Zapamti

"Besplatna mjesta u kazalištu prva zvižde."

Autor Tema: Od zajednice do zajednice  (Posjeta: 398 )

Harp

  • Global Moderator
  • V.I.P.
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 0
  • -Primio: 333
  • Postova: 271
Od zajednice do zajednice
« : 10 Svibanj, 2020, 19:54:59 »
Od zajednice do zajednice


Vec neko vrijeme me zanimaju teme povezane s razvojem i funkcioniranjem zajednica, kako onih manjih poput (bivsih) seoskih, neciviliziranih plemena, tako i onih koje susrecemo u gradovima, a zajedno ih obicno nazivaju drzavom, drustvom ili sustavom. Posebno mi je zanimljivo pratiti razvoj "Drazenove" zajednice slobodnih ljudi, a iznimno cijenim i prakticni primjer kroz "Projekt ? - Rakov potok" kojeg je predstavio Valter, o cemu sam i ovdje ostavio trag, ali dosad bez daljnje diskusije.

U ovoj temi bi htio obraditi trenutno moje glediste odn. misljenje po pitanju "zbog cega postojeca drustvena zajednica je odrziva u smislu funkcioniranja, a pregrst dobrih alternativnih ideja ne mogu zazivjeti u punom sjaju". Gdje je kvaka?


Cesto se susretnemo s brzim odgovorom tipa: pa drzava to gusi, ona neda, mi nemamo mogucnosti, ne mozemo protiv njih, i tako dalje u tom smislu, sto vjerojatno i jest djelomicno tocno, ali ne i u potpunosti ispravno kao odgovor. Kao sto vidimo, i Drazen i Valter su organizirali zajednice, i nitko ih nije omeo u tome, medjutim, nekako ne vjerujem da ce opstati u smislu svoje ocekivane funkcionalnosti, ali ne radi vanjskih napada. Tako da izgleda da je gornji brzi odgovor - u biti - bio gornja brza isprika.
S druge strane, zajednica o kojoj ovdje pisem u zakljucku bi bila privatnog oblika i potpuno nepoznata u javnosti, jer bi ostvarivala samo privatne i lokalne potrebe prema podedincima "clanovima". Nadam se da je i Valterova zajednica to prepoznala i da nesmetano i dalje djeluje.


Makar sto na postojece drustvo gledam s odredjenom dozom gadosti, svakako je da odredjeni ljudi koji su suucesnici unutar njega posjeduju i znanje o covjeku kao pojedincu, u smislu znanja kako funkcionira pojedinac sAm i kako funkcionira izlozen kolektivu, kroz razne mehanizme. Kada se to znanje primjeni, ja bih rekao na necasni nacin, onda se mogu ocekivati i rezultati koji su planirani, i tvore sam temelj tog drustva. Iz tog razloga posluziti cu se i metodom "izokrenutog inzinjerstva", ne bi li lakse mogao dokuciti koji su preduvijeti da se postojece drustvno ne moze lako raspasti, i zbog cega "pod automatski" razgradjuje bilo koji novi oblik zajednice.

Kao primjer nacrtao sam tri slike.

Podjimo redom, od nekog jednostavnog, kratkog, neobaveznog i dosadnog posla, koji bi nas malo pomakao na bolje. Mnogo je takvih poslova, s svih strana na svakodnevnoj razini. I nemamo (slobodnog) vremena ni volje za njih, samo zato jer ih je mnogo i jer su takvi kakvi jesu. Ali imamo vremena za zaposlenje i zabavu. Ukucani dijele isto misljenje, i nikako se ne mozete dogovoriti da se upravo ti poslovi konacno rijese. Svaki dan dolaze novi i novi, od kojih se rjesavaju samo oni "hitni" i od nekog veceg znacaja (npr poradi zabave, dokazivanja, i sl.).
Medjutim, ukoliko se dogovorite s dobrim prijateljem da vam dodje pomoci za neki posao, sigurno cete ga obaviti i to radi samog dogovora (cast) i zbog moralne podrske prijatelja (dolazak, volja za pomoci). No, prijatelj je iz drugog grada, pa ga naravno necete zvati "za svaku sitnicu". Ukoliko se tako sto pokusate dogovoriti s svojim bliznjim, mozda cete poceti, ali velika je vjerojatnost da necete uspjeti na duzi period to i ostvariti, zbog bliskog osnosa i obostranog prebacivanja odgovornosti o tim problemima. I tako ce se sitnice nagomilavati. Po tom principu funkcioniraju tvrtke, organizacije, gdje se ljudi naprosto ne poznaju i gledaju ispostovati svoj dogovor u motivirajucoj (odnosno "neometajucoj") sredini. Veliki poslovi se uspjesno obavljaju pod preduvjetima da postoji dogovor (ugovor i obaveze), postoji vodstvo, postoji hijerarhija i otudjenost.

