Odrzivi napredak u animiranom obliku

[Harp]

Par vizualiziranih djela istog autora u pogledu na sadasnje drustvo.

https://www.youtube.com/watch?v=WfGMYdalClU
MAN

https://www.youtube.com/watch?v=e9dZQelULDk
Happiness

https://www.youtube.com/watch?v=jid2A7ldc_8
Wake Up Call


Razmisljam, da li takav osvrt doprinosi osvjestenosti situacije i pozitivne promjene prema sanaciji, ili ostavlja jos dublju depresiju i beznadje u smislu "pa ja tu nista ne mogu". Ukoliko je vjerovati brojacu posjeta, mnogo ljudi je pogledalo film, ali i dalje postoji sve veca i veca podloga za napraviti novo djelo slicnog sadrzaja, jednako "zabavno".
Kako sam negdje procitao komentar nekog sluzbenika u smislu: gradjani nas hvale, gradjani nas kude, ali sve je to svejedno dok god rade i odnose se na nas.

[TB]

doprinosi osvjestenosti situacije i pozitivne promjene prema sanaciji ali opet treba imati na umu strukturu populacije koja je više manje ista tijekom cijele povijesti.

[Nikola]

Ovakve filmove gledaju samo oni koji se već slažu s takvim razmišljanjem. Za ostatak populacije postoje neki drugi filmovi. Moguće je da se nekom (vjerojatno mladom) pojedincu preokrene pogled na svijet nakon što pogleda takav film ali to je vrlo rijetko i ta osoba mora već unaprijed biti sklona alternativnom mišljenju.

Osnovni razlog što ovakvi ili neki slični projekti ne mijenjaju situaciju je po meni što ne pogađaju bit problema. Problem leži u civilizaciji, ciliviliziranosti pojedinca. Umjetne tvorevine (države i sl) s prevelikim brojem beznačajnih pojedinaca koje su u stalnim sukobima i nadmetanjima. Mislim da ne možeš biti pripadnik zajednice koja želi poraziti drugu zajednicu, i istodobno nastojati spasiti svijet. Spašavanje svijeta je poraz civiliziranog čovjeka, tako da svi oni "ekološki osviješteni" pojedinci djeluju poput sabotera vlastite zajednice. Pri tom sabotiranje vlastite zajednice nema smisla jer bi u slučaju poraza brzo bila zamijenjena drugom manje osviještenom zajednicom.

[Harp]

Pojmu civilizacije nisam se previse posvetio, ali kada si ga vec spomenuo naisao sam na jednu knjigu od Daniela Quinna "izvan civilizacije", koja nudi vidjenje rjesenja u napustanju iste.

"U utopijskom scenariju vi skupite svoje prijatelje, opremite se poljoprivrednim alatkama, nađete djelić raja u divljini gdje možete pobjeći od svega. Ova iznošena stara maštarija jako je privlačna jer ne zahtijeva vlastitu maštu (budući je već izmaštana) te je može ostvariti svatko s dovoljno sredstava i ponekad će djelovati više od nekoliko mjeseci. Predložiti je kao opće rješenje za šest milijardi ljudi bio bi svevremenski rekord u ludosti.
Civilizacija ne predstavlja zemljopisno područje; to je društveno i ekonomsko područje gdje mase grade piramide za svoje faraone. Slično tome, izvan civilizacije nije zemljopisno područje već društveno i ekonomsko područje gdje ljudi u otvorenim plemenima slijede ciljeve koji mogu, ali i ne moraju biti prepoznatljivo «civilizirani».
Ne morate ići nikuda da iziđete izvan civilizacije. Morate početi stvarati život na drukčiji način."

prvobitna zajednica
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50878

pleme
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=48684


A po tvom misljenju, sto nekog pojedinca cini pripadnikom neke (necije) vizije, drustva?

[Nikola]

A po tvom misljenju, sto nekog pojedinca cini pripadnikom neke (necije) vizije, drustva?

