Iskustvo s online tečaja permakulturnog dizajniranja 2024.

Što je permakultura? Kako se koristi? Jesu li to tajna znanja uz koja će moj vrt postati oaza prepuna voća i povrća? Vjerovatno su, uz mnoga druga tiha pitanja u mislima, s kojima je većina nas pristupila 72+-satnom tečaju permakulturnog dizajniranja (PDC, međunarodno priznati Permaculture Design Certificate course) u organizaciji i pod vodstvom diplomirane permakulturne dizajnerice Gordane Dragičević.

U prozorčićima su djelovi feedbacka nakon tečaja od nekih friških permakulturnih dizajnerica i dizajnera 🙂

Melita: “…kao da se neko sjeme u mene posijalo – otvorile su mi se oči.” 

Tečaj je započeo uvodom u permakulturu, njezinim načelima i principima koji su temeljni alati za dizajniranje i uspostavljanje našeg malog ili velikog vrta. Razmišljanja i mišljenja su se mijenjala kako je vrijeme prolazilo. Sve više nam je bilo jasno da to nije tečaj vrtlarenja, već uvod u jedno cjeloživotno školovanje koje prenosi/kopira i integrira uzorke i ponašanja iz prirode u naše živote, naše vrtove i naše zajednice. 

Vesna: ”Dobila sam znanje koje će mi otvoriti put dalje.“ 

Uvodni dio tečaja nam je dao uvide u činjenice i teme kroz koje smo saznali sve o tome što je permakultura, kako je nastajala i razvijala se u pokret i širila svoje zone preko cijelog svijeta. U sljedećem koraku promatrali smo što se dešava s prirodom u današnje doba. Saznali smo koliki je utjecaj čovjeka na ozbiljnost situacije klimatske i drugih kriza koje proživljavamo, te povezali ovisnost današnjeg homo sapiens sapiens-a o energiji, kako ju dobivamo, kako ju trošimo i kako je najbolje sačuvati i koristiti racionalno. U ovom dijelu promatranja vjerujem da su mnogi po prvi puta osvijestili i razumjeli u kojoj situaciji se svi zajedno nalazimo i da je potreba za djelovanjem nužna u svim segmentima naših života. 

Sonja: ”Sada znam u kojem smjeru da idem.“ 

Zatim smo još dublje zaronili u samu etiku permakulture, njezinu važnost i povezanost kroz brigu o čovjeku, planetu i pravilnoj raspodjeli. Saznali smo zašto je dobro kada je dizajn promatran kroz 12 različitih principa koji, ako su uključeni u dizajn, osiguravaju stabilnost, održivost i otpornost dizajniranog sustava (npr. vrt, osobni projekti, rad sa zajednicom i dr.)

Milan: ”…mislio sam da znam nešto, ispalo je da nije baš tako.“ 

Kako je tečaj odmicao, tako su se naučeni elementi povezivali, od etike i permakulturnih principa, pa do analize našeg budućeg dizajna koji smo opet promatrali kroz 5 životnih elemenata koji su bitni da naš dizajn – projekt, osigura prinos kroz sva načela i principe pemakulture. U dizajn smo uveli elemente zraka, vode, tla, energije i peti element – društvo i duhovnost. Analizirali smo njihovu situaciju, postojeće stanje, mogućnosti i želje, te ih potom integrirali kao zajednicu pokretača i osigurača stabilnosti u naše dizajne. 

Berislav: “Osjećam se kao da je netko upalio svjetlo, a sada barem znam i gdje je prekidač.“ 

Kad smo pomislili da sada sve znamo, shvatili smo da vrlo malo znamo jer sve što smo do tada pričali i učili trebalo je prenijeti u dizajn i uskladiti s prirodom, odnosno terenom koji dizajniramo. Kako čitati teren, kako ga razumjeti, kako ga slušati i komunicirati s njime da bi dobili najbolje moguće odgovore za naš dizajn, bio je sljedeći korak tečaja. Koje elemente imamo na terenu – voda, struja, vjetar, tlo, zajednica? Kako surađivati s njima i kako ih poboljšati ili im samo pomoći da daju najviše u svojoj funkciji. Sve to utabalo je nova pitanja i nove a-ha momente osvještavajući bogatstvo prirode koje nas okružuje i kako ostvariti suživot u prirodnoj zajednici. 

Emina: “Dobila sam nove ideje koje mislim da ću svakako primjeniti.” 

Zaprljali smo i ruke zemljom (makar virtualno i pokazno) analizirajući tla, učeći razne metode, učeći kako se baviti intenzivnim vrtlarstvom, kako uspostaviti šumski vrt ili šumu hrane, ili koje su biljne zajednice dobre negdje a negdje nisu. 

Jelica: “Vrtlarim već osam godina, a sada sve to gledam s jednog drugog aspekta.” 

Iako je +72 sata malo za sve teme koje permakultura objašnjava, dobro smo zagrebli i po temama prirodnog graditeljstva, kompostnih WC-a, pročišćavanja otpadnih voda, kompostiranja na malo ili veliko, kako prikupljati, skladištiti i racionalno trošiti obnovljive energetske resurse poput sunčeve energije (toplina, električna energija), vode, biomase, i dr. 

M. “Podrška grupe je bila iznimna i važna.” 

Vrlo zanimljiv dio tečaja bio je kako živjeti permakulturno u društvu kroz rad u zajednici, aktivizam i edukacije. Dizajnirali smo svoj vrt ili imanje i sve raste i sve je super. No kako da smanjimo naš osobni, a i širi ekološki otisak? Kako da povežemo točke A i B u zajednici na najlakši i najefikasniji način a da pritom koristimo što manje neobnovljivih energetskih resursa? Kako uspostaviti lokalnu ekonomiju i poticati na manju potrošnju, razmjenu dobara i pravilnu raspodjelu? Sve su to pitanja na koja smo dobili odgovore, te su svakome odškrinuta vrata tko želi znati više u tim smjerovima koji su vrlo bitni u permakulturnom dizajniranju.

Urbana permakultura, tranzicija i njen pokret, samo su neki od pojmova koji su na kraju dobili smisao te pripremili i olakšali nove puteve svake/og polaznice/ika ovog tečaja.

Na kraju tečaja svatko od nas znao je zonu iz koje kreće, zonu koja ga hrani i liječi, zonu odmora i zonu namjerno ostavljenu majci Prirodi. Životni balans je uspostavljen. Ucrtan u dizajn. Sjeme koje je od strane predivnih, srdačnih i stručnih predavača posijano u nama, kroz znanja i iskustva koja su nam predana, uz pravilnu njegu sigurno će uroditi plodom u sva tri etička načela permakulture.

Postavljeno je puno pitanja, i svatko je dobio odgovor, ili barem putokaz kojim smjerom tražiti odgovore.

Hvala svim predavačima, mentorima, šaptačima, vremenskim policajcima… hvala vam što dijelite vašu priču, i što to radite na predivan način jer “Žao mi je jer je gotovo.” bio je odgovor svih nas na kraju.

I za kraj….

Blanka: “Milane moraš doći na pivo!!!”