Slika 1.

Unutar nekog prostora postoje mjesta gdje su se ljudi "iz nekog razloga" veoma koncentrirali. To su nepravilni oblici koji se stalno mjenjaju, medjutim u administrativnom smislu su to geometrijske podjele koje izmedju sebe nemaju nedefinirani prostor, vec samo administrativnu granicu, koja dijeli pojedini teritorij od drugog. Cijeli svijet je takav, i to nije slucajno. Svaki grad predstavlja jednu lokalnu zajednicu, i administrativno ne postoji "mjesta" da se kreira jos jedna nova zajednica a bez "napada" na postojecu.

Kada pogledamo ta koncentrirana mjesta, betonske kosnice - gradove, zanimljivo je uociti da unatoc strasno bliskom prostoru koji dijele dva susjedna pojedinca, ne postoji i bliski odnos izmedju njih, dapace, oni su otudjeni i generalno si ne vjeruju, ne suradjuju, ali postujuci drustvene norme lijepog ponasanja i glumatanja kako je uvijek sve ok. Otudjenost je izrazena do te mjere da su oni istodobno "stranci u svojoj obitelji", jer su stalno na poslu i odsutni drugim zanimacijama kada se vrate.
Gledajuci iz zraka na mjesta njihovog zivota u slobodno vrijeme, moze se skicirati poprilicno popunjena tablica - velika vecina je u svojim domovima, ili se zabavlja, dok, u radno vrijeme domovi izgledaju prazni a radna mjesta popunjena. I svaki dan, odvijaju se i odrzavaju promjene izmedju ta dva stanja. Ljudi putuju sa-na posao oko 1 sat na dan, kako bi drugom pojedincu bili u mogucnosti prodati uslugu tvrtke u kojoj rade. U nemogucnosti su prodati svoj vlastiti rad, jer je on vec otkupljen ugovornim odnosom.

Potom svaka registrirana djelatnost placa danak "drzavi" u vidu poreza i to pausalno i po obavljenom registriranom poslu, cime se otvara i mogucnost davanja odredjenih poticaja za taj posao, sto je kao neka vrijednost... citaj, uzorni poslodavac uvijek bira sebi manje zla.

Selo koje broji stotinjak ljudi, i ima zaokruzeno gospodarstvo, automatski tvori i mogucnost da se ljudi poznaju i pomazu, te nemaju potrebe napustati svoju okolinu. Nalazi se na podrucju u kojem ima dovoljno hrane, vode i energije. Nekad je seoska solidarnost bila znacajna karakteristika sela, dok danas je to izgubljeno zbog "procvata" poljoprivrede. Veca sela uz prometnice su postala puki proizvodni pogoni hrane za grad.

Kada se govori o pojmu drustva, drzave, sistem... administrativno to znaci na ono "radno" stanje, sto obuhvaca i selo u doba dana. Slobodno vrijeme (privatno vrijeme) nije unutar pravnog prometa, pa se unutar njega (op. slobodnog vremena) ni ne mogu obavljati registrirane djelatnosti.

Slika 2.

Da bi pojedinac bezpogovorno prihvatio izvrsavanje odredjenog posla, nuzno je da mora biti uvjeren da isti predstavlja vrijednost za njega i za druge (za onoga za koga radi). Sustav vrijednosti se izgradjuje od djetinjstva i to putem odgoja i obrazovanja, a naknadno moze i putem manipulacije, propagandom, uredjivanjem i kontrolom okolnosti, prikupljanjem iskustva, preispitivanjem, istrazivanjem ili kreiranjem stava. Kod svakog covjeka je drugaciji, ali ono sto je bitno za funkcioniranje u drustvu su samo neke opce pretpostavke, npr postovanje autoriteta, koristenje novca, identitet... koje su nuzne za dobru prilagodbu pojedinom drustvu odnosno socijalizaciju. Da, pojedinac koji nije usvojio (ili je odbacio) program socijalizacije, ne moze biti dobar i sretan zaposlenik.

Slika 3.

