Zašto šumski vrt?

[Nikola]

Meni je izvjesni Bruno  spomenuo šumski vrt kad sam ga pitao što uzgajati, a da ne traži stalni nadzor i puno uloženog vremena. Tad sam se potpuno zaljubio u ideju da se Zemlju ponovno prekrije šumom, i to jestivom. Šumski vrt na našim prostorima ima mnoge prednosti u odnosu na svaki drugi vrt. Meni najvažnije su:

1. Šuma je ono čemu priroda teži. Ako neki prostor ostavimo bez nadzora, pretvara se u šumu. Naravno, izuzetak su neki otoci i područja uz more, močvarna područja i sl. ali šuma je najčešća reakcija prirode na sve što joj činimo. Dakle, vrtlariti na bilo koji način koji podrazumjeva spriječavanje pojave šume je poput tjeranja rijeke da teče uzvodno.
 
2. Šuma je prostor u kojem je čovjek kao vrsta kroz svoju povijest najčešće boravio, i svoju je prehranu prilagodio onome što je šuma nudila. Kako za evoluciju čovjeka u smjeru koji nudi suvremena agrikultura nemamo vremena, bar ja nemam  :-\, razumno je uzgajati ono što nam najviše odgovara. Osim toga, šume su lijepe. Vjerojatno je i ribici u akvariju jednako lijepo neko afričko jezero iz kojeg potječe, koliko je ljudima lijepa šuma.

3. Šume čuvaju tlo, a bez tla nema održivog uzgoja hrane. Ljudi u nizinama vjerojatno ne osjećaju gubitak tla pod nogama, koliko ljudi u brdima. Moje tlo je zemlja tanja od dubine lopate koja prekriva stijene dinarida. Ako bih ustrajao u oranju, kopanju, plijevljenju korova i dr. vjerojatno bih uskoro ostao s komadićem kamenite pustinje.

4. Šume nude mogućnost uzgoja hrane na više razina. Dakle umjesto da ljude posložimo u zgrane s mnogo katova, zašto to ne učiniti s hranom? Stablo jabuke ispod kojeg raste bazga, ispod koje raste neko povrće, očito bolje koristi prostor nego uzgoj svega ovoga na odvojenim plantažama. Interakcija biljaka se također može iskoristiti na povoljan način, biljka štiti biljku. U svakom slučaju, kako je ljudi na Zemlji sve više, a prostora za uzgoj sve manje, meni je logično da se svaki komadić obradive površine koristi na najučinkovitiji način koji znamo. Postoji nešto učinkovitije od šumskog vrta?


Što bi još dodali?

[kad budu gorjeli gradovi]

Šuma je ono čemu priroda teži. Ako neki prostor ostavimo bez nadzora, pretvara se u šumu. Naravno, izuzetak su neki otoci i područja uz more

da ali samo ako nismo potuno uništili zemljište, kao što je na pomenutim otocima i uz more. i nema to puno veze s morem, nego su rimljani sjekli sve što raste jer im je trebalo jako puno drveta da prave mačeve i ostale predmete od bronze.
inače je cijela evropa osim krajnjeg sjevera bila pod šumom. na našim prostorima je najviše bio hrast a nešto južnije libanski kedar, a na većim nadmorskim visinama omorika, jela i bor...
znači u normalnim uslovima u prirodi šuma se pojavljuje gdje god je to moguće, tj. gdje god drveće ima uslove da raste. priroda se trudi da biodiverzitet uvijeg bude maksimalan a u u šumi je upravo tako. osim raznovrsnih biljnih vrsta i mnoge životinje mogu nać zaklon u šumi. takođe većina vrsta gljiva raste u šumi.

[m2]

[zemljak]

za osmi kat šumskog vrta može se razmisliti o Gingku. A za deveti, tko ima mjesta i vremena- Sekvoja:)

nego, oduševljen sam idejom i krećem u sadnju, ali... relativno često sam u šumi, a ne vidjeh ni pčelu ni bumbara. Jes da kod mene u dubokim šumama i nema nekog cvijeća na donjim katovima, i da postoje vrste koje se same oprašuju, i vjetrom... ali nije li to možda ograničavajući faktor, to da treba izdresirati pčele da se snađu u gustoj šumi?

[Nikola]

Mislim da se pčele snalaze u šumi, ali nemaju zašto tamo poći ako nema peluda. Kod mene kroz šumu teče potok i pčele tu dolaze piti vode, ali radi hrane radije odlaze na obližnje livade, u voćnjake i sl.

Šumski vrt ne oponaša u potpunosti šumu (forest) nego šumski rub (woodland), tamo gdje je bioraznolikost najveća. Vjerojatno nije loša ideja ni imati vlastite pčele, ako ih u blizini nema.

[kad budu gorjeli gradovi]

ne znam puno o pčelama ali znam da će rado doći i u šumu ako u njoj ima hrane za njih. recimo cvijet bagrema im je omiljena hrana a viđao sam ih i u šumi gdje ima dosta bršljana koji tokom svog kratkog perioda cvjetanja privlači ogromne količine pčela...

