(Ne)cijepljenje

[Harp]

Ako cete tek postati roditelj, ako ste roditelj, ako vam dijete ide u skolu, ako radite na poslu gdje je cijepljenje obavezno, ako... trebali biste znati neke informacije o cijepljenju, koje se danas uzima kao rutina "zdravo za gotovo".
Na vrhu stranice u izbornicima ima dosta informacija.

http://www.cijepljenje.info/
http://www.cijepljenje.info/najcesce-dvojbe/pitanja-i-odgovori/odgovori-gi-cijepljenje-pravo-izbora/

[Nikola]

Pitanje cijepljenja mi je već dugo na pameti, evo tek sad sam našao malo više vremena da iznesem neka razmišljanja. Jest malo podugačko, ali tema je toliko opsežna da je teško neke stvari sažeti.

https://www.perforum.info/necijepljenje/

[Harp]

Neki "lijek" koji dolazi na trziste isporucuje se s uputom za korisnika (pacijenta), i uputom za lijecnika. To su dvije razlicite upute i pisane su na drugaciji nacin primjeren za svaku stranu. Tako za pacijenta je pisan u blazem i prikrivenom obliku,  a za doktora kao strucni podsjetnik s detaljnijim podacima, kao i sto sve treba prijaviti agenciji kako bi lijek u buducnosti bio jos bolji... Opcenito, ne radi se o nikakvim garancijama proizvodjaca vec o cistoj vjerojatnosti na temelju statistike (ili interesa) koja se neprekidno uz koristenje lijeka provodi.
Npr. neki lijek je pusten na trziste kao siguran, od njega ce oslijepiti samo jedan pacijent na njih 10000. I nije neki problem ako to niste bas vi. U tom slucaju je 100% nesiguran i samo budala bi ga htjela ipak uzeti da si rijesi neki drugi laksi problem.

S druge strane, mi smo uceni da doktori i lijekovi omogucavaju vracanje zdravlja, a zanemarujemo aktivnosti naseg tijela u smislu da ne uocavamo kako ono svaki tren radi sve da zdravlju vrati ravnotezu. Pa cemo u mnogo puta povratak zdravlja pripisati lijeku, a do istog bi doslo i bez njega mozda cak i brze. Uzrok poremecaja zdravlja cesto cemo pripisati "slucajnosti", ne trazeci okrutnu stvarnost u nacinu odvijanja naseg zivota, a znamo da slucajnost koristimo samo kao termin za zakon (uzrok) koji jos ne poznajemo, ne zelimo poznavati ili nam se ne dopusta, ometani smo da ga spoznamo.

Sto je uopce zdravlje? Da li je svijet odraz zdravlja odnosno zdravih? Tko su ti zdravi ljudi po trenutno vazecoj definiciji zdravlja?

'Biti prilagodjen u duboko bolesnom drustvu nije mjerilo zdravlja'.



"Opći stav je otprilike kako roditelji koji odbijaju cijepljenje ugrožavaju vlastitu djecu, pa ih nekako treba prisiliti."

Da, to se tako propagira preko zakona, jer ocito netko ima neke interese u tome. U strucnim pravnim radovima nedvojben je stav da je svaki novi pojedinac (dijete) temeljni (ako ne i glavni) interes drzave.

Medjutim, treba razluciti da se u zakonima zapravo trazi volja podloznog pojedinca (skrbnika) koji bi prihvatio na vlastitu odgovornost taj posao i sve posljedice koji stoje iza tog postupka cijepljenja (posla).
Nitko od nadleznih tu odgovornost nije preuzeo na ime djeteta.
Lakse je kada odluku donosimo za sebe, ali kada je donosimo za drugoga, jos k tome u okolini koja podmuklo podupire samo jedan izbor a drugi sankcionira, jasno je da mnogi nemaju ni snage ni volje ni znanja da ostanu na putu "svoje odluke" i uz to su suoceni s vlastitom odgovornosti za zdravlje drugog covjeka.

Ukoliko pak ostanemo pri tome, prema drzavi treba platiti samo kaznu od 2000kn i sto se zakona tice smo podmirili "dug" te nase "slobodne volje". Jadno je to kad se drustvena stvarnost tako sagleda.

Kako prosjecni pojedinac bas ne proucava strucnu medicinsku literaturu i ne trazi povezanost studije s interesima korporacija, tesko je danas prepoznati autoriteta na tom polju a koji je ostao casan. U linku dolje intervju s jednim od njih, Srecko Sladoljev, a ima jos clanaka o cijepljenju na Zvonu istine.

 http://zvono-istine.org/iz-drugih-medija-intervju-srecko-sladoljev/


 

[Nikola]

Dr. Srećko Sladoljev mi je zaista ok, veoma racionalan i stručan.