Pa za početak, pojedinaca nikada nije smjelo ni biti. Ne u smislu u kojem danas imamo pojedince. Pojedinac je tek krhotina razbijene zajednice, plemena. Razbijanje plemena zamišljam kao rastavljanje organizma na sastavne djelove, organe, i onda čuvanje tih organa u nekim posudama u labaratoriju kako bi oni ostali živi, kako bi bili iskorišteni za neku drugu neprirodnu svrhu.

Sad, što nekog pojedinca čini baš pripadnikom društva, a ne neovisnom individuom ili pripadnikom izvorne zajednice. Prije svega, mislim da ga etiketiranje čini pripadnikom društva. Od najranije dobi, dijete se uči da je član svoje obitelji, da je stanovnik nekog grada i države, da je pripadnik nekog naroda i rase, pripadnik nekog spola, dobne skupine i sl. To stvori kaos u glavi, jer se ljudi rađaju sa sposobnošću da pripadaju samo jednoj skupini i točka. Dijete obuzdava svoje nagone kako bi moglo istodobno pripadati svim tim skupinama, kasnije biti član razredne zajednice, nogometnog kluba i sl. Dakle, već samim proglašavanjem pojedinca članom neke zajednice, on postaje članom te zajednice.

Slijedi ovisnost potaknuta benificijama. Neka zajednica (recimo država) osigura policijsku zaštitu pojedinca, nakon toga on se plaši biti bez takve zaštite. Sve što mu država pruži, istodobno stvara ovisnost o toj povlastici i umanjuje mogućnost pojedinca da se toj ovisnosti odupre.

Na kraju, dolazi indoktrinacija. Redovito slušanje crkvenih propovjedi pojedinca vrlo čvrsto drži u raljama vjerske zajednice. Redovito slušanje školskih predavanja, gledanje televizije ili čitanje novina, surfanje internetom, pojedinca drži paraliziranim, bez mogućnosti da uopće počne razmišljati o ovim stvarima.

Ipak, iako se neprirodne megazajednice doimaju vrlo učinkovitim sustavima, one su učinkovite jedino u krađi tuđih resursa. Stvorene su na robovlasničkim odnosima, zlostavljanju biljaka i životinja, a trenutno se hrane jedino crpljenjem fosilne energije budući da su resursi s površine planete odavno iscrpljeni. Upravo tu vidim povezanost između "uređenog društva" i ekološke katastrofe.

[Harp]

Citam tvoj post, ali ne mogu biti siguran da smo se razumjeli, odnosno nisam unutra nasao ono sto sam ocekivao po citatu
Kako mogu zakljuciti, navodis da je pripadnost dodijeljena pojedincu iskljucivo putem druge strane (preostale grupe 'pripadnika'), odnosno da od njenog shvacanja ili volje ovisi da li pojedinac 'je' ili 'tek ce' postati njen pripadnik. To ujedno implicira na to da pojedinac ne moze kreirati niti koju drugu zajednicu, odnosno pripradati bilo kojoj drugoj viziji izvan mogucnosti koje nudi 'postojeca', kao niti da istu moze napustiti bez 'odobrenja' drugih ljudi. Time pojedinac kao pripadnik, postaje puka potrosna stvar na potpunom raspolaganju ostalih pripadnika. U brosuri 'policija i gradjani', unutar samog uvoda u toboznje objasnjenje odnosa pojedinac-drustvo, navodi se da je uloga policije da osim izvrsavanja zakona, sprijecava i nepozeljnu pojavu 'samoorganiziranja gradjana', jer bi se time izgubio 'smisao' drzavnog uredjenja. Dakle, po tome proizlazi da se gore radi o dogmi gdje se pojedinca od malena uci da je kao lisen utjecaja na svoju pripadnost.

Po mom shvacanju, pripadati nekome ili necemu podrazumijeva da pojedinac potpuno jasno zna i osjeca da su unutar tog odnosa - i u zeljenoj mjeri - njegove vrijednosti ili viskovi postali kao korisni dio neke (necije) ideje kojoj i on sam izvorno tezi i da ostro zna prepoznati sto je to sto ga cini pripadnikom, da zna da li on 'u cijelosti' ili samo neki njegov pojedini dio pripada tome, pod kojim uvjetima, kao i kome ili cemu on to tocno pripada, sto je to. Unutar tog odnosa, to znanje treba biti jednoznacno i prisutno na obje strane.
Pojednostavnimo s primjerom ovog foruma, kao jednoj virtualnoj zajednici s svojim clanovima koji povremeno daju neku vrijednost ili nesto sto ce se tek kasnije u raspravi/doradi/pokusu/iskustvu/poboljsanju/i sl. kristalizirati u jos jasniji doprinos ostalima.

