pozdrav dragi ljudi...
evo da podijelin s vama... bija san na radionici... iskoristit ću tekst koji san pisa za izvještaj za ZMAG pa ne obazirite se na stilski izražaj...
tlaka mi pisat dva puta istu stvar:
Rocket Mass Heater WORKSHOP MAY 2015 Organizator: Fornyet Energi / Renewable Energy, Marlene Pedersen i Laurits Møbjerg
Voditelj radionica: Flemming Abrahammson
Mjesto održavanja: otok Anholt, Kattegat, Danska
Vrijeme održavanja: od 30.04.2015. do 05.05.2015. godine od 8-18 sati
Opis radionica: Na put sam krenuo iz zagrebačke zračne luke preko Beograda do Zračne luke kod Kopenhagena.
Dalje me čekala 6 satna noćna vožnja vlakom do lučkog grada Grenee. Od tamo sam putovao trajektom do malog otočića Ahholt. Sama plovidba je trajala 3 sata i prošli smo pored najveće offshore vjetro elektrane koje sam vidio u životu. Preko stotinu vjetrenjača s neprestano vrtilo u sred mora Kattegat koje dijeli dansku od Švedske. Prošli smo trajektom tik do jedne i tek tada dobiješ stvarni dojam koliko su one ogromne. Veličanstven prizor.
Sam otočić je veličine našeg otoka Vira, ali s time prestaje sva poveznica s našin rajem bespravne gradnje. Vizura otoka do u najsitnije detalje odgovara tipičnom danskom stilu... male skromne kućice, većinom izgrađne od pune opeke, velikih bijelih prozora, bez škura (onom 'ko uspije pronaći škure u Danskoj plaćam piće). Bez obzira što otok broji 150 stalnih žitelja (veličina Vukomerića) na otoku postoji sve što ljudima treba... škola, vrtić, ambulanta, vatrogasci, nautička i zračna luka, obalna straža, crkva, dućani, hotel, konobe i birtije... na svih 78 naših otok toga nema...
Život na otoku toliko udaljen od drugog kopna se čini jako smiren... samo za primjer... ukoliko vam se dijete izgubi igrajući se uokolo po otoku postoji jedan traktor s prikolicom koji pokupi svu djecu pa ih "dostavi" doma... zgodno da imate povjerenja u sumtještane da će se pobrinut i da djeci ne prijeti opasnost od prevelikog prometa na otoku...
Radionicu je vodio poznato danski, a usuđujem se reći i svjetski graditelj prirodnim materijalima Flemming Abrahamsson. Bez obzira što je već debelo zakoračio u svoj osmo desetljeće, energija koja isijava iz ovog čovjeka je neupitna. Sudjelovao je u samom početku stvaranja cijelog pokreta prirodnog graditeljstva i uz Ianto Evans-a je pionir izgradnje rocket stova u svijetu.
Na radionici smo imali zadatak izgraditi rocket mass heater u ateljeu/stolarskoj radionici naših domaćina Marlene Pedersen i Laurits Møbjerg. Oni iza sebe već imaju dobru suradnju s Flemmingom jer su prije dvije godine izgradili masivnu zidanu peć tzv. finkinju. Sada je na red došla i "roketica". Materijali koje smo koristili su mahom reciklirani, cigla, glina, stara hidroforska posuda i lokalno dobavljeni materijali... pijesak. Doduše, sitni pjesak iz pješćanih dina na otočnoj pustinji, ali lokalno dostupan. Samo ložište smo izveli od šamotne cigle (novo kupljena) a tzv. "heatriser" ilitiga po danski "varmeløfter†smo koristili vermikulitne ploče.
Grijanu klupu smo izgradili od stare pune opeke. Specifično za ovu peć je to što su kanali za odvod toplog zraka četvrtastog oblika i protok zraka se odvija paralelno u oba kanala istovremeno. Zato kanali su manje površine poprečnog presjeka od samog ložišta i podizača topline. Točnije upola manje tako da se zadrži konstantna brzina protoka fluida. Na kraju klupe se opet spajaju kanali u jedan dimnjak i dim se izvodi van radionice kod sljemena krova. Isti princip ćemo koristiti za izgradnju raketne peći kod nas na recikliranom imanju u listopadu ove godine.
Također smo koristili tzv. cob tehniku za modeliranje oblika same peći oko â€zvona†peći i sjedaće garniture. Receptura â€cobâ€-a je šest lopata pijeska, tri lopate razmočene gline, četiri pune šake konjskog gnojiva, dvije pune šake sitno nasjeckane slame i žlićica vegete. Prve se sve dobro izmješa. Mi smo koristili električnu miješalicu za inicijalno mješanje. Potom smo raširili smjesu na prastičnu prostirku tzv. â€ceraduâ€, ne bi li uslijedilo ručno mješanje â€krušćićaâ€. Prstima ili kratkim štapovima dobro se umjesi i utiskuje u oblik koji želiš. Zidanje se preporučuje u maksimalnoj visini od 30 cm odjednom. Tada treba pustiti da se osuši recimo 10 sati ili jedan dan i nastavi se dalje. Možda se čini sporo, ali je jako zabavno i čovjek se iznenadi koliko se da napraviti u jedan dan.
Na kraju radionice smo zapalili inicijalnu vatru i uvjerili da stvar funkcionira.
Povratak je trajao nešto kraće nego dolazak. Što zbog toga što nisam trebao čekati između letova, što zbog toga što sam bio pun dojmova.
šiknit ću i par slika da vidite kako je tamo...