Poučen nedavnim lošim iskustvima sa snijegom, i općenito kako voćke loše napreduju, razmišljam o maloj promjeni strategije.
Da pojasnim, jedna od strategija o kojoj sam čitao bila je sadnja prvo svih visokih voćaka u travnjak, pa održavanje travnjaka dok voćke malo ne ojačaju. Slijedi sadnja nižeg bilja u prostore između voćaka, pa onda pokrivača tla. Razlog za takav pristup je vjerojatno zato što voćkama najviše vremena treba da počnu rađati, i što se na taj način odmah definira raspored u šumskom vrtu. Iz tih sam razloga i ja tako nastupio, u travnjak posadio puno voćaka.
U međuvremenu, voćke ne napreduju. Zečevi gule koru, srne pojedu krošnju, vjetar ih slomi, ljetna suša ih dobro osuši, a nedavni debeli pokrivač snijega je također napravio puno štete. Istodobno, pored livade se nalazi prirodni šumarak, koji ne trpi nikakvu štetu. Možda i tamo ima koja polomljena grana, ali od gustog rastlinja, to je zaista zanemariva šteta.
Zato razmišljam da malo više oponašam prirodu i njene procese, pa da uzgojim šumarak, a ne samo stablo usred livade. Na ideju sam dolazio i ranije, kad sam morao odlučiti kojim smjerom krenuti, a ponovno sam o tome počeo razmišljati čitajući knjigu Martina Crawforda. On je svoj veliki šumski vrt uspostavio tako nekako, čisteći komad po komad terena od trave, nakon čega je slijedila sadnja puno biljaka na malom prostoru.
Sad je ideja napraviti nešto tako. Ceradom pokriti veću površinu i ostaviti pokriveno jednu godinu. Kako imam bogatu populaciju miševa, ili voluharica, oni se nasele ispod svakog malča i prekopaju teren, dosta korjenja eliminiraju itd. Ispod cerade bi moralo ostati čisto tlo, spremno za sadnju i sjetvu.
U pripremi su mi sadnice pionirskih biljaka, uglavnom grmova, fiksatora dušika, koje sadim čim otkrijem tlo u jesen ili proljeće. Uz njih, posadim i koju otporniju dugoročnu biljku. Kako između njih ima još puno mjesta, tu mogu prvu godinu recimo uzgajati povrće, a kako ga vadim iz zemlje, na prazno tlo sijem djetelinu ili lucerku. Tako uskoro dobijem komadić terena "zarastao" u djetelinu, kratkoročne grmove poput cytisus scoparius, i poneku voćkicu uguranu u te grmove. Ostavim tako da se razvija svojim tijekom, grmovi štite voćke, koje kroz par godina izrastu da su već dosta otporne, kada pomalo režem te grmove i na njihovo mjesto sadim jestive ili na drugi način korisne biljke, koje bi bili trajni stanari vrta. Tako ovaj jestivi šumarak od početka raste gusto, sve se biljke međusobno štite i od životinja i od vjetra ili snijega.
Ja, kad sam skinuo ceradu s jednog prostora, premjestio sam ju na sljedeći. Zato govorim o ceradi, a ne o kartonu, slami i sl. Karton je super, ali treba ga sakupiti za par tisuća kvadrata. To uzima strašno puno vremena i truda, treba sve to prebaciti daleko od kuće, pokriti, zaljevati vodom, ponovno pokriti slamom koje nemam, ili sijenom kojeg imam jako malo, ili malčem od kore kojeg moram kupiti... Ceradu kupim jednom, koristim godinama, a rezultat je zadovoljavajući.
Ima još jedna prednost ovakvog pristupa s parcijalnom sadnjom. Kad pokrijem određenu površinu i znam da za nekoliko mjeseci otkrivam, onda moram osigurati puno sadnica za taj trenutak, uključujući voćke, grmove, pokrivače tla, fiksatore dušika, i sadim sve odjednom. Mene ovakav pristup potiče na brže formiranje vrta, jednostavno si nametnem određenu dinamiku koju kasnije moram pratiti.
Tema: Šumski vrt a la Nikola (Pročitano: 96788 puta)
