Kopriva je zaista bogata svim i svačim, samo ovdje sam se zamislio oko fiksiranja dušika. Činjenica jest da svaka zelena travka sadrži dušik kao svoj sastavni dio, što je ujedno jedan od razloga zašto se trava brže razgrađuje od npr. piljevine. Drugim riječima, malčiranje, ili ukopavanje zelene tvari u zemlju, mora podići razinu dušika u tlu. Samo, mislim da se tu ne radi o "fiksiranju" dušika. Fiksiranje dušika rade bakterije na način da akumuliraju slobodni dušik koji je sastavni dio atmosfere. Gdje je mnoštvo takvih bakterija, tu je tlo bogato dušikom, i tu će kopriva dobro uspjevati, zato što treba dušik za izgradnju svog tijela. Posljedica toga je da ima tijelo bogato dušikom koji može hraniti druge biljke.
Zato ne bih biljke koje imaju tijelo bogato dušikom uvrstio u fiksatore dušika, nego u nekakvu "zelenu gnojidbu" što je ipak malo različita stvar. Različita je između ostalog po tome što će svaki fiksator dušika dobro uspjevati na vrlo siromašnom tlu, dok kopriva i sl. akumulatori neće.
I sad da još jednom iznesem pojavu koju ne razumijem. Bezbroj sam puta napisao kako imam vrlo siromašno tlo, izuzev u jednom malom dijelu. Taj se dio geografski ne razlikuje od ostalih po ničemu, niti je dolina u koju bi se nešto slijevalo, niti je tlo dublje, niti u blizini raste drugačija vegetacija. Ali, na tom komadiću, trava je puno zelenija, bujnija, a kopriva raste kao luda. Pogotovo sad kad sam izmalčirao taj komad. Trava je potpuno posustala, a kopriva se proširila, krenula rasti kroz taj malč. Daklem, meni to do danas ostaje misterija, zašto je baš tu tlo plodnije. Da mi je barem takvo tlo na ostatku imanja, to bi bila pjesma.