norme i socijalni pritisak

[Harp]

http://www.zzjzpgz.hr/nzl/77/norma.htm
Tu i tamo se u ovom listu nadje zanimljiv calnak.
Ono sto me zaintrigiralo je par primjera, tj jedan experiment i primjer iz zivota. Izgleda da je vecina ljudi, mahom, spremna biti predmet manipulacije. Ja bih tu jos opazio, da vjerojatno nije svejedno gdje se vrsi experiment, tj u kojem mentalitetu drustva se provodi... pa mi izgleda da bi rezultati lako mogli biti zabrinjavajuci.

[TB]

Milgram experiment

[Harp]

Par citata:

Milgram experiment

„Obični ljudi, jednostavno radeći svoj posao i bez osjećaja neprijateljstva s njihove strane, mogu postati agenti u groznom destruktivnom procesu. Štoviše, čak i kada destruktivni učinci njihovog rada postanu očiti i jasni i kada se od njih traži da nastave s djelovanjem koje je nespojivo s temeljnim moralnim načelima, relativno malo ljudi posjeduje sposobnost potrebnu da bi se oduprlo autoritetu.“ (Milgram, 1974)

-------------

ROBERT OWEN
primjer dobronamjerne manipulacije
http://www.radionicapolic.hr/filozofija/FOprirucnik/fi26.htm

»Ti su zakoni temeljni zakoni prirode, a ne čovjekova izmišljotina; postoje bez njegova znanja i dopuštenja, i on ih ne može izmijeniti nikakvim svojim naporima, a budući da proizlaze iz njemu nepoznata uzroka, to su jedini  božanski zakoni u pravom smislu riječi.«
(Owen, 1980., 238)

"Potpuno je nekorisno i uzaludno, pa i štetno - misli Owen - pokušati djelovati samoodgojno u bilo kojem pogledu. Svatko je nemoćan da djeluje samoodgojno, u zabludi je ako vjeruje da to može, a štetno je ako to pokuša. Drugi ljudi, međutim, ako su znalci, razvitkom čovjekova karaktera mogu upravljati bez ograničenja, pa je bilo kojem pojedincu ili čak čitavim zajednicama moguće oblikovati bilo kakav karakter, od najboljega do najgorega."

"U jednom krajnje otvorenom obliku - posebno pogodnom za školsko izučavanje - Owen zamjenjuje odgoj, nesporno dobronamjernom, ali ipak manipulacijom kakva se danas često javlja, iako ne uvijek tako prepoznatljiva i dobronamjerna, kod mnogih pedagoga i psihologa koji se bave odgojem."

»Čovjek je tako građen da ga se primjenom prikladnih mjera u njegovu djetinjstvu i njihovim neprekidnim utvrđivanjem dok ne odraste do zrelosti, može naučiti misliti i raditi, ali da to ne premašuje njegove sposobnosti, s tim da ga se istodobno nauči i vjerovati kako je to što misli i radi jedino ispravno i najbolje za cjelokupno čovječanstvo.« (Owen, 1980., 95)

 

[Harp]

David Icke – Efekt Stada

"Većina ljudi nije u stanju prihvatiti da nekoliko ljudi uspijeva manipulirati milijardama života, djelujući kroz sve institucije i u svim zemljama. Ja to razumijem; međutim, jednom kada imate piramide i znate na koji način uvjetovati umove i stvarnost stanovništva, to postaje relativno jednostavno."
http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/stado

[Nikola]

U efektu stada ne vidim nista lose, nego u cinjenici da je stado odavno preraslo sve razumne okvire. Takodjer, indivudualizam smatram bar podjednako stetnim kao i socijaliziranje s prevelikim stadom.

[Harp]

Vrlo zanimljiv eksperiment gdje se proucava utjecaj informacija na odluke covjeka, pa je vrlo jasno sto i kako se postize zadani cilj upotrebom globalnih medija, koji uvijek daju samo tocne i potrebne informacije...