Cesto se prica o skrivenim vladarima iz sjene, i to sam nacrtao kao sam vrh piramide koji ne podpada pod granice bilo kakvih pravila. Medjutim, mislim da taj vrh nije unaprijed rezerviran samo za neke predodredjene, vec je otvoren za svakoga tko dovoljno jako zeli postati seronja na vrhu svoje karijere, ukoliko je dovoljno mocna. Dakako da je ta zelja veca kod onih klasa koje su blize vrhu (uglavnom "psihopatska" klasa), ali nije uvijet. Primjetite da je vrh odijeljen od podnozja piramide jednim cijelim fiktivnim slojem - glavna pokretacka klasa - organizacije, korporacije, institucije, industrije svega i svacega, koje jesu po poretku iznad zivih pokretaca istih, odnosno sluzbenik, zaposlenik za vrijeme radnog vremena ulazi u visu klasu gdje obavlja posao, a kada zavrsi radno vrijeme i udje u slobodno vrijeme je u nizoj, pocetnoj, podupirackoj klasi koja se temelji na konzumiranju. Svaki pojedinac koji se na neki nacin izolira i odstupi od drustva, pojedini je i zaseban primjer i nije u mogucnosti se povezati u zajednicu s drugim, jer nisu ni blizu, niti si medjusobno vjeruju.


Ok, dakle s slika se vidi jasna zaokupljenost ("8-8-8"), otudjenost i prostorna "rastresenost" svakog pojedinca unutar postavljenih mu okolnosti naziva "drzava". Pocetni preduvijet da se napravi lokalna organicacija nekog posla u vidu pomoci ili podrske pojedincu je da se ljudi mogu lako mobilizirati, sto znaci da moraju biti u neposrednoj blizini prostora potrebe, a ne 2-3 kilometra dalje, i morau se medjusobno jako dobro poznavati i imati povjerenja. Isto tako, oni trebaju imati i volje i potrebe za time, ne uzimajuci "kredit" od svog slobodnog vremena, sto znaci da moraju biti u kategoriji "nezaposlenih".
Ukoliko ljudi nisu blizu, mogu doci jen-dva puta i to je previse za njih da putuju kako bi pruzili pomoc (i stvara se sumnja da li ce isto tako i drugi htjeti kasnije putovati do njih da im pomogne) - imaju i oni svojih poslova. A ako su zaposleni, vrlo brzo ce se iscrpiti i splasnuti im zelja za pomoci, jer se vec nalaze u sustavu koji je tako dizajniran da nudi prostor samo za konzumizam.
Generalno, zaposlenik u nekoj instituciji ili tvrtci zadovoljava sve ove preduvijete: nalaze se mobilizirani na odredjenom mjestu u odredjeno vrijeme u vecem broju, znaju sto treba raditi, imaju interes i volju da rade, sto znaci da vjeruju u poslove poslodavca kao dobre i postene.

Poslovi koji se mogu lokalno organizirati, makar isprva izgledaju da "gube" vrijeme drugih pojedinaca za boljitak samo jednog, niposto ne moraju predstavljati stvarno stanje kakvo se moze kreirati ukoliko postoji pojedinacna cast, povjerenje i stvarni interes za organiziranjem i prihvacanjem pomoci. Mnogo poslova se moze napraviti brze i bolje ukoliko je vise ljudi prisutno pri rjesavanju pojedinog problema, stovise, mnogi poslovi nisu ni izvedivi u solo sastavu. Jos jednom, uvijet je da ljudi budu dobri prijatelji (kao surogat poslovnog odnosa) i iz tog uskog podrucja, a ne kilometrima daleko. Kada ste zadnji puta suradjivali s ljudima s kojim ste se kao djeca igrali na ulici? Sustav je dizajniran da se to, kao i obitelji raspadaju, svatko na svoju stranu, svatko u svoju sobu, u svoj mobitel.

Moj zakljucak je da pojedinac, posto ima ogranicenu kolicinu energije, moze izraziti svoj potencijal u bilo kojem polju, ukoliko u pojedinu ideju utrosi i veliku vecinu iste. Uzimanje si svog slobodnog vremena, a ne napustajuci drustveni poredak, rezultira samo s ispunjavanjem u vidu kratkotrajnih rezultata, zabave i osjecaja korisnosti. Radeci sam, a bez aktivne podrske drugih, ne ostavlja nadu za dugorocne rezulzate, ili kompleksne poslove, kao ni promjene u drustvu.

Eto, razmislite o tome, tko moze, tko hoce, upotpuniti ce i unaprijediti receno prema svojim potrebama, da napravi stepenicu vise za sebe i svoje.

Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.   - S. Beckett

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1374
  • -Primio: 828
  • Postova: 2025
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #1 : 11 Svibanj, 2020, 23:26:56 »
Vrlo kompleksna tema koja mi je ujedno i vrlo draga i smatram ju važnom. Meni pomaže ako zajednice doživljavam kao živa bića. Ne vidim zašto bi to bilo krivo, ideja o organizmu kao jedinom mogućem nosiocu života je tek konvencija koju većina prihvaća zdravo za gotovo. Smatramo kako organizam ima nagon za opstankom i zbog toga neki organizmi formiraju zajednice, ali mogli bi reći i da zajednica ima nagon za opstankom i zbog toga u svoje "tijelo" unosi pojedince.