[Nikola]

Formiranje zajednica o kakvima maštaju anarhisti ili permakulturnjaci je prilično rijetko, i uglavnom ne uspjevaju opstati. Problem je što takva zajednica obično bude prepoznata kao prijetnja državnom poretku, pa ju država dosta brzo razori. Ako nije prepoznata kao prijetnja, onda se ili radi o nekom beznačajnom mikro projektu, ili se novonastala zajednica ponaša u skladu sa željama države. Primjer za prvo su neka "eko-sela" koja su dovoljno neatraktivna većini i ne mogu pokrenuti masovnije trendove napuštanja civilizacije. Primjer za drugo su npr. takozvana "tajna društva", kraljevske ili tajkunske obitelji i sl.

Pravu prijetnju državi predstavljaju zajednice poput Waco, koje imaju sposobnost da privuku više desetaka ili stotina sljedbenika, koji onda formiraju neki oblik autonomije od matičnog sustava. Kada bi recimo neko "beznačajno" eko selo sa par stotina stanovnika prestalo slati djecu u državnu školu i odlučilo samostalno ih educirati, kada bi samostalno pisali i provodili vlastite zakone, kada bi prestali plaćati porez ili nedajbože spriječili policijskog djelatnika da uđe u selo, vjerojatno bi ih snašla slična sudbina kao i Waco zajednicu, koju je američka vlada pregazila tenkovima, a ljude, žene i djecu žive zapalila u tom njihovom kompleksu.


U nekom idealnom svijetu, u kojem bi bilo dozvoljeno formirati slobodnu zajednicu, nas nekolicina bi se mogla sastati, dogovoriti na kojim temeljima ćemo graditi zajednicu, od čega će ta zajednica živjeti, te nakon toga objaviti kako više ne pripadamo matičnoj zajednici nego smo se izdvojili u autonomnu. To bi onda bilo podržano od matične zajednice i drugih manjih "susjednih" zajednica, jer to bi bilo shvaćeno kao rađanje novog života. Takva manja zajednica bi posve sigurno mnogo učinkovitije gospodarila dostupnim resursima, dakle manje bi se trošilo, pa bi i "napredak" bio održiviji. Na žalost, za sad takve zajednice predstavljaju opasnost za matičnu, zato ih i nema.

[andjelkoasa]

Po mom shvacanju, pripadati nekome ili necemu podrazumijeva da pojedinac potpuno jasno zna i osjeca da su unutar tog odnosa - i u zeljenoj mjeri - njegove vrijednosti ili viskovi postali kao korisni dio neke (necije) ideje kojoj i on sam izvorno tezi i da ostro zna prepoznati sto je to sto ga cini pripadnikom, da zna da li on 'u cijelosti' ili samo neki njegov pojedini dio pripada tome, pod kojim uvjetima, kao i kome ili cemu on to tocno pripada, sto je to. Unutar tog odnosa, to znanje treba biti jednoznacno i prisutno na obje strane.

Kada bi recimo neko "beznačajno" eko selo sa par stotina stanovnika prestalo slati djecu u državnu školu i odlučilo samostalno ih educirati, kada bi samostalno pisali i provodili vlastite zakone, kada bi prestali plaćati porez ili nedajbože spriječili policijskog djelatnika da uđe u selo, vjerojatno bi ih snašla slična sudbina kao i Waco zajednicu, koju je američka vlada pregazila tenkovima, a ljude, žene i djecu žive zapalila u tom njihovom kompleksu.

