Zapamti

"Ako je netko umoran da ti dade osmijeh, daj ti njemu svoj."

Autor Tema: Invanzivnost biljaka  (Posjeta: 9460 )

kad budu gorjeli gradovi

  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 316
  • -Primio: 563
  • Postova: 831
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #15 : 15 Siječanj, 2014, 12:00:59 »
Citat
Ako bismo neko područje dovoljno dugo ostavili samo sebi na brigu i dopustili mu da se samoreguliše, mislim da ovi useljenici ne bi imali šansu pored autohtonih vrsta koje se već milionima godina prilagođavaju uslovima u ovom podneblju.

ovo bi bilo super kad bi bilo tačno ali nažalost daleko je od istine. šumski ekosistem kada se jednom uništi (a balkan i praktično čitava evropa osim krajnjeg sjevera su nekad bili prekriveni šumom) zbor erozije zemljišta i drugih razloga praktično se nikad više ne vraća u prvobitno stanje. ovi useljenici nemaju šansu samo u primordijalnom ekosistemu - šumi.

Citat
Naravno, ukoliko nije došlo do potpunog genocida lokalnih vrsta, podvrsta i varijeteta.

pa jel nije došlo?? u nekim dijelovima dalmacije ailanthus altissima je skoro jedina vrsta, slično je i u dijelovima slavonije sa vrstom polygonum iaponicum. ako to nije genocid ne znam šta je.

javorka

  • Zaslužni član
  • ***
  • Zahvale:
  • -Dao: 127
  • -Primio: 86
  • Postova: 163
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #16 : 15 Siječanj, 2014, 12:25:28 »
Citat
Ako bismo neko područje dovoljno dugo ostavili samo sebi na brigu i dopustili mu da se samoreguliše, mislim da ovi useljenici ne bi imali šansu pored autohtonih vrsta koje se već milionima godina prilagođavaju uslovima u ovom podneblju.

ovo bi bilo super kad bi bilo tačno ali nažalost daleko je od istine. šumski ekosistem kada se jednom uništi (a balkan i praktično čitava evropa osim krajnjeg sjevera su nekad bili prekriveni šumom) zbor erozije zemljišta i drugih razloga praktično se nikad više ne vraća u prvobitno stanje. ovi useljenici nemaju šansu samo u primordijalnom ekosistemu - šumi.

Citat
Naravno, ukoliko nije došlo do potpunog genocida lokalnih vrsta, podvrsta i varijeteta.

pa jel nije došlo?? u nekim dijelovima dalmacije ailanthus altissima je skoro jedina vrsta, slično je i u dijelovima slavonije sa vrstom polygonum iaponicum. ako to nije genocid ne znam šta je.

Potpuno se slažem - dugogodišnjim promatranjem svih dijelova lijepe naše, a pogotovo dalmacije i slavonije te sada moslavine ustanovila da ove invanzivne bilje ništa ne zaustavlja. Šire se i šire i baš im je dobro, a ljudi lijeni da tome stanu na kraj na samom početku kada se takva invazivna biljka pojavi u njihovom kraju.

m2

  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 267
  • -Primio: 332
  • Postova: 833
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #17 : 15 Siječanj, 2014, 15:31:14 »
Citat
Ako bismo neko područje dovoljno dugo ostavili samo sebi na brigu i dopustili mu da se samoreguliše, mislim da ovi useljenici ne bi imali šansu pored autohtonih vrsta koje se već milionima godina prilagođavaju uslovima u ovom podneblju.

ovo bi bilo super kad bi bilo tačno ali nažalost daleko je od istine. šumski ekosistem kada se jednom uništi (a balkan i praktično čitava evropa osim krajnjeg sjevera su nekad bili prekriveni šumom) zbor erozije zemljišta i drugih razloga praktično se nikad više ne vraća u prvobitno stanje. ovi useljenici nemaju šansu samo u primordijalnom ekosistemu - šumi.

Citat
Naravno, ukoliko nije došlo do potpunog genocida lokalnih vrsta, podvrsta i varijeteta.

pa jel nije došlo?? u nekim dijelovima dalmacije ailanthus altissima je skoro jedina vrsta, slično je i u dijelovima slavonije sa vrstom polygonum iaponicum. ako to nije genocid ne znam šta je.