Svaki čovjek je klica nove zajednice. Formiranje zajednica je nešto toliko duboko ugrađeno u našu prirodu da ne treba niti donijeti odluku o formiranju zajednice ni planirati to ni učiti kako se to radi. Treba samo dozvoliti. Klicu postaviti u prirodni ambijent i gledati kako se razvija u novo biće. Tako se to u ljudskoj vrsti odvijalo milijun godina. I sad se više ne događa. Što se promijenilo? Očito, uvjeti za život više nisu kakvi su oduvijek bili. Ako se iznad travnjaka nadvije gusta sjena, travnjaka više nema.

Mislim da se to dogodilo u ljudskom društvu. Ogromno stablo zvano civilizacija nadvilo se nad livadu i onemogućilo razvoj "nižih" oblika života. Možemo reći, evo, neka trava raste, stablo joj neće smetati. Kao što vjerojatno mislimo da bi se nove zajednice trebale tek tako formirati čim to netko poželi. Društvo vam neće smetati, samo vi rastite. Ali, kao što u gustoj jelovoj šumi nema ni travke, tako ni u visoko civiliziranoj sredini nema spontanog ili planiranog nastanka malih održivih zajednica. Povremeno neko stablo padne, grana se odlomi, pa neka travka nikne, ali potrebno je mnogo više kako bi travnjak opet zavladao nekim krajem.

Kako uzgojiti nešto tamo gdje nema dovoljno svjetla? Očito ne tako da zasijemo travnjak pa kukamo što slabo raste, već tako da se uzgoji nešto što obožava takve uvjete. U visoko civiliziranoj okolini nije dovoljno formirati zajednicu koja je u svom startu posve neovisna o civilizaciji, ili u sukobu s njom. Mislim da bi mnogo bolje rezultate dale zajednice koje formiraju simbiotski ili parazitski odnos sa civilizacijom. Simbiotski bi bila ta tzv. tajna društva, ili plemićke obitelji u prošlosti. Ona su uzjahala civilizaciju, dobrim dijelom upravljaju njenim razvojem, ali prije svega ju podržavaju. Parazitski odnos možda imaju kriminalne organizacije nižeg ranga poput lokalnih bandi, getoizirane zajednice nacionalnih ili drugih manjina i sl. To su primjeri suvremenih održivih zajednica protiv kojih civilizacijski obrambeni mehanizam nema ništa protiv.

Kada je novoj zajednici posebno teško? Za početak, ako je klica jalova. Postoje ljudi koji su toliko oštećeni civilizacijom, da je nagon da napuštaju zajednice jači od nagona da ih formiraju. Zatim, zajednice koje imaju potencijal da naude civilizaciji. To su recimo one koje prijete da će prerasti u nešto zaista veliko, npr. sekte, posebno privlačne ideje itd. Ako obrambeni mehanizam civilizacije vidi prijetnju u nekoj ideji, veoma će joj otežati daljnji razvoj. Ako je ne uspije zaustaviti, pokušati će razviti neki simbiotski odnos sa njom, recimo prihvaćanje ideje kao nacionalne religije. Naravno, tu su zajednice koje brzo iscrpe temelj svog postojanja. Ako su formirane oko jednog dominantnog lidera, čim njega nema gubi se temelj postojanja. Ako zajednica nerazumno gospodari svojim resursima, također neće baš potrajati, npr. imućne obitelji koje se razore kada ponestane novca.