Tu je negdje  u sredini istina. Ali mi se čini da je ova druga tvrdnja 'lakše' izvediva, koliko samo problema ima Aljoša u ostvarivanju svojih prava kao 'čovjek' a ne 'osoba'. Koliko bi tek bilo problema za dokazati neku 'zajednicu' neovisnu od 'države'. Država nas se neće tek tako odreći jer smo izravan izvor prihoda za uhljebe.

[Nikola]

Tu je negdje  u sredini istina. Ali mi se čini da je ova druga tvrdnja 'lakše' izvediva, koliko samo problema ima Aljoša u ostvarivanju svojih prava kao 'čovjek' a ne 'osoba'. Koliko bi tek bilo problema za dokazati neku 'zajednicu' neovisnu od 'države'. Država nas se neće tek tako odreći jer smo izravan izvor prihoda za uhljebe.

Aljoša ima svako (prirodno) pravo da živi kao slobodan čovjek, i pri tom nikome ne čini nikakvu štetu. Pa opet mu je država sjela za vrat. To je zato što je potencijalno vrlo štetan za državu, ako mu ona dopusti da se od nje odvoji bez nekih negativnih posljedica. Zajednica koja bi pokušala isto, bila bi trenutno shvaćena kao teroristička organizacija. Imamo primjer onih "Earth Liberation Front", koji su kampirali na ulazu u šumu kako bi spriječili sječu, bušili gume na vozilima, na kraju dizali u zrak vozila i poslovne objekte firmi koje su prepoznate kao posebno štetne za prirodu. Proglašeni su terorističkom organizacijom i država je udarila svim dostupnim sredstvima po njima. Zato ako već netko osnuje potencijalno samostalnu zajednicu, preporučam da ne započinje odmah sa sukobom . Bolje se razvijati u nekom obliku saveza sa matičnom zajednicom, ili barem pokušati ostati neprimjećen.

[Harp]

Pa, da vidimo svi skupa, sto se tu da, a sto se tu neda uciniti po pitanju zajednice. Iznijeti cu svoje primjedbe i napomene, redom.

Struktura populacije kontrolira se samim drustvenim mehanizmima, kao sto su obrazovanje, odgoj, javno objavljene informacija, otudjenje rada, trgovina, zabava, itd. odnosno teme i aktivnosti koje centriraju paznju u (necijem/nekom) zeljenom smjeru. Primjetimo uvijek da to ne cinimo mi sami sebi, vec dolazi uvijek iz vana i uvjetovano je konzumacijom. Ovdje je na udaru kod pojedinca (udara se na temeljne vrijednosti): znanje, svijest, slobodno vrijeme (energija), volja za djelovanjem, itd ciji se utjecaj pod svaku cijenu mora svesti na minimum ili sprijeciti mogucnost razvijanja paznje prema tim segmenatima zivota, tako da uvijek postoji lakodostupni viskovi (drustvene ponude) koji se nude i reklamiraju kao "sredstvo popunjenja", kao surogat tih potreba.
Ne prepoznati ovu vrstu zamke, dovodi do nemogucnosti promjene svojih stvarnih potreba, odnosno ukoliko se gledamo kao dio zajenice, promjene njene strukture. Dakle, ne mozemo primiti obrazovanje, kulturu, pristati raditi za zajednicu, zabavljati se itd, a da pritom zelimo imati, izgradjivati ili zadrzati svoju strukturu temeljnih potreba i stavova suprotnih od primljene.

Te sve temeljne vrijednosti pojedinca mogu na kvalitetni nacin pripadati samo jednoj ideji, u suprotnom se osjecamo rastrganim i nemocnim, sto je u biti i cilj drzavnih poredaka, jer na taj nacin se manipulira klasnim razlikama, i gusi znanje o mogucoj promjeni. Koja je ta ideja kojoj smo se priklonili ovisi kamo ulazemo svoje vrijednosti (prvenstveno djelovanje), nevezano za produkte naseg misljenja, osjecaja zadovoljstva, gundjanja u bradu, ostvarivanja itd.