The Bavelas experiment
http://perceptionmanagers.org/2008/08/bavelas-experiment.html

"During the 1950's and 60's, a series of intriguing experiments were conducted on the nature and effect of feedback on human activity. In one representative study, professor Alex Bavelas simultaneously exposed two participants to a series of pictures of either healthy or sick cells (Watzlawick, 1976). Neither person in the study could observe the other while the experiment was under way and each was given the assignment to learn to distinguish between the two types of cells through trial and error. Small lights marked "right" and "wrong" provided feedback to the participants about their respective choices.
There was just one "wrinkle" in the experiment of which both participants were unaware. Only one of them received accurate feedback about their guesses. When the light in this person's cubicle indicated they had made the "right" choice, they had indeed guessed correctly. On the other hand, feedback for the second participant was not based on their own, but on the guesses made by the first participant! No matter their choices, this person was told they were "right" if the other person had guessed correctly and "wrong" if the other had been incorrect. Data collected without their knowledge showed, at the conclusion of the experiment, that the first participant had learned to distinguish healthy from sick cells with an 80% rate of accuracy. The second continued to guess at no better than a chance rate.
These were not the only results. The two types of feedback also had a distinct and interesting impact on the theories each participant developed during the study for differentiating between " healthy" and "sick" cells. The participant who received accurate, reliable feedback ended the experiment with a very simple, concrete, and parsimonious explanation. In contrast, the second participant, developed a complicated, subtle, and elaborate theory. This person, it is recalled, had no way of knowing the feedback they received was not contingent on their own responses. Sometimes, as luck would have it, their responses happened to coincide with the correct answer. However, given the inconsistent and unreliable feedback, this participant was prevented from learning anything about their own actions and choices.
Even these results are not all that surprising. Something more troubling occurred when the two participants shared their respective theories with each other. Contrary to what one might hope and expect, the first participant was impressed with the complicated, mysterious, and unreliable theoretical formulations of their co-participant. The second, on the other hand, dismissed the statistically accurate theory of the first as "naive and simplistic." In later retests during which both participants received accurate feedback about their own guesses, the second continued to guess at little better than a chance rate. The performance of the first, however, who was now attempting to put some of the "brilliant" insights of their co-participant into practice, significantly worsened."

[Harp]

Eksperiment poznatog psihologa izazvao skandal – Masovne lažne dijagnoze!


Nema kući dok ne priznaš

Kad su se jednom našli u klinici, nitko od lažnih bolesnika nije mogao ići kući dok nije “priznao” da je bolestan i pristao da pije lijekove. Jedan od njih je tu situaciju kasnije opisao na sljedeći način: “Rekao sam prijateljima i obitelji: izaći ću kad izađem. Bit ću tamo par dana i doći ću kući. Nitko nije ni sanjao da ću ostati skoro dva mjeseca. Jedini način da izađeš je da im kažeš da su u pravu. Rekao sam da sam lud. ‘Lud sam, ali mi je bolje’, rekao sam.

http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/eksperiment-poznatog-psihologa-izazvao-skandal-masovne-lazne-dijagnoze

[Harp]

www.youtube.com/embed/-iStQDOaooI
Na rubu znanosti - posluh

www.youtube.com/embed/UU1Fi5JZbvI
Patokracija - koliko ste poslusni

U attachu sam ujedno i kopirao cijeli tekst koji je najavljen u prvom postu, jer u danasnje vrijeme linkovi i znanja samo tako znadu nestati.

[Harp]

www.youtube.com/embed/ghcFJ1D7y9o
Zasto srbija gori?!

Video koji je posvecen manipulacijom uoci izbora, upecatljiv intervju s jednim pravim glasacem i nekim zakljuccima za koje bih ja rekao da se mogu sagledati samo unutar identifikacije s gradaninom (podredjenim), odnosno sto ti ljudi u to vrijeme i na tom mjestu zapravo traze na ulici i od koga... po meni je to isto kao i da su tim aktom dali svoj glas.
U istom videu sam nekako ocekivao da ce se spomenuti i poznata zamka policije u slucajevima kada treba 'vise ovlasti', tj da se iscenira nasilje od strane gradjana, o cemu ima par rijeci i od Drazena:

https://zivicovjek.org/radio-brac-o-izborima-i-prosvjedima-i-drugo/

[andjelkoasa]

Vizualni komentar

[Harp]

Upoznajte svoju psihu i proces kako donosite pojedine odluke bazirane na nepoznatim informacijama npr u vezi ovih virusa, cijepljenja i slicno a sto se povlaci po medijima.
Izvorno sam ovaj tekst negdje iznad postavio na engleskom jeziku, ali cu ga sada slobodno prevesti da razumiju i neenglezi.


