Ta biljka zna sama narasti kao korov u zidovima, i potrebno ju je odmah iscupati ako se ne zele glavobolje, slicno kao i smokva. Po mom iskustvu, voli vlazno, vrlo svjetlo i kamenito mjesto (u zidicu, izmedju slojeva betona i sl.) desetak puta sam je cupao. Ako se zakasni, pa se ulovi, tesko ju je iskorijeniti, odnosno postoji 'trik' da se kompletno oljusti kora (max do gdje se moze doci) svaki puta kada pokaze znakove zivota.
U dendrologiji se navodi da se mlade biljke prvih nekoliko godina dok ne ocvrsnu obavezno s slamom zastite uoci i preko zime, i da ako makar smrznu da lako potjeraju iz korijena, te da trazi laksa tla koja nisu hladna (na nekom imanju valjda ona mjesta (mikrolokacija) na kojima se snijeg tesko hvata, ili prvo ode), a ja bih dodao i da se na mjesto gdje ih se zeli imati u iskopanu rupu ubaci i dosta komada velikog kamenja, od kojih najvece bude na povrsini. Gdje god sam je vidio da samoniklo raste, uvijek je u nekom kamenju, pretpostavljam zbog zadrzavanja topline i vlage, a mozda i kalcija.