Jasno je da drzava fizicki ne postoji, i da taj pojam ne moze uciniti apsolutno nista, apsolutno nikome i nicemu. Pa ipak, ljudi govore mnogo o drzavi, i sve se odvija kao da upravo ona nesto radi, zivi, postoji. Zato je bitno znati sto je to (ta drzava) i na koji nacin se pripada u nju, sto sam gore vec opisao. Drzava je dakle umjetna tvorevina, tocnije entitet (nezivo bice) koji postoji samo i iskljucivo unutar vjere svakog pojedinog covjeka koji sebe smatra pripadnikom iste. Svaki covjek koji se smatra pripadnikom djeluje kao jedan segment tog bica, gdje on u sustini nema svoju volju, sud, slobodu nad sobom i svojim djelovanjem, vec mora to dobiti u obliku odobrenja od drzave. Tako zaposlenici drzavnih organizacija 'ozivljavaju' volju (vlada), misljenje (sudovi), djelovanje (policija vojska, sluzbe, civili), energiju (poslovne subjekte, firme, radnike), pa se unutar tog konteksta moze zakljuciti da je drzava 'ziva', jer se stalno nesto desava po njoj. Svi samo rade svoj posao, a od svake klase samo slabi (bolesni) ili nepozeljni su nezasticeni i na udaru. U takvom uredjenju, covjek svojim djelovanjem doprinosi i time dokazuje podredjenost sebe (svog tijela i zivota) toj nekoj "uzvisenoj ideji", pritom zrtvujuci i druge.

Da bi koncept drzave postojao, potrebno je definirati sto to ispunjava ono sto nije od pripadnika, a ipak je 'u drzavi'. Tvori se novi entitet, koji je isto izmisljotina - javnost (ono sto pripada (ili se odnosi) prema svima na zakonski nacin - sluzbeno).
Dakle, unutar koncepta drzave, javnost je kao suprotnost privatnome ili pojedincu, dok zapravo, suprotnost privatnome je "ono sto ne pripada niti kome privatno". Proglasiti da je npr voda "javno dobro", znaci da ona pripada javnosti, sto znaci da je od nekoga, podpada pod odredjenim pravima i uvjetima.

Tako da javni sluzbenici predstavljaju javnost (nemaju svoju volju, nisu odgovorni za provodjenje djelovanja itd), odnosno podatke do kojih oni dodju se moze smatrati kao da ste ih dali na raspolaganje svima - ne postoji nacin da to povucete natrag.
Djelovanje javnih sluzbenika proizlazi iz 'svih', odnosno volje i djelovanja svakog pojedinca kao pripadnika - tako da kada negirate, neodobravate nesto sto vidite da se sluzbeno radi, prvo osvijestite da je to omoguceno upravo vasim djelovanjem, participiranjem, doprinosom vasih kolega, prijatelja, obitelji... puno prije nego se to moglo dogoditi.


Sto se tice Aljose, Waco, ELF, njihovih ciljeva, interesa i nacina dolaska do njih, nisam i ne mogu biti dovoljno dobro upoznat, ukratko jer ja nisam 'oni sami'. Samim time sto su to svi ljudi, svatko ima svoj nacin razmisljana o pojedinom problemu i njegovom rjesenju, pa time i strategiji da se pojedine informacije zataje drugima (zbog privatnosti, interesa itd), ili pak da se laziraju - samim time, razborito je ne vjerovati niti kojoj javnoj informaciji u smislu da se pokusava razumjeti, suditi ili rjesiti tudji problem.
Formiranje zajednice, eko-sela, udruge... ne mora nuzno biti ili znaciti napustanje civilizacije ili prijetnju drzavi, makar se npr. nacelno tome tezi. Bitno je, kako sam citirao, promjena nacina zivota, do kojeg se dolazi iz sebe, istrazivanjem - upoznavanjem sebe, a preispitivanjem okoline i odnosa. Ljudi imaju "ugradjeni" nagon da preskacu "ogromnu stepenicu" kako bi svoj cilj dozivjeli kao senzaciju. Npr, pitas ljude o pripadnosti, osobi, drzavi, novcu, karijeri... govore kao da je to proizaslo iz njih samih i da drugacije nisu htjeli, zapravo ne imajuci svijest o drugim mogucnostima, zapravo ne imajuci svijest o uskrati mogucnosti razmisljanja o drugim mogucnostima.

