to cca 1,4m. Kada je prazan, onda je 1m. Nije tako strašno, mnogo ozbiljnija razlika bi bila da je vrlo blizu tla.
Ako se cjevčica začepi, mogu otpustiti vijak, protrljati cijev, pustiti da kroz nju poteče malo vode, pa onda opet regulirati protok vijkom.