Ne mogu a da ne spomenem problem kada je neka osoba dio dvije ili više zajednica. To jednostavno ne ide. U mom organizmu žive dobre bakterije s kojima imam simbiotski odnos, ali svaka stanica u našem kolektivu je ili dio mog tijela ili tijela te bakterije. Zato mislim kako se recimo obitelj razara već u trenutku kada dijete krene u školu. Ako je dijete dio svog razrednog kolektiva, nije dio svoje obitelji. Ako pokuša biti jedno i drugo, u njemu nastaju opasne podjele. Ono vodi dva suprotstavljena života. Dijete može ići u školu i čovjek može ići na posao, ali ne smiju biti dio nikakvih kolektiva osim svoje obitelji, u protivnom obitelj doživljava raspad. Slično je sa nekakvim privremenim udruživanjima poput raznih pokreta, ti pokreti neće dugo trajati jer je svaki član još uključen u mnoge druge aktivnosti koje nisu dio tog pokreta. Ali, to uopće nije loše, samo treba imati na umu. Kao što je neka molekula dio stanice a ta stanica dio bakterije a bakterija dio mog tijela a ja sam dio svoje obitelji a moja obitelj je dio neke hipotetske nove zajednice... Znači ne treba ljude izdvajati iz njihovih kolektiva i pokušati sastaviti novu zajednicu od tih ljudi, več ju treba sastaviti od tih kolektiva. Kako imam dvije školarke, nisam dozvolio da one postanu djelovi nekih novih kolektiva, a nisam imao niti želju ili mogućnost da ih zadržim u kući. Zato smo se kao cijela obitelj uključili u škole i jedne i druge. Djeca tako imaju sve što i njihovi vršnjaci, civilizacija nije ozlijeđena, a naša obitelj je ostala posve kompaktna. Znam da često to nije moguće, nekad dijete baš želi biti dio nogometnog kluba a obitelj to ne prihvaća, i tu se mora odabrati koji kolektiv ćemo razgraditi, koje veze pokidati.
Problem je rješenje

andjelkoasa

  • Zaslužni član
  • ***
  • Zahvale:
  • -Dao: 240
  • -Primio: 124
  • Postova: 199
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #2 : 12 Svibanj, 2020, 09:19:59 »
O toj temi sve više razmišljam što sam stariji.
Primjećujem već dosta dugo kako sam zbilja konstantno na relaciji ''kuća - posao'' i kad dođem iza 15 sati kući onda sam slabo zainteresiran za neke radove.
Uglavnom to obavljam vikendom ili kad mi dođe godišnji. Ova korona situacija mi je super došla jer radim 14 dana a onda sam 14 dana kod kuće pa radim ono što sam dugo odgađao.
A sjećam se situacija kada smo bili novi u gradu i počela je izgradnja kuća u našoj i susjednoj ulici tada se znalo sakupiti desetak susjeda da pomognu kod radova.
Bez obzira kod koga se radilo. To je bilo koliko se meni čini upravo zato jer su svi dolazili iz seoskih krajeva a tamo je ispomaganje susjedima prilikom radova normalna stvar i danas.
Mlađi naraštaji sve to izbjegavaju, njima je ispran mozak konzumerizmom. Moraju imati sve i to odmah. Upadaju u kredite do mirovine i žive u zgradama u svojim 'krletkama' kao golubovi.
Najveći problem posljednjih 3 mjeseca im je bio to što kafići ne rade ;)

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1374
  • -Primio: 828
  • Postova: 2025
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #3 : 12 Svibanj, 2020, 12:49:24 »
I harp je baš lijepo primjetio koliko je lakše odraditi posao koji ti nekad i nije drag kada se skupi društvo. To je jedna od mnogih benificija udruživanja. To su znali cijeniti ljudi koji su iskusili težu stranu rada, kada sve ovisi samo o tebi, kada moraš sam isplanirati, financirati, odraditi posao i odgovarati za njega. Mnogo je lakše pritrčati susjedu u pomoć, ionako on jedini odgovara za posao, ti samo pružiš ruku. Mnogo je lakše iskusnom susjedu prenijeti što bi htio napraviti, pa neka on kaže svoje mišljenje, neka ponudi pomoć. Ali, sa novijim generacijama, to više nije lakše. Zaradiš novac, platiš nekome da ti odradi posao, sjediš i gledaš. Nisi ništa pitao susjeda, on se ljuti radi buke, zavidi ti što gradiš nešto što on nema.

Zato, mislim da udruživanje mora biti i potreba, nije dovoljno da je zadovoljstvo. Države uglavnom oduzimaju te potrebe, čak i ako ti ostave svo zadovoljstvo.
Problem je rješenje

Goco

  • Napredni član
  • **
  • Zahvale:
  • -Dao: 93
  • -Primio: 40
  • Postova: 58
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #4 : 13 Svibanj, 2020, 14:54:28 »
Lijepo ali teško je za to udruživanje naći odgovarajuće osobe. Ako ništa kad dođem u mirovinu idem u šumu.

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1374
  • -Primio: 828
  • Postova: 2025
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #5 : 13 Svibanj, 2020, 20:12:09 »
Ok, možda ne treba tražiti odgovarajuće ljude nego odgovarajući sustav odnosa. Npr. otvoriš li restoran, naći ćeš i kuhara i konobara i dobavljača namirnica i goste. Ne trebaš prvo naći sve te ljude pa onda dogovoriti s njima otvaranje restorana, pa se onda razočarati ako ovaj koji je obećao da će svaki dan jesti u restoranu odjednom odustane. Formiraš sustav odnosa i već će se naći ljudi koji se uklapaju u to. Otvoriš nogometni klub, klub umirovljenika... sve to bez ikakvih ljudi. Ljudi će doći. Klub će te nadživjeti, vjerojatno.

