INTERNET

Transkript emisije Skalanada 8.05.2015.

Uvodno. Živimo u eri Interneta. Svi ga hoćemo imati. Mora biti super-brzi, jer nam puno treba. Sve što želimo znati mora biti na Internetu, a nastojimo da i sve administrativne, liječničke, ljekarničke, školske, bankarske i ostale usluge možemo dobiti ili obaviti putem Interneta. Od sad pa na dalje, sve na Internet… ili možda ipak ne?

Na temu Interneta danas ćemo se opet družiti s John Michael Greerom, čovjekom koji proučava kako su se civilizacije uspinjale, pa propadale i zašto. On kaže kako je ljudima svojstveno da se zapale za nešto što smatraju nekim novim valom progresa, pa pritom izgube sposobnost da čak i samo zamisle da bi se jednom takavom novom valu, kroz neko vrijeme, moglo dogoditi baš ono što se obično valovima događa: uzdignu se, zapjene, obruše na obalu i povuku natrag u more. John je odrastao u Seattleu, gradu u kojem su skoro svi radili u Boeingu, pa se dobro sjeća euforije oko izgradnje nadzvučnih putničkih aviona. To je bilo u ono vrijeme kada se pojavio Concorde, pa Tu-144, a Amerikanci su pripremali veći od svih, Boeing 2707. Silni su novci od Države otišli u blagajnu Boeinga, dok nije došla 1971. kada je Kongres, pritisnut argumentima ekonomista da se to ne može isplatiti, ukinuo financiranje. Sada znamo da su svi nadzvučni putnički avioni neslavno završili, i od 2003. godine više ne leti niti jedan – jer je to postao nepodnošljivo skup „sport“.   

2. Nadzvučni putnički avioni su možda bili preskupi, ali Internet je dostupan velikom broju ljudi. U čemu je sličnost priče o Boeingu i Internetu?

John tumači da, kada se sagledaju sve činjenice, Internet baš nema nekog ekonomskog smisla, baš kao ni ranije Boeing, jer je nastao i održava se korištenjem niza financijskih trikova. Kada ti trikovi prestanu funkcionirati (a on tvrdi da će se to svakako dogoditi), onda će prestati egzistirati i mnoge njegove karakteristike koje su ga učinile središtem moderne kulture. John ponavlja i naglašava da se radi o ekonomskim, a ne tehničkim razlozima!

Čemu sve Internet služi ljudima teško je i nabrojati, ali kada se to pokuša, onda se može zaključiti da Internet ne radi puno toga novog. Puno prije pojave Interneta ljudi su čitali novine, objavljivali eseje i priče, obilazili nepoznata područja, razmjenjivali obiteljske slike, naručivali robu iz udaljenih trgovina koja im je dostavljana doma, gledali slike golišavih ljepotica, slali anonimne prijeteće poruke ljudima koje mrze, i puno drugih stvari koje se danas rade putem Interneta. Ovog časa raditi sve to putem Interneta je jeftinije i praktičnije od alternativa, i zato je on toliko popularan. Ako se to promijeni, pa Internet postane skuplji od drugih opcija, vjerojatno će i njegova popularnost prestati.

3. Što bi to oko Interneta moglo poskupiti, ili je već skupo ali se troškovi ne prelamaju na nama?

John kaže da je o tim stvarima pisao i ranije, i uvijek bi mu stigle reakcije onih koji bi tvrdili da je iznos njihove mjesečne pretplate na Internet razumna naknada za ono što dobivaju iz tog sustava. No John upozorava da njihova pretplata nije ni blizu dovoljna da pokrije sve troškove Interneta. Oni koji rade u centrima za podatke znaju da tamo svakodnevno dolaze šleperi sa elektroničkom opremom, koja treba da zamjeni onu koja je prethodnog dana pregorila; također znaju da ti centri troše električne energije kao omanji grad. A ima ih na tisuće po svijetu. I to je samo dio ogromne infrastrukture koju zovemo Internet, a koja je po mnogim mjerilima najveći tehnološki projekt ljudskog roda ikad stvoren. Dakle, ona mjesečna naknada koju svatko od nas daje za Internet usluge pokriva samo mali dio ukupnih troškova. Od kud dolazi ostatak sredstava? Onu osnovnu strukturu Interneta plaćaju Pružatelji usluge interneta (Internet Service Providers). Oni dio novca naplate kroz mjesečnu naknadu svakome od nas, mnogo veći novac dolazi im od velikih korisnika, a dio prikupe od oglašivača. Osim Pružatelja usluge interneta tu su još i Davatelji sadržaja (Content Providers) koji se naplaćuju nekom mješavinom prihoda od oglašavanja, pay-to-play (plati pa gledaj) naknada, prodaje roba i usluga, uobličavanjem i prodajom vaših osobnih podataka oglašivačima i vladinim agencijama, i svježim novcem investitora i kreditora. Pružatelji usluge interneta obično ostvaruju skroman profit od svog posla, dok mnogi Davatelji sadržaja ne uspijevaju ni to. A među njima su i tako velika imena kao što su Amazon (najveći sustav maloprodaje) i Twitter. Pa kako im onda uspijeva ostati u poslu? Odgovor je: kombinacijom velikih iznosa investicijskog novca i ultrajeftinih kredita. To je česta pojava u ranim godinama novih industrija. Investicijska ulaganja su nalik kockanju, a mnogi se nadaju da će im se posrećiti da ulažu u neki novi Microsoft. Nama, običnim korisnicima Interneta, to donosi neočekivanu korist: mnoge su nam usluge besplatne. Dok god broj klikanja raste, investitori financiraju to što je nama besplatno, nadajući se još svjetlijoj budućnosti. Nama to odgovara, ali ujedno stvara iluziju da Internet ne košta ništa.