Potpuno se slažem - dugogodišnjim promatranjem svih dijelova lijepe naše, a pogotovo dalmacije i slavonije te sada moslavine ustanovila da ove invanzivne bilje ništa ne zaustavlja. Šire se i šire i baš im je dobro, a ljudi lijeni da tome stanu na kraj na samom početku kada se takva invazivna biljka pojavi u njihovom kraju.

Bilo bi "dobro" da je "samo" na kopnu...

...a svakodnevno se susrećemo i s babuškom i sunčanicom, ribljim korovom u našim slatkim vodama. U Mediteranu, pa tako i u Jadranu, velike probleme stvaraju tropske alge Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa koje se naglo šire podmorjem u kojem ih nikada ranije nije bilo...

http://www.pijanitvor.com/archive/index.php/t-1556.html

javorka

  • Zaslužni član
  • ***
  • Zahvale:
  • -Dao: 127
  • -Primio: 86
  • Postova: 163
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #18 : 15 Siječanj, 2014, 17:44:23 »

 Kako stati na kraj tom ludilu? Jednog dana više nećemo imati našu lijepu nego nešto strano, nepoznato i nedobro.

Lonjsko polje je amorfa osvojila. Pčelari kažu da njima to odgovara jer da im pčele imaju dobru pašu. Još kada bi pustile i koze u polje da to brste bilo bi bar neke koristi iako je bilo mnogo bolje bez te amorfe.


buza

  • Punopravni član
  • *
  • Zahvale:
  • -Dao: 45
  • -Primio: 18
  • Postova: 28
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #19 : 15 Siječanj, 2014, 21:28:24 »
Citat
Ako bismo neko područje dovoljno dugo ostavili samo sebi na brigu i dopustili mu da se samoreguliše, mislim da ovi useljenici ne bi imali šansu pored autohtonih vrsta koje se već milionima godina prilagođavaju uslovima u ovom podneblju.

ovo bi bilo super kad bi bilo tačno ali nažalost daleko je od istine. šumski ekosistem kada se jednom uništi (a balkan i praktično čitava evropa osim krajnjeg sjevera su nekad bili prekriveni šumom) zbor erozije zemljišta i drugih razloga praktično se nikad više ne vraća u prvobitno stanje. ovi useljenici nemaju šansu samo u primordijalnom ekosistemu - šumi.

Imao sam priliku vidjeti neke stare bagrenjake u pojasu graba i kitnjaka koje su preuzeli lipa, grab i poneki hrast (tu dugo nisu zalazili ni čovjek ni stoka), u kojima praktično nema podmlatka bagrema. Ambroziju takođe nikada nisam vidio na parceli koja nije obrađivana više od tri-četiri godine. Pored puta kojim svakodnevno prolazim, u pojasu nasipa između puta i šume širokom oko 10m do prije nekih 9 godina nije bilo praktično nista drugo osim japanskog dvornika i među njim nekoliko skupina Helianthus tuberosus-a. Pošto se svake godine dio koji se održava sužava prema putu, pojas ovih alohtonaca se sveo na nekih 3m uz put, dok je ostatak prema šumi već zauzelo autohtono šiblje/žbunje (pasdrijen, lijeska, krušina,...) sa pokojim mladim jasenom, vrbom, itd. Ne kažem da je taj proces brz, pogotova sa aspekta čovjeka, ali se dešava.

Citat
Naravno, ukoliko nije došlo do potpunog genocida lokalnih vrsta, podvrsta i varijeteta.

pa jel nije došlo?? u nekim dijelovima dalmacije ailanthus altissima je skoro jedina vrsta, slično je i u dijelovima slavonije sa vrstom polygonum iaponicum. ako to nije genocid ne znam šta je.


Glavni uzrok neobnavljanja autohtone vegetacije u Dalmaciji jeste upravo erozija tla poslije krčenja klimatogenih šuma. Vrste makije i gariga koje su zauzele njihovo mjesto se karakterišu malim godišnjim prirastom biomase, pa je i količina uginulih biljnih ostataka u toku godine mala, a samim tim i brzina pedogeneze. Još kad se tu pridodaju i skoro redovni požari i pritisak ispaše... Tu bi Ailanthus čak mogao svojom lisnom masom biti i od pomoći u formiranju malo debljeg zemljišnog pokrova i izmjeni vodnog režima područja. A genocid nije potpun (ima nade) sve dok ima i onih jadnih Q. ilexa i Q. troiana u neprohodima makije, koji, uzgred rečeno u uslovima u kojim žive ne mogu biti čak ni blijeda sijenka svojih vrlih predaka, ali čuvaju još uvijek negdje te gene.