Ljekove obično dajemo bolesnim ljudima u nadi da će im pomoći. Cjepiva dajemo zdravoj djeci u nadi da im neće naškoditi. Koliko sam ja uspio razabrati, nije pitanje hoće li im naškoditi, već samo u kojoj mjeri. Većina cjepiva sadrži spojeve aluminija koji su neurotoksični. Ovi se spojevi koriste kao "provokatori" obrambenog sustava. Oni u tijelu ostaju mjesecima ili godinama i polako se otpuštaju iz mišićnog tkiva u ostatak tijela. Kada takav spoj dođe u kontakt sa neuronima, razara ih. Gdje će se to dogoditi i koliku će štetu uzokovati, može se samo nagađati. Kod djece koja su redovito cijepljena česti su problemi sa vidom, koncentracijom, motorikom, govorom, učenjem.

Zanimljivo je i kako se testira sigurnost cjepiva prije stavljanja na tržište (kliničko ispitivanje). Prvo, pojedinac se posmatra veoma kratko. Ako on padne u komu mjesec dana nakon primanja cjepiva, to više nije dio statistike koja se provodi 5 dana. Drugo, učinak cjepiva se ne uspoređuje sa pravim placebom (saline, fiziološka otopina) nego sa drugim cjepivom koje je navodno dokazano sigurno. Sad, ako 1% ispitanika koje je primilo novo cjepivo doživi vrlo teške komplikacije, a isto toliko ih doživi i u skupini sa starijim "sigurnim" cjepivom, onda je i novo cjepivo sigurno, kaže se kako teških nuspojava nema (1% - 1% =0%). Kada se prati cijela linija studija, što sam ja i učinio, onda moramo proučiti i kako je to starije cjepivo dobilo ocjenu da je sigurno. Tako dođete do još jednog ispitivanja, pa još jednog, i na kraju nekog starog cjepiva koje je testirano u odnosu na placebo. Jedino što ni taj placebo nije pravi placebo nego aluminijev adjuvans bez aktivne tvari (virusa). Znači uspoređuje se cjepivo koje se sastoji od virusa i adjuvansa sa samim adjuvansom a ne sa neuzimanjem cjepiva. Tek kada krenete u studije koje su ocjenile kako je sam adjuvans siguran, shvatite kakva je to Zona Sumraka. Ovakvih studija nema mnogo, zapravo se skoro svi znanstveni radovi direktno ili indirektno pozivaju na jednu. U toj jednoj, zamorce su hranili aluminijevim laktatom i polako povećavali dozu. Pri dozi od 62 mg Al/kg primjetili su poremećaj motoričkih funkcija. Onda odredili pravilo: ako je ta doza štetna za zamorce, onda je za bebe sigurna doza od 2 mg Al/kg. Kako su to izračunali, ostaje misterija. Sljedeća misterija je kako su zaključili da ono što je sigurno progutati, odjednom je sigurno i iglom ubrizgati u mišić. I treća misterija je kako to da ako su utvrdili sigurnu razinu za aluminijev laktat, onda se ta razina odnosi i na aluminijev fosfat i aluminijev hidroksid koji se nalaze u cjepivima.

Čovjek bi pomislio da liječnici imaju informacije koje su meni bile nedostupne, ali nije tako. Liječnici ne znaju za ovo gore. Oni su došli do one prve rečenice u kojoj piše da je cjepivo sigurno i to je bilo dovoljno. Na moja pitanja nisu imali odgovor.

[Goco]

Dr. Srećko Sladoljev mi je zaista ok, veoma racionalan i stručan.

Ljekove obično dajemo bolesnim ljudima u nadi da će im pomoći. Cjepiva dajemo zdravoj djeci u nadi da im neće naškoditi. Koliko sam ja uspio razabrati, nije pitanje hoće li im naškoditi, već samo u kojoj mjeri. Većina cjepiva sadrži spojeve aluminija koji su neurotoksični. Ovi se spojevi koriste kao "provokatori" obrambenog sustava. Oni u tijelu ostaju mjesecima ili godinama i polako se otpuštaju iz mišićnog tkiva u ostatak tijela. Kada takav spoj dođe u kontakt sa neuronima, razara ih. Gdje će se to dogoditi i koliku će štetu uzokovati, može se samo nagađati. Kod djece koja su redovito cijepljena česti su problemi sa vidom, koncentracijom, motorikom, govorom, učenjem.

