Ispravak oko pločica. Porculanske pločice ali i drugi porculani, tanjuri, šalice, neki dijelovi za elektronske sklopove se peku na temp. od oko 1100 - 1200 C. Sve iznad toga mora biti posebno obrađena bijela glina - primjena kod izrade kirurških noževa i pločica koje pokrivaju Space Shuttle.
Crvena glina, koju narod zove ilovača, zaista se peče na nižim temperaturama, idealna je oko 850 - 900. Iznad toga se jako stisne, i to su one stare ciglice koje povremeno vidite - tamno smeđe ili gotovo crne. Najčešće su i iskrivljene jer je ilovača izgubila svoja elastična svojstva.
Postoje i druge boje glina, to sam vidjela kada sam kopala dubinski bunar, sivo plava, dosta tvrda i ne tako masna ... pitanje je na kojoj bi se to temperaturi ispeklo, trebalo bi testirati.
Šamot - nema azbesta. Radi se od bijele, kaolinske gline koja se miješa sa već pečenom bijelom glinom, mljevenom, zato ima takvu blagu hrapavu strukturu i može izdržati visoke temperature. Šamotne cigle i ploče kao i nosači se koriste u keramičkim pećima, tj. od njih se izrađuju keramičke peći. One na struju imaju u sebi volfram - vanadij žice ugrađene u cigle, a one na plin, dakle gdje su plamenici na dnu peći, nemaju u sebi ništa - drugim riječima ako se postavi ložište na dno, a peč podigne na čelične noge, sa podom od šamotnih cigli, dobivate klasičnu keramičku peć koja ima mogućnost oksidacije i redukcije (dovođenja kisika i gubljenje kisika) - ovo nije bitno za samo pečenje ali jest ukoliko nešto glazirate.
Kineska kultura poznaje tzv. Tunelske peći. Princip je slijedeći: na nizbrdici se izgrade niz kupola za pečenje, time da ona najniža, na dnu služi kao ložište - time topli zrak putuje prema gore i zapravo peče sve postavljene predmete. Pa ako netko ima nizbrdicu

ili ako vam je lakše, poslažite cigle i lijepo krenite u posao -->
http://steampunkinclay.blogspot.com/2012/04/fantastical-amazingness-that-is-pit.htmlNetko je pitao za glinu – da li će se zalijepiti – neće. Glina se mora sušiti barem 7 dana, lagano uz prekrivanje i otkrivanje, i kada promijeni boju, postane svjetla i tvrda, kao da je pečena, onda je spremna za pečenje. Sa glaziranim predmetima je druga priča, jer glazura je zapravo staklo sa pigmentima u prahu, koje se na temperaturi tali i postaje viskozno, curi, pa je potrebno paziti dno predmeta jer se tu najčešće slije i zalijepi za podlogu.
Ono što je važno za glinu – pazite da ne dođe u dodir sa vapnom. Kuglice i čestice vapna kod pečenja gline mogu izazvati eksploziju stjenke predmeta, jer je vapno hidroforno ...
Nije mi poznato zašto se miješa ilovača sa slamom, moguće se time dobiva više zračnog prostora nakon nekoliko pečenja što onda služi za bolju izolaciju i duže održavanje temperature. Gledala sam blog one prekrasne Zmajske peči i sada me zanima gdje mogu nabaviti ilovaču. Tražila sam po Internetu nekadašnju tvornicu u Petrinji, jer je to bila jedna od najkvalitetnijih crvenih glina, no bez sreće.
Ako netko zna gdje ima nabaviti gline u okolici Zagreba (kloštar Ivanić – Vrbovec) neka mi javi – biti ću zahvalna.