[Sanja20]

Koliko blizu je dovoljno blizu?
Jedan moj susjed ima košnice na 300-400m od mene.

[Nikola]

To je vrlo blizu, tako i moj susjed ima.

[Nikola]

5. Šuma je puno manje ugrožena invanzivnim vrstama.

[iva]

zna li netko dobar link ili knjigu o biljkama/drveću koji su si dobri susjedi u šumskom vrtu?!

[kad budu gorjeli gradovi]

što se tiče kompatibilnosti povrća imaš dosta toga na internetu, recimo ovo, a imam i par pdf-ova o tome, moreš se javit na mejl pa ti pošaljem.
a za kompatibilnost drveća to tek od skora vidim da ljude zanima. mislim da su voćke tolerantnije i ne smetaju jedna drugoj kao neke vrste povrća i naročito žitarica, mada to je samo moje subjektivno mišljenje. jedino što sigurno znam je da voćke nisu tolerantne prema nekim drugim vrstama drveća zbog određenih materija koje ove ispuštaju u tlo, kao što su hrast, crnogorično drveće (bor, jela, omorika) ili invazivni ailanthus altissima iz kine...

[Nikola]

Toby Hemmenway - Gaia's Garden je knjiga iz koje sam najviše naučio o odnosima među biljkama, ali i sam autor tvrdi da su ovi odnosi jako neistraženi. Svako toliko pokušavam naći knjigu, tablicu, znanstveno istraživanje ili bilo što slično koje bi poslužilo kod uspješnijeg dizajniranja šumskog vrta, ali za sad imam jedino zaključak da biološka raznolikost odgovara svima, pa ja biljke jednostavno izmješam.

Malo bolje od toga je razumjevanje kako koja biljka utjeće na prirodu oko sebe, recimo leguminoze fiksiraju dušik, bazga i dud obogaćuju tlo na drugi način, ima nekih biljaka s izrazito kiselim lišćem i sl. Ima i biljaka koje su uglavnom nepovoljne za susjedne biljke (recimo orah) ali postoji cijeli niz biljaka koje ih podnose (dud podnosi orah) pa se i to može iskoristiti u dizajnu. Ako bi našli stablo koje potiskuje travu, a ne smeta drugim stablima (recimo Celtis), onda bi i to bio dobar susjed većini stabala, jer ih rješava najvećeg protivnika.

Da ostanem u temi koja pita "zašto šumski vrt"... baš zato jer je u tom vrtu raznolikost najveća pa više ne moramo puno brinuti tko voli koga.

[kad budu gorjeli gradovi]

uh, totalno sam zaboravio na orah...

Ako bi našli stablo koje potiskuje travu, a ne smeta drugim stablima (recimo Celtis)

ovo je jako zanimljivo, imaš neki izvor?? košćela mi je super drvo, čak mogu plodovi da se jedu, i jako su hranjivi jedino što je jestivi dio jako mali...

takođe brzo raste i kad se posiječe rastu novi izdanci pa se može koristiti za onu metodu što je englezi zovu copicing ...

osim toga raste dosta visoko i idealna je ispred kuće za hladovinu.

ima li je u gorskom kotaru? ja sam je dosta viđao po hercegovini, i sporadično podno velebita i po ostrvima...

[Nikola]

ovo je jako zanimljivo, imaš neki izvor?? košćela mi je super drvo, čak mogu plodovi da se jedu, i jako su hranjivi jedino što je jestivi dio jako mali...

takođe brzo raste i kad se posiječe rastu novi izdanci pa se može koristiti za onu metodu što je englezi zovu copicing ...

osim toga raste dosta visoko i idealna je ispred kuće za hladovinu.

ima li je u gorskom kotaru? ja sam je dosta viđao po hercegovini, i sporadično podno velebita i po ostrvima...

http://www.permaculture.org/nm/images/uploads/Walnut_Hackberry_Guilds_by_Tim_Murphy.pdf

Orah potiskuje više biljke ali ne utječe na travu. Hackberry potiskuje travu ali ne utječe na više biljke. Toleriraju jedan drugog, a ribiz tolerira jedan i drugi i profitira od njihovih otrova. Podnosi sjenu i raste ispod oraha samo ako je tu i hackberry. E od te sam tvrdnje krenuo i našao da je hackberry naziv za porodicu Celtis, a kod nas mi je jedini poznati Celtis košćela, koprivić, ladonja (drvo sa bezbroj imena?). Samo je u americi taj hackberry grm, a kod nas je košćela stablo.

Nema je u GK, bar ja nisam nikad vidio. Istina da je jestivi dio mali. Ako bi se nekako preradom moglo u većoj mjeri odvojiti meso od koštice, onda bi košćela mogla biti prava, cijenjena voćka. Bez toga, meni je tek grickalica.

[m2]

Ima Ladonje u Rijeci drvoredi i u parkovima...