Sukob, nasilje, borba, kao krajnji oblici "slobode", otpora ili izrazavanja svoje volje, izgleda da nemaju ni uspjeha ni smisla unutar drzave. Sluzbenici, vojska, policija itd ce uvijek imati u prosjeku isto godina, istu sposobnost i volju, unaprijedjujuci se kroz svako iskustvo putem djelovanja ili napretkom tehnologije. Zeli li ih jos netko provjeriti, svakako da moze, nadasve je dostupno, vjerojatno i pozeljno od strane drzave. Javnost je gladna tih i takvih ishoda.
Ukoliko pak neki "uspjeh ili pobjeda" ovisi o nekoj mocnoj fizickoj stvari ili napravi, samo je pitanja kada ce druga strana imati vise iste.


Zajednica se moze formirati, i nema je potrebe ikome dokazivati, ukoliko svaki clan zna da samo njoj pripada, da samo u nju ulaze svoju energiju.
Drzava (kao i zajednica) se nece niti se moze odreci svojih pripadnika (prihoda), vec se pripadnik - ukoliko ga volja, interes - treba odreci svoje pripadnosti drzavi (zajednici). Pri tome, drzava nije nista manje mocna ili ranjivija od novonastale zajednice.
U trenutku iskaza volje napustanja zajednice bilo koje vrste, vidi se njeno "pravo lice i vrijednosti" u koje je ulagana vlastita energija. To moze biti i blef da se spozna istina. Kako sada stvari stoje, mnogi nemaju znanja/svijesti gdje zive, a mnogi (pogotovo stariji) nemaju niti stvarne mogucnosti da napuste civilizaciju (naprosto napuste bez otpora), te je vjerojatno uspostava manjih zajednica zasad jos uvijek uvjetovana privatnim odnosima.

[Nikola]

Treba imati na umu da se čovječanstvo razvijalo milion godina kroz postojanje (manjih) ljudskih zajednica, i svaka među njima je imala neke svoje načine preživljavanja. Životni vijek takve zajednice doimao se gotovo beskonačnim, iz perspektive jednog čovjeka. U nekom trenutku pojavila se prva toksična zajednica koja je svoj opstanak temeljila na razaranju susjednih zajednica. Kroz par tisuća godina sve izvorne zajednice uspjele su nestati, a preživjela je samo ova toksična. I sad se ti bori protiv nje...

Za stvaranje nove zajednice, vidim dva tipična načina (ne nužno jedina). Prvi je da se postojeća obitelj okrupnjava. Država se protiv toga bori edukacijom u smjeru da nastoji svakog člana obitelji učiniti prividno samostalnim, dakle dječjim pravima, ženskim pravima, socijalizacijom svakog pojedinca (da, pojedinca, a ne obitelji) unutar društva itd. Drugi način je da se skupina ljudi sa zajedničkim pogledom na svijet nekako drži zajedno, da maksimalno surađuju do te mjere da unutar tog kolektiva nadomjeste sve što bi inače primali od društva. Za takve, država je uredila hrpu zakona koji im to onemogućavaju.

[Harp]

Treba imati na umu da je u samom pocetku "toksicna zajednica" ipak nastala od samo jedne stetne ideje i samo jednog stetnog djelovanja, ubacena u postojecu funkcionalnu zajednicu kao neciji virus, koji se nije prenio bilo kojim oblikom borbe prema vecini pripadnika ili svojom prvobitnom prevlasti.
Da li je taj virus sami poredak, program socijalizacije, program identifikacije, povjerenje ili nesto trece, ne mora biti od znacaja ukoliko je prepoznat te se zeli pristupiti 'oporavku'. Slika koju sam prethodno stavio ("tockice"), s lijeva na desno predstavlja nacin okrupljavanja neke ideje putem samoorganiziranja (bez vodstva, uprave) npr. u neku zajednicu, ali isto tako se moze gledati i s desna na lijevo kao nacin njene (samoorganizirane) razgradnje, pogotovo ako znamo da postojeca (prevelika) zajednica nuzno povlaci za sobom potpuno poznata stanja koja su za nju karakteristicna. Zasto o drugim manjim zajednicama ne znamo nista u smislu kako funkcioniraju, je objasnjeno u gornjoj knjizi, a o drustvenoj uspjesnosti dovoljno govori kako je prosjecni 'pripadnik' potpuno ravnodusan na sliku npr. "atomske bombe negdje tamo daleko", sto i dokazuje ucestalim doprinosom u tom smjeru.

