Siguran sam da goranov post zaslužuje pažnju, te sam ga zato, "morao" odvojiti u novu temu.
Stres je (po mom mišljenju), najveći uzročnik debljanja kod večine ljudi, jer tada „grizu“ sve oko sebe, a pošto ne mogu riješiti problem „grizu“ hranu, u kojoj pronalaze utjehu.
Kod Tebe Gorane, vidljiva je suprotna reakcija.
Ti izgleda, nabereš kilograma kada Ti je dobro.
Mislim da u normalnim okolnostima mlado tijelo zna, saamo odabrati najbolju težinu za cjelokupni organizam.
Ako mi sami, ipak želimo održavati svoju vlastitu tjelesnu težinu u nekom okviru, onda zagovaram Montignacovu dijetu:
Glavno pravilo Montignacove dijete (koja zapravo i nije dijeta, nego način prehrane) je:
„Jedem – dakle mršavim“, što je ujedno i naslov njegove prve knjige.
Francuz Michel Montignac (1944 – 2010), i sam je u mladosti patio od pretilosti.
Proučavao je način prehrane i prehrambene navike Europljana i Amerikanaca, i zaključio, da je glavni uzrok pretilosti neselekcionirana prehrana, to jest miješanje svakakve vrste hrane.
Također, smatra da čovjekov metabolizam ne možemo uspoređivati sa parnim strojem (odnos unešene i utrošene energije).
A najveći uzrok povećanja tjelesne mase su šećeri, posebno kada se uzimaju zajedno sa mastima. Tada se tjelesna masa jednostavno „lijepi“.
Unošenjem slatke hrane i napitaka, naglo podižemo nivo šećera u krvi, na što gušterača odgovara ubrizgavanjem velike količine inzulina, kako bi smnjila tu razinu na normalu. No umjesto normale šećer pada ispod normale, zbog nagle promjene i velike količine inzulina.
Tako nastupa „ljuljanje sistema“, to jest našeg metabolizma.
Dok smo mladi i gušteraća je mlada, no ako i nadalje nastavimo sa „šokiranjem“ gušteraće, zamorimo je toliko da ona oslabi, a tada se i povećava tjelesna težina.
Pri tome ne smijemo brkati pojam dijabetesa, jer isti nastaje zbog psihosomatskih razloga, no to je posebna tema.
Nije dobro konzumirati slatki desert ili voće, nakon jela. Šećere počinje probavljati naš organizam još u ustima, a u želucu ih dočeka mast, za koju treba i nekoliko sati probave. Tada mast zaustavi šećere na svom putu probave i nastane „borba“ u želucu, tefermentacija voća i stvaranje plinova.
Treba dakle pričekati nekoliko sati i onda konzumirati slatka jele ili voće.
Voće je najbolje jesti ujutro, odmah na tašte.
Michel je svu hranu raspodijelio po razini povećavanja razine šećera u krvi, tako da je svaku namirnicu označio glikemijskim indeksom (broj od 0 do 120).
Tako imamo namirnice niskog, srednjeg i visokog glikemijskog indeksa.
Namirnice niskog glikemijskog indeksa, jako malo povišuju nivo šećera u krvi, te su dobar izbor za konzumaciju u svrhu smanjenja tjelesne težine.
Namirnice srednjeg glikemijskog indeksa, umjereno povišuju nivo šećera u krvi, te su dobar izbor za konzumaciju u svrhu održavanja tjelesne težine.
Namirnice visokog glikemijskog indeksa, jako povišuju nivo šećera u krvi, te su dobar izbor za konzumaciju u svrhu povećanja tjelesne težine.
Montignacova dijeta dakle, nije dijeta nego odabir namirnica za konzumaciju, kao i vrijeme (redosljed) kombinacije namirnica, a važan je i nečin pripreme namirnica (tijesto kuhano „al dente“ ima srednji, a isto to ali raskuhano tijesto, visok glikemijski indeks).
Također, bitna je i količina pojedine namirnice u obroku (na primjer mala količina namirnice visokog glikemijskog indeksa, neče bitno utjecati na povećanje glukoze u krvi).
Na taj način ne odričemo se hrane i ne gladujemo, te ne iscrpljujemo svoje tijelo i ne pružamo mu informaciju: „nesmiješâ€œ, jer će po prestanku gladovanja tijelo uskladištiti sve što i kako može, kao zalihu, sad dok „ima“, za ponovni slučaj - „nema“. Zbot toga i nastupa tzv. : „jo-jo efekt“, pri kojem nakon svake „prave dijete“ imamo još više kila nego prije početka dijete.