Razaranje obitelji kao zajednice

[Nikola]

Testiram jednu teoriju na način da svakodnevne situacije, životne probleme, traume i sl. pokušam objasniti tom teorijom. Do sad se pokazala ok, vidjet ću kako će to završiti.

Teorija (naravno, ne moja) kaže, čovjeku je urođen život u zajednici, nagon ga tjera da bude dio zajednice, a kad je dio jedne, ne može biti dio druge zajednice. Ili tako nekako. Prvo, onih starih zajednica (plemena) kakve su naseljavale ovaj naš brdoviti balkan, više nema, ili su uglavnom nepoznate. Od raspada tih zajednica ostale su obitelji. I to su zajednice, samo mislim da nisu prirodne. Obitelj teško da može samostalno osigurati vlastitu egzistenciju, ali pod uvjetom da društvo štiti obitelj, ona posve normalno funkcionira i mislim da je u nedostatku plemena obitelj skroz ok. E sad je problem ako društvo više ne štiti obitelj.

Mislim da se to počelo događati s industrijskom revolucijom, ili uvođenjem kapitalizma. Prije toga, obitelj je radila na zemlji, svi za jednog, jedan za sve. Bilo im je teško, ali su bili obitelj. Onda dođe vrijeme da muškarac ide na posao. Na poslu postaje dio jednog drugog kolektiva. Radnici neke tvornice imaju zajedničkog protivnika (strogog šefa?) i zajedničke ambicije (radnička prava?), muškarac kada dođe kući, žena i djeca to ne razumiju. Možda su oni veseli, zaigrani, željni oca obitelji, a on dolazi umoran, nervozan, možda i pijan. Pa kaže "dovraga, ženo, dok te ja hranim, biti će kako ja kažem!" On postaje sve više dio radničkog kolektiva, a sve manje dio svoje obitelji. Možda i žena, jer joj je dosta batina, napušta selo i odlazi u grad gdje radi kao služavka, ili prostitutka, svejedno. I ona tamo nalazi žene koje su napravile isto, i postaje dio njihovog kolektiva. Ili se školuje, pa kasnije sudjeluje u maršu za prava žena, sad je dio tog pokreta, ponovno nije dio svoje obitelji (osim na papiru).

I malo po malo, dolazimo u sadašnjost, gdje je obitelj već poprilično razorena. Svi se hvale kako su im djeca samostalna, otišli iz grada ili države, studiraju ili rade vani. Muževi i žene, ako imaju sreće, rade u dobrim firmama, dio su njihovih kolektiva, firme organiziraju "team building-e" da se radnici povežu, svaki radnik je nagrađen proporcionalno tome koliko se uspio integrirati u kolektiv. Kada dolaze kući, svaki donosi vlastite brige, nemaju baš o čemu razgovarati, a i ne osjećaju se baš tako dobro kao u vlastitom kolektivu. U firmi bar imaju svoje mjesto, kod kuće uglavnom jedu i spavaju.

To bi otprilike bilo ono kako ja doživljavam svijet iz perspektive oca i muža. I sad promatram što se događa s ljudima. Roditelji su prestrogi prema vlastitoj djeci, boje se da ih djeca ne osramote pred kolektivom kojem pripadaju. Ili su nezainteresirani prema njima, jedna mama kaže "još najbolje da se samo sa djecom bavim, kao da nemam pametnijeg posla". Muškarci vole otići na utakmicu, ili ju pogledati na tv-u u nekom kafiću, vesele se, grle se sa nepoznatim ljudima. Kući dolaze malo odspavati. Dijete u školi dobiva lošu ocjenu koju skriva od roditelja, ali ju ponosno pokazuje školskim kolegama. U njima nalazi članove vlastitog kolektiva, zajednički bojkotiraju školu, ili obožavaju neku tinejdžersku pop zvjezdicu, ne znaju ni sami zašto ali svi to rade, pa im je to dovoljno objašnjenje. Roditelji su gnjavatori koji im pokušavaju razoriti kolektiv.

Obitelj je doživjela svoj kraj? Treba li je spašavati, može li se, i kako? Ili jednostavno priznati da su to ljudi koji žive zajedno, cimeri?

[kad budu gorjeli gradovi]

odlično razmišljaš i povezuješ stvari treba ti samo još istorijskih i antropoloških činjenica da bi kompletirao teoriju. kad završiš sa perlmanom možeš preći na malo više naučno orijentiranu literaturu (rajh, levi-stros, salins, mos, malinovski).

zaboravio si jednu bitnu činjenicu - da proces razaranja zajednice traje nekoliko hiljada godina, i da još nije ni blizu da bude završen. najbitniji momenat kada je zajednica u stvari načeta (do tada je bila neosvojiva) je crkva. crkva je kukavičje jaje u procesu uništenja zajednice i porobljenja čovjeka. indokrinacijom slobodnog čovjeka sa njemu stranim sistemom vjerovanja (kao i ponašanja, socijalne organizacije, "kulture"...) koji je suštniski suprotan svim prirodnim zakonima u kojima je on do tada živio, otvaraju se vrata za otvorenije destruktivne elemente koji će zajednicu dovesti do ovoga gdje je sada.

