Kako održavati željenu tjelesnu težinu

[Goran.P]

Bok društvo!
Ajde vas lijepo molim da mi malo pomognete savjetima i recepturama da si riješim neke zaostatke od jedno 15 prošlih Božića...
ovako je išlo sa kilogramima do nekih 20god 78 79. Poslije vojske 92, onda obiteljski život i masa posla i 107...
Neki stres sa poslom i minus 12 u mjesec dana pa onda opet na 104.. Šok sa brakom pa minus 17 u mjesec i tjedan pa nazad na 98
Pred tri godine odlučim nešto promijeniti i sredim se do 80,5 i neće dole!
Hoću mojih 78-79 no zadnjih 2000gme muče i onda dođe Božić pa me sad eto na 86 hehe.

disciplina nije frka, volim i zobati svašta, ajde mi dajte ideju kako da riješim tu doljnju barijeru

[andjelkoasa]

Nemoj se sa tom kilažom 20-godišnjaka zamarati ukoliko ti tih 5-6 kilograma viška ne rade probleme. Onda si sigurno aktivnije i manje stresno živio
pa se moglo pojesti i popiti koliko si htio a da se u struku ne pozna. Sa obavezama dolazi i stres a on nam je najveći neprijatelj jer mijenja kompletan metabolizam.
Već sam bio poslije nove godine na 105 kila, sad je oko 97 i ukoliko dođem na 85 i zadržim ih bit će super. Ukoliko ne uspije bit će i 90 odlično.
Glavno da se mogu sagnuti i zavezati cipele 
Malo će i bicikl odraditi u svemu tome.

[Dzionik]

Osim toga dolazi proleće!! odnosno prolećni radovi:-)
Ništa ti ne znači tih 2 kg, ja se preko zime utovim skoro deset ali to brzo spadne na proleće. Osim toga malo ljudi može da se uvuče u farmerke iz tinejdžerskih dana. Mnogi jednostavno promene konstituciju i to nije posledica viška kilograma nego sazrevanja.
Ispada da ne želimo da ti pomognemo:-)

[Goco]

I ja sam dogurao na 100 kg nakon godina sa 92 kg. Liječnica kaže da je to još uvijek dobro spram moje visine 1,96 m. Nešto će i spast većim fizičkim naporima u proljeće i ljeto, a i trudit ću se da povećam udio sirove hrane.

[fazy]

Siguran sam da goranov post zaslužuje pažnju, te sam ga zato, "morao" odvojiti u novu temu.

Stres je (po mom mišljenju), najveći uzročnik debljanja kod večine ljudi, jer tada „grizu“ sve oko sebe, a pošto ne mogu riješiti problem „grizu“ hranu, u kojoj pronalaze utjehu.

Kod Tebe Gorane, vidljiva je suprotna reakcija.
Ti izgleda, nabereš kilograma kada Ti je dobro.

Mislim da u normalnim okolnostima mlado tijelo zna, saamo odabrati najbolju težinu za cjelokupni organizam.

Ako mi sami, ipak želimo održavati svoju vlastitu tjelesnu težinu u nekom okviru, onda zagovaram Montignacovu dijetu:

Glavno pravilo Montignacove dijete (koja zapravo i nije dijeta, nego način prehrane) je:

„Jedem – dakle mršavim“, što je ujedno i naslov njegove prve knjige.

Francuz Michel Montignac (1944 – 2010),  i sam je u mladosti patio od pretilosti.
Proučavao je način prehrane i prehrambene navike Europljana i Amerikanaca, i zaključio, da je glavni uzrok pretilosti neselekcionirana prehrana, to jest miješanje svakakve vrste hrane.

Također, smatra da čovjekov metabolizam ne možemo uspoređivati sa parnim strojem (odnos unešene i utrošene energije).

A najveći uzrok povećanja tjelesne mase su šećeri, posebno kada se uzimaju zajedno sa mastima. Tada se tjelesna masa jednostavno „lijepi“.

Unošenjem slatke hrane i napitaka, naglo podižemo nivo šećera u krvi, na što gušterača odgovara ubrizgavanjem velike količine inzulina, kako bi smnjila tu razinu na normalu. No umjesto normale šećer pada ispod normale, zbog nagle promjene i velike količine inzulina.
Tako nastupa „ljuljanje sistema“, to jest našeg metabolizma.
Dok smo mladi i gušteraća je mlada, no ako i nadalje nastavimo sa „šokiranjem“ gušteraće, zamorimo je toliko da ona oslabi, a tada se i povećava tjelesna težina.

Pri tome ne smijemo brkati pojam dijabetesa, jer isti nastaje zbog psihosomatskih razloga, no to je posebna tema.

Nije dobro konzumirati slatki desert ili voće, nakon jela. Šećere počinje probavljati naš organizam još u ustima, a u želucu ih dočeka mast, za koju treba i nekoliko sati probave. Tada mast zaustavi šećere na svom putu probave i nastane „borba“ u želucu, tefermentacija voća i stvaranje plinova.
Treba dakle pričekati nekoliko sati i onda konzumirati slatka jele ili voće.
Voće je najbolje jesti ujutro, odmah na tašte.

Michel je svu hranu raspodijelio po razini povećavanja razine šećera u krvi, tako da je svaku namirnicu označio glikemijskim indeksom (broj od 0 do 120).

Tako imamo namirnice niskog, srednjeg i visokog glikemijskog indeksa.

Namirnice niskog glikemijskog indeksa, jako malo povišuju nivo šećera u krvi, te su dobar izbor za konzumaciju u svrhu smanjenja tjelesne težine.
Namirnice srednjeg glikemijskog indeksa, umjereno povišuju nivo šećera u krvi, te su dobar izbor za konzumaciju u svrhu održavanja tjelesne težine.
Namirnice visokog glikemijskog indeksa, jako povišuju nivo šećera u krvi, te su dobar izbor za konzumaciju u svrhu povećanja tjelesne težine.

Montignacova dijeta dakle, nije dijeta nego odabir namirnica za konzumaciju, kao i vrijeme (redosljed) kombinacije namirnica, a važan je i nečin pripreme namirnica (tijesto kuhano „al dente“ ima srednji, a isto to ali raskuhano tijesto, visok glikemijski indeks).

Također, bitna je i količina pojedine namirnice u obroku  (na primjer mala količina namirnice visokog glikemijskog indeksa, neče bitno utjecati na povećanje glukoze u krvi).

Na taj način ne odričemo se hrane i ne gladujemo, te ne iscrpljujemo svoje tijelo i ne pružamo mu informaciju: „nesmiješâ€œ, jer će po prestanku gladovanja tijelo uskladištiti sve što i kako može, kao zalihu, sad dok „ima“, za ponovni slučaj - „nema“. Zbot toga i nastupa tzv. : „jo-jo efekt“, pri kojem nakon svake „prave dijete“ imamo još više kila nego prije početka dijete.

[Goran.P]

Zahvaljujem se svima na komentarima, vjerujem da su svi dobronamjerni. Ovo što je Fazy napisao je meni vrlo zanimljivo, pripaziti kako što i kako jedem. Pokušati ću s tim načinom postići što želim. Ove sam godine odlučio raditi manje pa ću si organizirati i nekakve treninge koji su mi dosad bili nedostižni. Vjerujem u uspjeh jer čovjek je svemoguć ako si to dopusti biti!