Hrana - odnos prirode i covjeka
U civiliziranim drustvima, covjek se smatra iznad same prirode, odnosno u stalnoj borbi s njome, pri cemu zaboravlja da je i on sam, i sve njegove mogucnosti, produkt iste. Sve se odvija po prirodnim nacelima.
Hrana koja predstavlja sredstvo koje povezuje covjeka sa prirodom, zeli se napraviti boljom, vecom, finijom i nadprirodnijom od prirode same.
Vec dugo vremena covjek se bavi stocarstvom i poljoprivredom, kako bi si osigurao stalni teritorij a ne konstantnu migraciju. U novije vrijeme se i sve zivotinje uzgajaju u kavezima, hrane kemikalijama s onim nutrijentima, aditivima i ljekovima za koje znanstvenici kazu da su im potrebni.
Na primjer, poznajem covjeka koji uzgaja "domace pilice" unutar svoje okucnice za prodati. Prvo kupi tek izlegnute pilice "za uzgoj", one male slatke zute pufnaste zivotinjice, onda kupi specijalnu "hranu" za njih, od koje narastu (napuhnu se) za tridesetak dana, zadnji tjedan ih hrani srotom od kukuruza kako bi se "procistili od kemikalija" ili im je meso nejestivo, a potom ih zakolje i proda a visak pojede.
Pitao sam ga sto ne hrani od pocetka prirodnom hranom, i sto ako ih ne zakolje. U uputama tocno pise kada ih se treba zaklati, period je definiran unutar granica od koji dan-dva, ukoliko to ne napravi ptice same polude i pocnu se kljucati do smrti, ili se iz cista mira sruse na zemlju bez ikakvih ozljeda. Ukratko, takve "kupovne pilice za uzgoj" valja koristiti samo na deklarirani nacin.
Uzgajao je on davno i svoje prirodne pilice, i kaze da do iste velicine im treba oko 7 mjeseci, i da im je meso tvrdje. Za prodaju mu se to ne isplati, jer djelomicno i zivi od toga, a kupce samo zanima da je "domace".
Priroda nam je ostavila mogucnost da biramo koju hranu zelimo unositi u sebe, odnosno od cega zelimo biti izgradjeni. Dakle, sto konzumiramo to i jesmo, ili cemo to postati. Problem je u tome sto vec duze vremena ne postoji hrana na trzistu koja ima bilo kakve veze s prirodom, jer je ljudi ne uzgajaju za sebe i svoje licne potrebe, nego za prodaju drugome. S druge strane proizvodnja "eko" hrane i certificirane, izkontrolirane, organske i "prirodne" hrane raste iz dana u dan, jer je to novi trend u drustvu. Zivjeti zdravo. Zivjeti zdravo u bolesnom drustvu. A zelite zivjeto zdravo jer osjecate da ste vec bolesni. Zelite vjerovati da za vise novaca mozete i dobiti zdraviji proizvod. Ali ga necete sami sebi napraviti. Nemate vremena, nemate uvijeta, nemate ni volje. Drugi ce to uciniti i brinuti o vasem zdravlju, bas kao sto to vec i prije jesu.
www.youtube.com/embed/AftZshnP8fsThe Natural Effect
I tako prodje jos jedna propaganda "zdrave hrane" na koju samo treba uloziti vise novaca i zdravlje ce se magicno povratiti pojedincu, pa potom i bolesnom dustvu.
Vjeruj, vjeruj, spasit ce te vjera!
Pronasao sam na netu i jednu zanimljivu PDF prezentaciju: Hungry planet, u kojoj se naprosto vidi odnos pojedinog drustva prema hrani i to u pogledu koliko i u kojoj kolicini je hrana obradjena (modificirana od prirode), koje kolicine su potrebne prosjecnom domacinstvu unutar tjedan dana, ambalaza u kojoj se donosi i cuva, te proporcionalna cijena (novcana vrijednost) te hrane u odnosu na dolar.
http://www.novi-svjetski-poredak.com/wp-content/uploads/2012/08/Hungry-Planet.pdfSto se biljaka tice, svi proizvodi na trznici su iz hibridnog sjemena (krizano nesto s necim) sto u nacelu ne mora biti lose za zdravlje, vec se tim postupkom garantira deklarirani urod u prvoj generaciji ukoliko se postuju uputstva, sto znaci zalijevaj s time tada i tada, prskaj s onime sada... upotreba sredstva za cuvanje svjezine i izgled, skladistenje do prodaje je druga prica.
Kada u trgovini zelite kupiti malu vrecicu sjemena, na njemu pise kao "hobby" kategorija, sto znaci da ce rezultat biti svakakav i da mu je namjera zabava.
Tek kada pokusate posaditi sjeme iz svojeg vrta, saznati cete kako zaista biljke izgledaju i koliko su prirodno u mogucnosti dati. Iznenaditi cete se, ali ste to i ocekivali.
I za kraj ispricati cu vam jednu pricu iz svog iskustva.
Bio je vjetrovit dan. Vjetar je puhao kao lud, sunce nesmetano sijalo. Odlucio sam se s prijateljem otici u sumu na izlet, izlet u prirodu nakon radnog tjedna. Moj tjedni ritual. Krosnje su se savijale, sumile i mirisale.
Kada smo nakon par sati dosli u dublju sumu, najedamput smo vidjeli dvadesetak srna u grupi kako nesto jedu s poda. Nisu nas ni cule ni namirisale, zbog jakog vjetra. Cim su nas vidjele su zivahno odskakutale i nakon par sekundi nigdje ih se nije moglo vidjeti. Meni kao nekome tko je cesto bio u prirodi, ovo je rijedak slucaj bliskog kontakta s tako velikim zivotinjama, uvijek se one nekako na vrijeme izmaknu kada covjek prilazi, pa se ima osjecaj da je suma prazna, mrtva. Te zivotinje su poprilicno velike i grupa ih je, sto znaci da ima hrane za njih i druge u izobilju. I tako ja ni pet ni sest, dodjem na to mjesto gdje su one jele i s namjerom da nadjem njihovu hranu. Trazim bukvice, biljcice, sjemenke, korijencice, listice... nista!
Gledam, ceprkam... nicega! Ja covjek, "najbice" na zemlji, umro bih od gladi i neznanja na tom polju hrane. Ali zato, ona budala od pracovjeka - nebi. Nema sta - evoluirali smo do ludila