dobro si primjetio to zaporodicu - obično se kaže da je porodica osnovna ćelija društva, ali stvarna definicija bi glasila - osnovna ćelija porobljenja društva. moderna porodica je u stvari najmanji mogući skup ljudi koji im i dalje omogućuje da održavaju društvo u potrebnom brojčanom stanju. da je manje od toga društvo bi izumrlo, a da je više, bilo bi mnogo problematičnije kontrolisati je. ovako je idealno.
naravno porodice nisu uvijek bile ovakve kao danas, recimo proučavajući svoju porodicu došao sam do podatka da je prije samo 120 godina moja porodica brojala oko 70 ljudi. od tih 70 bar 20 ih je bilo naoružano i spremno braniti ostale po svaku cijenu, što znači da bi je bilo ko teško odlučio napasti, jer prosto nije vrijedno toga. s druge strane, ova brojka nije previše velika da bi porodica bila u opasnosti da ostane bez hrane - 70 ljudi je jedno prosječno selo u planinskim krajevima, znači bilo im je dovoljno nekih 100-200 hektara da žive na održiv način.

kako je u stvari ova porodica propala? za njeno uništenje bilo je potrebno najmanje 1000 godina. prvo su ih na neki način nagovorili da ne trebaju vjerovat u to što su do tad vjerovali, nego u nekog isusa. vremenom, prestaju se odnositi prema prirodi oko sebe kao do tad, jer im crkva govori kako je čovjek gospodar svega živog na zemlji. polako ali sigurno gube svijest o ograničenosti resursa, kao i tradicionalna znanja iz medicine, magije, astronomije itd. sve više se identifikuju sa identitetom koji je nametnula crkva pa su čak i spremni ući u konflikt samo na osnovu tog novog identiteta. ali zajednica kakva-takva, drži se sve do kraja XIX vijeka, kada dolazi do formiranja "nacija", i zahvaljujući tehničkim inovacijama (oružju), rapidnom povećanju stanovništva, prisilnom regrutovanju i pokretanju besmislenih vojnih sukoba samo u interesu profita, porodica kao takva nema puno šanse. njena propast je neminovna jer je prosto zanemarljivog brojnog stanja u odnosu na broj onih čija je porodica na isti način uništena ranije, i koji će ostavši bez nje bez mnogo razmišljanja uzeti pušku u ruke i slijediti naređenja, kakva god ona bila.

[Nikola]

Ok, znači sustav želi da obitelj postoji, ali da ne funkcionira. 

[kad budu gorjeli gradovi]

sustav želi da postoji samo porodica u današnjem vidu - otac, majka, par djece i to je to.

[khan]

a sustav je živ? nisam znao

[javorka]

a sustav je živ? nisam znao

Da - i te kako živ. Čine ga  i održvaju živim "civilizirani ljudi".

[Medo]

Ne bih se složio da je crkva najveći krivac za razaranje zajednice, iako mogu shvatiti što je pjesnik htio reći. Koliko toliko crkva drži do očuvanja zajednice, a i sam temelj svake je zajednica kao takva. Nisam neki praktični vjernik, ali mislim da crkva jest zajednica u sebi i kao ideja trebala bi poticati sve ono što zajednica predstavlja, pitanje je je li to tako u praksi.

Mislim da sustav postoji samo zbog sebe. Želi da postoji obitelj, ali u isto vrijeme želi i da je ne trebamo, kako bi rekao Nikola, da ne funkcionira.
Vezano na to, moje je mišljenje da je glavni krivac za razaranje zajednice i obitelji konzumerizam. Mislim da se osnovna zajednica o kojoj pričamo počela razarati u trenutku kada je pojedinac osjetio potrebu za imanjem, odnosno težnju za posjedovanjem koje mu u osnovnom obliku zajednice nije bilo omogućeno. Nadalje, konzumerizam kao takav nas potiče na kupnju, odnosno imanje stvari koje velikim dijelom zamjenjuju obitelj i komunikaciju između članova iste. Sva roba, odnosno dobra određuju nas u društvu i što više imamo to je naše značenje u društvu veće. Samim time, dijeljenje s nekim svojih dobara znači umanjenje značaja pojedinca. Vjerujem da će nam se uskoro ponuditi sve što bismo trebali stjecati nekim prirodnim putem od ljudi koji nas okružuju. Više ne moramo odlaziti u dućane jer nam klikom miša netko sve dostavlja direktno u frižider. Više nismo u potrebi nekome reći kako se osjećamo, jer to možemo odraditi putem mnogobrojnih smajlića iz ponude na našim mobitelima...
Stvari koje posjedujemo pružaju nam umjetni oblik sigurnosti jer smo neovisni o drugome. Sve to vodi ka potpunoj desocijalizaciji i na kraju i dehumanizaciji koja je, kako se čini, neizbježna u svim razvijenim zemljama svijeta.

