Ne mogu procjeniti koliko je "opće" obrazovan prosječan permakulturni zaljubljenik, radi li se o ljudima koji su proučili svašta pa došli do permakulture, ili im je od formalnog znanja najčešće bilo muka pa su prihvatili permakulturu kao alternativu tome. Ja sam nekako bliži ovom drugom, prilično sam plitkog znanja iz većine područja, tako sam htio i za to sam kriv.
Jedna od stvari koje su me uvijek najmanje zanimale, je povijest. Nedavno sam odlučio to malo promijeniti, kupio par knjiga koje su bile na sniženju u knjižarama i sad si vrijeme kratim učenjem povijesti.
Neke su pisane čudno, za mene nerazumljivo, možda traže da čovjek već ima neko znanje. Samo, ako nešto zna, što će mu knjiga? Ona koja mi je bila vrlo zanimljiva, pisana jednostavno i u stilu nekog romana, je "Michael Cook - Kratka povijest ljudske rase".
Za razliku od drugih, autor izgleda dosta razumije i povezuje klimu, vegetaciju i razvoj ljudi, i baš mi je to najzanimljivije. Npr. suvremeni ljudi su nastali u tropskom pojasu gdje je biološka raznolikost bila najveća. Od tad klima nije bila pogodna za razvoj poljodjelstva, iako su ljudi već bili dovoljno inteligentni za razvoj kulture i sl. Tako su se svijetom proširili kao društva lovaca i sakupljača. Problem (ili prednost?) tih nomadskih društava je što zbog načina života nisu mogli povećavati svoju materijalnu imovinu, koja bi sigurno dovela i do drastičnijeg razvoja kulture i kasnije civilizacije.
Uvjeti za razvoj poljodjelstva nastaju tek završetkom ledenog doba, prije oko 10,000 godina, kada počinje razdoblje koje se naziva holocen. Poljodjelstvo prema autoru nije moglo nastati nigdje drugdje nego na travnatim ravnicama kakve su pokrivale uglavnom bliski istok, odnosno umjereni klimatski pojas. Ljudi su vjerojatno sakupljali i čuvali, između ostalog, i sjeme trava, koje su možda povremeno negdje i prosuli, bilo slučajno ili namjerno. Kako su već tada bili dovoljno lukavi da povežu nicanje sa sjetvom, nije im trebalo puno da razviju uzgoj žitarica. Prema svemu sudeći, to se dogodilo na dva mjesta kroz dva neovisna događaja, na bliskom istoku i u srednjoj americi. Doduše, ovaj drugi događaj je ipak bio nešto kasniji. Isključuje se mogućnost da se uzgoj proširio iz euroazije na ameriku iz jednostavnog razloga što bi ljudi sa sobom donijeli i same biljke, tj. sjeme, a ne samo znanje o uzgoju. U americi nema takvih tragova, niti se pšenica uzgajala u americi, niti kukuruz u euroaziji.
Bitna razlika euroazijskog od američkog uzgoja je u tome što u americi nisu udomaćili životinje koje bi im u tome pomogle, najvjerojatnije nisu imali takvu životinju. Tako je u americi poljodjelstvo ostalo težak, fizički zahtjevan posao, pa sjedilačke kulture nisu imale toliko prednosti u odnosu na nomadske. U euroaziji su uvjeti za razvoj poljodjelstva bili puno povoljniji. Najviše zbog samog oblika kontinenta, ogromnom kopnenom masom se nalazi u umjerenom pojasu, za razliku od amerike, poljodjelstvo se moglo ovdje proširiti na puno veću površinu, pa se i brže razvijalo. Razvojem pluga, seljaci su očito dobili veliku prednost pred nomadskim društvima koje potpuno zamjenjuju gdje god je to bilo praktično.
Ipak, poljodjelstvo ne znači odmah i civilizaciju. Civilizacija je definirana na neki skroz nejasan način, najčešće to znači društvo koje se koristi pismom i koje ima neku hijerarhijsku strukturu društva, dakle ne rade svi sve, nego ljudi postaju specijalizirani. Nisu sva društva koja uzgajaju hranu odmah krenula prema razvoju civilizacije. To su, prema svemu sudeći, napravila samo ona kojima je to davalo neku prednost, recimo potreba za trgovinom je tu mogla biti pokretač. Društvo koje na svom području može zadovoljiti sve svoje potrebe, ne treba trgovati, pa neće niti razvijati civilizaciju. Ono koje je to prvo napravilo, u mezopotamiji, imalo je očit nedostatak nekih stvari, recimo građevnog materijala, pa se razvija trgovina. Trgovina tako vodi do potrebe da se društvo kompleksnije uredi. Jednom kad je nastala prva civilizacija, postojao je model koji se pomalo širio svijetom, druga su društva jednostavno kopirala društveno uređenje ako im je to odgovaralo.
Čak i u vrijeme kada su istodobno postojala društva s razvijenom civilizacijom, poput feničana, grka, rimljana, kineza, i brojna "manje civilizirana" društva, i još neke nomadske skupine, nije bilo tako sigurno da razvijenije društvo ima prednosti u sukobima koji s ubili česti. Tako se povremeno događalo da se neka civilizacija gotovo potpuno izbriše s nekog područja, da nomadi zavladaju dobrim dijelom euroazije i povuku kontinent u srednji vijek, itd. Dakle, sve se svodi na resurse i društva koja ih više ili manje učinkovito koriste. Važan resurs hunima bile su velike travnate površine sjeverne euroazije. Na konjima su vrlo učinkovito gazili od mongolije do galije, čemu se postojeće civilizacije nisu znale suprotstaviti. Ipak, nedostatak civilizacije kod huna značio je da mogu samo osvojiti neko područje, ali ne i nametnuti drugačiju kulturu.
Da sad ne duljim s ovim, a meni je prilično zanimljivo i nastavljam s "ponavljanjem gradiva", moram reći kako je za permakulturu itekako važno poznavanje ovakvih prilika. Vjerojatno ne dok se radi o uređenju vlastitog vrta, ali kad krenemo razgovarati o hipotetskom budućem društvu, o formiranju nekih novih zajednica i sl. vjerojatno se ne može zaobići analiza brojnih prošlih društvenih uređenja, odnosno analiza na koji su način koristili resurse s kojima raspolažu, te koliko su bili "održivi".
Tema: Povijest ljudi, poljodjelstva, civilizacije... (Pročitano: 10923 puta)
