Eko selo Blatuša

[Nikola]

www.youtube.com/watch?v=lLUBawfXuUE

Je li netko bio (ili još je) u ovakvoj zajednici? Funkcionira li to tako lijepo kako je ovdje prikazano?

[Sinisa]

Ova prica je bajka koja sa stvarnim stanjem stvari na terenu, kod njih, nema nikakve veze. Ja bio.... i jos stotinjak ljudi (neki dva dana a neki godinu)

[Zelena Vila]

Siniša, jel može malo detalja? Čitala sam o njima i gledala ih na TV-u pa bi me zanimalo kako to u praksi izgleda.

[Sinisa]

Uf... ukratko, to nije zajednica. To je privatno vlasnistvo jednog covjeka koji vedri i oblaci. Da ne ulazim u kritiku njiegovih vremenskih nepogoda, to je ponovno teror jednog covjeka nad ostalima. Ne postoji konsenzus tamo gdje samo jedan covjek ima pravo veta na bilo koju odluku (a tamo je to pravilo).

[Zelena Vila]

Šteta. Blatuša mi se doimala kao prilično zgodna zajednica, unatoč tome što su za moj ukus malo previše ezoterično orjentirani.

[Harp]

Evo, desetak godina iza...


"U eko selu Blatuši na obroncima Petrove gore ste već 15 godina. Ti si to pokrenuo?

– Da, skoro 15 godina sam ja tamo, godinu nakon mene došla je moja mama i onda je počelo dolaziti još ljudi, ali sve skupa je u jednom trenutku zamrlo. Valjda svaki dobar projekt u jednom trenutku treba umrijeti da bi se ponovno rodio u dovoljno velikoj snazi da bi mogao ići dalje. Tako se nama dogodilo. Glavni cilj mi je u Blatuši, u stvari, bio okupiti pleme, a ne samo praviti kućice od blata i slame jeftinije i kvalitetnije za život od betonskih. To je samo jedan od nus-proizvoda zajedničkog života. U stvari, glavna fora je bila biti okružen ljudima istomišljenicima, ljudima na određenoj frekvenciji svijesti na kojoj napokon možemo zajedno funkcionirati. To je bio cilj i to je jedan od najvažnijih projekata koje sam u životu pokrenuo. Bilo je lako napraviti svjetski uspjeh sa kutijama za muzičke instrumente, ali skoro nemoguće, „na rubu znanosti“ je bilo započeti ovakav projekt i dogurati do ove faze u kojoj smo sada, jer gore sada živi nas oko 40 duša, od čega je 15 djece. To su ljudi koji su napustili grad i došli živjeti u prirodu. Moram tu naglasiti da evolucija ne ide iz grada u selo, nego iz sela u grad, a onda iz grada u prirodu i sada stasa neka prva generacija ljudi koji su evoluirali grad do te mjere da ga napuštaju. Ne zbog toga da bi se vratili u nedovršeni grad, koji se zove selo, nego da bi se vratili što bliže onome što nam je svima onako najdublje iznutra, a to je priroda, koju je kreirala inteligencija veća od ove koja kreira ove naše gradove.

Zadovoljan si kako se sada razvija Blatuša?

– Jesam. Nije baš bilo lako, bilo je jako teških trenutaka, kad sam odustajao od svega i govorio: „Ovo je prevelik zalogaj“. Možda sam malo prerano zakukurikao, bilo je potrebno da prođe još 10 godina da ljudi počnu razumjeti ono što sam tada pokrenuo. Međutim, bio sam u situaciji da sam to mogao razumjeti, jer sam probao iluziju novca. Za razliku od ljudi koji nemaju novca i razmišljaju: Kad budem imao novac postići ću to, to i to… Ja sam napravio taj novac i nisam njime mogao postići veću kvalitetu života, tako da sam se naprosto morao baciti u nešto drugo. Zbog toga sam bio malo ispred vremena, ali danas vidim da i ovi koji nisu raspolagali s puno novca uviđaju da je novac prevara i da se tu ne može dobiti puno. Do jedne mjere novac treba, ali kad bismo napokon ostali bez novca-fantastično, odjednom bi nam se otvorila gomila drugih mogućnosti za koje nam novac zapravo ne da priliku da ih uopće iskusimo. Novi načini razmjene, suradnje, proizvodnje energije, hrane, bliskosti…"

http://kulturistra.hr/lang/hr/2020/11/razgovor-s-robertom-schenkom-violoncelistom-izumiteljem-i-prirodnjakom-iz-plemena-blatusa/


Ima li kakvih novijih saznanja pored medija, da li se sto promjenilo?

[Nikola]

Ja ne znam ništa, ali mi je zanimljivo (i drago) da još uvijek postoje kao zajednica. Slažem se sa ocjenom da je najvažnije graditi taj kolektiv, a ne nužno ovakve ili onakve objekte. Žao mi je što nigdje nema više informacija o tome tko su ti ljudi, zašto su došli u zajednicu, kako im je tamo, jesu li to uvijek isti ljudi ili oni dolaze i prolaze... Do sad je u javnost uvijek istupao Robert, što je možda stvar njihovog načina organizacije, hijerarhije, a možda je i dio strategije očuvanja zajednice da ostanu pomalo tajnoviti. Mislim da je to ok, pogotovo za mlade zajednice.

U tekstu se spominje i Alen, koji je član foruma, autor istarskog zemljobroda (Earthship Istria).

[MiJesmo]

Pozdrav svima, za one koje zanima tko i cime se bavi u eko selu Blatusa, možete nas potražiti na web stranici www.ekoseloblatusa.com

Pa evo ukratko iznutra.. mi nismo zajednica, bez obzira na to kako nas neki predstavljaju u javnosti.
Ljudi vise nisu na zemljistu u vlasnistvu jedne osobe, vec se svatko skrasio na svom imanju i postao neovisan o misljenju jedne osobe.
Moja slobodna procjena je, da smo nakupina slobodnjaka/cudaka koji teze nekakvim slicnim ciljevima i to je ono sto nas cini time sto jesmo, dobri susjedi, a pritom mladi ljudi.
Ljudi su dolazili i prolazili, a najuporniji su ostali i nastavili stvarati.
Da li je Blatusa zemlja meda i mlijeka?! Ne! To je vise zemlja kupine i blata 
Dakle, tko god zeli stvoriti nekakvo polu-samoodrzivo imanje, ima na ledjima jako puno posla ili jako puno para da bi platio/la nekoga tko ce odraditi sav taj posao.
Ukratko eko selo Blatusa je lijepo mjesto, u kojem se zivot dogadja na svoj nacin. I ono sto cini ovo mjesto posebnim, je uporni pokusaji da nadjemo zajednicki jezik ili barem pokusamo razumjeti razlicitosti u svakodnevnim situacijama i zivotu. Ljudi ce uvijek biti ljudi, socijalni dio slaganja i/ili ne slaganja ce uvijek izranjati, a mi se trudimo naci nacine da si u svemu tome ostanemo dobri...
Eto, toliko od nas iznutra. A za ostalo, pogledajte web stranicu s pocetka komentara ili tipa najave za posjet mozete uputiti svakom imanju zasebno, jer ne djelujemo kao zajednica vec kao zasebna imanja tj. Domacinstva. 

P.s. Alen koji je nekoc zivio u Blatusi, nije Alen koji je autor earthshipa u Istri