 Vraćam se sad nazad na crkvu i kažem kako je ona, bez obzira o kojoj se religiji radilo, prisutna i u nerazvijenim zemljama i još se uvijek nije desila ta desocijalizacija. Ljudi i dalje žive u zajednicama koje imaju opće dobro i korist od svojih članova jer bez potpore sviju ista ne bi mogla preživjeti. Jedino što je crkva unijela kao nered u osnovnu bit zajednice je što je ona, po mojem mišljenju, „čopor“ pretvorila u „stado“.

[Nikola]

Na balkanu su prije dolaska crkve postojale brojne prirodne zajednice koje nisu bile kompatibilne ni sa crkvom ni drzavom, zato su i nestale. Svaka pojava nove takve zajednice predstavlja opasnost za crkvu i drzavu, ali zato obitelj ne predstavlja. I crkva i drzava su zato obitelj propisali zakonom. Bilo bi super jos kad bi obitelj bila prirodna ljudska zajednica, onda bi obitelj bila sposobna sama se braniti, hraniti, podizati potomstvo i brinuti se o nemocnim clanovima. Kad bi to bilo moguce, i vuk bi bio sit a ovce na broju. Dok ne nadjemo rjesenje za to, civilizacija i religija ce biti temeljne ljudske potrebe.

[TB]

George Carlin -"Who Really Controls America"

[javorka]

Dok ne nadjemo rjesenje za to, civilizacija i religija ce biti temeljne ljudske potrebe.

Ako ubrzo ne skontamo da nas i jedno i drugo vodi u propast - nema nam spasa. Sve više slabimo i sve više nas sistem apsorbira i kada nas proguta nema povratka.

[alenzen]

sve je to istina,rješenje je komad zemlje na kojemu porodica živi,to je ono što su nam uzeli

[javorka]

Riješenje je u osvješćivanju pojedinaca - samo osvješćeni pojedinci nešto mijenaju..... Oni su nam svjetle točke... od njih možemo puno naučiti ali ne na način da nas poučavaju nego da nam pokažu svojim primjerom. Trebamo samo promarati i nastojati upotrijebiti svoju glavu....prestati gledati, slušati i misliti tuđom glavom.

[Nikola]

Čemu služi obitelj?

[javorka]

Čemu služi obitelj?

Ovako mala obitelj kakvu danas uglavnom imamo služi samo za preživljavanje - premala je da bi potomstvu mogla pružiti sva potrebita znanja za život dostojan čovjeka (čast izuzecima).

Po mom mišljenju - danas nam treba veća "obitelj" kako bismo u sklopu iste mogli steći znanja i iskustva koja su nam prijeko potrebna. Recimo - djeca u gradskoj obitelji na betonu i asfaltu nisu u mogućnosti mnogo toga naučiti u dobi kada je to jako važno da se nauči..... č†ak i na selu je počelo nažalost tako bivati .....Ali, koliko primječujem. vi mladi ljudi ste počeli shvaćati da va, nedostaju neka znanja i neke vještine te ste svjesni da vam život kakav živite ne pruža čak niti zdravu hranu pa ste se okrenuli oko sebe i tražite da naučite kako preživjeti i kako proizvesti hranu i to na način da se umrežavate kao recimo ovdje na Forumu. Da, forumi su sada u neku ruku nove "obitelji"......

[Nikola]

Zašto obitelji ne postaju nešto veće? Zašto veće zajednice ne postaju bliske poput obitelji? Zašto su jedine bliske, velike zajednice one koje su upletene u nekakav kriminal? Mislim da je ključno, ili jedno od ključnih pitanja, čemu služe obitelji.

Obitelj postoji dok obavlja neku funkciju. Ako je to odgoj djece, kad djeca odrastu ona se razilaze i formiraju vlastite obitelji. Dakle funkcija obitelji je reprodukcija. Ako obitelj može preuzeti neku drugu funkciju, tada bi se i rok trajanja mogao produljiti, i možda bi dobila priliku da preraste u pleme. Za ilustraciju, recimo da na svijetu ostane samo jedna crna obitelj. Funkcija te obitelji bi mogla biti opstanak crnačke rase. Naravno, pod uvjetom da to članovima odgovara, da im je uopće stalo do svoje rase itd. Ako jest, ako su odgojeni da im je stalo, obitelj bi mogla još dugo postojati, rasti, razviti specifičnu kulturu, itd. Ali većina obitelji nema takvu priliku, svaka obitelj je tek približna kopija milijuna drugih obitelji.

Budući da smo na permakulturi, ako si jedna obitelj postavi zadatak da od neke pustinje napravi oazu, da ne dozvoli devastaciju nekog kraja, preuzme zaštitu neke ugrožene sorte bilja ili pasmine životinja, ili tako nešto, to bi mogao biti plemenit zadatak, dovoljno težak da pojedinac ne može sam ništa učiniti a obitelj može, i to može raditi veoma dugo... Tada treba zanemariti pitanje koji je smisao mog života, i postaviti koji je smisao života moje obitelji.