Upoznajte svoju psihu i proces kako donosite pojedine odluke bazirane na nepoznatim informacijama npr u vezi ovih virusa, cijepljenja i slicno a sto se povlaci po medijima.
Izvorno sam ovaj tekst negdje iznad postavio na engleskom jeziku, ali cu ga sada slobodno prevesti da razumiju i neenglezi.
Vrlo zanimljiv eksperiment gdje se proucava utjecaj informacija na odluke covjeka, pa je vrlo jasno sto i kako se postize zadani cilj upotrebom globalnih medija, koji uvijek daju samo tocne i potrebne informacije...
Tokom 1950 - 1960 godina, izvedene su serije intrigantnih eksperimenata o prirodi i ucinku povratnih informacija na covjekovu aktivnost.
U jednoj reprezentativnoj studiji prof. Alex Bavelas je dvojci ispitanika istovremeno prikazao seriju slika od zdrave ili bolesne bioloske stanice.
Niti jedan ispitanik nije mogao promatrati drugog za vrijeme eksperimenta, i svakom je dana mogucnost da uvidi razliku izmedju te dvije vrste stanica kroz metodu pokusaja i pogreske.
Naime, mala lampica oznacena s "tocno" i "krivo" je omogucavala povratnu informaciju kao 'odgovor' prema ispitanicima nakon njihove pojedinacne odluke.
Bila je samo jedna "kvaka" u experimentu koje oboje ispitanika nije bilo svjesno - samo jedan od njih je dobivao ispravne 'odgovore' nakon njihovog pogadjanja.
Kada je svjetlo u odjeljku jednog ispitanika pokazivalo da je "tocno" pogodio, to je zaista i bilo tocno. Dok kod drugog ispitanika 'odgovor' je bio uvjetovan odn. baziran na pokusaju prvog ispitanika! Nevezano za njegov izbor, drugom ispitaniku je receno da je u pravu ("tocno") ukoliko je prvi ispitanik odgovorio ispravno, a "krivo" ukoliko je prvi dao netocan odgovor.
Podaci sakupljeni bez njihovog znanja pokazuju u zakljucku da je prvi ispitanik naucio razlikovati zdravu od bolesne stanice s 80% tocnosti, dok je drugi ispitanik ostao samo na granici pogadjanja, bez pomaka.
To nisu jedini rezultati. Te dvije vrste 'odgovora' isto imaju razliciti i interesantni utjecaj na teorije koje je razvio svaki ispitanik zasebno tokom razmisljanja o odjeljivanju zdravih od bolesnih celija.
Prvi ispitanik koji je dobivao ispravne 'odgovore' zavrsio je eksperiment sa vrlo jednostavnim, konkretnim i jasnim objasnjenjem.
Za razliku, drugi ispitanik je razvio komplicirane, ne ocite teorije s mnogo obradjenih detalja. Kod njega nema nacina da zna kako 'odgovor' nije ovisio o njegovom odabiru, vec ponekad, kada sreca dopusti, bi se njegov odabir poklopio s ispravanim odgovorom.
Ipak, davanjem nepostojanih i slucajnih odgovora drugom ispitaniku, isti je onemogucen da nauci iz svojih opazanja, zakljucivanja i odabira.
Ali ni ovi rezultati nisu toliko iznenadjujuci.
Nesto vise problema uoceno je kada su oba ispitanika suoceni da medjusobno podijele i diskutiraju o svojim teorijama.
Suprotno sto bi se netko nadao ili ocekivao, prvi ispitanik je bio naprosto impresioniran s kompliciranoscu, nejasnocom i neuvjerljivosti teoretickih formulacija drugog ispitanika.
Drugi je pak ispitanik odmah odbacio statisticki ispravne teorije prvog ispitanika kao "naivne i pojednostavljene".
U kasnijem ponovnom testiranju gdje su oba ispitanika dobili samo ispravne 'odgovore' o svojim odlukama, drugi ispitanik je nastavio pogadjati malo bolje nego prije, dok su sposobnosti prvog ispitanika - koji je sada u praksi htio uvrstiti svoje nove "sjajne" spoznaje - znacajno pogorsane.
The Bavelas experiment
http://perceptionmanagers.org/2008/08/bavelas-experiment.html