[Nikola]

Zato mi je jedan od dražih romana onaj Daniela Quinna "The story of B", u kojem vrlo lijepo to opisuje kroz dva fiktivna predavanja, The great forgetting koji opisuje kako su ljudi zaboravili biti ljudi, i The great remembering koji je vjerojatno ono što nikako da ostvarimo a silno se trudimo recimo filmovima iz tvog inicijalnog posta.

Mislim da je upravo taj zaborav kriv što nitko ne trzne kad vidi životinju (ili čovjeka) u kavezu, ubijanja, razaranja, ekocid, što ljudi upravo prirodu doživljavaju kao svog neprijatelja, a vlastitu prirodu kao sramotu koju treba neprestano skrivati čim se negdje pojavi.

Slažem se da je jedan od preduvjeta za pokretanje nekih pozitivnih trendova identificiranje tih štetnih utjecaja. Mene su na razmišljanje potaknule jedne stvari, nekog drugoga vjerojatno dirne nešto drugo. Iskreno ne znam ostvaruje li se ikakav napredak u tom smjeru, nekako mi izgleda kao da je sve manje interesa za te teme. Na primjer, globalna je zabluda da su ljudi izvan civilizacije živjeli teže nego ljudi u njoj. Marshall Sahlins koji je vrlo ugledan antropolog dokazao je da su ljudi u primitivnoj zajednici morali raditi oko 1h dnevno kako bi si osigurali lagodan i bezbrižan život, ostatak vremena su provodili u igri ili ljenčarenju. Za očekivati je bilo da 50 godina kasnije globalna populacija zna za taj podatak i da već ima neki plan kako vlastito društvo učiniti toliko učinkovitim da može parirati primitivnoj zajednici. Ipak, niti tko zna za to, niti koga brine što ljudi rade skoro svo vrijeme osim spavanja. Gore od ovog bi moglo biti jedino da i u snu pedaliramo nekim strojem, i istodobno smo radosni što nam je već tisućama godina sve bolje i bolje.

[Harp]

Red, rad i mir... ilitiga - po trenutno donesenim zakonima djeluj poslusno i ne propituj - izgleda kao krilatica za odrzivi napredak nekih ljudi.


"Rad je prvotno fizička prisila koja tjera čovjeka da pribavlja sredstva za život. Javlja se i prisila (vlasnika, poslodavca, birokrata) kojom jedan čovjek prisiljava drugoga da radi za njega. Čovjek radi za sebe i za druge. Radom za sebe (potrebnim radom) proizvodi sredstva za svoje uzdržavanje, a radom za druge (viškom rada) proizvodi sredstva za tuđe uzdržavanje i bogaćenje."

"Rad u klasnome društvu »otuđen« je rad. Budući da je čovjek prisiljen prodavati svoju radnu snagu, proizvod postaje neovisan o proizvođaču, a rad nešto strano, izvanjsko. Takav proizvod postaje značajan društveni i ekonomski čimbenik. Ljudi su međusobno također otuđeni jer se zajednički rad doživljava kao slučajnost. Zato se takav rad, posebice u obliku industrijskoga rada, osjeća kao opterećenje. U suvremenom je društvu položaj pojedinca uvelike određen (društveno vrjednovan) radom. Gubitkom posla on ne gubi samo materijalnu osnovu svoje egzistencije, već i svoj društveni ugled, svoje mjesto u društvu. S druge strane, rad se shvaća kao teret, kao napor koji se treba svesti na najmanju moguću mjeru, što je izraženo u koncepciji suvremenoga društva kao društva slobodnoga vremena."