kad budu gorjeli gradovi

  • Legenda foruma
  • *****
  • Zahvale:
  • -Dao: 316
  • -Primio: 563
  • Postova: 831
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #20 : 15 Siječanj, 2014, 22:15:50 »
Citat
Imao sam priliku vidjeti neke stare bagrenjake u pojasu graba i kitnjaka koje su preuzeli lipa, grab i poneki hrast (tu dugo nisu zalazili ni čovjek ni stoka), u kojima praktično nema podmlatka bagrema. Ambroziju takođe nikada nisam vidio na parceli koja nije obrađivana više od tri-četiri godine. Pored puta kojim svakodnevno prolazim, u pojasu nasipa između puta i šume širokom oko 10m do prije nekih 9 godina nije bilo praktično nista drugo osim japanskog dvornika i među njim nekoliko skupina Helianthus tuberosus-a. Pošto se svake godine dio koji se održava sužava prema putu, pojas ovih alohtonaca se sveo na nekih 3m uz put, dok je ostatak prema šumi već zauzelo autohtono šiblje/žbunje (pasdrijen, lijeska, krušina,...) sa pokojim mladim jasenom, vrbom, itd. Ne kažem da je taj proces brz, pogotova sa aspekta čovjeka, ali se dešava.

ne kažem da nema tih slučajeva, ali su oni stvarno zanemarljivi (bar ja ne znam za njih).  ne vidim kako bi bilo šta spontano potisnulo bagrem osim ako teren nije pod vodom bar nekoliko mjeseci godišnje što mu je jedan od ograničavajućih faktora. ja sam viđao i poprilično stare šume čistog bagrema (oko 40 god.) sa zovom u donjem spratu.

Citat
Glavni uzrok neobnavljanja autohtone vegetacije u Dalmaciji jeste upravo erozija tla poslije krčenja klimatogenih šuma. Vrste makije i gariga koje su zauzele njihovo mjesto se karakterišu malim godišnjim prirastom biomase, pa je i količina uginulih biljnih ostataka u toku godine mala, a samim tim i brzina pedogeneze. Još kad se tu pridodaju i skoro redovni požari i pritisak ispaše... Tu bi Ailanthus čak mogao svojom lisnom masom biti i od pomoći u formiranju malo debljeg zemljišnog pokrova i izmjeni vodnog režima područja. A genocid nije potpun (ima nade) sve dok ima i onih jadnih Q. ilexa i Q. troiana u neprohodima makije, koji, uzgred rečeno u uslovima u kojim žive ne mogu biti čak ni blijeda sijenka svojih vrlih predaka, ali čuvaju još uvijek negdje te gene.

problem sa ailanthus altissima nije samo njegov uspjeh na erodiranim terenima, već i što mu idu na ruku klimatske promjene - svakog ljeta temperature su sve veće a kiše sve manje, što autohtone vrste mnogo teže podnose i nemaju baš nekakvu šansu. ja sam ga viđao i na terenima na kojim nema erozije gdje formira guste šikare (napušteni voćnjaci i poljoprivredni tereni, pašnjaci i sl.). još jedan problem je što je alelopat znači praktično ništa nema pored njega šansu.

naravno problem ostaje prisutan samo tamo gdje boravi čovjek. kao što sam već napominjao par puta po mojim zapažanjima, invazivne vrste prate čovjekove korake i rastu samo u njegovom prisustvu. znači sve dok budemo uvažavali ovu činjenicu i dijelove prirode ostavljali na miru ima nade.

javorka

  • Zaslužni član
  • ***
  • Zahvale:
  • -Dao: 127
  • -Primio: 86
  • Postova: 163
Odg: Invanzivnost biljaka
« Odgovori #21 : 16 Siječanj, 2014, 12:06:00 »
Evo nešto novo za mene, a nadam se da ima još onih kojima će ovo biti novina i možda im nečemu i posluži.

Japanski dvornik - dar prirode ili korov?

