Ima jedna ideja, da se napravi septička jama koja bi bila potpuno nepropusna, osim u jednom dijelu recimo pri vrhu, gdje bi zid bio na rupe. Tu se onda posadi neko stablo, vrba ili topola, koje pusti korjenje u septičku jamu i crpi ju. Tako bi se eliminirala potreba ispumpavanja jame, pod uvjetom da stablo crpi jednakom brzinom kojom se jama puni. Ja nisam našao baš puno podataka koliko ova stabla crpe vode na dan, jer to ovisi i o veličini, vrsti, dobu godine, vlažnosti i temperaturi, itd. Na jednom mjestu sam našao da vrba zna izvući 300 litara dnevno, na drugom da odrasli hrast i do 400 litara, itd.
Osim vrbe ili topole, primjereno bi bilo vjerojatno svako brzorastuće stablo, možda nešto i jestivo, možda i ne moraju biti stabla, ali vrba i topola, te eukaliptus za toplija podneblja, se najčešće preporučaju.
Ja bih možda pokušao na malo drugačiji način ostvariti ovu vezu stabla i septičke jame, tako da ne posadim stablo pored jame nego u jamu. Kad bih napravio jamu, prije betoniranja gornje ploče, u jamu bih stavio jednu vertikalnu cijev, možda betonsku, ili plastičnu, recimo pola metra promjera. Cijev ne bi potpuno dodirivala dno jame jer bi bila na nekom postolju, a gore bi izlazila iz jame kroz ploču, poput dimnjaka. Cijev bih onda napunio zemljom i u nju posadio vrbu. Zemlja bi povlačila vlagu iz jame, ne znam bi li to smrdilo, moguće da ne bi. Mlada biljka bi imala dovoljno vlage i hranjiva, pustila bi korijen do dna i korijen bi ušao u jamu. Od tuda bi stablo crpilo sve što se u jami nađe.
Čini mi se prilično neprovjerena stvar, ne znam može li netko naći primjer gdje je to napravljeno i funkcionira. Ipak, u teoriji sve funkcionira. Što mislite?