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51402
rad

Dakle, neki ljudi zive u "drustvu slobodnog vremena"


Evo i jedan izmisljen primjer:
Pojedinac A i pojedinac B osnuju firmu AB koja radi recimo uredjivanje okucnica. Kako su A i B dobri prijatelji, i imaju iste interese i znanje, firma je osnovana kao njihovo suvlasnistvo, i dijele sve poslove, probleme i svu zaradu.
Kada firma AB ugovori posao, i A i B znadu podjednako sve podatke vezane za isti, odlucuju skupa.
Na trzistu rada firmu AB angazira pojedinac C i kaze da daje 20000kn za izvrseni posao. Da pojednostavnim - bez svih birokracija i trosenja alata i resursa - A dobije 10000kn, i B dobije isto toliko. No, dogodi se to da im kasnije C ponudi posao u vrijednosti 50000kn, ali uvjetovan rokom od jedan dan. A i B to ne mogu obaviti i na burzi rada ugovore posao s Mujom, za sto ce ga platiti 3000Kn po djelu, ili im posao propada. Mujo pristane, ne znajuci stvarnu ponudu od C (C nema izravni odnos s Mujom, vec preko posrednika AB), pa ne zna niti gdje zapocinje taj posao, tko sudjeluje i do gdje traje, pristajuci na to da bude iskoristen od AB - ali svojom voljom po dogovorenim uvjetima. Placu (kolicinu) koju je dobio je uvjetovana trzistem, i ako nece on, hoce netko drugi (pretpostavka AB zbog umjetno stvorenih okolnosti potrebe za novcem). Nakon nekog vremena pojedinac A i B se recimo povuku iz javnosti, ustupajuci ta mjesta (zaposljavajuci) direktora i administraciju kao svoje radnike.

Ukoliko je poslodavcu u interesu da zaposli radnika, sigurno se radi o iskoristavanju (ili o mogucnosti propadanja nekog posla), odnosno sam rad bi se mogao gledati kroz prizmu obostranog iskoristavanja i interesa. Pitanje je koliko radnik kao pojedinac ima svijesti o posljedicama tog odnosa, sto on svojim radom cini, npr hoce li pristati na obavljanje poslova mimo svoje savjesti, odnosno pristati na obavljanje poslova pod drugim okolnostima koje mu ne odgovaraju, koje zatiru njegovo ili tudje zdravlje, dostojanstvo, covjecnost, cast i samopostovanje.


Ukoliko u gornjoj prici zamjenimo mjesta, tako da je firma AB recimo Mup Policija, da je pojedinac C "zena u mirovini", a Mujo policajac, dobivamo sljedecu situaciju




dok pojedinac A i B se nalaze negdje na Sunseekeru 155, uzivajuci u plodovima mnostva ljudi nesvjesnih svog neznanja.
Prodavaca nema bez kupca, kupca nema bez prodavaca, cinjenja nema bez volje, itd.

EDIT -- 22.06.2019.
Za one koji ne znaju, gornja slika predstavlja jedan dogadjaj koji se zbio u Osijeku prije par godina. Video je bio dostupan na stranicama MUPa i sire, ali su ga povukli samo za one koji imaju google racun (citaj, koje MUP moze lako identificirati). Ipak, na netu je na par mjesta ostao video, i moze ga se naci ako se pretrazi "policija osijek 66".
Navodno, zena na kraju nije platila "kaznu", zbog prelaska ceste za vrijeme "crvenog svijetla" vec je to ucinio ministar (po ne znam kojem zakonu ili temelju), i uz isprike tog policajca - on se pozvao na neki clanak da se "starijim i nemocnim osobama" ne smiju stavljati lisice, makar su prethodnih dana, apsolutno sve institucije potvrdile legitimnost postupka tog policajca, uz detaljno opisivanje i odobravanje svake radnje.

Policija je objavila video Evo kako su priveli ženu u Osijek

[Nikola]

Dodao bih samo da ako je osoba A postigla da osoba B radi za njega (tj. za obojicu), onda su obojica žrtve tog odnosa. Jedini dobitnik je sam odnos, koji ako je dovoljno kompleksan poprima obilježja živog bića. Slično kao što u ratu pobjeđuje jedino sam rat, svi ostali su gubitnici.