Ispričavam se. Naslov teme mi je bio zanimljiv, a ono o piramidama onako smiješno-tužno, ali stavimo to zasad na stranu.
Ne bi me previše iznenadilo da saznamo za postojanje neke do sada nepoznate drevne civilizacije koja se sama uništila. Evo, recimo ona ekipa s Uskršnjih otoka koja si je posjekla sve šume da bi postavila one glupe glave i umilostivila duhove.
Ono o čemu dosta razmišljam u zadnje vrijeme je Aleksandrijska knjižnica i njezinih pola milijuna svitaka. Nikad nećemo saznati što je sve ondje pisalo, imamo samo maglovite naznake. Npr., u knjižnici su bile 123 sofoklove drame, a preživjelo je samo sedam. Slično je bilo s Eshilom i Euripidom, ali i sa znanstvenim djelima.
U to doba, Aleksandrija je bila središte svijeta - ne samo što su se ondje sakupljale knjige, nego i poticala nova istraživanja. U to doba, Eratosten je točno izračunao površinu zemlje i tvrdio da je u Indiju moguće stići tako da se plovi na zapad iz Španjuolske. Hiparh je proučavao životne cikluse zvijezda. Euklid je napisao udžbenik geometrije koji je u upotrebi ostao 23 stoljeća, Galen je pisao o liječenju i anatomiji,a nakon njega medicina nije napredovala sve do renesanse.
Ujedno je to bio prvi kozmopolitski, multikulturalni grad - ondje su se okupljali Grci, Egipćani, Arapi, Sirijci, Hebreji, Perzijancim, Nubijci, Feničani, Talijani, Gali i Iberijanci ondje su trgovali i razmjenjivali ideje. Vjerojatno im se je činilo da će to trajati vječno.
No, stigle su nove generacije mistika i fanatika i lijepo sve spalili. Stigao srednji vijek, gdje su nastavili spaljivati, što knjige, što vještice. Ali to je druga priča.
Danas možemo samo spekulirati o tome što je sve izgubljeno i kako bi svijet izgledao da nije bilo te tragedije.
Nažalost, ponekad imam dojam da se sve ponavlja. Da, danas imamo internet i još koješta, ali sve je manje ljudi kojima je stalo do znanja, učenja, a i zdravog razuma. Sve je više onih koji izvikuju grozote napadajući neistomišljenike, onih koji bježe u fantazije o čudima i energijama, a i onih koji to sve to potiču kako bi mogli u miru polagano spaljivati cijeli svijet zbog svog profita.
Kraj neke civilizacije ne mora biti glasan, popraćen eksplozijama ili aplauzom. Dovoljno je da ona polako prestane biti civilizirana, a tada ne tone u stanje 'prirodnosti' ni 'plemenitog divljaka' nego u vrlo ružno divljaštvo, mržnju neznanje i zadrtost. Ponekad se nakon toga uspije djelomično oporaviti, ponekad ne, ali šteta je uvijek neizmjerna.