Zašto tako nešto ne ide sa ovim zajednicama o kojima govorimo? Vjerojatno nedostaje prototip. Za brak recimo imamo prototip. Klekneš pred djevojku, ili ona pred tobom, i zna se što slijedi. Eto ti zajednice. Ali, za pristupanje braku nas odgajaju od rođenja. Dječaci i djevojčice cijelo djetinjstvo gledaju svoje roditelje kao model odnosa, ili taj model gledaju na tv-u, ili uče u školi o tome, i onda jednog dana moraju samo odlučiti ulazeli u taj odnos ili ne. Ne moraju ga graditi, izmišljati, dogovarati. Model je tu, samo uđeš u njega ako ti odgovara.

Za neki lokalni kolektiv uglavnom nedostaje prototip. Za stvoriti jedan takav prototip, vjerojatno treba izuzetno sposobna osoba, dobra ideja, odličan marketing i mnogo sreće. Gle one tv farme, zadruge, big brotheri i slični reality show-ovi. Eto ti kolektiv koji mjesecima opstaje unatoč tome što su ljudi izrazito nekompatibilni. Formiran je model, svatko tko ulazi zna što ga čeka tamo, kako se mora ponašati i zaista se svi ponašaju u skladu sa tim suludim pravilima.
Problem je rješenje

Goco

  • Napredni član
  • **
  • Zahvale:
  • -Dao: 93
  • -Primio: 40
  • Postova: 58
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #6 : 15 Svibanj, 2020, 13:20:09 »
Ok, možda ne treba tražiti odgovarajuće ljude nego odgovarajući sustav odnosa. Npr. otvoriš li restoran, naći ćeš i kuhara i konobara i dobavljača namirnica i goste. Ne trebaš prvo naći sve te ljude pa onda dogovoriti s njima otvaranje restorana, pa se onda razočarati ako ovaj koji je obećao da će svaki dan jesti u restoranu odjednom odustane. Formiraš sustav odnosa i već će se naći ljudi koji se uklapaju u to. Otvoriš nogometni klub, klub umirovljenika... sve to bez ikakvih ljudi. Ljudi će doći. Klub će te nadživjeti, vjerojatno.

Zašto tako nešto ne ide sa ovim zajednicama o kojima govorimo? Vjerojatno nedostaje prototip. Za brak recimo imamo prototip. Klekneš pred djevojku, ili ona pred tobom, i zna se što slijedi. Eto ti zajednice. Ali, za pristupanje braku nas odgajaju od rođenja. Dječaci i djevojčice cijelo djetinjstvo gledaju svoje roditelje kao model odnosa, ili taj model gledaju na tv-u, ili uče u školi o tome, i onda jednog dana moraju samo odlučiti ulazeli u taj odnos ili ne. Ne moraju ga graditi, izmišljati, dogovarati. Model je tu, samo uđeš u njega ako ti odgovara.

Za neki lokalni kolektiv uglavnom nedostaje prototip. Za stvoriti jedan takav prototip, vjerojatno treba izuzetno sposobna osoba, dobra ideja, odličan marketing i mnogo sreće. Gle one tv farme, zadruge, big brotheri i slični reality show-ovi. Eto ti kolektiv koji mjesecima opstaje unatoč tome što su ljudi izrazito nekompatibilni. Formiran je model, svatko tko ulazi zna što ga čeka tamo, kako se mora ponašati i zaista se svi ponašaju u skladu sa tim suludim pravilima.
Nisu ti farme, zadruge i big brotheri dobri primjeri. Tamo su učesnici motivirani da privremeno učestvuju radi novčane naknade i slave. Za ostalo se slažem.

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1374
  • -Primio: 828
  • Postova: 2025
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #7 : 15 Svibanj, 2020, 14:30:38 »
Nisu ti farme, zadruge i big brotheri dobri primjeri. Tamo su učesnici motivirani da privremeno učestvuju radi novčane naknade i slave. Za ostalo se slažem.