Vrlo zanimljiv eksperiment gdje se proucava utjecaj informacija na odluke covjeka, pa je vrlo jasno sto i kako se postize zadani cilj upotrebom globalnih medija, koji uvijek daju samo tocne i potrebne informacije...



Tokom 1950 - 1960 godina, izvedene su serije intrigantnih eksperimenata o prirodi i ucinku povratnih informacija na covjekovu aktivnost.
U jednoj reprezentativnoj studiji prof. Alex Bavelas je dvojci ispitanika istovremeno prikazao seriju slika od zdrave ili bolesne bioloske stanice.
Niti jedan ispitanik nije mogao promatrati drugog za vrijeme eksperimenta, i svakom je dana mogucnost da uvidi razliku izmedju te dvije vrste stanica kroz metodu pokusaja i pogreske.
Naime, mala lampica oznacena s "tocno" i "krivo" je omogucavala povratnu informaciju kao 'odgovor' prema ispitanicima nakon njihove pojedinacne odluke.

Bila je samo jedna "kvaka" u experimentu koje oboje ispitanika nije bilo svjesno - samo jedan od njih je dobivao ispravne 'odgovore' nakon njihovog pogadjanja.
Kada je svjetlo u odjeljku jednog ispitanika pokazivalo da je "tocno" pogodio, to je zaista i bilo tocno. Dok kod drugog ispitanika 'odgovor' je bio uvjetovan odn. baziran na pokusaju prvog ispitanika! Nevezano za njegov izbor, drugom ispitaniku je receno da je u pravu ("tocno") ukoliko je prvi ispitanik odgovorio ispravno, a "krivo" ukoliko je prvi dao netocan odgovor.

Podaci sakupljeni bez njihovog znanja pokazuju u zakljucku da je prvi ispitanik naucio razlikovati zdravu od bolesne stanice s 80% tocnosti, dok je drugi ispitanik ostao samo na granici pogadjanja, bez pomaka.
 
To nisu jedini rezultati. Te dvije vrste 'odgovora' isto imaju razliciti i interesantni utjecaj na teorije koje je razvio svaki ispitanik zasebno tokom razmisljanja o odjeljivanju zdravih od bolesnih celija.
Prvi ispitanik koji je dobivao ispravne 'odgovore' zavrsio je eksperiment sa vrlo jednostavnim, konkretnim i jasnim objasnjenjem.
Za razliku, drugi ispitanik je razvio komplicirane, ne ocite teorije s mnogo obradjenih detalja. Kod njega nema nacina da zna kako 'odgovor' nije ovisio o njegovom odabiru, vec ponekad, kada sreca dopusti, bi se njegov odabir poklopio s ispravanim odgovorom.
Ipak, davanjem nepostojanih i slucajnih odgovora drugom ispitaniku, isti je onemogucen da nauci iz svojih opazanja, zakljucivanja i odabira.
Ali ni ovi rezultati nisu toliko iznenadjujuci.

Nesto vise problema uoceno je kada su oba ispitanika suoceni da medjusobno podijele i diskutiraju o svojim teorijama.
Suprotno sto bi se netko nadao ili ocekivao, prvi ispitanik je bio naprosto impresioniran s kompliciranoscu, nejasnocom i neuvjerljivosti teoretickih formulacija drugog ispitanika.

Drugi je pak ispitanik odmah odbacio statisticki ispravne teorije prvog ispitanika kao "naivne i pojednostavljene".

U kasnijem ponovnom testiranju gdje su oba ispitanika dobili samo ispravne 'odgovore' o svojim odlukama, drugi ispitanik je nastavio pogadjati malo bolje nego prije, dok su sposobnosti prvog ispitanika - koji je sada u praksi htio uvrstiti svoje nove "sjajne" spoznaje - znacajno pogorsane.


The Bavelas experiment
http://perceptionmanagers.org/2008/08/bavelas-experiment.html

[Harp]

Jos jedan drustveni eksperiment gdje je pojedinac suocen izmedju svoje ljudskosti i s normom "vecinskog ponasanja", neodstupanja...

Efekt promatrača