Igra, rad i zabava
Da nesto napisem o tome, prvo treba znati definirati pojmove, sto je to igra, a sto rad, odnosno zabava. Kako ne bi skrenuo na tudje definicije iz raznih rjecnika, posluzitu cu se zapazanjem i zakljuciti: kada se dijete zabavlja, kazemo da se igra, a kada se odrasli zabavljaju kazemo da nesto rade. Zabava je djelovanje koje pritom ispunjava volju za nastavkom cinjenja te i takve vrste rada ili igre, uglavnom bez stvarne potrebe.
Odmah primjetimo da je djetetu dovoljna igracka, kakva loptica ili lutkica da se satima zabavlja, cak niti to - naci ce igru s kakvom grancicom, kamencicem ili mravom - dok je odraslome potreban npr. aparat za zavarivanje, prsluk pun djepova s remencicima, puska s snajperom, kompjuter i novac. U biti, sve isto samo mnogo skuplje (kako bi ga i drugi mogli iskoristiti zbog zelje za zabavu).
Origami kokoš od papira #2304
Da se netko odmah ne uvrijedi, jer mnogi ljudi se doslovno pate na svojim poslovima ili "igrama", ali ako dublje udju u samu bit, vidjeti ce da je sve pocelo iz neke zainteresiranosti, volje, necega sto ako se izolira od drugih okolnosti je bila cista zabava, interes za time. Na kraju se samo vidi kako je netko placen da se igra, a netko da se pati, makar oba dozivljavaju samo da rade neki vazan posao. No, u oba slucaja je po volji onoga tko svako jutro se oblaci i obuva cipele, dolazi da ponovno radi to isto.
Mnogi vide neku vrstu zabave ukoliko se osjete ili prikazu mocnijima, spretnijima, boljim od drugih, ili "u pravu". Npr bilderi, policajci, sportasi, missice... zato to i rade. Mislite li da mladi zidar ili vodoinstalater nema osjecaj da je izuzetno sposoban i vrijedan u obavljanju svog posla?
Da li je njemu posao i usputni izazovi - zabava ili patnja?
Sve do jednog trenutka, prijelomnog trenutka zasicenja... niti jedna igra ne moze stalno iznova i iznova biti zabavna, vec malo po malo - neprimjetno - pocinje biti opterecenje, pa patnja.
Isto kao sto i dijete iz svog "roza svijeta" malo po malo uvidja realnost koja ga okruzuje...
Zabava uz rad je nuzna za covjeka, kazu da se tako odrzava zdravlje. Neki to nazivaju kao hobi, rad po volji u "slobodno vrijeme".
Na primjer, onome covjeku koji je napravio otok Ruzu u medjunarodnim vodama, makar se naradio kako umno tako i fizicki, sigurno se pritom zabavljao i bio ponosan na svoj rad, bas kao i oni koji su dobili dozvolu da mu to sve dignu u zrak s pola tone eksploziva. Takve prilike, takva zabava se "ulovi" samo jednom u zivotu i niposto se ne propusta, i na jednoj i na drugoj strani.
Na tim "rijetkim" i mocnim "ovlastenjima" je utemeljen interes odnosno motivacija pogodnog pojedinca za prijavljivanje u vojsku, policiju, politiku, mafiju i slicnim poslovima na kojim se u samom startu prekriva tudja volja svojom, a svoja odbacuje, uz poznatu mantru "samo radim svoj posao" i "nekome sam koristan", zaboravljajuci moral, ljudskost i jutarnje vezanje cipela koje vodi do vec poznatog posla...
Ipak, ponekad se ljudi i zapitaju o tome sto cine i s cime ispunjavaju svoje, a sto unose u tudje zivote samo zbog svoje odluke da ce i danas nastaviti raditi isto ono sto i jucer, da se nece razvijati, primjecivati, uciti, mijenjati se na bolje, vec ostati isti u poznatom - bas kako nadredjeni od njih trazi - treba li osobna zabava biti utemeljena na tudjoj patnji i iskoristavanju, da li je to jos uvijek ono sto ispunjava pojedinca ili je to samo odraz stare kolotecine koju drustvo promovira kako bi zastitilo poredak od promjene?
Tema: Igra, rad i zabava (Pročitano: 320 puta)