Naravno, ali dobri primjeri su uglavnom izbrisani, ignorirani ili cenzurirani. Novčana naknada i slava su valute koje danas ljudima mnogo znače, a nekad su to bili hrana, sigurnost, interakcija. Formirati novu zajednicu u današnjim uvjetima, a nuditi samo stare valute, možda je u tome problem. Nitko među nama nije gladan, žedan, nikome nije život ugrožen, nikome ne nedostaje druženje niti informacije. Formiranje nove zajednice koja rješava nepostojeće osobne probleme je samo igra, nije to ozbiljna stvar. Neozbiljne su i te tv zajednice, ali one bar postoje jer rješavaju konkretne i postojeće probleme. Prije svega, problem tv kuće kako povećati gledanost i zaraditi novce. Problem posrnulih zvjezdica zbog gubitka slave, možda za neke i problem gubitka identiteta u masi sličnih prolaznika.

Kada mi govorimo o nekoj hipotetskoj zajednici koja je osnovana kako bi zadovoljila osobne potrebe članova bez štete po druge zajednice i okoliš u cjelini, onda ne možemo samo tako izbaciti najvažniju stvar, a to su potrebe. Mi ne govorimo o istim ljudima ni istim problemima kao što su ti tv sudionici, ali morali bi barem znati koje su onda potrebe u pitanju. Npr. ja danas sjedim u firmi nakon skoro 2 mjeseca aktivnog života na selu. Osjećam se vrlo loše. Nedostaje mi kretanje, prirodni okoliš, uzbuđenje i zadovoljstvo zbog malih dnevnih postignuća. To su moje potrebe, i one danas nisu zadovoljene. Zajednica koja bi mi nudila takve aktivnosti, za mene bi imala prihvatljivu valutu kojom me "kupuje". Ali, ja prije 10 godina nisam ni znao za tu svoju potrebu. Tada mi nitko ne bi mogao "podvaliti" da se radije hvatam motike nego olovke. Tada su me mogli kupiti jedino novcem i jeftinim gradskim čarima.

Što želim reći? Možda nije ni loše krenuti sa nekim kolektivom koji se vrti oko novca ili neke druge gluposti koja je ljudima draga, a onda ljude uvoditi u otkrivanje drugih, izvornijih potreba.

PS: Čak me danas počela noga boljeti. Boli me stopalo već više od godine dana, čekam terapiju. Terapija otkazana zbog korone. Odem na selo, po cijele dane na nogama, noga me prestala boljeti. Već zaboravio da sam imao problem. I evo ti vraga, danas sjedim, samo sjedim, i počela me noga boljeti na istom mjestu.
« Zadnja izmjena: 15 Svibanj, 2020, 14:54:14 Nikola »
Problem je rješenje

Goco

  • Napredni član
  • **
  • Zahvale:
  • -Dao: 93
  • -Primio: 40
  • Postova: 58
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #8 : 17 Svibanj, 2020, 08:09:40 »
Znam da to nije to i da se ti ne slažeš ali ja jedino vidim samog sebe u svojoj drvenoj kućici u šumskom vrtu. I to tek od mirovine za 9 godina.  To je realnost i tako stoje stvari. To neće spasiti svijet ali će spasiti mene.

Harp

  • Global Moderator
  • V.I.P.
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 0
  • -Primio: 333
  • Postova: 271
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #9 : 18 Svibanj, 2020, 13:54:38 »
Na zajednicu gledam kao na neku stvar, posao ili djelovanje (prema tocno preciziranom cilju) od grupe ljudi koji imaju osjecaj pripadnosti dok to rade. Tako je po meni i ucenici u skolskom razredu, zaposlenici na poslu, sportasi u klubu i vojnici u vojsci isto predstavljaju jedan oblik zajednice kao i ekipa iz ulice (poradi igre), prijatelji i poznanici poradi druzenja. Zajednice mogu postojati u vrlo kratkom vremenu, dok se ne postigne odredjeni cilj, makar se ljudi ne poznaju. Bitno je da imaju isti osjecaj pripadnosti (ili motiv) u tom nekom poslu. Dakle ako nesto radite i u prolazu zastane grupica ljudi da vam pomogne (makar to ne trazite niti ih poznajete) ukoliko pristanete na to tvori se zajednica koja traje do zavrsetka posla ili dijela posla. Svaki pojedinac je samo u trenutnom vremenu pripadnik samo one zajednice ciji cilj istodobno promice, pa tako zaposlenik iza posla moze otici u vecernju skolu, trenirati s prijateljima i na kraju zavrsiti u birtiji s ekipom. Za neku manju zajednicu koja bi se mogla cesce sastati nuzno je da se ljudi poznaju, da su u neposrednoj blizini i da su u to vrijeme slobodni od drugih obaveza.

