Treca zivotna dob - deintegracija
Zivotni put covjeka ide od djetinstva (do 20) kroz mladost (do 35), pa srednju (do 65) i trecu zivotnu dob. Kako ce se tko osjecati u kojim godinama i kako ce djelovati sukladno njima, ovisi od pojedinca do pojedinca i datih okolnosti. Netko moze biti mlad i raditi stvari koji mladi rade u 70tim godinama dok netko moze pokazivati znakove starosti u 50tim ili prije... mnoge stvari utjecu na to, kao sto je fizicka aktivnost, mentalna, drustvena i okolna zbivanja... brojke sam napisao samo okvirno za referencu.
Street workout motivation - Amazing 75 Year Old Man
Svaka dob nosi neke karakteristike, recimo djetinstvo - znatizelja, ispitivanje, zanimljivosti, proucavanje, ucenje, naivnost, radost, lakovjernost, impulzivnost, bezbriznost, igra, aktivnost, sloboda, zdravlje, putovanja, tvorenje identiteta, integriteta, vjere, posluha, sustava vrijednosti, odnosa i ponasanja (odgoj)... djetinjasti...
Mladi se pak odjedamput ponasaju vazno poput starijih, ozbiljno, "opredjeljuju se", rade, posluju, donose vazne "odluke", djevojke, decki, odseljavanje, osnivanje obitelji, cak i djeca, na udaru su drustvenih normi i manipulacija, jer jednostavno nisu zreli, makar se tako istinski osjecaju. Iskoristeni su od cijelog spektra raznih industrija i na njima pociva drustvo.
Ne znaju smjer kojim idu (ne poznaju sustav kojeg pokrecu).
Tu se stjece kvalifikacija za pojedini (zivotni) posao, zavrsava skola, fakultet, sport, vojska i honorarne neplacene poslove, zabava postaje zahtjevnija, skuplja i opasnija, dokazivanje, istrazivanje granica... fizicka snaga, ozlijede, nekriticnost, lose navike.
Srednja dob... radni ljudi, usavrsavanja, specijalizacije, majstorstvo, iskustvo... rad, rad, rad, kolotecinu nastoje razbiti izmisljanjem novih potreba, izazova, stvari, zanimacija... prikupljanje ili trosenje znatne kolicine novca, pokretaci drustva. Od tuda vise ne mogu drasticno promjeniti smjer, jer je temelj vec napravljen u mladosti. Mogu samo nastaviti s vecim ili manjim odusevljenjem raditi tu do gdje su dosli ili riskirati svoj raspad.
Medjutim, sada tek imaju mogucnost "dozrijeti" i donijeti pokoju svoju odluku, prepoznati prijasnje manipulacije drustva, ucenja i propagande - no mnogi to propuste uciniti jer su uvjereni da su postali zreli vec s 18 godina (kako im je i receno), da su uvijek kontrolirali situaciju, ili ne vide koja bi tome bila svrha... karakteristike: znanje, rigidnost, egoizam, autoritet, pohlepa, kapital, stvari, sukobi, sklonost varanju (skriveni interesi i iskoristavanje), briga i stres, naruseno zdravlje, optereceni uspjehom, polozajem, karijerom, natjecanjem, nadjacavanjem, slavom.
Ukoliko ne nastavi raditi ono sto je prethodno naucio (sto su ga prethodno naucili), smatra da ce ga u drustvu prikazati kao neku budalu, cudaka.
Misli da je u tome razdoblju ujedno dosegao i vrhunac svojeg uspjeha, smisla zivota...
Treca dob... istrosenost, nemoc, iscrpljenost, desocijalizacija, kidanje odnosa s prijateljima i obitelji, socijalna odbacenost, visak, bolesti, nezainteresiranost, ponekad mudrost, zelja za mirom, vrijeme za "zasluzeni odmor", indiferentnost, djetinjasto ponasanje, skloni prevarama, nepopustljivost, inat, skupljeni kapital, penzija... propadanje, besmisao... ucestali posjeti po doktorima i bolnicama, nemogucnost organizacije i dovrsenja zapocetih poslova, nemaju vremena ni za sto, umor, postupna deintegracija prema svemu prethodno steceno ili izgradjeno, uz jasno zadrzavanje ukorijenjenog mentaliteta "zivjeti cu vjecno" i "sve je to samo moje"... starost.
Starost se u drustvu prezentira putem medija s uvijek veselim i nasmijanim "starcima" od 60 godina, kao da upravo zive ono sto su cijeli zivot cekali...
U svim tim dobima jedno je zajednicko, donose se razne ideje, planovi, odluke, djelovanja, prema sebi i drugima, a u svima je isto da uopce ne uzimaju u obzir cinjenicu stalnog i usporednog starenja. Kako ljudi gledaju na to? Ta, nitko ih nije ni ucio o tome, upucivao na to, pripremao ni rekao da to polagano dolazi, nitko ni ne zna sto uciniti ili ne uciniti prema nekome, a da bude po "planovima i volji" tog starog covjeka.
Toliko sporo dolazi da je neprimjetno, kao da stoji... i onda najednom - paf!
ŠOKANTNA istina o životu u staračkom domu koju nitko ne govori!
Koliko ste samo energije utrosili u svoju zabavu, razonodu, planiranje nekog posla ili odrzavanje zeljenih odnosa... a koliko cete energije utrositi za planiranje svog starenja, integraciju starenja u sve sto (nekome) ostavljate, koliko energije i vremena za razvijanje svijesti i ucenja sebe i drugih o tome, sto ocekujete od njih i kako da se ophode u datom trenutku? Ili zelite da i tu ostanu samouki, spontani, izhitreni po tom nebitnom pitanju za kraj?
Naravno da ne, ocekujete odjedamput tudje magicno savrsenstvo i sklad - a ni od kud' prethodno usvojeno!
Tema: Treca zivotna dob - deintegracija (Pročitano: 12114 puta)
