10
« Zadnji post od Nikola u 15 Travanj, 2025, 14:17:36 »
Uspoređujem dva (ajmo reći) komposta. Prvi (prve tri slike) je kompost dobiven intenzivnom metodom uz pomoć "kalifornijskih glista". U Matuljima (blizu Rijeke) bračni par vrtlari za svoje potrebe, u vrtu koristi vlastiti glistinac, i ujedno proizvedu nešto više tog glistinca koji prodaju. Kupio sam značajnu količinu tog glistinca od njih, bio na "farmi", pokazali su mi kako dolaze do komposta i sve je to prilično zanimljivo i impresivno. Ali, proizvod je prilično skup.
Drugi "kompost" je ono što nam je u ovim krajevima najdostupnije, a to je običan odležali stajnjak (zadnje dvije slike). U mom slučaju, radi se o konjskom gnoju čega sam naručio pun manji kamion. Nije ni to jeftino (sa prijevozom), ali je mnogo jeftinije od glistinca. Pa me zanima koji će pokazati više prednosti jer za sada teško mogu sam osigurati dovoljno komposta za redovito prekrivanje vrta.
1. Glistinac
Prednosti: Izuzetno je lako raditi sa njime, prilično je suh, sitan (prosijan), nalik mljevenoj kavi. Pakiran u plastične vreće, mogu u čistoj odjeći staviti na rame dvije - tri vreće i nositi da se ne isprljam. Vreće su od 20 litara, prilično lagane, pa je ujedno lakše "dozirati" koliko gdje stavljam komposta. Kad istresem sadržaj vreće, grabljama ga vrlo lako raširim po površini gredice. Ako prođem još malo grabljama, sadržaj se "utopi" u zemlju, postane gotovo nevidljiv, samo malo promijeni boju gredici. Prednost je i što glistinac mogu voziti sam, koliko već mislim opteretiti auto. Par vreća u autu, to se i ne osjeti.
Nedostaci: Cijena i dostupna količina. Osobno, volio bih gredice svake godine prekriti sa par centimetara komposta. Na površini od recimo 100 m2 (ne računam staze nego samo površina pod povrćem) to bi iznosilo par kubika komposta, a kubik je dobrih 250 eura. Problem je i dostupnost, isto kao sa svakom vrstom kvalitetnog komposta u mojim krajevima. Ovi ljudi godišnje mogu proizvesti 10-ak kubika, sve rade ručno i posao im je relativno neisplativ. Previše se fizički narade za malu zaradu, pa je pitanje hoće li još dugo to raditi, hoće li biti komposta onda kada meni treba i sl.
2. Odležali stajnjak
Prednosti: Uvijek lokalno dostupan. Gdje god se uzgajaju nekakve životinje, biti će i gnoja. Za sad mi se ne čini neka velika potražnja pa se može velika količina dobiti dosta brzo i povoljno. Nije problem osigurati nekoliko kubika svake godine, ni financijski ni logistički. Pa onda mogu i značajnu količinu istresti na gredice, osigurati plodnost i tamo gdje je zemlja vrlo loša.
Nedostaci: Upitna kvaliteta. U mom slučaju, radi se o relativno odležalom stajnjaku, ali još je trebao stajati. Trebalo ga je prevrtati, prozračivati, na kraju prosijati da bi imao kvalitetu glistinca. Umjesto toga, dobio sam hrpu guste, ljepljive tvari sa kojom je vrlo teško raditi. Gnoj je prilično vlažan, a ako otkrijem za vrijeme vedrog vremena, onda se površina stvrdne, napravi se korica koja je još gora nego vlažan gnoj. Za dovesti ga sa hrpe na gredicu, moram uzeti motiku i odvaljivati male komade gnoja. Onda lopatom natovariti tako usitnjeni gnoj u kariolu (tačke). Voziti sve to po neravnom terenu do gredice, istresti na hrpu. Onda je problem razvući po gredici, jer se lijepi za alat. Na kraju sam u gumenim rukavicama rukama rezgrtao gnoj po gredici i sve poravnao. Veoma ljigav posao. Gredica mi ne izgleda ni približno uredna kao sa glistincem. Sjetva na primjer nije uopće moguća na takvim gredicama, a čak je i sadnja presadnica dosta teža nego kod glistinca.
Na gredicama sada imam mjestimično glistinac, mjestimično gnoj. Ima i gredica bez ičega jer nisam stigao gnojiti. Tako da sada mogu uspoređivati kako će se koji komad pokazati. Kod glistinca vidim veliku prednost što ga mogu uvijek dodavati oko povrća, gdje mislim da treba. Mogu ga aplicirati u vrlo maloj količini ako se pokaže dovoljnim. Npr. ja sam svaka dva metra raširio jednu vreću, to iznosi 20 litara na 2x0.75 tj. oko 13 mm visine. Što više glistinca stavljam, gredica djeluje uredno, lakša za obradu, lakša za sjetvu, plijevljenje i sve ostalo.
Gnoj mi se pak čini kao bolji malč. Ako oko veće sadnice (npr. tikva) položim par komada gnoja i pritisnem, to se pretvori u neprobojan sloj, kao da sam dasku stavio na tlo. Na jednoj od fotografija se vidi takva površina, izgleda kao da je zemlja grubo obrađena, ali nije zemlja nego gnoj. Vjerujem da bi takav sloj mogao pomoći u suzbijanju nježnijeg korova, zaštititi gredicu od sunca, i pomalo otpuštati nutrijente kada pada kiša. Istina, ne mogu gnoj razvući na 13mm, prije se radi o 3-5 cm, znači troši se barem 2-3 puta više materijala na istoj površini.
Novi Postovi