www.youtube.com/embed/keIJiSxWJPM
Rakov potok - djelo


Potrebe su vazan dio opstanka neke zajednice, medjutim to je nasirok pojam jer jednu potrebu se moze zadovoljiti na vise razlicitih nacina. Isto tako ukoliko kreiras nepresusnu potrebu za novcem, ljude lako mozes izmanipulirati da stalno rade na relaciji kuca-posao i da nemaju energije za nista drugo. Kako uopce neki pojedinac zna sto je njemu njegova potreba, a da to nije drustveno nametnut obrazac ponasanja? Novac, zdravlje, moc, polozaj, potreba za iskoristavanjem, potreba za biti korisnim, potreba za stvaranjem viskova, potreba za udaljavanjem od svog zivota? Zajednica se i formira da se zadovolji necija potreba, pristupanjem u takvu zajednicu se ista potvrdjuje. Netko ima potrebu da sagradi kucu, a netko drugi, u isto vrijeme ima potrebu da (mu) pomogne, da zaradi ili da se okoristi na neki drugi (necasni) nacin.

Jasno, ono sto nisam spomenuo u pocetnom postu, je da pojedinac ne moze u bilo kojem trenutku birati u sto zeli ulagati svoju energiju i na koji nacin zivjeti. Jako mnogo ovisi o obitelji koja mu je (ili nije) stvorila neki temelj, polaznu tocku. Konkretno mislim na svijest gdje se zapravo nalazi, znanje sto bi trebao ciniti (ili barem smjer) i savjest na koju se odnosi kroz zivot prema sebi i prema drugome. Nakon neke godine zivota (a to je u relativnoj mladosti, prije nego aktivno pocne ulagati energiju u neku zajednicu) covjek jednostavno mora nastaviti onim putem u koji je prethodno ulozio sve svoje vrijednosti, jer mu o tome ovisi egzistencija. To je tako jer je drustvo tako necasno uredjeno, na principu prevare i drigih mehanizama kojim ce utjecati na zivot novog bica kojem je svrha vec predodredjena. Preokret vrbovanih pripadnika u krivo vrijeme i jos ako je potkovan rigidnim stavom i inatom moze zavrsiti samo s jos vecom stetom za tog pojedinca. U danasnjem drustvu zapravo bas i ne postoje uvjeti da se isprave losi utjecaji istog, kako sam napisao ako se ne poklope pretpostavke koje se svakodnevno i namjerno zatiru, medjutim postoje nacini da se "nezagadjena" djeca usmjere prema pravom putu - postavljanjem ispravnog sustava vrijednosti, prepoznavanjem, oznacavanjem i odbacivanjem suptilnog nametanja drustvenih normi i modela.
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.   - S. Beckett

Nikola

  • Admin
  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 1374
  • -Primio: 828
  • Postova: 2025
Odg: Od zajednice do zajednice
« Odgovori #10 : 19 Svibanj, 2020, 13:18:20 »
Citat
Na zajednicu gledam kao na neku stvar, posao ili djelovanje (prema tocno preciziranom cilju) od grupe ljudi koji imaju osjecaj pripadnosti dok to rade.

To je veoma suvremeno shvaćanje i mislim da nije baš u skladu sa ljudskom prirodom. Ljudi su skloni da formiraju zajednice samo zato da budu dio zajednice. Kasnije rade razne stvari kako bi zajednica opstala, često i na njihovu (osobnu) štetu. Ako ljudi ne mogu formirati zajednicu sa ljudima, onda formiraju sa životinjama. Mnogi ljudi prihvate kućnog ljubimca kao člana obitelji, često i više njih. Rade da bi osigurali hranu za čopor pasa, a zauzvrat dobivaju jedino pripadnost tom čoporu. U suvremenom društvu ta potreba da se bude dijelom zajednice obično je zadovoljena, kao što si spomenuo, ljudi su na sve strane uključeni u razne zajednice. Većina tih zajednica ne pruža baš sve što je ljudima potrebno, pa će oni i dalje imati sklonost da se uključuju u druge zajednice kako bi nadomjestili neki detalj koji im nedostaje, ali to je ono što mislim da nije dobro.

Usporedio bih to sa vezom sa jednom djevojkom ili njih 10. Jasno da ni jedna neće imati sve što ima njih 10, ali ako si u vezi sa jednom, onda prihvaćaš sve njene prednosti i nedostatke i ne razmišljaš previše o tome, jednostavno uživaš (ili trpiš). Ako si sa mnogo njih, onda ni jedna ne znači ništa posebno, koristiš dok imaš neki interes i lako ju zamjeniš drugom koja nudi nešto novo. Promiskuitet po pitanju zajednica je vrlo popularan i opće prihvaćen, ali nije za svakoga.
Problem je rješenje


 

Powered by EzPortal