Zanimljivo je i kako se testira sigurnost cjepiva prije stavljanja na tržište (kliničko ispitivanje). Prvo, pojedinac se posmatra veoma kratko. Ako on padne u komu mjesec dana nakon primanja cjepiva, to više nije dio statistike koja se provodi 5 dana. Drugo, učinak cjepiva se ne uspoređuje sa pravim placebom (saline, fiziološka otopina) nego sa drugim cjepivom koje je navodno dokazano sigurno. Sad, ako 1% ispitanika koje je primilo novo cjepivo doživi vrlo teške komplikacije, a isto toliko ih doživi i u skupini sa starijim "sigurnim" cjepivom, onda je i novo cjepivo sigurno, kaže se kako teških nuspojava nema (1% - 1% =0%). Kada se prati cijela linija studija, što sam ja i učinio, onda moramo proučiti i kako je to starije cjepivo dobilo ocjenu da je sigurno. Tako dođete do još jednog ispitivanja, pa još jednog, i na kraju nekog starog cjepiva koje je testirano u odnosu na placebo. Jedino što ni taj placebo nije pravi placebo nego aluminijev adjuvans bez aktivne tvari (virusa). Znači uspoređuje se cjepivo koje se sastoji od virusa i adjuvansa sa samim adjuvansom a ne sa neuzimanjem cjepiva. Tek kada krenete u studije koje su ocjenile kako je sam adjuvans siguran, shvatite kakva je to Zona Sumraka. Ovakvih studija nema mnogo, zapravo se skoro svi znanstveni radovi direktno ili indirektno pozivaju na jednu. U toj jednoj, zamorce su hranili aluminijevim laktatom i polako povećavali dozu. Pri dozi od 62 mg Al/kg primjetili su poremećaj motoričkih funkcija. Onda odredili pravilo: ako je ta doza štetna za zamorce, onda je za bebe sigurna doza od 2 mg Al/kg. Kako su to izračunali, ostaje misterija. Sljedeća misterija je kako su zaključili da ono što je sigurno progutati, odjednom je sigurno i iglom ubrizgati u mišić. I treća misterija je kako to da ako su utvrdili sigurnu razinu za aluminijev laktat, onda se ta razina odnosi i na aluminijev fosfat i aluminijev hidroksid koji se nalaze u cjepivima.

Čovjek bi pomislio da liječnici imaju informacije koje su meni bile nedostupne, ali nije tako. Liječnici ne znaju za ovo gore. Oni su došli do one prve rečenice u kojoj piše da je cjepivo sigurno i to je bilo dovoljno. Na moja pitanja nisu imali odgovor.

Strašno. Obzirom da se pojedinac ne moze izboriti sa sustavom jedina je mogućnost da se ovo izbjegne, nemati djece, a to im i jeste namjera.

[TB]

nisam previše proučio ovu temu ali primjećujem da, kao i na mnogim temama, većina ljudi razmišlja binarno - ili za ili protiv. Ono što je sigurno je da niti jedna "vlast" ne želi inteligentnu populaciju koja kritički promišlja pa ju tretira kao nametnike. Ali također je moguće da cjepiva djeluju u nekoj mjeri. Sladvljeva sam slušao dok je bio žviždač u Imunološkom zavodu i logična su mi njegova razmišljenja samo što takvih (čistih) cjepiva u spreju više nema:

Od video materijala ima i neloš dokumentarac hrt-a te sakupljena negativna iskustva:

inače "medicinski medij" za izbacivanje teških metala prepručuje ovu kombinaciju (nažalost FB link):
https://www.facebook.com/medicalmedium/videos/1241805862621256/

[Nikola]

Ali također je moguće da cjepiva djeluju u nekoj mjeri.

Djeluju, ali je teško ocijeniti u kojoj mjeri. Da bi se to znalo, morali bi imati dvije skupine, cijepljenu i necijepljenu, koje onda izložimo zarazi, pa usporedimo koliko ih se zarazilo. Takva ispitivanja su "neetična". Mogli bi i cijepiti dio populacije, a dio ne, pa onda pratiti kako će se njihovo zdravlje kretati tijekom života. Međutim, i to je neetično jer države smatraju kako svi zaslužuju biti cijepljeni i nije nam potrebno da znamo koliko je cjepivo učinkovito.

