Gledam ove stare fotografije, kako me vjetar tada mučio, uhhh... Još me muči, ali malo manje. Vjetrobran konačno bar malo funkcionira, a svake godine sve je bolja situacija.
Na ovoj fotografiji iz 2016. vide se još dosta male "amule" tj. Prunus Cerasifera, koje sam ogradio sa obje strane jer su ih srne uporno brstile.

Na videu se vidi jedan dosta čest dan na mojoj lokaciji, i kako se amule sada nose sa vjetrom.
One su sada u prosjeku oko 2m visine. Neke i preko 2,5m. Betonski stupovi koji se vide pored njih, visine su cca 1,6m (meni do očiju). Među amule sam nedavno posadio
Pasji trn, tako da malo popuni praznine i obogati tlo dušikom.
Betonski stupovi koji nose željeznu ogradu uskoro će postati konstrukcija za vinovu lozu, o čijim se sadnicama upravo brinem. Uz svaki stup ide loza, pa onda neka popunjava ogradu. Loza bi trebala zaštititi od vjetra donji sloj (do 1,6m) a krošnje amula sve što je iznad toga.