(Japanski dvornik - Polygonum cuspidatum, oko latinskog naziva biljke se vode sporovi pa je poznat i pod nazivima Fallopia japonica odnosno Reynoutria japonica)

"Japanski dvornik je česta višegodišnja biljka, koja može narasti do 3 metra visine, a u svijetu je
poznatija kao američki ili meksički bambus zbog oblika stabljike čiji članci samo podsjećaju na pravi bambus.
Iz svog prirodnog staništa u istočnoj Aziji, krajem 19. st. unesen je u Sjevernu Ameriku i Europu (1825. g.) radi sprječavanja erozije i u hortikulturne svrhe. Koristio se kao ukrasna biljka za perivoje, te gradske i seoske vrtove u kojima se i danas ponegdje može pronaći kultivar ‘Variegata’ bijelo prošaranih listova. Od 15 vrsta iz roda dvornika, samo japanski (Reynoutria japonica, syn. Fallopia japonica) pokazuje osobine korova. Nekad se uzgajao kao krmno bilje slično kao sahalinski dvornik (R. sachalinensis) kojeg nalazimo samo kao ostatak stare kulture jer se sam neovisno od čovjeka uglavnom ne širi. Kod nas je zamijećen 1970. g. uz rubove šume Maksimir. Budući da je osjetljiv na vapnenasto tlo, u novije vrijeme je uočeno da se naglo širi po cijeloj Hrvatskoj vjerojatno zbog sve jačeg utjecaja kiselih kiša.
Biološki pročišćivač
Japanski dvornik ima sposobnost nakupljanja (akumulacije) teških metala. Dobro upija teške metale bakar i olovo, a pogotovo cink i kadmij tzv. hyper-accumulator – uspješno živi i cvjeta bez popratnih efekata, stoga je pogodan za pročišćavanje (dekontaminaciju) i bioobnovu zagađenih staništa teškim metalima poput cinka i kadmija. Listovi japanskog dvornika su široko ovalni, pa ga ponegdje nazivaju slonovo uho ili magareća rabarbara. Radi se o trajnoj grmolikoj biljci s jednogodišnjim stabljikama, koje su snažne i šuplje, a u gornjem dijelu razgranate i često posute crvenkastim pjegama. Listovi su od 6 do 10 cm dugi i do 10 cm široki, te čvrsti, široko ovalni, na bazi malo podrezani, a naglo se sužavaju u šiljasti vrh. Plodovi su 0,5 cm veliki sjajni trostrani oraščići. Biljka se uspješno razmnožava kako sjemenom tako i reznicama rizoma - korjenjacima.
Jestiv i ljekovit
U proljeće se mlade stabljike mogu koristiti kao povrće okusa sličnog šparogama. Koriste se do 1,5 cm debeli, sočni, člankoviti i šuplji proljetni izdanci s još nerazvijenim listovima. Beru se u ožujku i travnju. Dovoljno je samo 5 minuta kuhanja da bi se izdanci mogli poslužiti. Imaju dosta kiselkasti okus te miris po kuhanom klipu kukuruza. Bogati su izvor vitamina C, ali zbog prisutnosti oksalne kiseline ovo izdašno divlje povrće ne treba konzumirati u pretjeranim količinama. Biljka posjeduje snažno antigljivično (antimikrobno) djelovanje, a služi i pčelarima kao važan izvor nektara za pčele u vrijeme kad malo drugih biljaka cvate, a proizvodi se i dobar med koji se na sjeveroistoku SAD-a naziva bamboo. Japanski dvornik pozitivno utječe na mogućnost tretiranja
neuroloških bolesti poput Parkinsonove ili Huntingtonove, te smanjuje rizik za razvoj dijabetesa i pretilosti. Istraživanja provedena na miševima rezultirala su njihovom udvostručenom fizičkom
izdržljivošću. Druga tvar koju japanski dvornik sadrži je emodin, koji se u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini koristi zbog blagog prirodnog laksativnog djelovanja, odnosno protiv probavnih tegoba. Zbog izuzetnog invazivnog širenja u engleskom govornom području dobio je naziv japanski korovski čvor, zahvaljujući preživljavanju i širenju neovisno o intenzitetu čupanja i košenja. Korjenje čini sklop isprepletenog i iznimno žilavog sustava rizoma koji rastu oko 7 metara u širinu te čak 3 m u dubinu, dok su istovremeno otporni na temperature do -35 °C. Iskorjenjivanje je moguće samo primjenom herbicida u vrijeme cvatnje krajem ljeta ili početkom jeseni. Dobre
rezultate dalo je prskanje listova morskom vodom što je ekološki mnogo prihvatljivije."

(izvor:gospodarski list - broj 8/2011.


 

Powered by EzPortal