4. Pa što se nas običnih korisnika tiče, neka investitori tako i nastave. Što bi, po Johnu, moglo promijeniti situaciju (na štetu nas malih)?

Svaka industrija vremenom dospije u razdoblje zrelosti, pa će se to dogoditi i sa Internetom. Tada tržište postaje zasićeno, ulazak novih igrača biva mnogo riskantniji, a investicijski kapital se okreće nekom „zelenijem pašnjaku“. Kad se to dogodi, one tvrtke koje dominiraju  industrijom moraju svoj opstanak graditi na starinski način – moraju izvlačiti profit, što znači da moraju naplaćivati svoje usluge koliko god to tržište može podnijeti, između ostalog i na način da naplaćuju i ono što nam je danas besplatno, te smanjujući razinu usluga koliko god to korisnici bili spremni tolerirati. I to onda znači kraj većine od onih nekomercijalnih sadržaja koji su Internet učinili tako popularnim. Drugim riječima: Internet će biti skuplji, bit će manje pogodan, a poslovanje će mu biti fokusirano na profit.

No ni to nije sve. Kako Internet postaje zreliji, tako na njemu raste on-line kriminal, špijunaža, specijalni rat. Više nema takve stvari kao „siguran podatak“, i ako ste na internetu riskirate da vam se ukrade kreditna kartica, opljačka račun u banci, ukrade identitet. Najnovija „moda“ je da vam netko hakira računalo, neovlašteno vam kodira sve fajlove, i onda vas ucjenjuje – vratit će vam fajlove u čitljivo stanje ako mu platite! Ukratko, John kaže da bi se Internet kroz koju godinu mogao doživljavati ne kao informacijska super-autocesta, već kao neka zloglasna četvrt po kojoj se i nasilnici boje ići sami.

5. Nije valjda da nam John najavljuje kraj Interneta? Pa još nismo ni prebacili svo poslovanje na njega, nismo ga uveli ni u sve škole…

Nema tehničke prepreke da Internet nastavi funkcionirati još desetljećima, ali će cijena njegova korištenja rasti, kao i opterećenje online kriminalom. Kako će prihodi globalne ekonomije vremenom padati (zbog nedostatka resursa), sredstva za funkcioniranja jednog tako velikog sustava morala bi se namicati iz sve siromašnije kase na koju računaju i mnoge druge aktivnosti. Među njima svakako ima i onih koje su puno važnije od mogućnosti da se recimo obiteljske slike pošalju nekim prijateljima. Kada ponestaje sredstava, neke kompleksne usluge moraju se nužno pojednostaviti i lokalizirati. Takvo smanjivanje recimo nije problem za radio ili novine, koji lako funkcioniraju i na sasvim lokalnoj razini. No Internet takvu mogućnost nema, stoga je njegovo funkcioniranje narednih desetljeća tim neizvjesnije, što je dobro znati i pripremati se na to, jer ima života i poslije Interneta.   

Dodatak: ZS 10.3.2021. 
Ova emisija je bila prije 5 godina. Sada smo u utrci za 5G mrežama, Internetom stvari, potpunim bezgotovinskim poslovanjem, automobilima kojima ne treba vozač… Da imate milijun eura viška, u što od toga biste ih uložili?
Ja – u ništa od navedenog☺. No, impresioniranost ovim tehnološkim čudima još uvijek raste.

Zoran Skala

Zoran Skala

Zoran Skala je punih deset godina s novinarom Sašom Vuksanom na Radio Rijeci pripremao emisiju Skalanada – u potrazi za novom normalnosti. Cilj te emisije je bio da upozori javnost na brza pogoršanja prirodnih uvijeta na Zemlji, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, koja sada ugrožavaju opstanak i ljudskoj vrsti. Primarni uzrok devastiranja planete je dominirajući gospodarski model koji traži stalni rast i koji bi trebalo napustiti što prije. Emisija je donosila primjere iz cijelog svijeta o održivim rješenjima iz praktično svih segmenata života ljudi, kao putokaz za tranziciju prema življenju bez fosilnih goriva, u skladu s prirodom i u uvjetima pravednosti prema svima. Po struci Zoran je diplomirani inženjer strojarstva. Radio je najprije kao projektant plinskih sustava, pa u petrokemiji, a u mirovinu je otišao kao prostorni planer za domenu održivosti. Završio je PDC i član je tranzicijske inicijative TIKO na Krku, kao i Tranzicijskog središta za Hrvatsku.