ajde kad sume već prozvali da i reagiran...
daklem, ja san jedan od onih gospode s vukomerića koje se spominje u prijašnjin postovima...
super mi je kako ljudi donose sudove, a da nemaju pojma o stvarima... moran priznat da ne znan
zašto ljudi ako ne znaju nešto ili imaju manjkavu informaciju o nečemu ne pitaju direktno,
a ne napiši nešto javno, šta opće nije istina...
da se objasnin...
Na Vukomeriću stalno živi 11 ljudi, što odraslih, što djece... da istina je da još nekoliko ljudi gradi svoj životni prostor
pa će se doseliti na Vukomerić. Nitko od nas se još nije obogatija na permakulturnin tećajevima pa da ima para
da sve nekom drugome plati da se odradi. kako sve ono šta znamo radimo sami, tako to traje... i traje...
Sad svako malo se neko nađe ko nan prodikuje zbog toga...
I naravno ljudi misle da postoji samo jedna vrsta zajednice...
mi na Vukomeriću smo odlučili da ne želimo imat vođu, gurua, predvodnika ine peru nas nikakve takve spike
to je naša spika i nije ni kriva, ni prava, samo naša...
imamo iskustva s svakakvin oblicima ustroja zajednica jer smo bili članovi GEN-a (global ecovillage network) i osnivači
MEB-a (mreža ekosela balkana) i imali direktne veze s istima. izabrali smo svoj put...
ali ljudi moji, ako mislite da vi možete bolje, brže, jače, više...široko van polje...
niko sritniji od mene da još postoji sličnih inicijativa...
dapače, vrlo rado podupiremo takve priče
U udruzi ZMAG aktivno djeluje dvadesetak odraslih ljudi.
Mi jasno smo razlučili ZMAG od zajednice na Vukomeriću.
Neko može djelovat u udruzi ZMAG, a da ne brije živit u našoj zajednici.
pa postojii recimo urbana permakultura i potpuno je legitimno živit u gradu i živit permakulturno koliko god ti mogućnosti dopuštaju
šta se tiče cijena permakulturnih tečajeva... oni nisu ni skupi, ni jeftini... oni su realni...
u zapadnoj europi su viši nego u hrvatskoj. u hrvatskoj su viši nego u srbiji...
ali su i troškovi veći u zapadnoj europi negou hrvatskoj ili srbiji
pokušajte organizirat tečaj pa ćete vidit sami, ako ne virujete i mislite kako smo mi gulikože