Udruga u SUMI - Blatusa

[Harp]

Par videa na istu temu, i jedna analiza na kraju iz perspektive drustva. Mislim da se ta dva svijeta ne mogu jasno povezati na neki logicni nacin, usporediti ih, ili reci sto i kako bi netko trebao imati i raditi, a sto i kako ne. Jasno se vidi da su prepoznati neki problemi u drustvu i da se traze nova i drugacija rjesenja, s raspolozivim resursima...
Usporedio bih to kao s pcelama kojima se "ponudi" (odnosno u suprotnom, iz perspektive nekog sustava - uvjetuje) kosnica, gotovo sace itd, da li je prirodno da takvo mjesto i uvijete odbace, samo zato jer su sposobne sve to same napraviti?
Kosnica tu nije radi dobrobiti pcela, medjutim nije niti nesto lose, u ovisnosti iz koje perspektive gledamo, sto ce autor kosnice raditi s njom...

Provjereno - Poklonio sve i otišao živjeti u šumu

Nikola Borić odrekao se svega i život nastavio u šumi

Šumska farma - Park prirode Papuk | Plodovi zemlje

Nedjeljom u 2: Život u šumi - Nikola Borić

ŽIVOT U ŠUMI

EDIT
samo da nadodam, sto se djece tice... tvrditi to da djeca* koriste usluge drustva i da su zato kasnije duzni doprinositi i sudjelovati** u istom, je kao da pcelar tvrdi da su pcele duzne davati med, jer koriste kosnicu (strpane su unutra), a nacinjenu samo zato da pcelaru bude lakse uzeti ga...
Vjerojatno su i pcele i covjek vec zaboravili kako je biti prirodan, kako izgleda zivot koji nije-dio-kockaste-kosnice i sustava iskoristavanja, vec dio roja i solidarne zajednice. Zivot pcela (pa i ljudi) se ne bi svodio samo na rad rad rad dok ne umru...


* buduci odrasli, koji sada tako sto mogu tvrditi
** biti iskoristeni zbog pohlepe drugih


Evo za kraj i par rijeci o temi od vlasickog robinzona Ramze, od 10:30 min...

Vlašički Robinzon živim bez stresa u novonastaloj situaciji i nebi mogo pratit ovu televiziju

[Nikola]

Dobra je usporedba sa pčelama. Kao što znamo, pčele će vrlo rado prihvatiti košnicu koju je čovjek izradio i koju neprestano obilazi i otvara. Graditi će saće na parafinskoj osnovi koju je čovjek napravio i u takvim uvjetima imati posve normalan razvoj kolonije. Ali, kakvi god uvjeti bili u koloniji, pčela ipak ima nagon za odvajanjem. Naporno radi kako bi imala što veće leglo, kako bi broj pčela bio što veći. I kad broj naraste preko neke mjere, skupina pčela se odvoji i započne novu koloniju negdje drugdje. Možda na boljem mjestu, često na lošijem, sa neizvjesnim ishodom.

Mislim da je i čovjeku u prirodi da se grupira, povezuje, ali i izdvaja. Živimo u društvu koje je preraslo sve moguće mjere, kao kad bi netko milijun pčelinjih kolonija strpao zajedno u vreću i dobro protresao. Ne mogu ulaziti u detalje zašto se netko izdvojio iz društva i na koji je to način napravio. Neki ostanu živjeti gdje jesu samo manje komuniciraju sa susjedstvom. Neki odsele daleko, ali ostanu povezani komunikacijskim kanalima. Kako god, kad osjetiš potrebu za odvajanjem, nije loše odvojiti se, kako god znaš.

A sad o kritici društva, ona je potrebna onima koji napuštaju to društvo. Otići živjeti negdje gdje vladaju mnogo teži uvjeti, velik je to izazov. U početku nisi spreman na sve, događaju se padovi, čovjek razmišlja je li dobro postupio što je otišao. Ali ako kreneš sa vrlo jasnim zaključkom kako društvo u nečemu nije dobro za tebe, onda je lakše nastaviti drugim putem, koliko god put bio težak. Zato se ne brinem puno oko toga vladaju li svijetom tajna društva, žele li nas sterilizirati cjepivima, hipnotizirati ekranima... Ili to možda nije tako. Kao što možda one pčele koje osnuju novu koloniju imaju ideju da putuju u obećanu zemlju, ili napuštaju bolesno društvo, ili nešto treće. Nije uopće važno je li ta ideja istinita, nego kakav učinak stvara. Kod pčela, odvajanje povećava šansu za opstanak, širenje na nove prostore, iskorištavanje novih prilika.

Mogu li ljudi stvoriti neku novu kulturu a da ostanu živjeti u staroj, bez da neke snažne veze pokidaju? Vjerojatno je to teže nego staviti ruksak na leđa i otići za Suncem.