Obično se učinkovitost cjepiva proučava indirektno. U nekim se državama u kojima su epidemije česte prati razina antitijela kod stanovništva. Kada izbije epidemija, onda se gleda koju razinu antitijela su imali oni koji su se zarazili. Naravno, važna je razina prije zaraze, jer nakon zaraze je sigurno mnogo viša. Tako se dosta neprecizno procijeni koja razina antitijela će štititi tijelo. Neprecizno je jer se imunitet ne svodi samo na količinu antitijela u organizmu. Uglavnom, rađene su studije sa ciljem da se odredi količina antitijela kod koje bi mogli reći kako je osoba imuna. I onda se to uzima kao gruba ocjena učinkovitosti cjepiva. Ako je osoba dovoljno savjesna, nakon cijepljenja će provjeriti razinu antitijela, i onda redovito provjeravati ostatak života, recimo svakih par godina. Ipak, treba imati na umu kako se tijelo može zaraziti i ako ima vrlo visoku razinu antitijela, a može izbjeći zarazu i ako ima nisku razinu. Očito na imunitet utječu i druge stvari.

Pitanje kolektivnog imuniteta je nešto drugo. Našao sam mnogo manje informacija koje bi ga poduprle ili objasnile. Ukratko, ako se povijesno prati izbijanje manjih i većih epidemija, može se primjetiti kako nakon velikih epidemija neko vrijeme su one vrlo rijetke i u malom opsegu. Zna se da onaj tko preboli bolest nosi značajan doživotni imunitet, pa ako je u epidemiji bolovalo 70% stanovništva, onda se smatra kako je neko vrijeme 70% populacije imuno. Kako stari umiru a rađaju se djeca koja bolest nisu preboljela, taj se broj smanjuje i onda se opet dogodi velika epidemija. I tako se vrlo, vrlo neprecizno odredi kako je za imunitet populacije potrebno 60% imunih, ili koliko se već procijeni. Nažalost u toj teoriji nema ništa konkretnije od toga. Procjene su rađene prije mnogo godina kada su ljudi živjeli na drugačiji način. Također, radi se samo o procjeni, i to onoj temeljenoj na preboljevanju bolesti, a ne na temelju rezultata cijepljenja. Posve je nejasno kako na opći imunitet utječe opća imunizacija, tj. cijepljenje. Postoji mogućnost i da ga ugrožava.

Za moj ukus, ovo je sve suviše neodređeno. Ja volim mjeriti, računati, rezati, brusiti, testirati. Teško mi prolaze tvrdnje poput:

Daska je kraća od 4m pa se onda uzima da je 3m. Jedna druga je slična ovoj prvoj pa je onda i ona valjda 3m. Ako ti te dvije nisu dovoljne za zid od 6m onda zid nije 6m nego je veći, dakle uzima se prva sljedeća mjera a to je 10m...

Razumijem da je u medicini teško provoditi ovakva mjerenja, ali onda treba barem biti iskren i kazati kako nije izmjereno nego procijenjeno. Nije činjenica nego pretpostavka. I ta pretpostavka nije uvijek ista, nego se prilagođava svaki put kada se pokaže kako je stara pretpostavka bila pogrešna.

[Harp]

Struka tvrdi da su pedijatrijska cjepiva učinkovita i bez nuspojava, dapače struka uvjerava da su ta cjepiva spasila čovječanstvo i da bi bez njih izumrli. Nedavno mi je posredstvom prijatelja (kojem se zahvaljujem) došao u ruke znanstveni rad objavljen u franšizi Lanceta, koji ako nije najvažniji onda spada u 3 najvažnija znanstvena časopisa za medicinu. Navedeni znanstveni rad možete pročitati na ovoj poveznici.

https://sci-hub.hkvisa.net/10.1016/S1473-3099(16)00027-X

van Wijhe, Maarten; McDonald, Scott A; de Melker, Hester E; Postma, Maarten J; Wallinga, Jacco (2016). Effect of vaccination programmes on mortality burden among children and young adults in the Netherlands during the 20th century: a historical analysis. The Lancet Infectious Diseases, (), S147330991600027X–. doi:10.1016/S1473-3099(16)00027-X

Usput budi rečeno ovaj članak je objavljen u franšizi Lancet časopisa, pa je možda razumljivije zašto je jedan od urednika Lanceta izjavio: “Medical Research is Unreliable at Best or Completely Fraudulent.“

U prijevodu, medicinska istraživanja su u najboljem slučaju nevjerodostojna ili potpuno prevarantska.

https://www.logicno.com/hrana-zdravlje/vjeruj-znanosti-slusaj-struku.html